ovdje - HC ITI

PREMIJERERAZGOVORTEMATFESTIVALS POVODOMNOVO OSTAROMME–UNARODNASCENAESEJTEORIJAVOXHISTRIONISNOVEKNJIGEDRAMA72/73PETRA JELA»ADVA DRÆI∆EVA NEGROMANTADræiÊ na vrlo eklektiËan naËin slaæe svoj magijsko-egzotiËni inventar, preuzima motiveiz raznih izvora ∑ iz usmenih srednjovjekovnih predaja i iz knjiæevnosti, ali njegova priËa,sa zamaskiranim magom kao protagonistom, ima drugaËije znaËenje nego one njegovihknjiæevnih suvremenika, jer se pretvara u filozofski i poetoloπki traktat koji govori oglumi i kazaliπtu.Prolog komediji Dundo Maroje, u kojem negromantDugi Nos osim uobiËajenog iznoπenja razloga od komedijekoje saËinjava drugi prolog, u prvom, poznatom,problematiËnom, razliËito shvaÊanom i interpretiranom,iznosi joπ jedan, do tada pomno Ëuvani sekret o ljudimanahvao i ljudima nazbilj, svakako je poticaj za niz novihpogleda na DræiÊevu misao i stvaralaπtvo, ali i bogat izvorza jedan segment renesansnog æivota, puËke i visokekulture, koji zapravo vrvi likovima negromanata i ukojem su oni, po svemu sudeÊi, zauzimali jedno sasvimuobiËajeno mjesto. Prvenstveno se to odnosi na knjiæevnostrenesansnog razdoblja, posebice talijansku, ito na komedije.To je, uz epiku, ujedno i jedina vrsta gdje se taj likjavlja u talijanskoj knjiæevnosti, dok je u starijoj hrvatskoj,osim drugog DræiÊeva negromanta, onog iz Arkulina,gotovo uopÊe ne susreÊemo. Uvrijeæenost tog lika ipopularnost koju je imao u talijanskim komedijama cinquecentadugujemo zasigurno velikoj rasprostranjenostialkemije u talijanskoj i mediteranskoj, a onda i europskojkulturi renesanse, koja svoje podrijetlo vuËe odistoËnjaËkih i arapskih mudraca i znanstvenika Ëija suse djela prevodila i Ëitala u renesansnoj Italiji. Prvenstvenose to odnosi na Averroesa i Avicennu, potom naKlaudija Ptolomeja i njegovo djelo Almagesto, Ëiji prijevodedugujemo Gerardu iz Cremone, nastalom u 12.st. Tijekom 13. st. prevedeno je na latinski poznatoAverroesovo tumaËenje Aristotelove Poetike, u tom serazdoblju neke rasprave o alkemiji pripisuju Ëak i TomiAkvinskom, dok se prvim pravim i bitnim europskim alkemiËaromsmatra Roger Bacon (1241. ∑ 1294.). Njegovadjela Breve breviarium, Tractatus trium verborum ipogotovo Speculum alchemiae te mnoge pseudoepigrafekoji mu se pripisuju koristili su alkemiËari od 15.sve do 19. st. U kasnom su se srednjem vijeku alkemiËarikoncentrirali na pronalazak eliksira mladosti ikamena mudrosti, zamiπljajuÊi ih kao dva odvojena entitetai upravo se tada o alkemiËarima poËinje stvaratipredodæba maga, Ëarobnjaka, osobe s nadnaravnimmoÊima koja, razumije se, moæe biti i opasna. Zato jealkemijska praksa bila i zabranjivana, i to ediktom papeIvana XXII., koji je u eksperimentima zasigurno onemoguÊiopripadnike crkvenih redova, obrazovane ljude, meappleukojima je bilo dosta alkemiËara.Razvijanjem πesnaestostoljetnih renesansnih idejasve su se znanstvene discipline isprepletale, teæile nekojvrsti simbioze, pa je tako donekle i teπko razgraniËitimagiju i medicinu, alkemiju i prirodne znanosti, posebiceastrologiju. Srediπnja figura tog razdoblja svakakoje Paracelsus, odnosno Philip von Hohenheim (1493. ∑1541.). On je reformirao alkemiju onog doba dajuÊi jojznanstveniji karakter, liπio je okultizma, gnostiËkih i magijskihteorija, a zadræao puno od hermetiËke, neoplatoniËkei pitagorejske filozofije. U Italiji su u to doba djelo-vali poznati znanstvenici, alkemiËari, koje su nazivali iËarobnjacima, “maghi”, od kojih su posebno znaËajniGerolamo Cardano, astrolog, i Giovan Battista DellaPorta, poznat po optiËkim studijama. 1Za alkemiju su se, kao i za umjetnosti, zanimali imnogi plemeniti mecene poput Cosima I. Medicija i CaterineSforza pa su stoga s vremenom negromanti postalisasvim uobiËajen dio inventara renesansnih komedija.Pojavljuju se u komedijama: Il Negromante LudovicaAriosta i La Calandria kardinala Dovizi da Bibbiene,dok se motiv toboænjega Ëaranja susreÊe u AretinovojCortigiani, u Cecchijevim komedijama L’Incantesimi i LaDote, u Aridosiji Lorenza de Medicija i Grazzinijevoj Spiritati.2 Sve one, u skladu s duhom svoga vremena, ismijavajulik toboænjega maga kao πarlatana i varalicu, dokse u potonje navedenima zaplet temelji na novelistiËkojosnovi, gdje je toboænje Ëaranje zapravo izmiπljeno, aplod je samo domiπljatosti slugu koje, kao i uvijek, po-