nastava moderne historije jugoistočne evrope - Center for ...

NASTAVA MODERNE HISTORIJE JUGOISTOČNE EVROPEDodatni nastavni materijaliBalkanski ratovi

Izdavači: Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi, Solun i CPU, SarajevoZa izdavače: Dževdet Tuzlić i Nenad ŠebekUrednik bosanskog izdanja: Enes MilakNaslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials,Balkan Wars, Thessaloniki 2005.Prijevod: Dženisa Bužimkić, Lejla NuhodžićLektura: Hadžem HajdarevićKorektura: Fahrija ŠulejićPrijelom i štampa: CPU SarajevoTiraž: 750 primjerakaCDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa CarrasExecutive Director: Nenad ŠebekDirector of Programmes: Corinna Noack-AetopulosBosnian Project Director: Dževdet TuzlićProject Co-ordinator: George Georgoudis and Biljana MeškovskaBosansko izdanje štampano uz velikodušnu pomoć:Current Copy based on the Original English Edition:Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the GermanMinistry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinionwhatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors(the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This bookcontains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect the vienws of the CDRSEE andthe sponsoring agencies.Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greecetel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.orgISBN: 978-9958-9304-5-4

NASTAVA MODERNE HISTORIJE JUGOISTOČNE EVROPEDodatni nastavni materijaliČitanka 3Balkanski ratoviUrednici izdanja: Valery Kolev i Christina KoulouriUrednica cjelokupnog projekta: Christina KoulouriUrednik serije na bosanskom jeziku: Enes MilakCentar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi, SolunCPU SarajevoCenter for Democracy andReconciliation in Southeast Europew w w . c d s e e . o r gSarajevo, 2007.

SadržajUvod .................................................................................................................................................................................................................13Hronologija .................................................................................................................................................................................................17Prvo poglavlje: Ekonomije i društva .........................................................................................................................................23Ia. Ljudi ............................................................................................................................................................................................................24Tabela 1: Porast balkanskog stanovništva, 1878.-1912.................................................................................................................. 24Sl. 1. Monastir / Bitolj ......................................................................................................................................................................... 24Tabela 2: Stanovništvo u gradovima i prijestolnicama balkanskih nacionalnih država, 1860.-1910. ........................... 25Sl. 2. Žene u Kastoriji, s početka XX. stoljeća ............................................................................................................................. 25Tabela 3: Procjena broja stanovnika u evropskim pokrajinama Osmanskog carstva za 1911. godinu ........................ 26Sl. 3. Svakodnevni život na ulicama i pijacama, Solun ........................................................................................................... 26Sl. 4. Pijaca ovaca u Istanbulu ......................................................................................................................................................... 27Tabela 4: Etnička podjela stanovnika Istanbula, 1897. ................................................................................................................... 27Sl. 5. Pastiri u Epiru, 1912. ................................................................................................................................................................. 28Tabela 5: Prekomorske migracije iz balkanskih nacionalnih država, 1867.-1915. ................................................................ 28I-1. Grčki doseljenik u SAD Stiv Hadžis priča o svome životu ........................................................................................... 29Ib. Ekonomija ................................................................................................................................................................................................30Tabela 6: Budžeti balkanskih država, 1898.-1912. ........................................................................................................................... 30Tabela 7: Struktura državnih troškova po glavi stanovnika u 1911. .......................................................................................... 30I-2. Poljoprivreda u osmanskoj Makedoniji, prva decenija XX. stoljeća ....................................................................... 31Sl. 6. Predionica braće Sajas u Solunu ......................................................................................................................................... 31Tabela 8a: Balkanski izvoz, 1901.-1911................................................................................................................................................... 32Tabela 8b: Balkanski uvoz, 1901.-1911. .................................................................................................................................................. 32Sl. 7. Prijevozna sredstva u Albaniji početkom XX. stoljeća ................................................................................................. 33Tabela 9: Balkanske željezničke pruge u upotrebi, 1862.-1912. ................................................................................................. 34I-3. Analiza bugarskih željeznica načelnika generalštaba bugarske vojske ................................................................ 34Tabela 10. Telegrafi 1910. godine ............................................................................................................................................................. 35Sl. 8. Vila Alatini u Solunu, 1913. .................................................................................................................................................... 35Ic. Kultura .......................................................................................................................................................................................................36Sl. 9. Sat historije u ženskoj gimnaziji, Atina 1911. .................................................................................................................. 36I-4. Jevrejski dječak opisuje svoje školovanje u Solunu ..................................................................................................... 37Tabela 11: Nepismenost početkom XX. stoljeća ................................................................................................................................ 38Tabela 12: Osnovne škole i učenici (krajem XIX. i početkom XX. stoljeća) ................................................................................ 38Sl. 10. Jevrejske žene plešu, Solun ................................................................................................................................................... 39Sl. 11. Tkalje, Avdela 1907. – prvi balkanski film ........................................................................................................................ 395

SADRŽAJDrugo poglavlje: Politika ..................................................................................................................................................................41IIa. Pokretačke ideologije ......................................................................................................................................................................42Karta 1: Nacionalne aspiracije balkanskih zemalja ....................................................................................................................... 42Sl. 12. Rumunska karikatura, 1913. .................................................................................................................................................. 42Tabela 13: Suparničke statistike o Makedoniji ..................................................................................................................................... 43II-1. Očekivanja srpskog vojnika .................................................................................................................................................. 44II-2. Ideologija žrtve, rumunski vojnik ........................................................................................................................................ 44II-3. Turci i osmanizam .................................................................................................................................................................... 44II-4. Osjećanja seljaka kršćana prema Mladoturcima u osmanskoj Makedoniji ......................................................... 45Sl. 13. Komite u oblasti Kastorija, početak XX. stoljeća ............................................................................................................ 46II-5. Ideja o balkanskom savezu Ivana Vazova, bugarskog pjesnika ............................................................................... 46II-6. Balkanski savez prema Srpskoj socijaldemokratskoj partiji ...................................................................................... 46A. Iz govora lidera Srpske socijaldemokratske partije Dimitrija Tucovića na antiratnimdemonstracijama 1912.B. Iz govora člana Socijaldemokratske partije D. Lapčevića u Narodnoj skupštini 7. (20) oktobra 1912.II-7.Izvještaj Centralnog komiteta Bugarske laburističko-socijaldemokratskepartije (lijevo krilo) ISB-u, 1912. ........................................................................................................................................... 47II-8. Izvještaj Socijalističke federacije Soluna poslat ISB-u, 1912. ..................................................................................... 47Tabela 14. Ljudski resursi za vrijeme balkanskih ratova 1912.-1913. .......................................................................................... 48II-9. Novine vladajuće partije u Bugarskoj o srpsko-bugarskom sukobu oko Makedonije 1913. ........................ 49Sl. 14. Albanija brani Skadar i Janjinu od majmuna-Crne Gore, tigra-Grčke i zmije-Srbije ......................................... 49Sl. 15. Rumunija pod teretom mandata evropske civilizacije ................................................................................................ 50II-10.Tumačenje rumunskih interesa od strane profesionalnog historičara neposredno poslijebalkanskih ratova ..................................................................................................................................................................... 51IIb. „Istočno pitanje“ .................................................................................................................................................................................51II-11. Prikaz „Istočnog pitanja“ jednog francuskog historičara, 1898. ............................................................................... 51A. Islamizam protiv kršćanstvaB. Osmansko carstvo i balkanski narodiC. Evropski konceptSl. 16. Divno strašilo za ptice, karikatura E. Muanovića (Beograd, 1912.) .......................................................................... 53Sl. 17. Krava muzara (osmanska karikatura, 1909.) .................................................................................................................... 54II-12. Uloga velikih sila, prema opisu makedonskog revolucionara iz Velesa ................................................................ 54II-13.Cirkularno pismo ruskog ministra spoljnih poslova Sazonova ruskim diplomatskimpredstavnicima u inostranstvu, 18. oktobar 1912. ....................................................................................................... 54II-14. „Dobri monarh“ ......................................................................................................................................................................... 55II-15. Članak u rumunskim novinama, 16. jun 1913. – dan bugarskog napada na Srbiju ......................................... 55II-16. Odlomak iz knjige jednog rumunskog političara ......................................................................................................... 55II-17. Podjela ratnog plijena ............................................................................................................................................................. 55Sl. 18. Evropa i bijesna djeca (rumunska karikatura) ................................................................................................................ 566

BALKANSKI RATOVIIIc. Očekivanje i objava rata ..................................................................................................................................................................56II-18. Neočekivanje rata u Osmanskom carstvu........................................................................................................................ 56II-19. Saopćenje Đorđa I, kralja Grčke, o objavi rata Osmanskom carstvu, 5. oktobra 1912. .................................... 56II-20. Manifest bugarskog cara Ferdinanda o objavi rata Osmanskom carstvu, 5. oktobra 1912. ......................... 57Sl. 19. Putovanje iz zadovoljstva (osmanska karikatura, 5. oktobar 1912.) ...................................................................... 57II-21. Proglas komandanta Istočne turske armije Abdulah-paše vojnicima, 8. oktobar 1912. ................................ 58Sl. 20. Balkan protiv tiranina, 5. oktobar 1912. (grčka litografija) ........................................................................................ 58II-22. Očekivanje rata u Srbiji, 8. oktobar 1912. ........................................................................................................................ 59II-23. Jedan Bugar opisuje narodno raspoloženje pred rat ................................................................................................. 59II-24.Odlomci iz dviju novina izdavanih na albanskom jeziku u inostranstvu koji iznose dvarazličita stava o Prvom balkanskom ratu .......................................................................................................................... 59A. Iz novina izdatih u BostonuB. Iz novina izdatih u SofijiSl. 21. Ispraćaj – u Sofiji i u Istanbulu .............................................................................................................................................. 60II-25. Dijelovi iz sporazuma o savezu između Kraljevine Grčke i Kraljevine Srbije, potpisanog 19.maja (1. juna) 1913. .................................................................................................................................................................. 60Sl. 22. Crnogorci se raduju objavi rata, 1912................................................................................................................................ 61II-26. Proklamacija crnogorskog kralja Nikole, 27. jula 1913. ............................................................................................... 61II-27. Proklamacija grčkog kralja Konstantina, 21. juna 1913. ............................................................................................. 61II-28. Novinsko i javno mnjenje u Rumuniji pred rumunsku invaziju Bugarske u Drugombalkanskom ratu ...................................................................................................................................................................... 62A. Hoćemo ratB. Ogromna masa svijetaSl. 23. Hora – rumunski vojnici igraju tradicionalno rumunsko kolo na putu za Bugarsku ........................................ 62II-29. Članak u rumunskim novinama kojim se žele objasniti razlozi i ciljevi rumunskog napada naBugarsku ...................................................................................................................................................................................... 62II-30. Izjava bugarskog premijera St. Daneva o rumunskoj invaziji na Bugarsku ......................................................... 63Treće poglavlje: Društva u ratu .....................................................................................................................................................65IIIa. Ratni frontovi ......................................................................................................................................................................................66Sl. 24. Bugarska vojska ......................................................................................................................................................................... 66III-1. Opis pobjede srpske vojske kod Kumanova ................................................................................................................... 67Sl. 25. Posljednji pozdrav (Kumanovska bitka) ........................................................................................................................... 67III-2. Grčka vojska zauzima Solun ................................................................................................................................................. 67Sl. 26. Prijestolonasljednik Grčke ulazi u Solun .......................................................................................................................... 68Sl. 27. Bugarski car Ferdinand na ruševinama tvrđave u Kavali ........................................................................................... 69Sl. 28. Grčko-bugarsko „bratstvo“, rumunska karikatura ........................................................................................................ 70III-3. Srpski vojnik pomaže turskoj djeci .................................................................................................................................... 70III-4. Riza Nur objašnjava uzroke osmanskog poraza ........................................................................................................... 70Sl. 29. Turska djeca pozdravljaju srpske vojnike, 1912. ........................................................................................................... 717

SADRŽAJIII-5. Major Milovan Gavrilović opisuje kako je zarobio Šukri-pašu ................................................................................. 71III-6. Izvještaj francuskog vojnog atašea u Sofiji o tome kako je tvrđavu u Edrenama osvojilabugarska vojska ........................................................................................................................................................................ 72III-7. Edrene su pale! – članak u rumunskim novinama ....................................................................................................... 73Sl. 30. Namirenje tursko-bugarskog sukoba, rumunska karikatura 1913. ....................................................................... 73IIIb. Život na frontu ....................................................................................................................................................................................74III-8. Od planine Starac do Bitolja: Dnevnik jednog obveznika Dunavske sanitetske kolone(Kumanovska bitka), koji ilustruje situaciju u srpskoj vojsci ...................................................................................... 74III-9. Patnje konja, prema priči turskog poručnika .................................................................................................................. 74Sl. 31. Transport ranjenih vojnika iz solunske luke .................................................................................................................... 74III-10. Stanje bugarske vojske u Trakiji, opis jednog Francuza .............................................................................................. 75Sl. 32. Češki ljekar dr. Jan Levit u krugu bolnice Srpskih sestara .......................................................................................... 75III-11. Hrvatski ljekar iznosi svoja osjećanja poslije posjete bojištu kod rijeke Marice ................................................ 75III-12. Izet Fuad-paša opisuje oskudicu u hljebu u turskoj vojsci ......................................................................................... 76III-13. Odlomci iz sjećanja rumunskog vojnika ........................................................................................................................... 77Sl. 33. Grčki logor kod Ksantija.......................................................................................................................................................... 77III-14. Odlomci iz dnevnika Vasilisa Surapasa, grčkog dobrovoljca .................................................................................... 77III-15. Moral u bugarskoj vojsci, analiza bugarskog načelnika generalštaba mnogo godina poslije rata ............ 77III-16. Iz sjećanja rumunskog oficira o prelasku pontonskog mosta na Dunavu kod Korabije ................................. 78III-17. Susret turskih i crnogorskih vojnika u Skadru poslije predaje grada ..................................................................... 78IIIc. Paralelni rat ......................................................................................................................................................................................79III-18. Pismo Ipokrata Papavasilijua svojoj ženi Aleksandri .................................................................................................... 79III-19. Karnegijeva fondacija za međunardni mir komentira „paralelne“ gubitke poslije spaljivanjasela i egzodusa ljudi ................................................................................................................................................................. 79Sl. 34. Ruševine Sera ............................................................................................................................................................................. 80III-20. Borba muslimana, oktobar 1912. ........................................................................................................................................ 80III-21. Bugarska egzarhija pokušava preobratiti bugarske muslimane u kršćane ......................................................... 80Sl. 35. Bugarski konvoj Crvenog križa ............................................................................................................................................ 81III-22. Zvanična osuda nasilničkog postupanja bugarskog generalštaba ........................................................................ 81III-23. Razaranja uzrokovana ratom u selima oko Skadra i agonija stanovništva koje pokušava naći„opravdanje“ za svoju patnju – prikaz Meri Edit Daram ............................................................................................. 82Sl. 36. Gladna sirotinja opsjeda bašču italijanskog konzulata, Skadar ............................................................................... 82Sl. 37. Bugari dijele hljeb izgladnjelim stanovnicima Edrena ................................................................................................ 82IIId. Iza linije fronta ...................................................................................................................................................................................83III-24. Opis Beograda jednog hrvatskog dopisnika .................................................................................................................. 83III-25. Opis Istanbula jednog francuskog novinara ................................................................................................................... 84A. U novembru 1912.B. U martu 1913.Sl. 38. Podjela pomoći porodicama vojnika mobiliziranih u rumunsko-bugarskom ratu, 1913. .............................. 85III-26. Situacija u Skadru za vrijeme opsade grada, prema opisu italijanskog novinara ............................................. 85Sl. 39. Na Cetinju – žene, djeca i ranjeni vojnici .......................................................................................................................... 868

BALKANSKI RATOVIIII-27. Srpska žena ................................................................................................................................................................................. 86III-28. Grkinja, pripadnica više klase, nudi svoje usluge bolničarke i govori o svojim iskustvima ........................... 86Sl. 40. Srpkinje vježbaju gađanje iz puške, 1912. ....................................................................................................................... 87Sl. 41. Bolničarke s pacijentima, 1913. ........................................................................................................................................... 87Sl. 42. Turkinje nude svoje usluge bolničarki u Istanbulu, 1912. .......................................................................................... 87III-29. Incident između bugarskih građana i naoružanih rumunskih vojnika u bugarskoj kafani,prema priči rumunskog oficira ............................................................................................................................................. 87III-30. Turci i Jevreji u Beogradu za vrijeme Prvoga balkanskog rata ................................................................................. 88III-31. Djeca se igraju rata u Beogradu ........................................................................................................................................... 88Sl. 43. Djeca se igraju rata u Vranju, Srbija .................................................................................................................................... 89Sl. 44. Djeca kao bolničari u Podgorici ........................................................................................................................................... 89Sl. 45. Srpski ženski odbor Crvenog križa u New York-u, organizovan radi prikupljanja pomoći zaranjenike ...................................................................................................................................................................................... 89III-32. Akcije za prikupljanje novca za „južnoslavensku braću“ u Hrvatskoj .................................................................... 90III-33. Dobrovoljci i novčana pomoć s Kipra ................................................................................................................................ 90Sl. 46. Kiparski dobrovoljac u balkanskim ratovima.................................................................................................................. 91III-34. Bugarski mljekar u Istanbulu ................................................................................................................................................ 91Sl. 47. Reklama za mlijeko u Grčkoj ................................................................................................................................................ 92Četvrto poglavlje: Frontovi i posmatrači ...............................................................................................................................93IVa. Balkanske pokrajine Osmanskog carstva ............................................................................................................................93IV-1. Odluke o stavu Albanije u slučaju Balkanskog rata, 14. oktobar 1912. ................................................................. 93IV-2. Herbert Adam Gibons o skadarskom otporu ................................................................................................................. 94Sl. 48. Prije napuštanja Skadra: crnogorska majka sa sinom na grobu svoga muža i njegovog oca....................... 94IV-3. Telegram predsjednika albanske privremene vlade ministrima spoljnih poslova Crne Gore,Srbije, Bugarske i Grčke, 29. novembra 1912. ................................................................................................................. 94Sl. 49. Albanski ustanici iz Mirdite spremni poći u rat protiv turske vojske, 1912. (prije Balkanskog rata) ........... 95IV-4. Zvanična poruka austrougarskog konzula poslata ministarstvu spoljnih poslova Austro-Ugarskog carstva, Valona, 30. novembra 1912. ............................................................................................................. 95IV-5. Opasnosti razgraničenja Albanije po svjetski mir – francusko viđenje ................................................................. 95IV-6. Memorandum grupe makedonskih intelektualaca koji žive u Sankt Petersburgu, od juna1913., upućeno „vladama i društvima savezničkih balkanskih država“ ................................................................ 96Sl. 50. Grčki i srpski diplomati i vojni predstavnici na Kajmakčalanu raspravljaju o utvrđivanjugranica poslije podjele Makedonije ................................................................................................................................... 96IV-7. Francuski novinar o ideji autonomije Makedonije, august 1912............................................................................. 96IVb. Teritorije Austro-Ugarske .............................................................................................................................................................97IV-8. Odlomci iz knjige „Rat na Balkanu 1912-1913“, objavljene 1914. u Ljubljani, Slovenija.................................. 97IV-9. Slovenačko viđenje situacije u Makedoniji ..................................................................................................................... 98IV-10. Obzor, zagrebački dnevni list, 10. oktobar 1912. ........................................................................................................... 98Sl. 51. Hrvatska karikatura .................................................................................................................................................................. 99IV-11. Pokrajinska habzburška vlast uvodi posebne mjere u Bosni i Hercegovini......................................................... 999

SADRŽAJIV-12. Ograničavanje dobrovoljačkog pokreta u Bosni i Hercegovini .............................................................................100IV-13. Srpski dobrovoljci u Bosni i Hercegovini ........................................................................................................................100Peto poglavlje: Poslije rata ...........................................................................................................................................................101Va. Političke posljedice .........................................................................................................................................................................101Tabela 15: Područje i populacija balkanskih država prije i poslije rata .....................................................................................101Karte 2 i 3: Teritorijalne promjene na Balkanu; Londonski i Bukureštanski mirovni sporazum........................................102V-1. Finis Turljuiae? (Da li je Turska gotova) – komentar francuskog novinara, februara 1913. ...........................103V-2. Odlomak iz članka u bugarskim novinama, 26. juli 1913. ........................................................................................103V-3. Iz govora Jovana Skerlića, pisca i narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Srbije, 18.oktobra 1913. ...........................................................................................................................................................................103Sl. 52. Oslobođenje porobljene Grčke (grčka litografija) ......................................................................................................104Sl. 53. Bukureštanska mirovna konferencija – rumunska karikatura ................................................................................105V-4. Posjledice balkanskih ratova po Rumuniju viđene očima rumunskog historičara KonstantinaKiritescua ...................................................................................................................................................................................105Sl. 54. Zastave velikih sila na skadarskoj tvrđavi, maj 1913. .................................................................................................105Sl. 55. Srpska vojska u Bitolju ..........................................................................................................................................................106V-5. Martulkovljevo sjećanje o prvom susretu srpske vojske i građana njegovoga rodnog gradaVelesa, u jesen 1912. ..............................................................................................................................................................106Sl. 56. Promjena imena gradova: Uskub u Skoplje ..................................................................................................................106V-6. Srpski kralj Petar obećava jednaka prava svim narodima različitog etničkog porijekla kojižive na teritorijama pripojenim Srbiji ..............................................................................................................................107V-7. Članak u rumunskim novinama o reakcijama naroda upravo pripojene južne Dobrudže kaorezultat Drugoga balkanskog rata ....................................................................................................................................107V-8. Bugarski nacionalni interesi ................................................................................................................................................107Vb. Socijalno-ekonomski rezultati .................................................................................................................................................108Tabela 16: Gubici u balkanskim ratovima ...........................................................................................................................................108Sl. 57. Veličanje Balkanskog rata – rumunska karikatura ......................................................................................................109V-9. Gubici srpske vojske u balkanskim ratovima ................................................................................................................110V-10. Prvi svjetski rat: drukčiji rat ..................................................................................................................................................110V-11. Nova Srbija – rezultati popisa stanovništva ..................................................................................................................110Sl. 58. iSl. 59. Izbjeglice ....................................................................................................................................................................................111V-12. Broj i smještaj izbjeglica u Bugarskoj, prema izvještaju premijeraV. Radoslavova na 17. sjednici Narodne skupštine .....................................................................................................111V-13. Muslimanske izbjeglice u Solunu ......................................................................................................................................111Tabela 17: Balkanski doseljenici u Tursku ............................................................................................................................................112V-14. Ekonomske posljedice po Solun, prema opisu Socijalističke federacije Soluna, 1913. .................................112Vc. Ideološke posljedice.......................................................................................................................................................................113V-15. Iz čitanke za peti razred osnovne škole, 1914...............................................................................................................11310

