stručni radovi - Županijski sud u Vukovaru

prijedloga protiv prednika tuženika dana 25. kolovoza 2004. i to bez obzirana to što je taj ovršni prijedlog odbačen.Tužitelj, naime, smatra da je prvostupanjski sud trebao primijenitiodredbu članka 390. stavka 1. ZOO, prema kojoj, ako je tužba protivdužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji sene tiče biti stvari, pa vjerovnik podigne ponovo tužbu u roku od tri mjesecaod dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da jezastarijevanje prekinuto prvom tužbom.Tužitelj nije u pravu.Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, ovršni prijedlog što ga jetužitelj kao ovrhovoditelj bio podnio protiv prednika tuženika M. V. kaoovršenika, odbačen je jer je utvrđeno da je osoba protiv koje je ovršniprijedlog podnesen umrla prije no što je podnesen ovršni prijedlog.Iz ovoga, dakle, proizlazi da je ovršni prijedlog podnesen protivnepostojeće (umrle) fizičke osobe, pa se ne može smatrati da se razlogodbačaja ovršnog prijedloga ne tiče biti stvari.Naime, prema odredbi članka 135. Zakona o nasljeđivanju("Narodne novine", broj: 52/71, 47/78. i 56/00.), koji je bio na snazi 1. lipnja2002., kada je umro prednik tuženika Mijo Veselčić, ostavina umrle osobeprelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti.Prema odredbi članka 388. ZOO, zastarijevanje se prekidapodizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetomprotiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja,osiguranja ili ostvarenja potraživanja.Da bi se, dakle, zastarijevanje prekinulo podnošenjem ovršnogprijedloga, taj ovršni prijedlog mora biti podnesen protiv dužnika.U vrijeme kad je ovršni prijedlog podnesen protiv M. V., on više nijebio dužnik, već su to bili tuženici kao njegovi nasljednici.Zato podnošenje ovršnog prijedloga protiv umrle osobe ne možeimati značaj radnje vjerovnika koja bi u smislu članka 388. ZOO uzrokovalaprekid zastarijevanja, pa se u ovom slučaju ne može podnošenje ovršnogprijedloga protiv prednika tuženika smatrati prvom tužbom, kojom bi biloprekinuto zastarijevanje u smislu članka 390. stavka 1. ZOO, neovisno otome je li tužitelj znao ili mogao znati za smrt prednika tuženika.Kako nije sporno da je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedlogaprotiv tuženika već bio protekao zastarni rok iz članka 371. ZOO, nijeostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.“Županijski sud u Vukovaru, broj: Gž-1972/06-3 od 11. listopada 2006.17