ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 25. svibnja 2011. 5/ 2011.

putopisKAMBODŽA (2. dio)Tekst i foto: Egon RasporVATROGASCI PHNOM PENHAU Phnom Penh, glavni grad «demokratske» RepublikeKambodže, vratio sam se po drugi put nakondesetodnevne, nevjerovatne kros avanture s motorom.Offroad vožnja po najzabačenijim djelovimapokrajina Ratanakiri i Mondulkiri uistinu se mogusvrstati u top 5 mojih avanturističkih putovanja.Namjeravao sam, čim vratim iznajmljen motorotići na zasluženi odmor, odnosno nastaviti ovogodišnjuavanturu i prebaciti se u susjedni Vijetnam,ali...Svu odjeću koju nosim sa sobom (jedne hlače idvije majice) dao sam na pranje jer sam ih na off roadputevima doveo do neprepoznatljivosti. Odmah ujutroodjeća još nije bila u potpunosti suha stoga samsamome sebi rekao da ću odspavati još samo sat-dva.Dižem se kasno. Kako u sobi koju sam iznajmionemam prozora, sat ne nosim, a jučer i jutros jednostavnosam bio preumoran reći da me probude unormalno vrijeme, sada plaćam cijenu toga. Već je13 sati i jednostavno je prekasno da se uputim bilokamo. Ništa- provest ću još jedan dan u Phnom Penhu.Ako ništa drugo, odjeća se stigla osušiti - pa opetu jedine hlače koje imam - na pločnike Phnom Penha.Užurbani milijunski grad rastrt je uz obalu najvećeazijske rijeke Mekonga i podijeljen u nekoliko dijelova.River Side - široka šetnica uz pritok Mekonga,centar je turističkog dijela grada koji ovdje sve višeuzima maha. Gradski centar širi se istočno od RiverSidea gdje su smješteni svi vladini uredi, kraljevapalača, sjedišta veleposlanstava, banke, uredi telekomunikacijskihoperatera, dvije velike tržnice...I LakeSide, umjetno jezero koje se trenutno zatrpava zbograpidnog širenje grada. Naravno da su tu još mnogesirotinjske četvrti s barakama uz obalu Mekonga, aliih u ovo kratko vrijeme jednostavno neću stići istražiti.Kao i obično, odlučujem posjetiti vatrogasce davidim kako oni žive u ovome gradu.Iz motela u kojem sam odsjeo do centralne tržniceimam 15 minuta laganog hoda. Na putu do tamo,barem 50 vozača prišlo mi je i pitalo me želim li prijevozmotorom, rikšom ili taksijem.Ne želim - hoću samo malo prošetati.Pokazalo se da pronaći vatrogasce u Phnom Penhunije nimalo jednostavno. Došlo je vrijeme da napokonodaberem vozača motora koji će me odbaciti naželjenu lokaciju.Vozači rikša i motora najčešće znajusamo par riječi engleskog i nije im lako objasniti štoželim, pogotovo ako želim nešto specifičnije.Prilazi mi prvi i na moje pitanje o vatrogasnoj postrojbividim mu iznad glave veliki upitnik. Na mojepitanje zna li gdje su vatrogasci, on mi pokazuje zaštitarana ulazu u tržnicu. Uto prilazi dečko koji naprvi pogled uistinu obećava (pokazalo se krivo) pai njemu pokušavam objasniti, kao i ovom prije, štotražim. Bezuspješno. Probam drugačije: vadim aparati vrtim slike ne bih li našao fotografije vatrogasacasnimljene prije 10-ak dana u Siem Reapu. Pokazujemmu par fotografija i odgovara: "No problem, I know".Pogađamo cijenu s njegova 2 na moj 1dolar i krećemo.Dečko se zaustavlja niti 500 metara od mjesta s kojegsmo krenuli i pokazuje mi na veliki dućan za razvijanjedigitalnih fotografija. Dajem mu samo 25 centi odpogođenog dolara i krećem dalje u potragu za novimvozačem. I sljedećem pokazujem fotografije, pružammu ambleme s vatrogasnom simbolikom koje imamspremne za poklon. I on zna. Provjeravam još jednom– znaš li sigurno."100% " - odgovara. Vozimo se dostadugo, jer su i inače u azijskim gradovima pojedine djelatnostiraspoređene u određenim kvartovima, pa takoimamo kvart elektronike, namještaja, odjeće. Ulazimou ulicu gdje na svakom ulazu u kuću na pločniku stojimašina za šivanje i bezbroj dućana s odjećom po mjeri,a moj se vozač zaustavlja ispred dućana s digitalnimtkanjem natpisa (na kape i majice). On je mislio daja želim izraditi ambleme. Ništa, ovog ne puštam, svedok ne shvati. Ulazim unutra i tražim olovku i komadpapira.Vadim foto aparat, pronalazim slike vatrogasacai crtam kuću sa nekakvom ogradom, a unutra kamionesa sirenama, puno ljudi i malo dalje vatru. Sad zna100 %. Nakon 10-ak minuta stižemo ispred najvećevatrogasne postrojbe u Phnom Penhu.Domaćin ButilVATROGASNA POSTROJBANatkrivena garaža bezulaznih vrata uz samu prometnicuima 4 kamionaparkirana u nizu, a iza njihjoš 2 –3. Do toga se nalazilijepa široka dvokatnicaspecifične arhitekture zaPhnom Penh. Ispred zapovjednezgrade parkiranoje nekoliko bijelih ToyotaCamry s rotacijskim svijetlom(najčešći automobilu Kambodži) i jedan stariToyotin Pick up kojeg dvojicacivila pokušavaju upaliti.Vadim spremne amblemei jednu vatrogasnu kapu i uočavam iznad jednih vratanatpis Cheef ofice i sramežljivo ulazim unutra - jerispred baš i ne vidim nikoga. Za mnom ulazi jedanvatrogasac u pješčano sivoj uniformi koji, naravno, nepriča engleski ali se odmah prima telefona i stanice teza par minuta do mene dolazi simpatičan vatrogasacsa smiješkom od uha do uha. Najprije mu objašnjavamtko sam i koje su moje namjere, no ne razumije me bašnajbolje. Dajem mu vatrogasne kape na poklon i tadapostajemo najbolji prijatelji.46 Vatrogasni Vatrogasni vjesnik vjesnik svibanj 2011. svibanj 2011.