BALKANSKI RATOVISl. 60. Naslovna strana čitanke za peti razred osnovne škole ..............................................................................................113V-16. Kritički komentar na grčke udžbenike, iz izjveštaja pedagoga i pobornika narodnog jezika,D. Glinosa, napisan 1926. .....................................................................................................................................................113V-17. Radikalizacija nacionalnih osjećanja u Bugarskoj, poslije poezije Ivana Vazova .............................................114V-18. Odlomak iz sjećanja Mihaila Madžarova, bugarskog političara iz Narodne partije, u kojem ongovori o svome bolu zbog sinovljeve smrti ..................................................................................................................115V-19. Komentar Antuna Gustava Matoša, poznatog hrvatskog pisca, u kojem on govori o svomebolu zbog izgubljenih srpskih prijatelja .........................................................................................................................115V-20. Rezultati ratova viđeni od strane Međunarodne komisije za istraživanje uzroka i načinaratovanja u balkanskim ratovima......................................................................................................................................116V-21. Oblast Kilkis poslije balkanskih ratova ............................................................................................................................116A. Osjećanja Turčina Iboš-ageB. Susret s jednim BugaromV-22. Strah – roman Nekatija Kumalija o naslijeđu balkanskih ratova ............................................................................117Karta 4: Jugoistočna Evropa poslije balkanskih ratova .............................................................................................................119Bibliografija ............................................................................................................................................................................................12111

UvodBalkanski ratovi 1912.-1913. imaju izuzetan značaj za historiju jugoistočne Evrope XX. stoljeća.Njihove dugoročne posljedice decenijama su se osjećale u političkom, socijalno-ekonomskom ikulturnom razvoju, a neke su i danas predmet naučnih, pa i javnih rasprava. Historiografije zemaljaučesnica u tim ratovima nude nam protivurječna tumačenja koja su različita ne samo između tihzemalja već i unutar njih samih. U zemljama kao što su Bugarska i Turska, trauma poraza pokrenulaje traganje za „odgovornostima“, a identifikacija „uzroka“ rata imala je politički cilj. U Srbiji i Grčkoj,ratnim „pobjednicama“, balkanski ratovi su iz različitih razloga bili dio jednoga šireg okvira u kojije spadao i Prvi svjetski rat za Srbiju, a za Grčku rat u Maloj Aziji. Korijeni balkanskih ratova ležeu posljedicama Rusko-turskog rata 1877.-1878. koji je obilježio kraj „istočne krize“ 1875.-1878.,jedne od najvećih kriza u historiji takozvanog „Istočnog pitanja“. To pitanje sastojalo se od triglavna elementa: diplomatske borbe između velikih sila oko uticaja nad osmanskim teritorijama,postepene propasti sultanovog carstva i nacionalnih oslobodilačkih pokreta balkanskih narodaza uspostavljanje nacionalnih država. Krizu između 1875. i 1878. godine riješile su velike sile naBerlinskom kongresu proglasivši nezavisnost Crne Gore, Rumunije i Srbije, koje su sve, kao i Grčka,dobile nove teritorije i stvorivši kneževinu Bugarsku i autonomnu pokrajinu Istočnu Rumeliju.Reforme i autonomija morale su biti provedene i u drugim evropskim zemljama Visoke porte: uAlbaniji, Makedoniji, Epiru itd. Kipar je bio prepušten britanskoj administraciji, dok je Austo-Ugarskaokupirala Bosnu i Hercegovinu i Novi Pazar. Međutim Berlinski mirovni sporazum je doveo do nizasukoba i napetosti među balkanskim narodima, jer se pri stvaranju novih granica nije držao etničkihprincipa. Na mnogim mjestima gde su stoljećima živjeli ljudi različitih nacionalnosti, taj sporazum jebio neprovediv. Nijedna balkanska zemlja nije postigla nacionalno ujedinjenje unutar svoje države, aono je postalo glavni cilj spoljne politike svake od njih. Posljedice tog nastojanja bile su sljedeće krize:ujedinjenje Istočne Rumelije i Bugarske i kao njegova posljedica srpsko-bugarski rat 1855., grčkoturskirat 1897., ustanak u Makedoniji 1903., aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarskei proglašenje nezavisnosti Bugarske 1908., ustanak Albanaca 1910. - 1912., kao i još neke manjetenzije. Ipak je glavna tendencija u historiji balkanskih zemalja bila miran razvoj i modernizacija.Ulagani su napori u uspostavljanje modernih liberalnih ustavnih institucija i političkih sistema, uširenje komunikacionih mreža s naglaskom na željeznicu i izgradnju puteva, u razvoj industrije iaktiviranje unutrašnjih i spoljnih trgovačkih veza. Balkanske zemlje su se u svakom pogledu suočavales integracijom u Evropi. To je stvorilo duh nadmetanja i progresa. Nacionalna kultura bila je jedna odglavnih oblasti modernizacije i nadmetanja i tu je država djelovala kao ključni graditelj nacionalnogidentiteta. Kako su balkanske zemlje gradile svoje nacionalne države, došlo je vrijeme da konsolidujusvoje nacije. Sredstva korištena u tu svrhu bila su narodno obrazovanje, nacionalni praznici i proslave,vojna služba, nacionalne vjerske zajednice. Duh nacionalizma dominirao je svakim događajem iprocesom. Istovremeno, sve balkanske zemlje su se trudile osigurati svoju egzistenciju stvarajućiperspektivu za dalje širenje svojih teritorija na račun susjeda, a najviše na račun Osmanskog carstva.Motivacija za ovo varirala je od etnografskih, geopolitičkih i ekonomskih realnosti do historijskih ikulturnih prava. Najefikasniji instrumenti ove politike državnog nacionalizma bile su miletske škole,komunalne strukture u osmanskim pokrajinama u Evropi i sukob između Vaseljenske patrijaršije iBugarske egzarhije. Njih su podržavali svi građanski i iredentistički pokretači. Tokom prve decenijeXX. stoljeća situacija u Evropi doprinosila je ovakvom razvoju događaja. Sistem dva antagonistička13

UVODvojna bloka, Antanta i Centralne sile, snažno je uticao na međubalkanske veze. Trka u naoružavanjui militarizam postali su glavna odlika i društava jugoistočne Evrope. Ratni budžeti vlada zemaljajugiostočne Evrope iznosili su trećinu državnog budžeta. Udvostručile su svoje vojske i nabavilenovo naoružanje iz Evrope. Sve je bilo spremno za rat. Pod stalnim pritiskom Antante, a najvišeRusije, postala je vrlo popularna ideja o stvaranju balkanskog saveza koji bi riješio zajedničkeprobleme svih balkanskih zemalja. Italijansko-turski rat 1911.-1912., koji se završio italijanskimzauzećem Libije i Dodekaneza, i permanentna nestabilnost u evropskim osmanskim teritorijamajoš više su požurivali balkanske političare. Raspad Osmanskog carstva ubrzan je poslije Mladoturskerevolucije 1908. godine. Turski nacionalizam organizacije „Jedinstvo i napredak“ ojačao je kršćanskoneprijateljstvo, udaljujući od sebe jedini narod tradicionalno lojalan režimu, Albance. Albanskiustanak 1911., predskazao je radikalnu promjenu u ravnoteži sila na Balkanu. Velike sile, naročitoItalija i Austro-Ugarska, bile su zabrinute za sudbinu Albanije, dok su susjedne balkanske zemljeimale druge ambicije u istoj regiji. Prije košmarne podjele među susjedima – što je bila mogućaperspektiva i za Albaniju poslije osmanskog poraza u italijansko-turskom ratu – albanske vođesu se odlučile na veliki ustanak radi osiguravanja svoga autonomnog položaja. Sredinom jula1912., albanski ustanici su porazili tursku vojsku, a 30. jula su zahtijevali raspuštanje osmanskogparlamenta u roku od 48 sati. Februara 1912. godine potpisan je pakt o savezništvu između Srbijei Bugarske, a maja iste godine sličan pakt između Grčke i Bugarske. Augusta 1912. postignut jeusmeni dogovor između Bugarske i Crne Gore. Pokušaji da se Rumunija uključi u Balkanski savezostali su bezuspješni. Savez je sklopljen pod strogim nadzorom zemalja Antante, s idejom da seiskoristi u predstojećem svjetskom ratu. Međutim, interesi balkanskih saveznika osujetili su taj plan.Preuzeli su inicijativu i zatražili reforme od osmanske vlade kao i autonomiju u Albaniji i Makedoniji.Kad je Porta to odbila, početkom oktobra 1912., počeo je rat usprkos naporima velikih sila da gaodlože. Do početka novembra, do kraja prve faze rata, balkanski saveznici su pobjeđivali. Bugarskavojska se približila Istanbulu i Solunu, grčka vojska je ušla u Solun i držala pod kontrolom Epir idio Makedonije, srpska i crnogorska vojska su zauzele Kosovo, Novi Pazar, sjevernu Albaniju i dioMakedonije. Grčka ratna mornarica je paralizirala osmanske komunikacije u Egejskom moru, dokje Bugarska ratna mornarica uradila isto u Crnom moru. Krajem novembra potpisano je primirje,ali bez Grčke, koja je nastavila rat zauzimajući ostrva Lemnos, Lezbos, Hios i Samos u istočnomEgeju, i dalje napredujući prema južnoj Albaniji. Mirovni pregovori započeti su u decembru 1912.u Londonu, gdje su ambasadori velikih sila zasjedali razrađujući uvjete mira. Balkanski saveznicisu pokušali dobiti sve evropske osmanske teritorije zapadno od linije Enos – Midija, kao i egejskaostrva zajedno s Kritom. Porta je predložila da Makedonija i Albanija dobiju autonomiju, ali da onasama ne izgubi nijednu teritoriju. Sporazum koji su predložile velike sile bio je sličan prijedlogusaveznika. To je dovelo do državnog udara u Istanbulu. Vlada je sredinom januara 1913. prekinulapregovore i obnovila neprijateljstva.Druga faza rata trajala je gotovo tri mjeseca. Osmanske protivnapade u istočnoj Trakiji odbilaje bugarska vojska; crnogorska vojska je zauzela utvrđenje Skadar, a grčka utvrđenje Janjinu, dokje bugarska vojska zaposjela Edrene. Mirovni pregovori u Londonu su obnovljeni i 17. maja 1913.godine potpisan je mir. Saveznici su dobili sve osmanske teritorije u Evropi zapadno od linije Enos-Midija i ostrvo Krit. Podjela dobitka među državama postala je veliki problem koji je doveo do raspadaBalkanskog saveza. Rumunija je zahtijevala nadoknadu u južnoj Dobrudži. Bugarska je u početkuto odbijala, ali je kasnije, aprila 1913., na konferenciji u Sankt Petersburgu pristala ustupiti gradSilistriju. A prava podjela ratnog plijena tek je predstojala. Svi balkanski državnici, naoružani svimmogućim argumentima, zahtijevali su sve više teritorija. „Jabuka razdora“ bila je Makedonija, gdjese teritorijalno razgraničenje pokazalo gotovo nerješivim problemom. Dok je podjela između Srbije14

BALKANSKI RATOVIi Grčke bila lakša, aspiracije Bugarske bile su horizontalne, presijecajući grčke i srpske okupacionezone. U balkanskim državama opozicione partije bile su ekstremno radikalne i zahtijevale su novirat, ovoga puta protiv bivših saveznika.Grčka i Srbija su 19. maja 1913. godine potpisale pakt o savezništvu i postigle opsežan teritorijalnisporazum. Pokušaj Rusije da se održi još jedna konferencija balkanskih predsjednika vlada uSankt Petersburgu u cilju rješenja teritorijalnih sporova bio je zakasnio i bezuspješan. Bugarskicar Ferdinand je 16. juna 1913. naredio generalu Savovu da izvrši napad na srpske i grčke linijefronta u Makedoniji. Počeo je Drugi balkanski rat. Grčka, Srbija i Crna Gora objavile su rat Bugarskoj,a Rumunija ih je podržala. I Osmansko carstvo je podiglo vojsku protiv Bugarske. Poslije više odmjesec dana žestokih borbi, velike sile su opet intervenirale i zaustavile vojna djelovanja. Mirovniugovori potpisani u Bukureštu i Istanbulu donijeli su novi teritorijalni sporazum u jugoistočnojEvropi. Rumunija je uzela južnu Dobrudžu, Srbija Kosovo, Novi Pazar i vardarsku Makedoniju. Grčkaje dobila Epir i egejsku Makedoniju. Crna Gora je pripojila sebi neke susjedne teritorije. Bugarska jeuzela pirinsku Makedoniju i zapadnu Trakiju. Osmansko carstvo je povratilo istočnu Trakiju. Albanijaje proglašena nezavisnom državom. Balkanski ratovi su stvorili novu situaciju na Balkanskompoluostrvu. Nijedna zemlja nije bila potpuno zadovoljna novim granicama, mada je u Osmanskomcarstvu, u Bugarskoj i u Albaniji nezadovoljstvo bilo najveće. Grčka je zahtijevala ostrva u Egejskommoru, Srbija izlaz na more i Bosnu i Hercegovinu; Crna Gora je htjela Skadar, a Rumunija je bilazainteresirana za Transilvaniju i Besarabiju. Ove aspiracije su oblikovale politiku balkanskih država uvrijeme izbijanja Prvoga svjetskog rata koji je počeo na Balkanu i koji su mnogi savremeni historičarismatrali novim balkanskim ratom u koji su se ovoga puta umiješale i velike sile.Istovremeno, balkanski ratovi su sobom donijeli mržnju, sumnju i strah među balkanske narode.Narodne priče su izbrisale lična sjećanja i osjećanje zajedništva među susjednim zemljama,stvarajući neprijateljsku sliku. Psihološka trauma ratova koji su u svakoj od zaraćenih zemaljatrajali dugo, sjedinila se s novom traumom koju je izazvao Prvi svjetski rat, a koja je bila posebnoizražena u Osmanskom carstvu i u Bugarskoj. Decenijama su je prenosile izbjegličke porodice i takouticale na zajedničko sjećanje svih balkanskih naroda. Ratovi su na tom temelju razvijali nacionalneosjećaje i nacionalni identitet, jačajući ideju nacionalne solidarnosti i zajedničke sudbine. Cilj ovehistorijske čitanke jest raskid s tradicionalnim načinom prezentiranja balkanskih ratova u školamai na univerzitetima kao pretežno političkih događaja u kojima su glavne figure kraljevi, ministri igenerali. Naravno, oni su igrali značajne uloge, ali u vojnim operacijama su sudjelovali niže rangiraniljudi, ljudi koji su u svakodnevnom životu bili civili, a ratovi su uticali na svakodnevni život cijelogadruštva. Uobičajena predstava da rat predstavljaju samo bojišta, pobjede i poraze ima malo veze srealnošću, jer su i obični ljudi u pozadini živjeli teško i u stalnom strahu da će izgubiti svoje najmilije.U tim teškim vremenima bilo je mnogo okrutnosti i zvjerstava, ali i mnogo humanosti i solidarnosti.Čak i u rovovima, pod unakrsnom vatrom, ljudi su u zajedničkoj patnji uspostavljali veze prekoborbenih linija. Naša ideja je pokazati razne vidove rata i način na koji su ih doživljavale različitegrupe ljudi širom jugoistočne Evrope. Taj uporedni pristup će nam pomoći razumjeti različitogledanje na historijske procese, uzimajući u obzir ne samo drukčije pozicije država i naroda već irazličite trendove unutar jednog društva koje se, po definiciji, smatra „homogenim“. Upoređivanjemrazličitih savremenih i modernih stanovišta izbjeći ćemo iluziju „monolitne“ historije u kojoj serelativnost „istine“ vidi kao prepreka za razumijevanje prošlosti.Ovu historijsku čitanku treba čitati uporedo i paralelno s ostalim trima čitankama. Prvo, onaje dodatak Historijskoj čitanci 1, koja opisuje početak raspada Osmanskog carstva. Drugo, ona15

UVODse preklapa s Historijskom čitankom 2, koja prati proces stvaranja država u jugoistočnoj Evropi.Balkanski ratovi su bili važna epizoda u konsolidiranju balkanskih nacionalnih država i u kulminacijisuprotstavljenih nacionalizama. I, najzad, Historijska čitanka 4, koja pokriva Drugi svjetski rat, možese koristiti kao tačka upućivanja na ostale tri radi boljeg razumijevanja fenomena rata i ratnogiskustva u XX. stoljeću.16

HRONOLOGIJAGodina Mjesec Događaj1912. 4. oktobar Osmansko carstvo objavljuje rat saveznicima.Sljedećih dana Bugarska, Grčka, Crna Gora i Srbija(7. oktobra) objavljuju rat Porti.Početak vojnih djelovanja.Rumunija objavljuje neutralnost.7.-15. oktobar Bugarska vojska zauzima Istočne Rodope i zaustavlja osmanskukontraofanzivu (15.-25. oktobar).8.-13. oktobar Prva i Treća bugarska armija probijaju prvi osmanski odbrambeni frontEskipolos – Petra, zauzimaju Lozengrad, a Druga bugarska armija opkoljavaEdrene. 13. oktobra srpska vojska zauzima Skoplje, Kumanovo, Veles i Štip uMakedoniji.9.-10. oktobar Grčka vojska dobija bitku kod Sarantaporosa.15. oktobar Uvođenje srpskog administrativnog sistema na novim teritorijama uMakedoniji i na Kosovu16. oktobar Prvo bombardovanje iz aviona u historiji ratovanja – bugarska avijacijabombarduje edrensko utvrđenje17.-20. oktobar Prva i Treća bugarska armija šrobijaju drugi osmanski odbrambeni front kodLile Burgas - Bunarhisara19.-20. oktobar Grčka vojska dobija bitku kod Janice27. oktobar U Rumuniji formirana nova vlada na čelu s Tituom Majoreskuom28. oktobar Grčka vojska ulazi u Solun (predat 27. oktobra) ujutro,a bugarska Rilska divizija popodne.Početak spora oko Soluna29. oktobar Porta traži primirje u Sofiji, ali kralj Ferdinand Iprimorava bugarsku vladu da zanemari taj prijedlog i prikrije ga od saveznika.1. novembar Početak pokrštavanja Pomaka u Rodopima.Misija zvanične bugarske crkve poslana u decembru.4.-5. novembar Prva i Treća bugarska armija vrše neuspješan napad na osmanski odbrambenifront kod Čataldže4.-9. novembar Deklaracije Centralnog komiteta VMRO-a protiv srpskih i grčkih aktivnosti uMakedoniji9. novembar Uvođenje bugarske administracije na novim teritorijama14. novembar Makedonsko-edrenski dobrovoljački odredi porazili osmanske snage uzapadnoj Trakiji.18. novembar Makedonsko-rumunsko društvo vrši pritisak na vladu da nešto preduzme.20. novembar Primirje između saveznika i Porte. Grčka odbacuje primirje i nastavlja vojnadjelovanja u sjevernom Epiru.18

BALKANSKI RATOVIGodina Mjesec Događaj1912. 20.-21.novembarPrvi sukobi između bugarske i grčke vojske nedaleko od Soluna, izglađenikrajem mjeseca.28. novembar Nacionalni kongres u Valoni proglašava nezavisnost Albanije.3. decembar Grčko-turska pomorska bitka kod ostrva Eli3.-24. decembar Londonska mirovna konferencija. Saveznici traže osmanske pokrajine uEvropi zapadno od linije Enos – Midija i ostrvo Krit. Porta predlaže da sedadne autonomija Makedoniji i odbija predati teritorije. Na dan Božića Portase povlači iz pregovora, velike sile vrše pritisak (nota od 4. januara 1913.) iprijedlog saveznika biva prihvaćen. Londonska konferencija ambasadoranajavljuje da Albanija treba postati nezavisna država (20. decembar).8.-17. decembar Bugarska tajna misija u Istanbulu radi separatnog mira sOsmanskim carstvom1913. 5. januar Grčko-turska pomorska bitka kod Lemnosa16. januar Bugarsko-rumunski protokol u Londonu za korigiranje teritorija u Dobrudži.Pod pritiskom Rusije, Sofija je spremna na korekciju granica.21. januar Porta osuđuje primirje i kreće u neprijateljstva sa pokličem „Sofija ili smrt!“26.-28. januar Osmanske kontranapade u Galipolju i Čataldži i iskrcavanje u Šarkeju odbijabugarska vojska.30. jan. – 2. feb Bezuspješni bugarsko-rumunski pregovori o Dobrudži u Sofiji5. februar Obnavlja se tajni mirovni sporazum između Rumunije i Austro-Ugarske.21. februar Grčka vojska zauzima Janjinu.Bugarsko-grčki incidenti kod Nigrite5. mart Ubistvo grčkog kralja Đorđa I u Solunu2. i 11.-13. mart Bugarska vojska zauzima Edrene.18. mart – 26.aprilKonferencija velikih sila u Sankt Petersburgu o sporu okoDobrudže. Bugarska predaje Silistriju Rumuniji i garantira prava Vlaha uMakedoniji, ali tenzije ne prestaju.10. april Crnogorska vojska zauzima utvrđenje Skadar.13. april Primirje između Porte i Balkanskog saveza22. april Potpisan grčko-srpski protokol, a za njim i vojni pakt (1. maj 1913.).19.-21. maj Na sastancima bugarsko-grčke komisije o razgraničenju u Solunu postignutsporazum. Do kraja mjeseca razgraničenja su, sa nekoliko izuzetaka, dovršena.17. maj Londonski mirovni sporazum19. maj Grčko-srpski sporazum u Solunu19

HRONOLOGIJAGodina Mjesec Događaj1913. 30. maj Srbija prekida željezničke veze s Bugarskom.1. juni Bugarski predsjednik vlade Ivan Gešov daje ostavku, a smjenjuje ga StojanDanev. N. Pašić podnosi ostavku u Beogradu. Objema ostavkama vrši sepritisak na Rusiju u vezi s nagodbom o arbitraži.5.-13. juni Bugarsko-srpski vojni sukobi oko Zletova15. juni Tikveški ustanak VMRO-a u pozadini srpske vojske uz pristanak bugarskekomande16. juni Po usmenoj komandi cara Ferdinanda I, bugarska vojska napada srpsku kakobi pomogla pobunjenicima. Drugi dio bugarske vojske zauzima luku Leftera igranatira grčke krstarice. Početak Drugoga balkanskog rata.18. juni Bugarska vlada odlaže sva vojna djejstva, smjenjuje glavnokomandujućegbugarske vojske i postavlja na to mjesto proruski orijentiranog generalaRadka Dimitrieva. Ruska vlada predlaže konferenciju.19.-21. juni Bugarsko-grčka bitka kod Kilkisa21. juni – 11. juli Grčka ofanziva u istočnoj Makedoniji stiže do Simitlija (13. juli), gdje jezaustavlja bugarska vojska.22. – 28. juni Bugarska vojska zauzima Pirot u Srbiji28. juni Rumunija objavljuje rat Bugarskoj i do 5. jula bez otpora zauzima sjevernuBugarsku. 11. jula Austro-Ugarska zaustavlja napredovanje Rumunije.30. juni Porta počinje napredovanje u istočnoj Trakiji i zauzima Edrene (10. juli).3. juli Rumunska vojska okupira Varnu u Bugarskoj 6. jula.Rumunski konjički odred stiže u Sofiju.4. juli Osnovana nova proaustrijska bugarska vlada na čelu s Vasilom Radoslavovim13. juli Muslimanski ustanak u zapadnoj Trakiji protiv povlačenja bugarske vojske –„republika Đumurđina /Komotini“.15. jula Grčka vojska zauzima zapadnu Trakiju.15-17. juli Bugarska kontraofanziva protiv grčke vojske kod Kresne29. juli Konferencija ambasadora odlučuje da Albanija treba biti „nezavisna, suverenakneževina“. Velike sile biraju princa Vilhelma fon Vida, 35-godišnjeg nemačkogkapetana u vojsci, za vladara Albanije. 3. septembra 1914. princ Vilhelm bježiiz zemlje17. juli-16.augustKonferencija mira u Bukureštu; 18. jula primirje.25. juli -15.augustEvakuacija rumunske vojske iz Bugarske20

BALKANSKI RATOVIGodina Mjesec Događaj16. septembar Istanbulski mirovni sporazum između Bugarske i Porte. Ova druga ponovouzima istočnu Trakiju sa korigiranjem granice u korist Bugarske koja uzimazapadnu Trakiju.1. novembar Mirovni sporazum između Grčke i Porte potpisan u Atini19. decembar Firentinski protokol. Granična komisija koju je postavilaLondonska konferencija ambasadora određuje albansku južnu granicu iAlbaniji dodjeljuje Korču i Đirokastru, koje je okupirala Grčka.1914. 13. februar Grčka dobija sva ostrva u istočnom Egeju osim Ivrosa, Tenedosa i Kasteloriza ipovlači vojsku s teritorija dodijeljenih Albaniji.28. februar Grci iz južne Albanije (koju oni zovu sjeverni Epir)proglašavaju nezavisnost pod vodstvom G. C. Zografosa, bivšeg ministrainostranih poslova Grčke.28. juni Atentat na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu, Bosna. Početak„julske krize“.1. august Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji – izbija Prvi svjetski rat. Sve drugebalkanske zemlje ostaju neutralne.21

PRVO POGLAVLJEEkonomije i društvaBALKANSKI RATOVIIako su ratovi s početka XX. stoljeća (balkanski ratovi i Prvi svjetski rat) uglavnom tumačeni u svjetlu rastućegnacionalizma u Evropi, oni se ne mogu u potpunosti razumjeti oslanjajući se isključivo na politiku i ideologije.Neophodno je dublje razumijevanje ekonomskih i društvenih promjena, i na globalnom i na lokalnom planu, dabismo problematizirali naše viđenje rata koji je izmijenio kartu jugoistočne Evrope. Krajem XIX. i početkom XX.stoljeća sve balkanske države su, uprkos međusobnim razlikama u organizaciji društva, ekonomiji i političkomsistemu, bile primjer brzog društvenoekonomskog razvoja. Porast stanovništva i razvoj gradova, impresivnaizgradnja, industrijski razvoj, aktivne trgovačke veze i širenje obrazovanja bili su najvažniji pravci u procesumodernizacije. Ta tendencija išla je rame uz rame s razvojem vojske i ratne mornarice i s pravom trkom unaoružavanju u decenijama prije balkanskih ratova.Druga strana privrednog rasta bili su sve veći vladini zajmovi i dugovanja balkanskih zemalja. Tako su nacionalneekonomije došle pod stranu kontrolu ili da bi izbjegle bankrot ili kao posljedica bankrota (slučaj Grčke 1893.). IOsmansko carstvo i balkanske države bili su izloženi snažnom prodoru zapadne ekonomije – prema riječima L. S.Stavrianosa – „u vrijeme imperijalizma i kapitalizma“, koje je karakterizirala „trka za kolonije“ i potraga za stranimtržištima od strane industrijaliziranog Zapada. Vladini zajmovi su se najviše koristili za gradnju željeznica, što jezadovoljavalo ekonomske i političke interese Zapada u jugoistočnoj Evropi. Britanski interesi su davali prednostželjezničkim prugama od pomorskih luka ka unutrašnjosti Balkana, jer bi to olakšalo britansku trgovinu spoluostrvom. Austrija je, pak, bila zainteresirana za gradnju pruge od sjevera ka jugu kroz Bosnu i Srbiju premaSolunu. Poslije Krimskog rata na Balkanu je počela izgradnja željeznica, što je odslikavalo izrazito zapadnjačkimodel privrednog razvoja ali i sukobljene ekonomske i političke interese velikih sila. Osim toga, pojava tržišneekonomije i prelazak s tradicionalne na novčanu ekonomiju, kao i prenaseljenost, nepovoljno su uticali na balkanskeseljake koji su ostali bez zemlje i bili primorani na emigraciju. Industrijski razvoj je bio prilično spor i sve balkanskezemlje ostale su pretežno poljoprivredne. Međutim, urbanizacija, pojava novih tehnologija, nov način transportai masovno osnovno školovanje, znatno su uticali na život ljudi, ne samo u gradovima, već i u selima. Nove idejeu svakodnevnom životu i promjene u načinu života su zajedno s uspostavljanjem moderne birokratske državepodrivale tradicionalno društvo.Ovo poglavlje daje opći pregled predratnih balkanskih društava u poređenju s paralelnim promjenama uzapadnoj, centralnoj i južnoj Evropi. Prvi dio je fokusiran na demografske i društvene probleme, na ljude koji žive utradicionalnim multietničkim gradovima kao što je Solun – tipična poliglotska osmanska luka – na ljude koji odlazeu Ameriku slijedeći svoj san o boljem životu, na seljake koji obrađuju zemlju ili gaje ovce. U drugom dijelu, privrednirazvoj se dokumentuje kroz različite aspekte kao što su državni budžeti, trgovinski odnosi, poljoprivreda, industrijai izgradnja željeznica. I na kraju, u trećem dijelu, bilježimo kulturne i tehnološke promene koje su znatno uticale naživot ljudi. Školovanje i pismenost, kino i telegraf, bicikli i nove razonode samo su dio onoga što će nam pomoći dabolje razumijemo deceniju prije balkanskih ratova.23

EKONOMIJE I DRUŠTVAIa. LjudiTABELA 1Porast balkanskog stanovništva, 1878.-1912.Rumunija Bugarska Srbija GrčkaDatum popisa(u hiljadama)1878. - 1879. 4.486 1.6791880. 2.8231884. 1.9021887. 3.1541889. - 1890. 5.038 2.162 2.187 11892. 3.3111894. 5.4061895. - 1896. 2.312 2.4341899. - 1900. 5.957 3.744 2.4941905. 4.036 2.6891907. 2.6321910. 4.338 2.9121912. 7.235Izvor: Jackson-Lampe, str. 166.Izračunajte stopu porasta u svakoj zemlji. Usporedite svoje rezultate i pokušajte objasniti razlike između zemalja. Kojifaktori su uticali na porast stanovništva u balkanskim zemljama?Sl. 1. Monastir/BitoljKojim religijama pripadaju ljudi koji žive u ovomgradu?Nacionalni historijski muzej, Atina, K2 1581..1Grčka je pripojila pokrajine Tesaliju i Artu 1881., što objašnjava njen porast stanovništva. Generalno gledano,treba uzeti u obzir izmjene u granicama između država u tom periodu kako bismo bolje ocijenili demografske promjene.24

BALKANSKI RATOVITABELA 2Stanovništvo u gradovima i prijestolnicama balkanskih nacionalnih država, 1860.-1910.Rumunija Bugarska Srbija GrčkaUkupno stan. (uhiljadama)Urbano % Ukup. stan. Urbano % Ukup. stan. Urbano % Ukup. stan. Urbano %1860.-1861. 3.918 121874. 1.354 111877.-1979. 4.486 1.700 1.654 181884. 4.862 3.024 18 1.902 121889.-1890. 5.318 17 3.232 19 2.162 13 2.1871895.-1896. 5.710 3.441 2.312 14 2.4341899.-1900. 5.957 19 3.716 19 1.493 141907. 6.684 2.632 241910. 6.996 18 4.306 19 2.912 14Urb. st. Bukurešt Urb. st. Sofija Urb. st. Beograd Urb. st. Atina1860.-1861. 313 122 411874. 174 271877.-1879. 177 543 20 293 631884. 236 351889.-1890. 220 610 45 286 54 465 1081895.-1896. 319 59 5261899.-1900. 1.120 276 700 67 351 70 1111907. 628 1671910. 1.195 341 829 103 483 90∗ Napomena: (a) Minimum od 2.000 ljudi. . Izvor: Jackson-Lampe, str. 240Prokomentirajte porast urbanog stanovništva u poređenju s porastom balkanskog stanovništva u cjelini. Zašto jebroj stanovnika u prijestolnicama rastao brže nego u ostalim gradovima?Usporedite ove podatke s današnjim: koji je procenat urbanog stanovništva danas?Sl. 2. Žene u Kastoriji, s početka XX. stoljećaKako su ove žene obučene? Šta možete zaključitiiz istovremenog tradicionalnog i zapadnjačkognačina odijevanja?Papazoglou 2 , str. 51.2Fotograf Leonidas Papazoglu (1872.-1918.) živio je i radio u Kastoriji. Kao mladić , zajedno s roditeljima i mlađim bratom Pantelisom preselio se uIstanbul, gde su braća učila fotografski zanat. Počeli su karijeru fotografa u Kastoriji 1898. ili 1899. i uspjeli u cijeloj regiji ostati jedini fotografi.25

EKONOMIJE I DRUŠTVATABELA 3Procjena broja stanovnika u evropskim pokrajinama Osmanskog carstva 1911. godinePokrajine Muslimani Grci Bugari Ermeni Katol Jevr Ostali UkupnoEdrene 795.706 395.872 171.055 33.650 12.783 9.034 44.552 1.426.632Solun 604.780 397.795 271.359 87 62.290 11.604 1.347.915Janjina 244.638 311.032 3.990 1.175 560.835Monastir(Bitolj)455.720 349.541 246.344 9 10.651 2.614 1.064.789Skadar 218.089 10.755 120.611 349.455Kosovo 959.175 92.541 531 .453 14.887 3.287 1.606 1.602.949Ukupno 3.242.108 1.557.536 1.220.211 33.746 148.281 89.162 61.531 6.352.575Izvor: Cem Behar, str. 54.Etno-lingvističke kategorije koje su izmislili osmanski zvaničnici gotovo su se izjednačile s vjerskim podjelamakoje su iznikle poslije raspada klasičnog sistema miletskih škola. Svi muslimani su ubrajani u jednu homogenugrupu usprkos etničkim i jezičkim razlikama među njima. Tendencija je bila da se na pravoslavne kršćane gleda ili kao naGrke, jer su podržavali Vaseljensku patrijaršiju, ili kao na Bugare privržene Egzarhiji. Ovo objašnjava zašto, naprimjer, natabeli nema Albanaca ili Srba (koji bi bili brojani prema vjeri ili crkv noj jurisdikciji, a ne prema nacionalnosti). Pored toga,brojno stanje nekih grupa, kao što su žene, bilo je umanjeno. Posljednji osmanski popis vršen je 1905./1906. godine. Pitanjepouzdanosti osmanskih popisa predmet je opsežnih rasprava. Sve u svemu, treba biti vrlo obazriv s upotrebom podataka iztog perioda čak i kad nisu namjerno iskrivljeni iz političkih razloga (kao što je slučaj s tabelom 13). Sl. 3. Svakodnevni život na ulicamapijačnog dijela grada SolunaPažljivo pogledajte odjeću ljudi naulicama: kako su odjeveni? Kojojnacionalnosti mislite da pripadaju? Da li znatekoji narodi su živjele zajedno u osmanskomSolunu prije balkanskih ratova?Da li vas ova slika podsjeća na slična mjestana kojima ste bili?Megas, Souvenir, str. 50.26

BALKANSKI RATOVISl. 4. Pijaca ovaca u IstanbuluHistorijsko i etnološko društvo Grčke, AtinaTABELA 4Etnička podjela stanovnika Istanbula, 1897.Etnička grupaBrojTurci 597.000Albanci 10.000Kurdi 5.000Grci 236.000Ermeni 162.000Jevreji 47.000Srbi 1.000Kršćanski Arapi 1.000Ukupno 1.059.000Izvor: Karpat, str. 104.27

EKONOMIJE I DRUŠTVASl. 5. Pastiri u Epiru, 1912.Boissonas, L’image de la Grece... Ženeva 1913., u Hadjiiossif, tom. A1, str. 57.TABELA 5Prekomorske migracije iz balkanskih nacionalnih država, 1876.-1915.U regije izvan Evrope*RumunijabrutoBugarskaBrutoSrbijabrutoGrčkabruto1876.-1885. 1.224 5301886.-1890. 5.224 1.8811891.-1895. 2.211 4.7901896.-1900. 10.541 160 11.1891901.-1905. 37.225 6.661 42 51.4791906.-1910. 20.707 37.643 228 122.2751911.-1915. 15.295 35.836 1.117 127.811Rumunija Bugarska Srbija** GrčkaSamo u SAD bruto neto Bruto neto*** bruto neto bruto neto1876.-1885. 1.224 5301886.-1890. 5.135 1.8811891.-1895. 2.209 4.7901896.-1900. 10.541 160 11.1891901.-1905. 35.181 6.662 42 49.9621906.-1910. 17.823 14.239 32.643 21.889 228 117.557 84.3551911.-1915. 11.187 9.057 21.487 1.575 1.052 118.916 46.577* Uključuje Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Argentinu, Brazil i SAD. Izvor: Jackson-Lampe, str. 196 .** Srbija i Crna Gora zajedno.*** Predviđanja na osnovu podataka iz perioda 1908.-1910.28

BALKANSKI RATOVIKakve migracije poznajete? Kako biste okarakterizirali prekomorske migracije? Naprimjer: iz ekonomskih, kulturnih,etničkih, religioznih razloga ili neželjene/prisilne (npr. ratne izbjeglice, ili zbog promjena granica) ili zbog nečegdrugog? Kako porast stanovništva ili urbanizacija utiču na emigraciju? Koji ekonomski faktori utiču na emigraciju?I-1 Grčki doseljenik u SAD Stiv Hadzis 3 priča osvome životuPrvo su moja dva brata došla u SAD i počela raditiu Chicagu (Čikago). Bilo nas je šestorica braće.Ova dvojica u Chicagu nisu slala novac kojimbi porodica u Grčkoj otplatila dugove, kako jebilo dogovoreno. Onda se otac razbolio i pisaosinovima u Chicagu da dođu i vide ga posljednjiput. Samo jedan od njih, Perikle, koji je bio većitrošadžija, pozajmio je novac i došao u Grčku. Kadje stigao, moj otac se potpuno oporavio. Poslijesedmicu dana otac je htio da kupi vreću brašna.Upitao je mog brata iz Amerike: „Perikle, imaš limi pozajmiti malo para da kupim vreću brašna?“Iako je došao iz Amerike, moj brat nije imao nipare. Otac je morao pozajmiti od strica. Po selu seubrzo počelo pričati kako Hadžisov sin iz Amerikenema para. Kad je čuo šaputanja seljaka, Periklese posramio i rekao našoj majci: „Poći ćete samnom u Ameriku da zaradimo novac i pokažemoovim budalama koliko vrijedimo.“ Tako smo se sviodlučili na emigraciju. […]Prije nego što sam otišao iz Grčke, Amerika mije izgledala kao šarena slika iz kaleidoskopa,kao zemlja puna para. Nikad nisam mislio da ćuživjeti ovdje. Samo smo znali da ovdje ima svegai svačega.Oko 1890. godine emigracija je u Grčkojpostala masovna pojava, a najviše emigranataotišlo je u SAD. Iako taj egzodus nikad nije dostigaonivo nekih drugih evropskih zemalja, procjenjuje seda je tokom posljednjih decenija XIX. stoljeća svedo 1924. godine oko 500.000 Grka emigriralo u SAD.Razlozi koji su natjerali Grke u emigraciju slični suonima koji su u tom istom periodu otjerali i drugeevropske narode u SAD: mogućnost da se nađeposao i poboljša ekonomska situacija u punom jekuameričke industrijalizacije, kao i socijalno-ekonomskasituacija u domovini. Zbog uvođenja tržišnih pravilau tradicionalni sistem malih kompanija, poljoprivredaPeloponeza je, posebno u oblastima koje suproizvodile suho grožđe, poslije perioda prosperitetazapala u tešku krizu, pa mnogi seljaci nisu mogli platitiporez zbog visokih kamata i povećanih cijena rada iproizvodnje. Sve ovo, i činjenica da Grčka nije stvorilaindustrijski sektor, kao i priče o bogatstvu u Americi,bolje transportne mogućnosti za emigraciju, bili suglavni razlozi da Grci napuste svoja sela i odu u dalekoinostranstvo. Uglavnom su to bili muškarci koji su sezapošljavali u fabrikama, u raznim preduzećima, urudnicima i na željeznici. Međutim, znatan broj prvihdoseljenika je, zadovoljavajući potrebe narastajućegaurbanog stanovništva, otvarao prodavnice.Vlachos, σ. 122.3 Stiv Hadzis je bio grčki emigrant s Peloponeza koji je otišao u Ameriku početkom XX. stoljeća. On je bio jedan od Grka koji se poslije nekolikogodina provedenih u SAD naselio u Andersonu, u Indijani, privučen mogućnošću da otvori malu prodavnicu koja bi pomogla da se u gradu uveća radnostanovništvo.29

EKONOMIJE I DRUŠTVAPogledajte odlomke iz filma „Amerika, Amerika“ E.Kazana; razgovarajte o „američkom snu“ i o načinu nakoji se širio po svim krajevima balkanskih zemalja, onjegovoj ulozi u motiviranju migracija i o tome kakoje pomagao iseljenicima da prevaziđu svoje strahove.Pokušajte doći do informacija o životu emigranata kojisu početkom XX. stoljeća iz vaše zemlje otišli u Amerikui usporedite njihova očekivanja s njihovim iskustvimatokom prvih godina života tamo. Pročitajte dokumenteIII-19, III-20, V-10 i V– 11 i usporedite iskustvo ljudi kojisu bili primorani na emigraciju s iskustvom opisanim utim dokumentima.Opća pitanja za poglavlje IaUradite istraživanja o svome gradu s početka XX.stoljeća: da li je to bio osmanski grad ili grad nacionalnedržave? Znate li neke romane koji opisuju gradski živottog perioda? Usporedite multietničke gradove (kaošto je Solun ili Istanbul) s prijestolnicama ili urbanimcentrima nacionalnih država: ima li razlika u arhitekturi,svakodnevnom životu, načinu zabave ili bilo čemudrugom? Kombiniranjem različitih dokumenata izdrugih poglavlja, zajedno s gornjim tabelama, pokušajtekategorizirati kretanja stanovništva jugoistočne Evropeprije i za vrijeme balkanskih ratova.Ib. EkonomijaTABELA 6Budžeti balkanskih država, 1898.-1912. 4Rumunija Bugarska Srbija GrčkaPrihod Rashod P-R Prihod Rashod P-R Prihod Rashod P-R Prihod Rashod P-R1900. 210 237 -27 81 96 -15 75 84 -9 120 109 +111905. 308 263 +45 128 125 +3 95 87 +8 130 116 +141910. 583 525 +58 81 198 -17 126 128 -2 175 141 +341911. 644 533 +111 199 181 +18 140 125 +15 240 181 +59Izvor: Jackson-Lampe, str. 234.Usporedite brojke za četiri zemlje. Šta primjećujete?TABELA 7Struktura državnih troškova po glavi stanovnika u 1911. 5Troškovi Ukupno Javni dug Vojni Infrastruktura Obrazovanje Poljop. i Ind.Rumunija 75 13 12 13 7 1Srbija 43 12 10 5 3 1Bugarska 42 9 9 10 5 2Grčka 67 28 11 2Austro-Ugarska 62 10 2Njemačka 55 5 16Francuska 114 32 25 8Velika Britanija 126 19 11 1Izvor: Jackson-Lampe, str. 234.4 U milionima leja, leva, dinara i drahmi..5 U francima.30

BALKANSKI RATOVIUsporedite i prokomentirajte razlike u troškovima između država. Kako se tendencije u troškovima balkanskihzemalja podudaraju s onima velikih sila? Zašto su vojni troškovi tako visoki?I.2. Poljoprivreda u osmanskoj Makedoniji, prvadecenija XX. stoljeća1. Zemljoposjednici2. Čivčije (napoličari)3. Radnici i posluga u kućiPrva grupa su muslimanski begovi koji su gospodaričivčija; druga grupa su kršćanski seljaci.Ima i kršćanskih zemljoposjednika, ali su njihovaimanja mala, ne prelaze 200 dunuma (jedan dunumje oko 1.200 kvadrata); veća su uglavnom u rukamabegova. Manja imanja preovlađuju u planinskimkrajevima, a velika u ravnicama. Veliki kršćanskizemljoposjednici su rijetki i to su uglavnom Grcisa prostranim imanjima u oblastima Ser, Drama iSolun. […] Napoličarstvo je jedan od glavnih uzrokastrašne bijede kršćanskoga seoskog stanovništvajer im beg, od kojeg se ne mogu zaštiti, stalnopresuđuje i kinji ih. Teorijski, čifluci funkcionirajuovako: beg, koji je vlasnik zemlje, daje im dio zemljena obradu prema broju porodica u čifluku, 60-100dunuma po porodici, u zavisnosti od broja njenihčlanova. Beg osigurava i sjeme i besplatan smještaj.Proizvod se, poslije odbijanja desetka, dijeli najednake dijelove između vlasnika i napoličara.Ovakva podjela može donijeti vlasniku dobitak od18% do 25% od njegovog kapitala. Ali, najčešćenezadovoljan ovom podjelom, zemljoposjednik,kao apsolutni gospodar sudbine svojih kršćanskihnapoličara, čiji rad iskorištava kako mu se svidi,uglavnom uspijeva da im otme, prijetnjama ili silom,najbolji dio koji inače sljeduje njima. […] Kršćanskizemljoposjednici su često Bugari. Kao što smo većrekli, njihova imanja rijetko zauzimaju više od 200dunuma. Oni sami obrađuju zemlju i mogli bi uživatiu izvjesnom blagostanju da su porezi pravičnijerazrezani i poštenije raspoređeni i da životi i imanjakršćana nisu u stalnoj opasnosti.Kakav je bio položaj kršćanskih seljaka uosmanskoj Makedoniji?Sl. 6. Predionica braće Sajas u SolunuMegas, Souvenir, str. 86., sl. 92.Predionica braće Sajas osnovana je 1873.godine. Zapošljavala je oko 470 radnika, odtoga 350 mladih jevrejskih djevojaka, starih između14 i 18 godina. 1902. godine, fabrika je bila oštećena uzemljotresu koji je pogodio grad, a potpuno je uništenau požaru 1917.Zašto je toliko mladih djevojaka radilo u ovojfabrici? Znate li kakvi su bili uvjeti rada? Kako bivama bilo da radite u predionici umjesto što ideteu školu?Draganof, La Macedoine et les Reformes (Pariz 1906.)str. 43.-53. u Issanji, str. 225.-227.31

EKONOMIJE I DRUŠTVATABELA 8aBalkanski izvoz, 1901.-1911.RumunijaProsječniizvoz(mil.leja)% u Austro-Ugarsku% uNjemačku% uFranc.% u Vel. Br. % u Belg. % u Osm. car.1901.-1905. 361 13 7 3 9 291906.-1910. 501 10 6 7 10 301911. 692 9 5 7 8 28Bugarska (mil.leva)1901.-1905. 120 10 9 6 16 191906.-1910. 119 8 12 6 12 18 271911. 185 6 12 6 13 28 16Srbija (mil. din.)1901.-1905. 66 86 5 1 61906.-1910. 84 28 25 1 101911. 117 41 25 1 8Grčka (mil. drah)1901.-1905. 87 14 8 10 27 61906.-1910. 120 10 10 8 26 111911. 141 10 11 10 24 4Izvor: Jackson-Lampe, str. 174.TABELA 8bBalkanski uvoz, 1901.-1911.Prosječniuvoz% iz Austro-Ugarske % iz Njemačke % iz Franc. % iz Vel. Brit. % iz Osm. car.Rumunija (mil. leja)1901.-1905. 299 27 28 6 171906.-1910. 409 25 34 5 151911. 570 24 32 6 15Bugarska (mil. leva)1901.-1905. 95 27 15 6 17 141906.-1910. 140 27 17 6 16 141911. 199 24 20 13 15 8Srbija (mil. din.)1901.-1905. 53 58 13 91906.-1910. 70 33 33 121911. 115 41 27 8Grčka (mil. drah.)1901.-1905. 140 14 9 8 21 101906.-1910. 149 12 9 7 22 91911. 174 17 9 8 4 5Izvor: Jackson-Lampe, str. 181.32

BALKANSKI RATOVIKoji su trendovi u trgovini s inostranstvom u balkanskim zemljama? Prokomentirajte razlike. 6Zašto su, u poređenju s Bugarskom, Rumunija i Srbija imale tako ograničene trgovačke odnoses Osmanskim carstvom? Kako je trgovina s inostranstvom uticala na rast privrede?Sl. 7. Prijevozna sredstva u Albaniji početkom XX. stoljeća6Uzmite u obzir mogućnost da je Grčka možda već imala suficit zbog pomorskog saobraćaja.Gjurme te Historise Kombetare ne Fototeken e Shkodres, str. 60.33

EKONOMIJE I DRUŠTVATABELA 9Balkanske željezničke pruge 7 u upotrebi, 1870.-1912.Rumunija Bugarska Srbija Grčka1870. 248 221 0 121880. 921 224 0 121885. 1.356 224 253 2221890. 2.424 803 540 6971895. 2.534 861 540 9161900. 3.100 1.566 571 1.0331905. 3.179 1.567 707 1.3511910. 3.437 1.897 892 1.5731912. 3.532 2.109 976 1.584Izvor: Jackson-Lampe, str. 211.Da li je željeznica smatrana sredstvom ili dokazom privrednog rasta i zašto? Je li bilo moguće da se njena izgradnjane vezuje za privredne razloge?I-3. Analiza bugarskih željeznica načelnikageneralštaba bugarske vojske, generala Fičeva 8Operativni projekti u 1911. i 1912. godiniNedavno istraživanje je pokazalo da našeželjeznice neće biti u stanju odgovoriti vojnimpotrebama u slučaju rata. Znači, naši operativniprojekti teško bi mogli biti zadovoljavajući kadse uzmu u obzir potrebe prijevoza za vrijememobilizacije i koncentracije vojske na terenu.Zbog vrlo kratkog postojanja bugarskogkraljevstva, željeznica nije mogla dostići svojpuni razvoj i tako postati pouzdano sredstvo uodbrani države. Dvije teretne željezničke prugekoje su prolazile kroz sjevernu i južnu Bugarskui transbalkanska pruga – Gornja Orahovica,Trnovo, Stara Zagora, postale su najvažnijepruge za vojni transport u vrijeme mobilizacije.Tehnički gledano, naše željezničke pruge, kojesu građene isključivo za potrebe trgovine,imale su mnogo nedostataka: oštar nagib,mali radijus, mali broj skučenih željezničkihstanica, nisu imale platforme za utovar vojnihvozova, nezadovoljavajuće zalihe vode u većiniželjezničkih stanica i vrlo malo okretnica.Fičev, Izabrani radovi.Koji vojni problemi su iskrsli zbog situacije ubugarskoj željeznici opisane u ovom članku? Nakoji način su željeznice povezane sa mogućnostimauspješnog ratovanja? Kako se može nadoknaditinepodesnost željeznice?7 U kilometrima.8 General Ivan Fičev (1860.-1931.) bio je načelnik generalštaba bugarske vojske 1910. godine. Razradio jenovi plan za rat protiv Turske. Protivio se početku Drugoga balkanskog rata. Bio je član bugarske delegacijena mirovnim pregovorima u Bukureštu jula 1913. godine.34

BALKANSKI RATOVITABELA 10Telegrafi 1910. godineZemljaTelegr. centraleTelegraf. mrežaDužina linija u kmDužina žica u kmSrbija 208 4.350 8.289Bugarska 350 5.935 12.760Rumunija 3.127 7.321 20.641Rusija 8.423 199.502 705.752Švedska 2.849 9.317 32.220Danska 559 3.644 12.842Holandija 1.393 7.526 36.884Belgija 1.634 7.880 41.858Velika Brit. i Irska 13.959 98.625 931.532Francuska 20.303 182.794 690.636Španija 1.902 42.935 92.109Italija 7.664 49.443 203.711Švicarska 2.361 3.614 26.021Njemačka 45.116 274.593 2.050.332Austrija 6.970 46.952 235.493Mađarska 4.592 23.068 144.124Bosna i Hercegovina 173 7.374Izvor: Sundhaussen, str. 523.Znate li neki drugi tehnološki izum koji je promijenio način komunikacije u životu Evrope krajem XIX. i početkom XX.stoljeća? Kad se u vašoj zemlji pojavio prvi telefon? Šta mislite, kakve su bile reakcije ljudi na ove inovacije?Sl. 8. Vila Alatini u Solunu, 1913.Megas, Souvenir, str. 107., sl. 120.35

EKONOMIJE I DRUŠTVAVilu Alatini je 1895. godine izgradio Karlo Alatini kao privatnu rezidenciju po nacrtu italijanskog arhitekteVitalijana Pozelija. 1909. godine kupljena je za potrebe Trećeg korpusa osmanske vojske, a 1912. godine zauzela juje grčka vojska. Abdul Hamid II. je poslije neuspjeha kontrarevolucije i njegovog obaranja s prijestola aprila 1909, po odlucivlasti živio u vili Alatini. Oktobra 1912., kad se grčka vojska počela približavati, bio je vraćen u Istanbul. Jevrejska porodicaAlatini bila je jedna od najbogatijih u Solunu i bila je vlasnik dvije najveće fabrike u gradu (ciglane Alatini i mlinova Alatini,osnovanih 1880. i 1882).Koga vidite na slici? Kako su obučeni? Da li je bicikl bio uobičajena pojava u jugoistočnoj Evropi u to vrijeme? Za štase koristio – za rekreaciju ili za prijevoz? Znate li kako se gledalo na žene koje voze bicikl?Opća pitanja za poglavlje IbNapišite hronologiju i opišite tehnološke promjene u vašoj zemlji krajem XIX. i početkom XX. stoljeća: električnastruja, automobil, benzin, telefon itd. Raspitajte se o prijevoznim sredstvima u vašoj zemlji krajem XIX. i početkom XX.stoljeća.Ic. KulturaSl. 9. Sat historije u ženskoj gimnaziji, Atina 1911.Kako su učeniceobučene? Da liznate je li bilo odvojenihškola za djevojčice i dječakeu vašoj zemlji? Da li vašaučionica izgleda kao ova naslici? Šta je na zidovima?Statistiki tis Dimosiasekpaideuseos, Atina 1912. uKoulouri, Historija, str. 12.36

BALKANSKI RATOVII-4. Jevrejski dječak 9 opisuje svoje školovanje uSolunu 1904.Le Petit Lycee Francais (Mali francuski licej) jeotvorio svoja vrata 1904. godine. Bio je smještenna nižem spratu skromne male kuće u Kampanijina istočnom obodu grada. Djeca u dva početnarazreda predstavljala su presjek heterogenogstanovništva Soluna. Nižu grupu, u koju samja bio smješten, činili su tri mala Francuza,jedan Grk, četiri španska Jevreja, jedan Srbin,jedan Mamin 10 , jedan Ermen, jedan Turčin ijedan Crnogorac koji je došao pravo sa Cetinja.Iako smo svi tečno govorili francuski, došlismo iz državnih škola ili od privatnih učitelja iniko od nas nije imao nekih bližih kontakata sdjecom druge nacionalnosti. A ovdje smo, prviput, sjedeći jedan pored drugog u klupama,gledajući u tablu na tronošcu, zajedno slušali M.Thierrya (Tijeri), direktora crvenog lica, plavihočiju i plavih brkova, kako nam govori o školskimpredmetima. […] Njegovo iskreno zanimanjeza običaje u našim zemljama oslobodio je ione najstidljivije i najpovučenije među nama.Ubrzo se Mehmed, turski dječak, sam javio danam objasni obred Kurban-bajrama, praznikakoji slijedi poslije ramazana. Jovanović, rođakcrnogorskog kralja Nikole, slobodno je pričaoo svome narodu i svojim planinama. OdPapopulosa smo saznali da su mnogi grčkiobičaji isti kao srpski kad nam je Ivan, konzulovsin, ispričao kako se u Srbiji slavi Uskrs. Otvorenoi slobodno razgovarajući i igrajući se međusobom, sklapajući prijateljstva i odlazeći jednidrugima u kuće, stičući međusobno povjerenje,bolje smo upoznali jedni druge i saznali mnogotoga što bi, gledano spolja, izgledalo čudno ibesmisleno.Sciaky, str. 152., 153., 154.Godine 1908. u Solunu je bilo 48 jevrejskihškola, 32 turske, 20 grčkih pravoslavnih škola,7 francuskih i razne italijanske, bugarske, srpske irumunske institucije. Škole na francuskom jeziku bilesu Alliance Israelite Universelle, Mission Lailjue, Lyceei Braća i sestre sv. Vincenta de Pola. Većina jevrejskegradske dejce sticala je obrazovanje u institucijama kojesu bile van kontrole njihovih vjerskih vlasti.Kakav je bio etnički sastav Solunapočetkom XX. stoljeća? Da li su učenici bilipod uticajem svojih škola i kako? Kakav jeetnički sastav vašeg razreda? Imate li drugove idrugarice drugih nacionalnosti?9Leon Sciaky, autor ovoga odlomka, rođen je u Solunu 1893. godine. Njegova porodica potiče od Jevreja protjeranih iz Španije 1492, iz Italije 1493. iiz Portugala 1497. godine. Leon je 1915. godine emigrirao u New York, a njegova porodica ubrzo za njim (otac Salomon, majka Paloma, sestre Elda i Lora ibrat Moris). Namjeravali su se vratiti kad se situacija u Turskoj smiri, ali se to nije desilo. Leon je studirao mašinstvo na Institutu Prat u Bruklinu. 1922. oženiose Fransis Hilman iz Litvanije. Umro je u Meksiko Sitiju 1958. Prvi put je objavio svoja sjećanja iz detinjstvu u Solunu 1946. godine.10Sljedbenici Sabetaja Zevija koji su prešli u islam.37

EKONOMIJE I DRUŠTVATABELA 11Nepismenost početkom XX. stoljeća (procenat nepismenih)Zemlja* Ukupno Muškarci Žene Djeca**Francuska (1901.) 17,4 14,8 19,8 16,9Austrija (1900.) 23,8 22,1 25,5 31,3***Mađarska (1900.) 40,7 34,4 49,6 36.2Grčka (1907.) 60,8 41,8 79,8 55,0Bugarska (1900.) 72.1 57,9 86,9 68.4Evr. dio Rusije (1897.) 73,0 62,5 83,1 77,5Rumunija (1899.) 78,0 70,6Srbija (1900.) 79,7 67,3 92,9 78,3Bosna i Hercegovina 87,8 82,9 93,4 87,3***** Godina školovanja ** Školskog uzrasta – obično od 4 do 14 godina Izvor: Mayer, str. 102..***Od 6 do 10 godina**** Od 7 do 20 godinaMislite li da postoji razlika između muškaraca i žena, kad je riječ o pismenosti?TABELA 12Osnovne škole i učenici u Evropi (krajem XIX. i početkom XX. stoljeća)Zemlja*ŠkoleUčenici na 1000stanovnikaUčenici na 1000 stan. (od 5 do 15godina)Srbija (1904.) 1.267 46 175Grčka (1902.) 3.263 81 376Bugarska (1898.) 4.686 96 436Rumunija (1903.) 4.207 75 351Rusija (1903.) 84.500 44 187Belgija (1905.) 7.144 121 608Francuska (1903.) 85.437 155 899Portugal (1890.) 5.339 47 238Španija (1901.) 33.763 105 525Italija (1901.) 61.777 84 393Austrija (1903.) 21.292 146 670Mađarska (1905.) 18.976 133 598Bosna i Hercegovina (1899.) 293 18 76* Godina školovanja Izvor: Sundhoussen, str. 555.Usporedite tabele 11 i 12: možete li otkriti vezu između školovanja i pismenosti? Usporedite podatke iz zapadnih,južnih i jugoistočnih zemalja: da li se školovanje podudara s ovom kategorizacijom?38

BALKANSKI RATOVISl. 10. Jevrejske žene plešu, Solun Sl. 11. Tkalje, Avdela 1907. – prvi balkanskifilmChr. K. Christodoulou, str. 39.Megas, Souvenir, str. 27.U Solunu je bilo mnogo grupa profesionalnihpjevača koje su nastupale na svadbama,obrezivanjima i drugim društvenim skupovima.Jevrejski muzičari su se zvali „tchalghidjis“. Predbalkanske ratove u Solunu je živjelo oko 60.000 Jevreja,od ukupno 150.000 stanovnika.Braća Janis (1878.-1945.) i Miltijadis (1883.-1964.) Manaki, vlaškog porijekla, rođeni su uAvdeli (oblast Grevena), a živjeli su u Monastiru (Bitolj)do 1905. godine. Snimali su mnoge događaje, ljude,obrede i običaje u oslabljenom Osmanskom carstvui smatraju se očevima filmske umjetnosti na Balkanu.1921./1922. otvorili su prvu stalnu kino salu u Monastiru.Film Tkalje (1907.) smatra se prvim filmom snimljenimna Balkanu.Usporedite slike 2, 10 i 11. Pokušajtesastaviti dva pitanja koja se odnose na sveslike.Opća pitanja za poglavlje IcNađite podatke o obrazovnom sistemu u vašoj zemlji 1900-tih: osnovne i srednje škole, nastavni planovi,pohađanje nastave, udžbenici itd.Nađite neki udžbenik s početka XX. stoljeća i usporedite ga s nekim svojim udžbenikom. Otkrijte razlike isličnosti.39

DRUGO POGLAVLJEPolitikaBALKANSKI RATOVIRatovi su uglavnom rezultat politike određene države ili grupe država sa zajedničkim interesima. Balkanskiratovi nisu bili izuzetak od ovoga pravila. Poslije Berlinskog sporazuma u julu 1878., glavni problem za državeu jugoistočnoj Evropi bio je nacionalno ujedinjenje ili „nacionalno pitanje“, kako se to tad zvalo. Ideja životau homogenoj jednonacionalnoj državi, koja je morala obuhvatiti sve teritorije za koje se iz historijskih ilidemografskih razloga smatralo da pripadaju jednom narodu, dominirala je kolektivnim mišljenjem. Zato suteritorijalna razgraničenja određivana mirovnim sporazumima smatrana neprihvatljivim ili privremenim. Velikidio Balkanskog poluostrva ostao je pod vladavinom sultana i susjedne zemlje su ga smatrale teritorijom zaosvajanje. Politiku suparništva u regiji pokrenule su velike sile, koje su željele ojačati svoj uticaj na Poluostrvuu slučaju diplomatskog ili vojnog sukoba.Takozvano „Istočno pitanje“ bilo je sve od početka XIX. stoljeća na samom vrhu diplomatskog dnevnogreda, iz straha od nekog evropskog rata i zbog riješenosti da se održi status quo. Napor da se pomire raspadOsmanskog carstva i evropska ravnoteža snaga generirao je nebrojeno planova za moguće rješenje. Dvjemaalternativama, dalje opstajanje Osmanskog carstva ili njegova podjela između velikih sila, usprotivile suse nove balkanske države koje su nacionalnu integraciju zamišljale kroz teritorijalnu ekspanziju. PoslijeBerlinskog kongresa velike sile su bile primorane da integriraju budućnost balkanskih država u svoju politikukroz sfere interesa.Politike balkanskih vlada koje su vodile u rat, osporavali su samo pojedinci i male političke grupe ubalkanskim društvima. Socijaldemokrati su bili jedina dobro organizovana politička grupa koja se protivilaratnoj politici. Kreirali su ideju o balkanskoj federaciji koja bi bila jedno opće rješenje za sve političke idruštvene probleme južnoevropskih zemalja. Međutim, uticaj ovih grupa bio je beznačajan i one nisupredstavljale pravu alternativu dominantnoj politici.Od XIX. stoljeća osmanski nadnacionalni koncept je obećavao mirnu koegzistenciju svih naroda unutarmoderniziranog carstva. Međutim, autokratski režim Abdula Hamida, koji je 1877. raspustio prvi osmanskiparlament, izazivao je protivljenje i zavjere i kršćanskih i muslimanskih podanika. Poslije 30 godinaautokratije, Mladoturska revolucija dovela je i do izbora i do pojave turskog nacionalizma. Umjesto da pomirinemuslimanske podanike sa osmanskom vlašću, ona je doprinijela raspadu Carstva. Balkanski iredentizamse suočio sa turskim nacionalizmom Komiteta za jedinstvo i napredak. Trajnija posljedica osmanskog porazau balkanskim ratovima zapravo je bilo napuštanje osmanskog nadnacionalnog koncepta u korist agresivnognacionalizma. Pokretačke ideologije se mogu naći ne samo u suprotstavljenim nacionalizmima već i uideološkim promjenama širom Evrope na prelasku iz XIX. u XX. stoljeće. Kult mladosti, potraga za „novimčovjekom“, novi ideal militantne muškosti, društveni darvinizam i, najzad, pozitivna slika rata bili su ideološkitrendovi koji su pripremili evropska društva za rat koji se predviđao i očekivao. Izvori u ovom poglavlju se netrude detaljno dokumentirati mnoge vidove unutrašnje politike balkanskih zemalja i njihovu spoljnu politikuu kontekstu „istočnog pitanja“. Oni ne teže zabilježiti različite ideološke trendove koji su se u regiji proširilikrajem XIX. i početkom XX. stoljeća, ali nam pomažu shvatiti složenost političkih i ideoloških faktora koji subalkanske narode uvukli u međusobni rat.41

POLITIKAIIa. Pokretačke ideologijeKarta 1: Nacionalne aspiracije balkanskih zemaljaCarnegie, str. 38.. Sl. 12. Rumunski đon – rumunska karikatura,1913.Furnica, IX, br. 20, 17. jan. 1913.Tekst karikature:– Gazda Karole, zašto je uzalud popravljate kad nećete dazakrpite i đon?– Kakav đon?– Đon države. Zar ne vidite u kakvom je stanju?42

BALKANSKI RATOVITABELA 13Suparničke statistike o MakedonijiBugarska statistika (Kančev, 1900.)Turci 499.204Bugari 1.181.336Grci 228.702Albanci 128.711Vlasi 80.767Jevreji 67.840Romi 54.557Srbi 700Ostali 16.407Ukupno 2.258.224Grčka statistika (Delijani, 1904.) (bez Kosovskogvilajeta)Turci 634.017Bugari 332.162Grci 652.795Albanci —Vlasi 25.101Jevreji 53.147Romi 8.911Srbi —Ostali 18.685Ukupno 1.724.818Carnegie 11 , str. 28., 30.Srpska statistika (Gopčević, 1889.)Turci 231.400Bugari 57.600Grci 201.140Albanci 165.620Vlasi 69.665Jevreji 64.645Romi 28.730Srbi 2.048.320Ostali 3.500Ukupno 2.870.620Obično se smatralo da se Makedonijasastoji od vilajeta Solun, Janjina(Kosovo) i Bitolj.Pokušajte objasniti zašto prema bugarskoj statistici Bugari čine većinu stanovništva, Grci prema grčkoj, a Srbi premasrpskoj statistici. Na karti 1 identificirajte teritorije gdje se interesi balkanskih zemalja preklapaju. Usporedite ovutabelu sa tabelom 3 bez pokrajina Edrene i Skadar.11 Karnegijev komitet: poslat od strane Fondacije Karnegi da istraži zločine počinjena za vrijeme balkanskih ratova. Fondaciju je osnovao Endru Karnegi,američki industrijalac i filantrop. Članovi Balkanske istražne komisije: dr. Jozef Redlih, profesor javnog prava na Bečkom univerzitetu (Austrija), baron Deturnelde Konstan, senator (Francuska), Žasten Godar pravnik i poslanik u donjem domu parlamenta (Francuska), dr. Valter Šuking, profesor prava na Univerzitetu uMarburgu (Nemačka), Fransis Herst, izdavač „Ekonomista“ (Velika Britanija), dr N. H. Breilsford, novinar (Velika Britanija), profesor Pavle Miliukov, član Ruske dume,dr. Semjuel Daton, profesor na Tičers koledžu, na univerzitetu Kolumbija (SAD).43

POLITIKAII-1. Očekivanja jednoga srpskog vojnikaSrpski vojnik je, poput grčkog, čvrsto vjerovaoda će u Makedoniji naći sunarodnike, ljude kojigovore njegov jezik i koji će ga pozdravljati sa„živio“. Ali našao je ljude koji su govorili drukčijimjezikom, koji su uzvikivali „hura“! Ili je pogrešnoshvatao ili ništa nije shvatao. Teorija o postojanjusrpske Makedonije i grčke Makedonije koju jenaučio u mladosti bila je pogrešna. Ali njegovopatriotsko uvjerenje da Makedonija mora postatigrčka ili srpska, ako već nije, ostalo je netaknuto.Nesumnjivo da je Makedonija za njega bilaonakva kakva je bila u vrijeme Dušana Silnog iliu vrijeme bizantskih careva. Bugarski agitatorii aktivisti su stanovništvu usađivali ideju da suBugari. Ali agitatore treba protjerati iz zemlje iona će postati ono što je uvijek bila, srpska iligrčka. Ko su bili ti agitatori koji su primorali narodda zaboravi srpski i grčki jezik? Prvo, to su bilisvećenici, zatim učitelji i, najzad, revolucionarnielementi koji su pod starim režimom osnovalijednu „organizaciju“, zatim predvodnici bandii njihovi članovi, seljaci koji su ih snabdijevalihranom i novcem – jednom riječju cjelokupnomuško stanovništvo u zavisnosti od toga kolikoje bilo obrazovano i informirano.Carnegie, str. 51., 52..Kako su vojnici bili obučavani? Pokušajteshvatiti zašto su bili obučavani na taj način.Na koji način je ovaj tekst povezan sastatistikama prikazanim u gornjim tabelama?Možete li naći bilo kakav dokaz u ovoj čitanci, ilibilo gde, koji bi osporio tumačenje gornjegteksta?II-2. Ideologija žrtve, rumunski vojnikMladi čovjek koji ne oklijevajući ode u borbudobro znajući da tamo može i poginuti, koji seodriče najsnažnijeg instinkta za samoodržanjem imirno ide pred cijev puške, mora ispunjavati nekemoralne uvjete, mora biti uvjeren da će svojomžrtvom osloboditi svoj narod od ugnjetavanja, ilida će, iako ni on ni njegova volja neće pobijediti,to krvoproliće biti od koristi njegovoj zemlji iljudima uopće. Ta moralna crta zahtijeva određenomaterijalno stanje, određeni stepen kulture,određena građanska prava i takva vojska će ili bitinepobjediva, ili će veoma skupo platiti svoj poraz.Popescu, str. 5., 6..Koji muški ideal je predstavljen u ovomdokumentu? Da li vi mislite da su regruti išli uborbu „ne oklijevajući“?II-3. Turci i osmanski nadnacionalni konceptPredgovorNapisao sam ovaj kratak roman prije petgodina. Moj cilj nije bio stvoriiti književno djelo.Samo sam želio uporediti čudne ideje našegaprosvijećenog naroda s društvenim realnostima.Upoznao sam mnoge naše velike ljude čitajućiustav. Gotovo sve njihove ideje mogu se sabratiu sljedeće: „Biti Osmanlija je zajednička oznakanacionalne pripadnosti. Biti Osmanlija ne značisamo biti Turčin ili musliman. Svaki pojedinac podosmanskom jurisdikcijom pripada osmanskojnaciji (Osmanli milleti) bez obzira na etničku ilivjersku pripadnost (bila tefrik i cins-u mezheb)“.Međutim, ova ideja bila je obična iluzija u onimumovima koji su bili produkt nenacionalnogaobrazovnog sistema tanzimata. Nije postojalamogućnost formiranja zajedničke nacije odpojedinaca drukčijeg jezika, vjere, morala,historije i kulture, pojedinaca koji su se ponosilirazličitim stvarima. Da li je „osmanski“ značio jošnešto osim imena naše države? Nijemce, koji suživeli u Austriji, niste mogli zvati Austrijancima iliHabzburgovcima. Nijemac je Nijemac gdje godda živi. Tako je i s nama, narodom koji govorimoturski, narodom s hiljadugodišnjom historijomi još starijom mitologijom. Mi smo bili Turci44

BALKANSKI RATOVIbilo da smo živjeli u Osmanskom carstvu, naKavkazu, u Azerbejdžanu, u Turkistanu, u Buhari,u Kašgaru ili bilo gdje drugdje. S druge strane,naša inteligencija je, dajući mistično značenjeterminu „osmanski“, imala tako besmislenepolitičke poglede i društvene ciljeve, da sečovjek zaplače!Omer Seyfeddin, Ashab-Kehfimiz.Omer Sejfedin (1884.-1920.) –pisac kratkih priča, propagandist,zagovornik govornog (ili narodnog) turskogjezika, vatreni modernist-nacionalist. Tvorac jekonsolidirane demonologije. U većini njegovihromana najčešće teme su nacionalizam imanjine. Neki su o balkanskim ratovima i obugarskim zvjerstvima. Njegov roman Našihsedam spavača pisan je u vidu dnevnikaizmišljenog Ermena, bivšeg revolucionara, poimenu Hajkijan. U predgovoru iz 1918. godine,malo prije njegove smrti, Sejfedin tvrdi daje roman napisao 1913. godine. Ali, premaHalilu Berktaju, roman je napisan 1918., kaodirektno izvinjenje ili odbrana od optužbeza ratne zločine na suđenju koje je počelo uokupiranom Istanbulu.Kakva je bila ideologija osmanskognadnacionalnog koncepta? Zašto Sejfedin mislida je njegova ideja bila „iluzija“?bila je dolina u kojoj je živio. Rekli su mu da ćebiti drukčije sad kad je proglašen hurriet 12 . A onse nadao da to znači kraj iznudama poreznika,begovoj aroganciji, brutalnosti vojnika. Nadaose da će sad bez straha moći obrađivati svojunjivu. Možda će mu ostati više hrane koju su on injegova porodica teškom mukom proizveli. Takoje on shvatao slobodu. Svoje volove, nekolikostvari u kolibi, svoju njivu i svoju crkvu – to je bilosve od Carstva što je želio sačuvati. Ali nije bilotako. Iznenada su došli i rekli da njegov sin morau vojsku, u vojsku s Turcima. A onda su jednogdana anadolski vojnici opkolili seoce. Upadali suu kuće, otvarali sanduke i cijepali slamarice. Tražepuške, rekli su. Pretukli su ga i izvrijeđali njegovuženu kad je rekao da nema pušku.„Kaurine“ 13 , rekli su, „daj pušku ili ćemo te ubiti.“Sreća što je imao nešto para da im dadne.Svećenik njegove crkve u selu iza planine bio jeuhapšen. Okovali su ga i odveli u Konak 14 .Niko nije znao za šta je optužen. Ne, Turcimase nije moglo vjerovati. Stari Turci, Mladoturci,"hurriet" ili ne, svi su bili isti. Htjeli su da im sekršćani klanjaju, da padaju na koljena. Godine1911. Mladoturska partija i njen novi režim postalisu prava mora. Uzalud je pokušavala povratitipovjerenje naroda koje je imala na početku kadje u Solun dovela novog sultana 15 i prikazala gana paradi u Albaniji.Sciaky, str. 248..II-4. Osjećanja kršćanskih seljaka premaMladoturcima u osmanskoj MakedonijiSeljak koji je živio u kolibi od blata u svomeudaljenom seocetu nije nimalo mario za integritetOsmanskog carstva. Sve što je znao o Carstvu12Sloboda.13Pogrdni turski naziv za kršćane. Znači „nevjernik“.14Velika zgrada, palača. U Solunu zgrada vlade.15Mehmed V Rešat (1911.-1918), 35. sultan i sin Abdulmedžida. Naslijedio starijeg brata Abdulahamida (1909.). Predao svu vlast CUP-u ipolitičarima. Umro prije kraja Prvoga svjetskog rata.45

POLITIKA Sl. 13. Komite u oblasti Kastorija, početak XX.stoljećai krv i da što prije postanu stvarnost. A zašto jošnisu postale stvarnost? Za to ima mnogo razloga:greške iz naše historije (i srpske i bugarske), našaprošlost, i dalja i bliža, nedostatak zrele političkemisli među onima koji upravljaju sudbinom ilinašim dvjema državama, sklonost ka međusobnimsukobima i suparništvo tipično samo za Slavene.Kao što se vidi, ima mnogo prepreka realizaciji oveideje. Treba se naoružati hrabrošću za međusobneustupke; treba nam hrabrost da zaboravimo svesebične nacionalne interese i da mislimo samo najedno: da će i bugarski i srpski narod biti slobodan,moćan samo u bratskom maršu napred i u čvrstompolitičkom savezu.“Balkanski rat u slici i riječi, br. 6, 24. feb. (9. mart) 1913.Pokušajte objasniti zašto je, po Vazovu, balkanskimnarodima bilo vrlo teško ujediniti se. Mislite li daje početkom XX. stoljeća susjednim zemljama bilomoguće „da zaborave svoje sebične nacionalneinterese?“ Da li je to moguće danas?Papazoglu, str. 106.Desno je vojvoda (vođa) Marko Ivanov izKailara (danas Foufa u oblasti Kastorija) rođen1877., a umro u Sofiji 1933. godine. U sredini vojvodaManol Rozov iz Bobišta (danas Verga u oblasti Kastorija),rođen 1878., ubijen 3. septembra 1903. Fotografija jevjerovatno snimljena pred sami Ilindenski ustanak.II-5. Ideja o balkanskom savezu Ivana Vazova,bugarskog pjesnikaPrije osam godina, kad su učestali bratski sastancisrpske i bugarske akademske mladeži i kulturnihradnika, naš urednik je zamolio mnoge slavnebugarske političare, pisce, javne ličnosti da dajusvoje mišljenje o balkanskom savezu koji je u tovrijeme bio samo san patriota na objemastranama. Evo šta je najveći živi bugarski pjesnikIvan Vazov, odgovarajući na naš zahtjev, rekaoo balkanskom savezu: „Balkanski savez su dvijeriječi kojima od sveg srca želim da dobiju tijeloII-6. Balkanski savez, prema Srpskojsocijaldemokratskoj partijiA. Iz govora vođe Srpske socijaldemokratskepartije Dimitrija Tucovića na antiratnomprotestu 1912. godineMi, socijaldemokrati se u pogledu na nacionalnuslobodu razlikujemo od buržoazije. Jer buržoazijahoće slobodu za svoj narod po cenu uništenja slobodedrugih naroda. Ako bi se Makedonija prisajedinilaBugarskoj, onda bi na svakog jednog Bugarina koji bibio oslobođen, dolazio po jedan ili više porobljenihSrba, Grka, Rumuna, Turaka itd. Ako bi se Stara Srbijapridružila Srbiji, onda bi opet na jednoga slobodnogSrbina dolazila po dva porobljena Arnautina, Turčina,itd. Mi hoćemo slobodu svog naroda ne uništavajućislobodu drugih. Ovaj cilj se može postići jedinostvaranjem na Balkanu jedne političke celine u kojojbi svi narodi bili potpuno ravnopravni: i Srbi, i Bugari,i Grci, i Rumuni, i Crnogorci i Cigani, bez obzira nato u kojoj je oblasti prije nekoliko vekova koji vladarvladao.46

BALKANSKI RATOVIB. Iz govora člana Srpske socijaldemokratskepartije D. Lapčevića u Narodnoj skupštini, 7. (20)oktobra 1912. godineMi smo, gospodo, protivnici status quo-a, minismo za održanje feudalnog i kastinskog carstvaturskog, kao što nismo za održanje carstava ikraljevstava drugih; mi smo za ukidanje statusquo-a na cijelom Balkanskom poluostrvu iza jednu demokratsku revoluciju, koja bi bilajedina garantija ne samo za naše oslobađanjei za davanje otpora kapitalističkim zemljamaevropskim, nego, ako hoćete, jedini put za našenacionalno ujedinjenje i nacionalno ujedinjenjesvih balkanskih naroda. [...]Podela Balkana u zasebne male zemlje stvaraćerazlog za nova trvenja među balkanskim narodima idržavicama. Onda će Srbi krenuti da oslobode Srbepod bugarskom vladavinom, a Bugari da oslobodeBugare pod srpskom vladavinom. To će izazvatibeskrajne sukobe, oslabljeni balkanski narodiće stradati i Balkan će polako, kao zrela kruška,pasti u ruke pohlepnih evropskih kapitalista saimperijalističkim apetitima i kolonijalnom žeđi. [...]Mi smo, gospodo, protiv rata između balkanskihnaroda ne samo zato što bi on bio krvav i strašani što bi nas ponizio i uništio, nego bi i njegoveposledice bile užasne, osim ako se evropske sileveć nisu dogovorile da odmah i direktno podeleBalkan.Lapčević, Rat i srpska socijalna demokratija, str. 61.-66..II-7. Izvještaj Centralnog komiteta Bugarskelaburističke socijaldemokratske partije (lijevokrilo) ISB-u 16 Sofija, 13. novembar 1912.Savez balkanskih zemalja koji su donedavnoburžoaske vođe smatrale utopijom, danas je faitaccompli. U stvari, mi smo prilično daleko od onogaekonomskog, političkog i kulturnog saveza koji jecilj balkanskih socijaldemokrata. Ali sporazum kojisu postigle balkanske vlade obeshrabruje protivnikeideje Balkanskog saveza. Ako taj sporazum bude nasnazi i pošto ove zemlje potpuno poraze zajedničkogneprijatelja, ovo će biti odlučujući korak premačvršćem i jačem savezu balkanskih naroda, premabalkanskoj federaciji. Naša je težnja da i Turska uđeu Balkanski savez, jer bez Turske, kao nezavisnedržave, ne može biti ni pravog ni konačnog savezabalkanskih naroda pošto 4-5 miliona Turaka živi naBalkanu. Međutim, buržoazija i vladajuće dinastije učijim rukama je danas moć na Balkanu, preferirale sukršćanski savez balkanskih zemalja protiv Turske.D. Blagoev 17 , Bulletin, br. 9.Šta je, prema socijalističkim partijama Bugarske iSrbije, alternativa podjeli i aneksiji Makedonije?Usporedite dokumente II-6 i II-7. Vidite li neke razlike?Ako vidite, pokušajte ih objasniti. Dajte svoj komentar oideji balkanske federacije. Da li je ona bila ostvariva uono vrijeme?II-8. Izvještaj Socijalističke federacije Soluna,poslat MSB-u 1913.Zasnovano na realnosti činjenica, podržavamo idejuda se narodima koji žive na ovim prostorima ostavimogućnost da slobodno pokazuju svoje težnje iizražavaju svoju volju. Tako se oni nikad ne bi borilijedni protiv drugih; svi bi se borili protiv autoritarnogrežima, ujedinjeni i zajedno s turskim stanovništvom.Borba između njih bila je bezuspješna, jer nijedannarod ne ostvaruje svoje interese namećući sedrugima, već naprotiv, čvrstim savezništvom isaradnjom. Balkanski narodi su toliko izmiješaniunutar jedne teritorije da bi interesi svakog od njihbili zadovoljeni jedino u režimu potpune nacionalneravnopravnosti. [...]16Međunarodni socijalistički biro – odjeljak Druge internacionale – međunarodnog saveza socijalističkih partija, ustanovljen 1889. u Parizu. PoslijePrvoga svjetskog rata se raspao..17Dimitar Blagoev (1856.-1924.), je bio osnivač Bugarskog socijalističkog pokreta 1891. i vođa BLSDP-a (lijevo krilo). BLSDP se 1903. podijelio na dvadijela. 1919. nazvan je Bugarska komunistička partija.47

POLITIKANeostvariva podjelaI tako, svako rješenje pitanja Makedonije i Trakijekoje bi imalo za cilj podjelu ovih pokrajina izmeđustarih i novih balkanskih saveznika, Bugarske,Grčke, Srbije i Crne Gore, čak i samo izmeđuposljednja tri, umjesto da donese zadovoljstvo,umjesto da ljudima koji su se toliko mučili doneseolakšanje, samo bi otvorilo novo razdoblje patnjiza njih. A Balkan bi se, više nego sad, pretvorio upolje anarhije i suparništva. Ako bi stare pokrajineevropske Turske bile razdijeljene, Balkan bi biostalna prijetnja evropskom miru.Elefantis, str. 44., 48..Koristeći tekstove II-6, II-7 i II-8 opišite dva rješenjakoja su predlagali balkanski socijalisti o budućnosticijeloga Balkana, a posebno Makedonije. Napravite dvaspiska argumenata.Socijalistička federacija Soluna osnovanaje 1909., i opstala je do 1918. godine kadje, zajedno s drugim socijalističkim organizacijama,postala Laburističko-socijalistička partija Grčke. Njeničlanovi su uglavnom bili Jevreji, ali je bilo i Bugara inešto Grka i muslimana. Dok su bugarski socijalistislijedili njemački model Karla Kauckog (zahtijevajućiprincip nacionalne nezavisnosti), Federacija je, kao isrpski socijalisti, slijedila austrijski model Karla Renerai Ota Bauera koji su odvajali pojam nacionalnosti odnacionalne teritorije. Federacija je bila protiv podjeleosmanskih teritorija u Evropi, a za ukidanje osmanskogapsolutizma i za uspostavu socijalizma. To je razlog štoje ona, za razliku od ostalih balkanskih socijalista (npr.Bugara), podržala Mladotursku revoluciju očekujućiod CUP-a (Komitet za jedinstvo i napredak) političku idruštvenu modernizaciju Osmanskog carstva. PoslijePrvoga balkanskog rata i prije Bukureštanskog mirovnogsporazuma, Federacija je revidirala svoje pozicije, ovogputa podržavajući autonomiju Makedonije (i Trakije).Ova nova pozicija ponavlja se u izvještaju poslanomMSB-u pod naslovom „Rješenje balkanskog pitanja“ ianonimno potpisanom sa „Balkanac“.Opće pitanjeUsporedite osmanski nadnacionalni koncept,ideju o autonomnoj Makedoniji i ideju o balkanskojfederaciji: možete li prepoznati zajedničke elemente irazlike?TABELA 14Ljudski resursi za vrijeme balkanskih ratova 1912.-1913.ZemljaStanovništvo(u hiljadama)Muškarci(u hiljadama)Opća mobilizacija(u hiljadama)Maks. snaga oružanih sila(u hiljadama)1. Bugarska 4.430 2.253 800 672. Srbija 2.910 1.500 530 1753. Grčka 2.630 1.350 480 904. Crna Gora 247 127 60 30Ukupno 10.217 5.230 1.870 9025. Turska 23.000 12.000 4.200 40G. Georgiev, Ljudski resursi zamalja koje su sudjelovale u Balkanskom ratu 1912.-1913..Usporedite brojke i napišite zaključak o vojnom potencijalu zemalja u ratu.48

BALKANSKI RATOVIII-9. Novine vladajuće partije u Bugarskoj osrpsko-bugarskom sukobu oko Makedonije1913. godineOd početka do kraja ovaj veličanstveni ep u vezi jesa sudbinom Makedonije. Da Bugarska u početkunije preuzela obavezu prema Srbiji da teritorije uMakedoniji treba podijeliti prema ugovoru, ona ne binikad, ni pod kojim uvjetima, ratovala protiv Srbije.Da je u pitanju bilo cijepanje i ustupanje bugarskihteritorija, Bugarska bi odavno našla druge saveznike uzčiju pomoć bi i Srbija mogla biti podijeljena. Vjerovalismo Srbiji na riječ koju su sa suzama u očima dali njezinizvanični predstavnici. Bugarska je potpisala mirovnisporazum sa Srbijom koji će, kad bude objavljen,pokazati da ona više brine o dobrobiti Srbije nego ooslobađanju kršćana pod turskim jarmom.MIR, 3887, 17. MAJ 1913. U KIŠKILOVA, BALKANSKITE VOINI.„Mir“ je bio organ Narodne partije, vladajućepartije za vrijeme Balkanskog rata; rusofil.Sl. 14. Albanija brani Skadar i Janjinu od majmuna-Crne Gore, tigra-Grčke i zmije-SrbijeTekst karikature: „Bježite od mene! Krvopije!“Dielli (Sunce), 13. februar 1913., str. 3.49

POLITIKASl. 15. Rumunija pod teretom mandata evropske civilazijeGazeta Ilustrata II, 6. juli 1913., str. 1.Prijevod: Rumunija zastupa evropsku civilizaciju;Bugari – varvari sa Balkana.Opišite simboličke figure na slikama 14 i 15. Kako supredstavljeni susjedi ovih zemalja?50

BALKANSKI RATOVIII-10. Tumačenje rumunskih interesa od stranejednog profesionalnog historičara neposrednoposlije balkanskih ratovaOperacija nazvana „Vojna akcija Rumunije“bila je zasnovana na trima tačkama važnim zaostvarivanje vitalnih rumunskih interesa naBalkanskom poluostrvu:1. Napori da se glas Rumunije čuje u odlučujućimtrenucima na Balkanskom poluostrvu.2. Političke i organizacione državne tendencijeRumunije koja kao susjed balkanskih saveznikaima društvene i ekonomske interese u održavanjustalne ravnoteže.3. Nacionalno pitanje predstavljeno:a. osiguranjem teritorije Dobrudže;b. regulacijom statusa sunarodnika iz Makedonije.Grunberg, str. 7..Koji su bili vitalni interesi Rumunije pred sam rat?U kojoj mjeri se oni razlikuju od interesa drugihbalkanskih zaraćenih zemalja? Ima li sličnosti u držanjuRumuna prema Bugarskoj i držanju drugih balkanskihnaroda prema Osmanskom carstvu? Da li su rumunskiinteresi mogli biti nametnuti u ratnoj situacij, a da nevode u rat?Opća pitanja za poglavlje IIaIstražite postojeće dokumente o entuzijazmu regruta za rat (a) na početku balkanskih ratova i (b) na početku Prvogasvjetskog rata. Usporedite dokumentaciju Balkana i onu Zapadne Evrope i pokušajte prepoznati zajedničke elemente.Simulirani dijalogPodijelite se u dvije grupe i koristeći dokumenta iz ovoga poglavlja i pokušajte dati argumente (a) za rat i (b) protiv rata.IIb. „Istočno pitanje“II-11. Prikaz „Istočnog pitanja“ jednogfrancuskog historičara, 1898.A. Islam protiv kršćanstva„Istočno pitanje“ je dugo bilo ograničeno naodnose između Osmanskog carstva i kršćanskihevropskih zemalja. I nije moglo biti drukčije poštosu jedini problemi s kojima su se evropski političarisuočavali bili nezavisnost dunavskih kneževina 18ili nezavisnost Grčke, rat između Rusije i Turskeoko premoći na Crnom moru, autonomija Egipta,unutrašnja organizacija i administrativne reformeOsmanskog carstva pod evropskim uticajem,diplomatski odnosi između kršćanskih sila isultana [...]Ali termin „Istočno pitanje“ trebalo bi imati šireznačenje. Najbolji način da se bavimo problemimakoje sam naveo jeste da ih smjestimo u kontekst18Vlaška i Moldavija.historije cijelog islamskog svijeta. Svi politički(i društveni) problemi našeg doba više se nepredstavljaju kao stvar Evrope, već kao globalniproblemi u koje su Peking, Cape Town (Kejptaun)i New York upleteni isto koliko i Pariz, Londonili Berlin. Mi se moramo suočiti s političkimproblemima u skladu s njihovim značajem zaglobalni razvoj. Treba dati jasnu i kratku skicu„Istočnog pitanja“ u širem smislu, kao historijuodnosa između islama i kršćanskog svijeta. Islam seod 7. do 17. stoljeća, u periodu od hiljadu godina,proširio na cijelu zapadnu i južnu Aziju, na sjevernuAfriku i južnu Evropu, namećući svoju religioznu ipolitičku vladavinu. U Srednjem vijeku su im sesamo Španija i neka mediteranska ostrva uspjelaoduprijti. Napori kršćanske Evrope da se križarskimratovima odupre islamu bili su slabi pa su kršćanskezemlje u Osmanskom carstvu potražile saveznika.Ali od XVII. stoljeća Osmansko carstvo je počelo51

POLITIKAslabiti zbog zloupotrebe vlastite snage i napretka,a još više zbog svoje nesposobnosti da asimilirapodjarmljene narode, da ih sjedini s Turcima, koji suostali osvajači na neprijateljskim teritorijama.B. Osmansko carstvo i balkanski narodiŠto se evropske Turske tiče, borbene težnjeBugara, Srba, Grka i Austrije onemogućuju bilokakvo razumijevanje među ovim silama. U jednomperiodu su, među svim turskim neprijateljima, Grcismatrani prirodnim nasljednicima tih evropskihoblasti. A Grci su sanjali o tome da Istanbul opetpostane grčki. Ali njihovi snovi su osujećeni i, dasu Turci umjeli organizirati dobru administraciju,mnogi Grci bi prihvatili tursku hegemoniju samozbog mržnje prema kršćanskim suparnicima.Danas su Bugari najborbeniji narod na Balkanu,zemlja se najbrže razvija i ima najstabilniju inajaktivniju vladu. Već su zauzeli veliki dio Trakije,a cilj im je zauzeti i cijelu Makedoniju. Međutim,ovaj, najvećim dijelom seljački narod, koji nematrgovinu ni industriju, vrlo je siromašan. Oninisu u stanju preduzimati vojne operacije izadovoljavaju se time da od sultana izvlače stalnekoncesije, prijeteći mu napadom koji nikad nisuizveli. Bugarska zajedno sa Rumunijom blokiraRusiju tako da ova više ne može doći do Istanbulakopnenim putem. Rusija bi to mogla preko MaleAzije, ali ona nikad ne bi dozvolila Bugarima dase smjeste na Bosfor. Ambicije Bugara premaMakedoniji nisu toliko u suprotnosti sa Srbijom,koja izgleda nije u stanju stvoriti veliku Srbiju svojihsnova, koliko sa Austrijom koja je, zbog okupacijeBosne, primorana da gleda prema Solunu. U tomslučaju bi Makedonija bila potpuno odvojena odBugarske i podijeljena između Crne Gore, Albanijei Grčke.C. Evropski koncertI tako se tokom posljednjih začkoljica Istoka,francusko-ruski savez vidio samo kao dirigentevropskog koncerta, koncerta gdje suinstrumenti bili usaglašeni jedino kad se nečuju. Na kraju krajeva, ako egoistički slijedimosvoje interese, ova politika statusa qvo je za naskonačno rješenje. Jedino ona neće dovesti doopasnosti od iznenadnog izbijanja evropskograta čiji obim, trajanje i rezultat niko ne možepredvidjeti.Driault, str. 66., 67., 72., 73., 75.Ovaj tekst je odlomak iz predgovoraGabrijela Monoa u knjizi njegovogstudenta Eduara Drioa o „Istočnom pitanju“.Gabrijel Mono (1844.-1912.), profesor u EcolePratiljue des Hautes Etudes (Škola praktičnihstudija) i na College de France (Francuskikoledž), bio je osnivač pozitivističke historijeu Francuskoj. Eduar Drio (1864.-1947.) bio jeprofesor historije i geografije na Sorboni.Šta je suština „Istočnog pitanja“ prema GabrijeluMonou? Kako je „Istočno pitanje“ predstavljeno uvašim udžbenicima?52

BALKANSKI RATOVISl. 16. Divno strašilo za ptice, karikatura E. Muanovića (Beograd, 1912.)Objavljena u ruskim novinama Iskr 45, 1912.Tekst karikature: Austrijanac: „Stražar! Pljačka!“53

POLITIKA Sl. 17. Krava muzara (osmanska karikatura,1909.)Naprotiv, oni su tvrdili da je u interesu velikih silada Bugarska pobijedi jer bi u tom slučaju onapreuzela dominantan položaj na Balkanu i moglabi sačuvati mir u tom dijelu Evrope. Samo poslijetoga Balkan više ne bi bio izvor ratova i nemira.Nisam mogao ni zamisliti veću budalaštinu odpodržavanja tog stava.Martulkov, str. 275.Koja je bila uloga velikih sila u balkanskoj politici,prema ovom autoru?II-13. Cirkularno pismo ruskog ministrainostranih poslova Sazonova ruskimdiplomatskim predstavnicima u inostranstvu,18. oktobar 1912.MINISTARSTVO INOSTRANIH POSLOVACIRKULARNO PISMO RUSKIM DIPLOMATSKIMPREDSTAVNICIMA U INOSTRANSTVUKalem, 22. juli 1909., u Brummett, str. 172.Tekst karikature – Turski vojnik: Dostaste uzeli. Ostavite malo i za gazdu.Pogledajte obje karikature: koga predstavljajufigure na njima? Kako je predstavljena politikavelikih sila prema Osmanskom carstvu?II-12. Uloga velikih sila, prema opisumakedonskog revolucionara iz VelesaIzgledalo je da su svi poludjeli. Nisu mogli nizamisliti da pobjednička bugarska vojska možebiti poražena. Čvrsto su vjerovali u njenu pobjedu.Isticao sam im da će Bugarska protiv sebe imativelike sile Antante koje su tada dominiraleEvropom. Pokušavao sam dokazati da te iste velikesile – u slučaju pobjede Bugarske – neće dozvolitida interesi Srbije i Grčke budu ugroženi.Sankt Petersburg, 18. oktobar 1912.Od početka pogoršanja krize na Balkanu sljedećedvije tačke jasno su predočene carskom ministarstvu:1. Da je izbijanje rata na Balkanu gotovo neizbježnoi2. Kako je neophodno učiniti sve za mir u regionu,treba istovremeno preduzeti mjere za lokalizacijurata u slučaju njegovog izbijanja.Tek kad se postignu ova dva cilja, možemo očekivatidirektan kontakt s bečkim kabinetom. [...]Ako i dalje nastavimo s ocjenama značenje ovih akcija,prvo moramo ukazati na deklaraciju o nepovrjedivostiteritorijalnog statusa qvo i drugo, moramobiti svjesni sljedećih faktora:Opće je poznato da je ova deklaracija bila neraskidivopovezana s još jednim faktorom – da će i velikesile preuzeti odgovornost za uspjeh reformi. A ko ihje spriječio u tome? Balkanske zemlje? Ne, one susamo provele istraživanje o značaju ugovorenih garancija.Zapravo je bilo potpuno obrnuto. Velike silenisu tražile od Turske takvu deklaraciju i Turska je54

BALKANSKI RATOVIodgovorila da neće dozvoliti stranu intervenciju i daće sama provesti neophodne reforme. Tako je drugopitanje koje se odnosi na deklaraciju – provođenjereformi od strane velikih sila – ostalo neriješeno zbogTurske, koja nije dozvolila stranu intervenciju. Ovo,po našem mišljenju, poništava deklaraciju o nepovrjedivostiteritorijalnog statusa quo. Uprkos tome, minećemo biti prepreka balkanskim zemljama u ovompitanju. Ako razmišljajući na ovakav način pitanje statusaquo nije za nas od presudnog značaja, u slučajunjegovog kršenja treba istaći sljedeće:1. Nedostatak interesiranja velikih sila za teritorijalnaširenja i2. Kao kompenzacija, princip „ravnoteže“ izmeđubalkanskih zemalja zasnovan na ugovorima koji suprethodili njihovom savezu.U potpisu: SazonovBalkanski rat ili Ruska narandžasta knjiga, str. 19.-21.II-14. „Dobri monarh“ 19U ovoj krizi car se dobro drži, bolje nego svi mi. [...]Miran je, rješava probleme savjesno i brižno, kakomu i priliči. Njegova sposobnost da u osamdesettrećoj godini donosi odluke je za divljenje. Car želimir. [...] Želi prevazići spor sa Srbijom i opravdatisvoj nadimak Car mira, koji mu je Evropa nadjenula.Ali, bude li neophodno, ovaj starac ne bi oklijevaoda...Hrvatski pokret, 2. decembar 1912. .Da li znate kakav je stvarno bio stav cara FrancaJozefa za vrijeme balkanske krize? Je li bio odlučanili je oklijevao? Da li se slažete s opisom austrijskogmonarha u ovom tekstu?II-15. Članak u rumunskim novinama od 16. juna1913. – dana kad je Bugarska napala SrbijuSrpsko-bugarski sukobŠto se Austrije tiče, ona podržava Bugare, jer jenjen interes da Srbija ne ojača. Srbija je neka vrstairedentističkog aneksa Habzburške monarhije. Srpskostanovništvo u Mađarskoj se očajnički bori protivideje mađarske države. Austrija je aneksijom Bosne iHercegovine ojačala srpski iredentizam i to je razlog štopodržava Bugare s kojima nije ni u kakvom etničkomsukobu.Vitorul, VI, br. 1921., 16./29. juni 1913., str. 1.II-16. Odlomak iz knjige jednog rumunskogpolitičaraRat između balkanskih saveznika sigurno jepripreman u Beču. Austro-Ugarska je na sve načinehtjela spriječiti jačanje Srbije. Grof Berhtold se nadaopodršci bugarskog cara Ferdinanda i rumunskogKarola I. Pošto se Ferdinandovo naređenje vojscida napadne Srbe podudarilo s bečkim čvrstimobećanjem da će mu pomoći Rumuni....Diaconescu, str. 34.-35.Zašto je austrougarska politika bila važna zabalkanske zemlje? Koja je bila uloga Austro-Ugarske u međubalkanskim odnosima u vrijemebalkanskih ratova?II-17. Podjela ratnog plijenaKonačni poraz Turske neće biti kraj balkanske tragedije.To je van svake sumnje. Države koje su osnovale Balkanskisavez počele su osvajački rat za teritorije. I sasvim jeprirodno, kad se uzme u obzir sekularno rivalstvoizmeđu ovih naroda i njihov ograničeni mentalitet, daće najkritičniji trenutak u razvoju događaja južno odDunava biti trenutak kad saveznici budu morali podijelitiratni plijen. [...] Pod ruševinama evropske Turske ostao jenovi vulkan koji će zauvijek tresti evropski mir. Ovakvasituacija se ne može izliječiti polumjerama i platonskimintervencijama.Evropa ima moralnu obavezu da pokaže ogromnusnagu kako bi na vrijeme spriječila nadmetanja i borbekoje razaraju balkanski svijet.Miscarea, Bukurešt, 20. mart i 2. april 1913.19 Članak je izašao u jednim austrijskim novinama, a onda i u Hrvatskom pokretu55

POLITIKA Sl. 18. Evropa i bijesna djeca (rumunskakarikatura, 1913)IIc. Očekivanje i objava rataII-18. Neočekivanje rata u Osmanskom carstvuNiko iz našeg okruženja nije vjerovao da će biti ratas Bugarskom, a još manje sa ostale četiri balkanskezemlje. Svi i svuda su govorili: „To je blef.“ Ipak, većdugo je bilo očigledno da ove male zemlje, zajednosa Rusijom i Austrijom, nisu nam smjele dati vremenada jednog dana postanemo veoma moćni. Da jerežim Abdula Hamida opstao, do rata ne bi došlo, jersu političari tih malih i velikih sila dobro znali da binas taj režim vrlo brzo doveo do rezultata koji su onisanjali..Izzet-Fuad pasha 20 , str. 33.U kojim okolnostima ne bi došlo do rata premaIzet-Fuad-paši? Koga on krivi za rat?II-19. Saopćenje Đorđa I 21 o objavi rataOsmanskom carstvu, 5. oktobar 1912. 22Furnica, IX br. 20., 17. januar 1913., str. 9..Tekst karikature: Evropa i bijesna djeca: Zaštopunica nije ništa rekla o Balkanskom ratu?Opća pitanja za poglavlje IIbKako su balkanski narodi shvatali ulogu evropskihsila u balkanskim sukobima? Kakva je bila politikaevropskih zemalja na Balkanu?Simulirani dijalogPodijelite se u grupe koje predstavljaju evropske sile.Pokušajte da predstavite interes svake evropske zemljena Balkanskom poluostrvu i njen položaj u „Istočnompitanju“.MOM NARODUNaša sveta obaveza prema našoj voljenoj zemlji,našoj porobljenoj braći i cijelom čovječanstvuzahtijeva da država, poslije neuspješnih pokušaja,osigura ljudska prava kršćana pod turskomvladavinom, oružanom pobunom prekine patnjekoje oni stoljećima trpe. Grčka, zajedno sa svojimsaveznicima koje nadahnjuju ista osjećanja ivezuju iste obaveze, preduzima svetu borbu zapravdu i slobodu potlačenih naroda Orijenta.Naša vojska i ratna mornarica, potpuno svjesnesvojih obaveza prema naciji i kršćanstvu, puneobzira prema nacionalnoj tradiciji i ponosne nasvoju moralnu superiornost i vrijednost, ulaze ubitku s vjerom i sa spremnošću da proliju svojučasnu krv u cilju vraćanja slobode potlačenima.Grčka će zajedno sa svojim saveznicima istrajati uovoj svetoj borbi po svaku cijenu. Usrdno molećiza Božiju pomoć u ovoj potpuno opravdanoj20Izet-Fuad-paša je bio generalni inspektor osmanske konjice i bivši komandant Treće armije Trakije.21Đorđe I, „kralj Helena“ (1863-1913), bio je drugi sin danskog kralja Kristijana IX. Rođen je u Kopenhagenu 1845, a 5. marta 1913. ubio ga je nekiluđak u Solunu.22Originalni dokument koji je potpisao kralj Đorđe, E. Venizelos i članovi kabineta56

BALKANSKI RATOVIcivilizacijskoj borbi, uzvikujemo: „Živjela Grčka!Živio naš narod!“.Gardika-Katsiadaki, Margaritis Egejski arhipelagII-20. Bugarski kralj Ferdinand objavljuje ratManifest bugarskom narodu5. oktobar 1912.Tokom 25 godina moje vladavine uvijek sammirno radio za napredak, sreću i slavu Bugarske.To je bio pravac kojim sam želio da i bugarskinarod ide. Ali sudbina je drukčije odlučila.Došlo je vrijeme da bugarski narod prekine svojmiran život i da s oružjem u rukama izvrši svojslavni zadatak. Iza Rile i Rodopskih planina našabraća po krvi i vjeri još nemaju tu sreću da živedostojanstveno, čak ni sad, 35 godina poslijeoslobođenja. Svi napori da se dostigne taj cilj, nesamo od strane velikih sila već i bugarskih vlada,nisu stvorili uvjete da ovi kršćani steknu ljudskaprava i slobodu. Došao je kraj našem mirnomživotu. Da bismo pomogli potlačenim kršćanimau Turskoj, ne preostaje nam ništa drugo negoda se latimo oružja. Sasvim je očigledno da jeto jedini način da tim ljudima sačuvamo životei imetak.Našoj zemlji prijeti i anarhija u Turskoj. Poslijemasakra u Štipu i u Kočanima, umjesto da tomjadnom narodu ispuni njegove zahtjeve, što smoi mi tražili, turska vlada je naredila mobilizaciju.Tad je došao kraj našem dugotrajnom strpljenju.Humano kršćansko osjećanje, sveta dužnost dase pomogne braći kad im je ugrožena samaegzistencija, čast i dostojanstvo Bugarskenameću mi dužnost da pozovem pod zastavusinove zemlje koji su spremni da je brane. Našpovod je ispravan, slavan i svet. S poniznomvjerom u zaštitu i pomoć svemogućeg Boga,oglašavam bugarskom narodu da je rat zaljudska prava kršćana u Turskoj objavljen.Naređujem hrabroj bugarskoj vojsci da napadneteritoriju Turske! Protiv našeg zajedničkogneprijatelja i sa istim ciljem, zajedno s nama ćese boriti vojske naših saveznika – Srbije, Grčke iCrne Gore. I u toj borbi križa protiv polumjeseca,slobode protiv tiranije, pridobit ćemo simpatijesvih pravdoljubivih i naprednih naroda.Ferdinand 23Kiškilova, Balkanskite voйni Sl. 19. Putovanje iz zadovoljstva (osmanskakarikatura, 5. oktobar 1912.)Cem 41, 5. oktobar 1912., str. 8., u Heinzelmann, str. 221..23Ferdinand I. Saks-Koburgotski (1848.-1861.), njemački knez, bio je na čelu kneževine Bugarske i bugarski car od 1908. do 1918.57

POLITIKASedmični časopis Džem smatra sekonkurentom i nasljednikom časopisa Kalem(pero). Kao i Kalem, Cem je izlazio dijelom na turskom,a dijelom na francuskom jeziku. Naziv Cem dolazi odprezimena izdavača Mehmeda Džemila. Prvi broj jeizašao 10. novembra 1910.Prijevod: Putovanje iz zadovoljstva!– Dajte mi karte za kružno putovanje Sofija– Beograd – Cetinje – Atina, povratak neobavezan.– Koliko karata?– Za sada 700.000 ili 800.000.i Muhammedov duh i molitve halife zemaljskog –našeg dragog sultana.V. Georgiev – St. Trifonov.Usporedite tekstove II-19, II-20 i II-21. Podvucitezajedničke riječi i izraze. Koja osjećanja onanadahnjuju? Koji su ciljevi rata prema zvaničnimizjavama i jednog i drugog vladara? Koji su ciljevi rataprema osmanskom komandantu? Sl. 20. Balkan protiv tiranina, 5. oktobar 1912.(grčka litografija)II-21. Proglas komandanta Istočne turske armijeAbdulah-paše 24 vojnicima8. oktobar 1912.Braćo po oružju i zemljaci,odlučili smo poraziti neprijatelja koji gazi po svetojzemlji naše domovine. Sutrašnji i preksutrašnji danbit će najsvetiji dani Bajrama za svakog muslimana.Konačni poraz neprijatelja koji toliko godinauznemirava našu zemlju i naš narod i koji ne ostavljana miru našu braću koja žive u Bugarskoj, mora sesmatrati svetom dužnošću svakog muslimana. Zatosvaki oficir i svaki bratski vojnik treba se boriti dokraja za spas naše domovine u kojoj je svaka stopazemlje natopljena krvlju naših predaka. Spas našedomovine i našeg naroda zavisit će od hrabrosti iodlučnosti koje ćete vi pokazati u naredna dva dana.Moji hrabri i nepokolebljivi prijatelji!Vjerujem da će žudnja za osvetom koju osjećateu svojim srcima biti garancija da ćete ispuniti tudužnost. Poslije sukoba s neprijateljima koji smoimali ovih dana, možemo reći da su oni kukavice ida će se razbježati čim se suoče sa pravom snagom.Zato ovo naređenje mora biti izvršeno.Naprijed, draga moja djeco! Zapamtite da vas čekasreća na zemlji i raj poslije smrti. S nama je Bog kaoLitografija u boji na kartonu,55 x 41 cm/ 62 x 47 cm/ ИEEE kolekcija br. 4951/1y Baλκανικοί Pόλεμοι 1912.-1913., str. 57.Pogodite ko je na plakatu. Identifikujte simbole iusporedite ih sa ključnim riječima iz manifestavladara Grčke i Bugarske. Da li vjerujete da je Carstvounaprijed određena žrtva kao što je opisano? Kako ovajposter utiče na javno mjenje?24Abdulah-paša bio je glavnokomandujući turske Istočne armije na početku Prvoga balkanskog rata.58

BALKANSKI RATOVIII-22. Očekivanje rata u Srbiji, 8. oktobar 1912.Beograd, 8. okotobar 1912.Juče se proniješe gradom nepovoljne vijesti.„Miriši mirom!“ Govorili su Beograđani zaklonivšisi maramicom nos. Da Srbinu dadete da bira: mirili koleru? – on bi obim rukama zahvatio koleru [...]Kad će započeti rat? Svi pitaju; to znade samo hladanvjetrić, što piri s maćedonske strane i ministarskistolovi, što su dugo u noć osvijetljeni električnimsvjetlom; no nitko od ovih neće da progovori.Hrvatski pokret, 9.-31. oktobar 1912..II-23. Jedan Bugar opisuje narodno raspoloženjepred ratPetoga oktobra održana je sveopća molitva.Ferdinand je pročitao proklamaciju o objavi rata, aMetodije Kusevič, mitropolit Stare Zagore, održaoje govor. Sjećam se tih trenutaka kao nekog sna.Dok smo izlazili iz crkve bili smo duboko dirnuti, ali iponeseni oduševljenjem da ćemo pobijediti. Upornaborba za vrijeme „preporoda“ 25 koja je uvijek bilahrabra i uspješna – posljednji primjer je ujedinjenjeIstočne Rumelije i kneževine Bugarske 1885. – ulilaje bugarskom narodu ogromno samopouzdanje,mogu čak reći, novu vjeru u nacionalni optimizam.S druge strane, Šeinovo, Šipka i Slivnica 26 su pokazalida su Bugari ostali neoslabljeni i pokazali hrabrostpo kojoj su njihovi preci vijekovima bili poznati.Pred sobom smo imali jakog neprijatelja, ali smopotcijenili njegovu snagu. Čudno, poslije pet vijekovapod turskim jarmom sad, pošto smo vladali Turcimau Bugarskoj samo trideset četiri godine, potcijenilismo ih. U Bugarskoj je bila omiljena priča da jeTurska država na samrti. U novinama je sultan uvijekprikazivan kao bolesnik s povezom oko glave. Uvojsci su mnogi Bugari na vježbama gađanja iz puškepucali u metu u obliku lutke s fesom na glavi da biuvjerili sebe da je sultan unaprijed određena žrtva.S. Radev 27 , Tova, koeto vidah.Šta su obični ljudi mislili o ratu? Zašto su bili takosigurni u pobjedu? Koja je bila uloga zvaničnepropagande u oblikovanju takvog mišljenja?II-24. Odlomci iz dvoje novina izdavanih naalbanskom jeziku u inostranstvu koji iznose dvarazličita stava o Prvome balkanskom ratuA. Iz novina izdatih u BostonuVeliki sastanak koji su patrioti održali u Bostonu 6.oktobra 1912. ima veliki značaj u historiji albanskogpokreta. I drugi sastanci održani u Americi izražavajupatriotizam i ideale naše omladine. Ali sastanak od 6.oktobra pokazao je još nešto neočekivano, izuzetno ivrlo rijetko.Hoću da govorim o njegovom političkom značenju.Nije bilo nevažno sakupiti patriote sa svih stranaAmerike koji jednoglasno izjavljuju da je interesAlbanije potpuni savez s Turskom protiv balkanskihzemalja. Albanija je u opasnosti da bude podijeljenai mogu je spasiti samo njeni pristalice i prijatelji. Ovajsastanak je donekle uticao na to da osmanska vladabrani albanska prava na konferenciji u Londonu.Ne može se poreći da bi, ako odustane od odbraneAlbanije, u interesu Turske bilo da Grčkoj, Srbiji i CrnojGori da ono što zahtijevaju i pomiri se sa njima, pabi joj ostalo da se suoči samo s Bugarskom. Ali našezajedničko djelovanje ublažilo je stav Turske i našapolitika ih je natjerala da shvate svoje greške i štetukoje je u prošlosti pravila. Zato je htjela da nas nagradizalažući se da Janjina, Skadar i, po mogućnosti, Bitoljbudu dio nove Albanije.Dielli (Sunce), 19. decembar 1912., str. 1.B. Iz novina izdatih u SofijiOvaj program četiri ujedinjene sile je prihvatljiv. Zatose Albanija ne smije ujediniti s Turskom i boriti se sazemljom koja je osuđena na smrt. Ona treba podićisvoj glas i zahtijevati svoja prava od velikih sila.Treba pokazati cijelom svijetu da je albanska država25Bugarski „preporod“, period u bugarskoj historiji (kraj XVIII. i početak XIX. stoljeća), vrijeme značajnog nacionalnog i ekonomskog uspona.26Šeinovo, Šipka, Slivnica: historijska mjesta, slavna po velikim pobjedama Bugarske u XIX. stoljeću.27Simeon Radev (1873.-1967.), bugarski historičar, publicist, diplomat.59

POLITIKAu ropstvu i da se već četiri godine bori i traži svojuautonomiju.„Mbi Aleancen Ballkanike“ (O Balkanskom savezu),Liri e Shljiperise, (Sloboda Albanije).12. oktobar 1912., str. 1.Dielli (Sunce) je bio sedmičnik kojije u Bostonu štampao jedan odnajistaknutijih albanskih intelektualaca FaikKonica. Liri et Shljiperise (Sloboda Albanije)bio je drugi sedmičnik koji je izlazio naalbanskom jeziku u Sofiji, a čiji je izdavač bioKristo Luarasi, patriot i intelektualac.Koja su dva stava prema ratu i koje argumentekoriste ovi članci kako bi ih podržali?II-25. Dijelovi sporazuma o savezu izmeđuKraljevine Grčke i Kraljevine Srbije, potpisanog19. maja (1. juna) 1913.Član 2Prilikom podjele teritorije evropske Turske, koje će pozavršetku sadašnjeg rata biti ustupljene balkanskimdržavama ugovorom o miru sa Osmanskim carstvom,dvije Visoke Ugovorne strane obavezuju se daneće ulaziti ni u kakvo posebno sporazumijevanjes Bugarskom, da će se stalno potpomagati i da ćeuvijek istupati sporazumno podržavajući uzajamnosvoje teritorijalne zahtjeve i niže navedene graničnelinije.Član 3Dvije Visoke Ugovorne strane, smatrajući da je životniinteres njihovih kraljevina da nikakva druga državaSl. 21. Ispraćaj – u Sofiji i u IstanbuluUsporedite ove dvije slike.Koje su razlike, a koje sličnosti?L’Illustration, t. CXL (1. juli – 31. decembar 1912) str. 30160

BALKANSKI RATOVIne bude između njihovih posjeda zapadno od rijekeAksios (Vardar), izjavljuju da će jedna drugoj ukazivatipodršku kako bi Grčka i Srbija dobile zajedničkugranicu. [...]Skoko, str. 405.-408.Sl. 22. Crnogorci se raduju objavi rata, 1912.Balkanski rat u slid i red 6, 24 Φεβρουαρίου (9 Μαρτίου) 1913II-26. Proklamacija crnogorskog kralja Nikole,27. juli 1913.Crnogorci![...] Opijen stečenim uspjesima i slavom saveznika,naš četvrti drug htjede nasilno prigrabiti našezajedničke tekovine, ne osvrćući se ni na pravduBožiju ni na očinski sud Cara Pokrovitelja 28 [...] Bugari,zavedeni, otrgoše se od našeg slovenskog jata. Bugarinasrnuše na braću i saveznike. Bugare treba suzbitiistim oružjem i uputiti ih na uvažavanje zajedničkihinteresa i slovenske uzajamnosti. Ova odluka bolnoje pala na Moje srce, jer se ruka rukom mora sjeći,ali se inače nije moglo. Moju dušu tuga obuzima,što sam prinuđen vašu hrabrost obodravati, dabugarske nasrtaje oštro odbijete, ali nadu gajim daće iz međusobne naše savezničke krvi, kad jednomAnđeo mira raširi krila svoja nad Balkanom iznićisvježe i jako drvo slovenske zajednice [...]Nikola, na Cetinju 27. jula 1913.Balkanski rat u slici i riječi 23., 14. (27) juli 1913.II-27. Proklamacija grčkog kralja Konstantina,21. juna 1913.Mom narodu!Pozivam svoj narod u novu borbu. Osnivajući savezs drugim kršćanskim državama za oslobađanje našejadne braće, sretni smo što je naša zajednička borbadovela do pobjede i uništenja tiranije i što je grčkavojska trijumfirala i na kopnu i na moru. PoraženoCarstvo ustupilo je oslobođene teritorije saveznicima.Grčka je, dosljedno poštena i u sporazumu sa svojadva saveznika, željela prijateljsku podjelu oslobođenihoblasti u skladu s pravima svake države, pa je predložilada se neslaganja riješe nagodbom. Međutim, njenpohlepni saveznik, Bugarska, odbila je svaki razgovoro nagodbi, želeći prigrabiti najveći dio plodovazajedničke pobjede, ne priznajući ni etnička prava,ni žrtve drugih, niti ikakve druge racionalne potrebeza ravnotežom. Koristeći se svim vrstama prevarei samovolje i nesvjesna oslobodilačkog karakterarata, obaveze prema saveznicima, gorkog iskustvakršćanskih naroda sa ovoga poluostrva zbog njihovogiskonskog porijekla i izvanrednih rezultata zahvaljujućinjihovoj saradnji, Bugarska je otišla tako daleko da jepokušla povesti neoslobodilački rat, okrećući se protivsaveznika, kršeći i prisvajajući njihova prava, skrnavećitako svetost i ideju zajedničke borbe. Imajući u vidusramno ponašanje Bugarske, dužnost ostalih saveznikabila je sasvim očigledna. Morali su opet zbiti redove kakobi sačuvala svoj savez i kako bi se suočila sa nezasitompohlepom svoga bivšeg saveznika, u obrani svojihvitalnih interesa, iskorjenjujući hegemonističke težnjei osiguravajući među balkanskim državama ravnotežuprijeko potrebnu za njihovu mirnu koegzistenciju. Grčkinarod, solidaran sa Srbijom i Crnom Gorom i uvjeren usvetost te ideje, opet se diže na oružje u borbi za ognjištei oltar. Moja vojska i ratna mornarica koje su proslavileGrčku, pozivaju se da nastave svoju plemenitu borbuu spašavanju od turske tiranije i od prijetnje novogastrašnog ropstva. [...] Ta nova borba je isto tako sveta kaoi borba koju je vodio Bog, čiji blagoslov ja sad prizivam,„jer kralj vjeruje u Isusa i u milost gospodnju.“ [...]Baltsa, 20. juni 1913. 29Službeni list Kraljevine Grčke 121, 21. juni 1913..28Ruski car29Dokument koji su potpisali kralj Konstantin, premijer Elefteros Vanizelos i članovi vlade.61

POLITIKAUsporedite tekstove II-26 i II-27. Koje je značenjeriječi „brat“ u jednom i drugom slučaju?Identifikujte značenje iste riječi u tekstu II-20. Objasniteznačenje izraza „braniti vitalne interese....mirnakoegzistencija“. Usporedite tu ideju sa idejom ravnotežeizmeđu evropskih sila u istom periodu. Sl. 23. Hora – tradicionalno rumunsko kolokoje igraju rumunski vojnici na putu za BugarskuII-28. Novine i javno mnjenje u Rumunijineposredno pred rumunsku invaziju naBugarsku u Drugome balkanskom ratuA. Hoćemo ratSa svih strana naše zemlje čuje se samo jedan uzvikkoji dolazi iz svih srca:Hoćemo rat!Nema sile u cijeloj Rumuniji koja može zaustavitirat. Onoga ko se izdigne iz te vodene struje, slomitće udar njenih talasa. [...] Rumunski narod, i svakiRumun ponaosob, zna da je velika Bugarskanacionalna opasnost, politička, etnička i ekonomskaprijetnja za Kraljevinu Rumuniju i za sav rumunskinarod. [...] Ovo je čisto preventivan rat. Mi želimoosigurati budućnost našoj zemlji, da uklonimoopasnost koja može da joj naudi, želimo da živimou miru, da se samostalno razvijamo, da u korijenusasiječemo svaku moguću prijetnju.Universul, XXX, br. 176, 29. juni / 12. juli 1913., str. 1.B. Gomila je bila ogromnaGomila je bila ogromna. Mnogi transparenti bilisu posvećeni ratu, a uzvici „Mobilizacija!“ čulisu se iz hiljada grla. Ukaz o mobilizaciji podižeburu oduševljenja. Rezervisti hrle u Bukurešt iznajudaljenijih mjesta, vozovi su krcati, ljudi sjede nakrovovima vagona i pjevaju, prizivajući veliki rat.Bacalbasa, str. 116.Gazeta Ilustrata II, br. 31, 13. juli 1913., str.4.II-29. Članak u rumunskim novinama kojim sežele objasniti razlozi i ciljevi rumunske invazijena BugarskuZauvijek bismo ostali pod prijetnjom bugarskihtopova i sa ratom na našem pragu bio bi usporenprocvat naše države. Ali ako sad, na samom početku,Bugarska osjeti snagu našeg oružja i težinu našegjarma, zauvijek će odustati od svojih ambicija kojene priliče njenoj nejakosti, a što ćemo joj mi svakakopokazati. Današnja Rumunija ima ulogu vještogi hrabrog hirurga koji bez milosti mora zasjeći umeso kako bi odstranio zlo koje predstavlja prijetnjucijelom organizmu. Naša vojna djejstva s drugestrane Dunava moraju biti prave hirurške operacije,a ne sredstvo za trenutno sniženje temperature kojeneće dovesti do toga da nam se sutra ista opasnostvrati u još težem vidu.Miscarea V, br. 152, 8/21 juli 1913., str. 1.Zašto je „veliki susjed“ bio nacionalna opasnost?Smatrate li da je to tačno? Nađite i objasniterazlike između ovih tekstova i proglasa grčkog kralja ibugarskog cara kojima objavljuje rat Osmanskomcarstvu.Pronađite i analizirajte propagandne elemente uovom tekstu.62

BALKANSKI RATOVIII-30. Izjava bugarskog ministra St. Daneva 30 orumunskoj invaziji na BugarskuPrekjuče je premijer i ministar inostranih poslova dr.Danev rekao u narodnoj skupštini:Dame i gospodo, narodni poslanici, Bugarskojod juče prijeti nova opasnost. Juče u 18 sati me jerumunski ambasador u Bugarskoj obavijestio da jerumunska vlada naredila svojoj vojsci da napadneBugarsku. Njihov motiv je to što je Rumunija zadržalapotpunu slobodu da reaguje u slučaju rata međubalkanskim zemljama i to što je rat izbio, i štaviše, ponjima, mi smo ga izazvali. Želim da kažem nekolikoriječi o našim odnosima. Svi znate da su naši odnosisa Rumunijom uvek bili prijateljski. Imajući u vidunekadašnje prijateljske odnose između naše dvijezemlje, bugarska vlada smatra ponašanje Rumunijeneopravdanim [...] Prema našem mišljenju, rumunskavlada, koje god razloge za takvo ponašanje imala,ne bi trebalo preduzimati tako ekstremne mjere zakoje mi odbijamo svaku odgovornost. Gospodo!Rumunska vojska napada dijelove zemlje koji su uovom trenutku naseljeni samo starcima, ženama idjecom. U takvoj situaciji nikakav oružani otpor nedolazi u obzir. Da bismo spriječili bilo kakvu akcijute vrste, naredili smo graničarima da se povuku, adržavnim službenicima da ostanu tamo i pokušajuda na svaki način umire narod. Osim ovog, možemosamo da protestujemo protiv ove nepravedneinvazije na našu otadžbinu. Držeći se ovoga stava,stava utvrđenog reda i pravde, upućujemo ovu stvarevropskom javnom mnjenju i nadamo se da će našaprava biti pravedno ocijenjena.Bugarska, br. 230, 30. juni 1913.; Mir, br. 3929;Narodna volja, br. 36, 1. juli 1913; Narod, br. 15,2. juli 1913. u Kiškilova, Balkanskite voйniOpća pitanja zaa poglavlje IIcUsporedite slike 21, 22 i 23. Kakva osjećanja one prenose i kakva osjećanja pokušavaju izazvati? Pokušajte pronaćislike iz svoje zemlje koje ilustriraju osjećanja prema ratu.Simulirani dijalogPodijelite se u grupe: a) Bugari, b) Grci, c) Srbi i pokušajte razgovarati o svojim pravima u Osmanskom carstvu. Kroz svojunacionalnu ideju objasnite zašto uopće treba zauzimati određene oblasti Osmanskog carstva..30Stojan Danev (1858.-1949.): pravnik, profesor, političar, lider rusofilske Progresivno-liberalne partije i premijer (1. juna – 4. jula 1913.).63

TREĆE POGLAVLJEDruštva u ratuBALKANSKI RATOVIU svakom ratu društva koja u njemu sudjeluju istovremeno su i ujedinjena i razjedinjena. Početkom ratauglavnom su ujedinjena u svojim krajnjim idealima i u težnji za pobjedom, ali malo-pomalo ona se suočavajus brutalnošću rata. Istovremeno, ona su podijeljena ne samo na osnovu politike već i na osnovu realnosti: dokje većina muškaraca na frontovima, žene, djeca i stari ostaju kod kuće u stalnom strahu da će izgubiti najmilije.Gotovo je nemoguće živjeti normalnim životom. Rat neminovno utiče na sve i svakog. Bilo da su na frontu ili upozadini, svi sudjeluju u naporima koje društvo voljno ili nevoljno čini.Ratni front je uvijek bio mjesto gdje se kreira zvanična ratna historija. Detaljni opisi pobjeda i poraza, vještihili loših manevara samo su jedna strana onoga što se zapravo događa na frontovima. I pobjede i porazi stvarajugaleriju idealiziranih natprirodnih junaka i situacija koje čine mitologiju svakog rata. Ni balkanski ratovi nisubili izuzetak. Ali u isto vrijeme, u svakom ličnom sjećanju uvijek prevagne ono užasno lice rata: hiljade mrtvih,ranjenih i osakaćenih, iscrpljenost, provale nasilja.Razne paravojne grupe, često nekontrolirane naoružane bande, dale su značajan doprinos u cjelokupnoj slicibalkanskih ratova. Za razliku od regularne vojske, u kojoj vlada vojna disciplina, ove grupe bile su najčešće glavniuzročnici nasilja nad civilima u područjima zahvaćenim ratom. Spaljivanja sela „onih drugih“, prisilna preobraćanjai preseljenja i tradicionalna razbojništva bila su sastavni dio historije ovih ratova.Ovo poglavlje daje priliku da se stvori uravnoteženiji pogled na život i vojnika i civila, i na frontu i u pozadini zavrijeme balkanskih ratova. U želji da pokažemo ono zajedničko u patnjama, ali i rat kroz svakodnevne doživljajekoji su u ljudima stvarali osećaj drugarstva, stavljamo naglasak na ratna iskustva vojnika različitih nacionalnosti.I uloga žene u ratnim vremenima dokumentirana je iz dva ugla: (a) idealizirane žene – kao majke i heroine i (b)žene na frontu ili iza linije fronta – kao bolničarke, majke i supruge. Osim toga, nacionalni sukobi na frontu uticalisu na položaj manjina iza linije fronta. Kršćani u Osmanskom carstvu i muslimani u balkanskim nacionalnimdržavama bili su nesigurni i primoravani na iseljavanje.Navođenje izvora koji prikazuju međusobno suprotstavljene stavove ima za cilj da demitologiziraherojskenacionalne ratne priče i da pokaže svu kompleksnost tih ratova.65

DRUŠTVA U RATUIIIa. Ratni frontoviSl. 24. Bugarska vojskaL’ Illustration, januar – decembar 1913., str. 249.66

BALKANSKI RATOVIIII-1. Opis pobjede srpske vojske kod KumanovaSl. 25. Posljednji pozdrav (Kumanovska bitka)Bitka je trajala dva dana i jednu noć. Turci su zauzelivanredno dobre pozicije, koje su blagovremenodobro utvrdili i svoje položaje vješto maskirali.Vojni atašei stranih sila, koji su poslije borberadi studija razgledali kumanovske položajeizjavljuju, da se, sudeći po izboru položaja i ponačinu utvrđivanja kod Turaka jasno vidi, da suTurci imali odlične komandante, koji su u tančineupoznali sa svim pravilima modernog ratovanjai da su ta pravila u borbi na Kumanovu u svemuprimijenili s puno razumijevanja. Što su ih Srbionako sjajno nadbili i silno bacili iz tih utvrđenihpoložaja dokaz je i sposobnosti i besprimjernehrabrosti srpskih vojnika, kojima je ideja vodiljabila: osveta Kosova! Bili bismo nepravedniprema protivniku, a to nije u krvi našeg naroda,kada s dužnim poštovanjem ne bismo govorili ohrabrosti turskih trupa. Dva dana i jednu noć onisu nebrojeno puta, prezirući smrt, pokušavalijurišem probiti naše redove, a naše juriše višeputa uspijevali su zadržati sve dok na cijelomfrontu naši redovi nisu pošli na bajonet s čvrstomodlučnošću, da bajonetskom borbom, prsa uprsa, kao nekad na Kosovu, riješe – na kome jecarstvo. U tome momentu blizu sto hiljada Srbaimalo je za cilj samo jedno: pobjeda ili smrtravna smrti kosovskih mučenika. Toj bujici Turci,kojima se junaštvo nikako poreći ne može, nisumogli odoljeti, a ne bi joj mogla odoljeti nijednadruga vojska, jer gdje se sto hiljada junaka riješina smrt i pođe u vatru s čvrstom odlukom „Živnatrag ne!“ tu se mora pobijediti neprijatelj makoliki on bio.Balkanski rat u slici i riječi 2, 27. januar(9. februar) 1913.Balkanski rat u slici i riječi 2, 27. januar(9. februar) 1913..Usporedite tekst i sliku. Da li fotografija odgovaraopisu bitke?III-2. Grčka vojska zauzima SolunTELEGRAM NAJAVLJUJE ZAUZIMANJE SOLUNAKRALJ PUTUJE SPECIJALNIM VOZOMZauzimanje SolunaZauzimanje Soluna se očekuje posljednja 24 sata,ali objava da je grčka vojska juče umarširala u graddovela je do snažnih izliva emocija i radosti. PrvoAtina, a onda i ostali dijelovi Grčke, poslije velikihdogađaja osjetili su neopisivo olakšanje koje izbijaiz duše cijele nacije. Niko nije mogao vjerovatida će u ratu protiv Turske grčka vojska tako brzopobjednički ući u ovaj najveći makedonski grad.A ova pobjeda – čiji su gubici poslije duge i teškeborbe srazmjerni njenom značaju, posebno uovo doba godine kad je neprijatelj, povlačeći se,uništio mostove pa se vojska borila s nabujalimrijekama – dobija još više na značaju zbogironije s kojom je evropsko javno mnjenje upočetku primilo objavu grčko-turskog rata i zbogbrojnosti neprijateljskih vojnika protiv kojih senaša vojska borila. Grčki vojnici su oslobodili prvimakedonski grad, kao i nekad turske, ali u suštini,67

DRUŠTVA U RATUuvijek grčke pokrajine, pa njihovo stanovništvo,koje je do juče bilo pod turskom dominacijom,sad može konačno slobodno disati. Robovimogu dići glave i slaviti svoju slobodu. Grčka krvprolivena u ovoj borbi došla je kao kap rose daoživi zavehlo cvijeće makedonske slobode. Zbogtoga niko nije tužan. Roditelji koji su izgubilisinove u svetoj borbi za svoju zemlju blagosiljalisu svoju sreću, a ako je neka majka i prolila suzu,to je bilo samo zato što je shvatila da je smrtnjenog voljenog sina donijela slobodu hiljadamanaše braće. Sestre nisu oplakivale braću. A akosu mlađa braća i izražavala tugu, to je bilo samozato što sami nisu imali sreće sudjelovati u tojplemenitoj pobjedi. Ostvarenje ideala nacije,bar za neke sunarodnike, stvara osjećanje opće,neograničene radosti. Svako grčko srce, svakigrčka duša, ma gdje na planeti, sad su okrenutiprema poljima Makedonije. Ulaskom u Solun,grčka vojska je dodala još jednu slavnu stranicugrčkoj historiji i stekla novo poštovanje svojesnage.Embros, Atina, 27. oktobar 1912.Da li nalazite sličnosti u opisima bitke kodKumanova i zauzimanja Soluna?Vidite li pretjerivanja? Čemu ona služe? Sl. 26. Prijestolonasljednik Grčke ulazi uSolunLitografija u boji na kartonu,42 h 62 cm /Kolekcija ИEEE,br. 4951/99 u BaλκανικοίPόλεμοι1912.-1913., str. 103.Kojih nacionalnostisu ljudi kojidočekuju grčkog prijestolonasljednika?68

BALKANSKI RATOVISl. 27. Bugarski car Ferdinand na ruševinama tvrđave u KavaliL’Illustration, januar-decembar 1913., str. 17.Usporedite slike 26. i 27. Kako su ove dvije ličnosti predstavljene? Koje je simboličko značenje obje slike?69

DRUŠTVA U RATUSl. 28. Grčko-bugarsko „bratstvo“„Kavadarci puni turske sirotinje koja umire od gladi.Na jednom uglu sjeo jedan srpski vojnik, prostredov, na jedan kamen, u krilo uzeo dva muškarčeta,Turčeta, jednog na jedno drugog na drugo koljeno,objema ih rukama zagrlio, u jednoj šaci drži tajin(vojnički hljeb), u drugoj tesak. Tesakom reže tajin,prvi zalogaj daje jednom, drugi drugom Turčetu,a treći uzima sebi. Ja stadoh u prikrajak i srce mezaboli, što nisam imao pri ruci fotografski aparat,da snimim ovu veličanstvenu sliku ljubavi srpskogvojnika prema djeci pobijeđenog neprijatelja injegovog saučešća prema nesreći njihovoj.“Balkanski rat u slici i riječi 12, 7. (20.) april 1913.Da li su ovakvi izrazi humanosti odlike pojedinihnaroda? Vjerujete li da su ovakvi izrazi saosjećanjamogući u ratnim vremenima? Da li ste u svojimudžbenicima nalazili neka čovekoljubiva djela „suprotnestrane“? Da li mislite da je ovo stvarna situacija ili jemožda propagandna priča?Adevarul, XXV, br. 8353, 11. decembar 1912., str. 1.Tekst karikature: U Solunu je car Bugarskepoljubio kralja Grčke. Bugari su postavilitopove na brda oko Soluna! (telegrafske vijesti)Ferdinand: Hajde da se poljubimo, ali možeš dase pozdraviš sa Solunom.III-3. Srpski vojnik pomaže turskoj djeciKakav je srpski vojnik?Saosjećanje prema protivniku.Sva veća mjesta u novooslobođenim krajevima punasu bijedne, gole i bose, gladne i žedne turske sirotinje.Hranitelji i branitelji im pošli uz vojsku carevinu dabrane, a žene, starci i djeca ostali bez zaštite i oni odstraha pred neprijateljem ostaviše svoje domove isve u njima, pobjegoše u varoši verujući da će ondjeprije naći zaštite. Gonjeni glađu, primorani su prositikoru hljeba. I otuda u novooslobođenim varošimačovjek ne može proći ulicom, a da mu ne dosaditurska sirotinja molbama da im nešto udijeli. Jedanoficir mi iznosi jednu ovakvu sliku iz Kavadaraca:III-4 Riza Nur objašnjava uzroke osmanskogporazaO bici kod Lile BurgasaKažu da su neki vojnici kod štaba vikali: „Bježite! Štaćete tu? Gotovo je. Svako na svoju stranu!“ Tako suneki vojnici pobjegli sa fronta. Nastala je nepotrebnapanika. Vojnici, koji su širili te glasine, bili su Bugari. Jamislim da je to istina. Bilo je Grka i Bugara u našoj vojsci.Bili su naši državljani. Ali svi oni su bili turske izdajice.Mnogi od njih su se godinama borili protiv nas. Ovonam je lekcija. Naša vlast mora da je to iskusila hiljaduputa tako da ne bi smjela primati u vojsku nikog osimmuslimana. Ali oni (unionisti) kažu: „Takav je Ustav. Tone može tako. I oni su naši građani. Oni su s nama iu dobru i u zlu.“ I to je bila istina, ali situacija je bilaovakva. Uvijek je Turčin bio taj koji plaća krvavi danak.Uvijek je on plaćao životom. Turska nacija je izumirala.Da, i strani element treba da umre, jer je on izazvaonesreću ogromnih razmjera. Neki kažu da su panikuizazvali unionisti, koji su navodno vikali: „Bježite!“ Našuvojsku u Rumeliji porazili su Srbi. Vojska se povukladuboko u Albaniju. Kažu da su albanski bataljonipobjegli s fronta. Srbi su navukli Albance da to urade.70

BALKANSKI RATOVISl. 29. Turska djeca pozdravljaju srpske vojnike, 1912.L’Illustration, CXL (1. juli – 31. decembar 1912.) str. 373..Tekst ispod slike: Na „marginama“ rata. Djeca nesvjesna poraza pozdravljaju pobjednike.To je bila istina. Grci su izveli opsadu Janjine. Tamosu Vehip-paša i njegov brat Esad-paša pružali žestokotpor. Njihov glavnokomandujući, Ali-Fuad, pokazaoje veliko junaštvo i bio je ranjen. I albanski vojnicisu dezertirali iz Janjine. Turski vojnici su bili gladnii bolesni. Hrabri vojnici su dugo branili Janjinu, ali jena kraju i ona pala. Hasan Riza-paša pokazao je velikojunaštvo u Skadru. Zahvaljujući njemu, opsada ovogagrada trajala je veoma dugo. Hasan Riza je bio izuzetanvojnik. Na kraju je albanski Esad-paša, koji je još davnoprimorao Abdulhamida na abdikaciju, naredio da seHasan Riza pogubi. Njegova smrt bila je veliki gubitakza Turke. Esad je bio pravi nitkov. Kasnije, poslijesticanja nezavisnosti, Albanci su ga ubili, ali šta su timedobili? Skadar je pao. Komandant Soluna, AlbanacTašin-paša bezuvjetno je predao Solun bez borbe.Kažu da je za to uzeo novac od Grka. Lanac događajapokazuje da su sve te nesreće izazvali Albanci. Odličan31Šukri-paša je bio komandant turske vojske opjsednute u edrenskom utvrđenju.način da se pokaže šta znači postaviti strane elementena važna mjesta! Ovaj kabinet je zaista bio glupRiza Nur, Sjećanja.Koji su razlozi poraza prema autoru ovih memoara?Zašto on kaže da bi vojnici trebali biti samomuslimani?III-5. Major Milovan Gavrilović opisuje kako jezarobio Šukri-pašu 31„Moj puk, dvadeseti, imao je da zauzme Kazan tepe. [...]Bio je snažno dočekan, naročito artiljerijskom vatrom.[...] Puk je ipak, i u širokom talasu, išao snažno napredgoneći pred sobom na bajonet i razbijajući turskupešadiju. U definitivnu našu pobedu nije moglo bitiviše sumnje. I doista, na forovima se brzo zalepršale71

DRUŠTVA U RATUbele zastavice i jedan izaslanik Šukri-paše priđejednom oficiru 20. puka tražeći izrično komandantasrpske armije Stepu Stepanovića da s njim pregovarao predaji [...]Oficir me provede kroz mračne kazamate i dovededo pred samu kancelariju Šukri-paše. Čim se vratakancelarije otvoriše ja stupih unutra. Šukri-pašaustade sa celim svojim štabom. Priđem mu, pozdravimvojnički i u ovom momentu koji nikad neću zaboraviti,obratim se rečima:– Ekselencijo! Majoru srpske vojske MilovanuGavriloviću čast je obavestiti vas, da ste u ovomtrenutku pod zaštitom srpske vojske. Namerno samhteo da izbegnem teže izraze kao što je „zarobljenik“.Odmah sam ga zamolio da sa svima svojim oficirimaprimi najiskrenije komplimente cele srpske vojske naherojskoj odbrani Edrena.– Ja sam, odgovori Šukri uzbuđenim glasom, i ranijeznao da je srpski narod valjan i hrabar narod. U tokuovoga rata o tome sam se lično uverio. Odmah me jepredstavio ostalim generalima i celoj sviti i ponudioda sednem. Najsvečaniji čin osvajanja Edrena bioje svršen. [...] Vreme je odmicalo i ja sam morao daprekinem ovaj prijatan razgovor. Zamolim njegovuekselenciju da se udaljim i izađem napolje. Tek što samizašao, stiže jedan bugarski oficir u utvrđenje i javi mida dolazi s nalogom da odvede Šukri-pašu.– Po čijem nalogu? – upitah.– Po nalogu generala Ivanova.– Imate li legitimacije?– Nemam!– Ja vas ne poznajem, rekao sam mu mirno.– Svi smo mi pod komandom generala Ivanova,odgovori on.– Tako je. Svi oficiri su pod komandom generalaIvanova, ali ko mi garantuje da ste vi uopšte oficir?Meni su potrebne legitimacije i ovlašćenje da vampredam Šukri-pašu. [...]Izađem opet pred Šukri-pašu.– Ekselencijo, rekoh, ovde je jedan bugarski oficir kojikaže da je za vašu ekselenciju spremljen stan. Akovaša ekselencija želi poći, može ići tamo odmah. Ako,pak, želi noćas ostati i dovesti stvari u red, može mirnoprenoćiti ovde.[...] Tako je učinjeno. Šukri je prenoćio unašem utvrđenju gde je bio i zarobljen.“Balkanski rat u slici i reči 13, 14 (27) Απριλίου 1913.Poslije petomjesečne opsade i žestokihnapada bugarske vojske i dvije srpskedivizije i isto tako herojske odbrane osmanskoggarnizona, glavno osmansko utvrđenje u Trakiji,Edrene, zauzeli su saveznici 13. marta 1913. I bugarskii srpski komandant su tvrdili da su odbrambene linijeprobili njihovi vojnici i da su oni jedini „pobjednici“.Slične rasprave su se vodile i oko drugih mjesta,što je kasnije uticalo na javno mnjenje i na pisanehistorije svih balkanskih zemalja.III-6. Izvještaj francuskog vojnog atašea uSofiji koji kaže da je utvrđenje Edrene zauzelabugarska vojska22. 4. 1913.Odnosi između Bugara i Srba su danas krajnjezategnuti, a dokaz za to može se naći u mnogimprilikama. Jedna od tih prilika je okupacija Edrena.Bugarske jedinice na istočnom sektoru su u žestokojborbi zauzele glavni položaj. I samo zahvaljujući tomeTurci su se predali i na drugim sektorima, napustilisvoje položaje i predali utvrđenje pred neprijateljskimnapadima. Pregled ovih položaja pokazuje da su usvim ostalim sektorima, osim istočnog, Turci imalivremena da unište materijal. Očigledno je da su imalidovoljno vremena da u drugim sektorima unište sve,dok je na istočnom sektoru materijal neoštećen, jerzbog žestokog bugarskog napada nije bilo vremenaza to. Ipak, srpske novine tvrde da su njihove divizijesame zauzele glavne položaje na njihovom sektoru.Tvrde i da se Šukri-paša predao 20. srpskom puku.Međutim, prema ličnoj izjavi pukovnika Marholeva,komandanta bugarskog puka, g. Neklijudovu, ruskomambasadoru u Srbiji, zarobio ga je on 13. (26) togmjeseca. 20. srpski puk je kasnije samo dobio zadatakda ga čuva.Matarel 32Viđenje Balkanskog rata jednog FrancuzaKo je zauzeo Edrene po majoru Gavriloviću,a ko prema Matarelu? Da li znate neke drugeslučajeve neslaganja oko toga kome pripadapobjeda?32Major Matarel, francuski vojni ataše u Sofiji od maja 1912. do aprila 1913.72

BALKANSKI RATOVIIII-7. „Edrene je palo!“ – članak u rumunskimnovinamaPad ovoga utvrđenja poslije gotovo pet mjeseci,izoliranog od turske vojske, okruženog neprijateljem,izgladnjelog i primoranog na predaju samo zbognedostatka hrane i, naravno, municije, ne može sesmatrati ni bugarskom pobjedom. Turci ne trebada se stide, jer ovaj sveti grad se nije predao, većje zauzet poslije očajničke borbe zbog koje će sehrabro ime Šukri-paše zauvijek pamtiti. Herojskiotpor Hadrijanovoga grada je donekle rehabilitovaoOsmansko carstvo koje su mnogi sramni porazi teškomoralno kompromitirali i koje teško podnosi to što jegotovo prognano iz Evrope.Adevarul, XXVI, br. 8443, 15/28 mart 1913., str. 1.Kako autor objašnjava pad Edrena? Na čijoj stranisu njegove simpatije? Pokušajte objasniti zašto.Sl. 30. Namirenje tursko-bugarskog sukoba, rumunska karikatura 1913.Furnica, IX, br. 52, 29. august 1913., str. 12..Tekst karikature: Namirenjetursko-bugarskog sukobaTurska ispušta Edrene iz ruku.Ujedinjene evropske sile odlučilesu da joj ga vrate.73

DRUŠTVA U RATUIIIb. Život na frontuIII-8. Od planine Starac do Bitolja: Dnevnikjednog obveznika Dunavske sanitetske kolone(Kumanovska bitka), koji ilustruje situaciju usrpskoj vojsci12. oktobar (1912.)[...] Bolničara ima malo, a i ono što ih ima zavuklo sepo bolničkim sobama pa ne obilazi ove grešnike, štosvoj život i spokojstvo svojih milih kod kuća, državižrtvovaše. E sad pomislite kako je ovim grešnicimabilo gledati kako njihovi drugovi, izdišu pored njih,ne od rana i bola, već od noćne studeni i bez pomoćionih čija je dužnost da nad njima lebde, preklinjući,i moleći bolničare i mjerodavne da pomognu njimakoji su žrtvovali sve, pa i svoje živote, za dobro i slavunaše opšte Otadžbine. Ali, šta ćete, mjerodavni suslabo o tome vodili računa. Tako nam je prošao cijelidan. Naš trupni ljekar dr Međera trčao je neumornooko ranjenika, iako je on svojih poslova u koloniimao, i sirotim ranjenicima bar koliko mu je u moćibilo stanje olakšao [...] Čuje se opasno zapomaganjeranjenika kojima su rane zahladile. Srce vam secijepa od njihove pomaganje. Komandir naređujeda im ponude vode jer, grešnici, kao što sami kažu,nisu dobili kapi vode da žeđcu ugase. Cijelu noć jeprolamalo noćnu tišinu jaukanje ranjenika.taj i sa cedulje koja mu je visila na grudima pročitah daje seljak iz Žarkova 33 . Jedan turski vojnik-ranjenik, kojije među našim vojnicima ležao, kad nas spazi molionas je sklopljenim rukama: „Aman, kardaš, aman“ ijoš nešto što ga nismo razumjeli, da mu vode damo.Dadoh i njemu šolju čaja i pokrijem ga slamom išatorskim krilom.[...]Balkanski rat u slici i riječi 7, 3. (16) mart 1913.Šta mislite o autoru ovoga teksta i njegovojpomoći turskom vojniku? Zašto ranjenici nisuimali potrebnu njegu?III-9. Paćenje konja, po priči turskog poručnika 34Od juče kiša nije prestala padati. Prenoćili smo podšatorom mokri do gole kože. Konji su bili vezani. Istoka se mnogo napatila. Poslije dugih marševa isvih manevara, ove jadne životinje su zaslužile maloudobnosti, ali šta možemo? [...] Koristim današnji danda završim svoje bilješke i da se pobrinem za svojulijepu kobilu Kara Čebak (Crnu Majmunicu). Jadnaživotinja je već umorna, a ja ću cijelu borbu proći nanjenim leđima.Selim, str. 28., 29..13. oktobarRanjenici strašno jauču. Skuhamo manjerku čaja teim nosimo i svakog sa jednom šoljom napojimo.Ah, kako su nam ovi sirotani blagodarni! „Bog nekati svako dobro da.“ „Ovo je baš dobro“, mnogi sugovorili. Mnogi pak, koji su iznemogli, da ni govoritinisu mogli, pogledali su nas tako blago, tako milo, daste im iz očiju mogli čitati blagodarnost. Te su noći odzime i kiše koja je pred zoru padala, mnogi pomrli.Jedan je, siromah, sjedeći na municionom sandukupodlakćen umro. Izgledalo je kao da sjedi i da se neštozamislio. Major Milan Popović, misleći da je živ, priđemu i ponudi mu čaj, ali kad ne dobi odgovora, boljega zagleda i vidje da je mrtav. Priđem da vidim ko jeSl. 31. Transport ranjenih vojnika iz solunske lukeΗ Αθήνα των Βαλκανικών Πολέμων 1912.-1913.33Selo nedaleko od Beograda, danas predgrađe Beograda.34Poručnik Selim-beg napisao je dnevnik u kojem je opisao operacije u Trakiji od oktobra do decembra 1912. Njegov dnevnik objavljenje na francuskom jeziku 1913. godine.74

BALKANSKI RATOVIIII-10. Stanje bugarske vojske u Trakiji premaopisu jednog FrancuzaDvadeset četvrtog. marta 1913.Tako iznureni, ljudi su se lako razbolijevali.Zdravstveno stanje u nekim jedinicama bilo jevrlo loše čak i u vrijeme kad su ušli u Tursku.Čim je prešao granicu, Sedmi pješadijski puk jemorao u karantenu, pošto je među vojnicimabilo 30 slučajeva tifusa. Ali sutuacija je postalazaista ozbiljna kad je vojska upućena premaČataldži zamijenila tursku vojsku u logoru, kojaje zbog bolesti izgubila mnogo ljudi. Neopreznabugarska komanda nije preduzimala osnovnepreventivne higijenske mjere: u blizini logoranije bilo poljskih klozeta, svuda okolo su ležalinepokopani leševi ljudi i životinja. Nekoliko danaposlije dolaska naše vojske u Čataldžu, pojavila sekolera. Bilo je prijavljeno 15.000 slučejeva kolere,ali samo je nekoliko bilo fatalno. Bile su preduzeteenergične mjere u smislu poboljšanja uvjetaživota u logorima. Izdato je izričito naređenje dase pije samo prokuhana voda. Oni koji ga se nepridržavaju, bit će strijeljani. Ljudi su se odmarali.Danas se čini da je kolera bila suzbijena. Odmorniljudi su opet bili u stanju izvršavati zadatke. Što senjihovih ranjenika tiče, Bugari su se prema njimaophodili s istom nemarnošću i nezainteresiranošćukao i prema svima ostalim. Naravno, preduzete suneke mjere, ali većinu ljekara zaduženih za njihovoprovođenje nije bilo briga i ranjenicima je pomoćukazivana samo povremeno. Tokom ovoga ratabilo je nebrojeno svirepih prizora. Bugari će platitiza to, jer su mnogi koji su mogli biti spašeni umrlisu zbog njihove nemarnosti prema ranjenicima.Broj njihovih mrtvih se nedavno popeo sa 30.000na 32.000. A od 50.000 ranjenika, mnogi su ostaliinvalidi zbog uskraćene njege. To je veliki gubitak.Treba imati na umu da će Bugarskoj biti potrebniljudi za njen ekonomski razvoj poslije rata.Balkanski rat viđen očima jednog Francuza. Sl. 32. Češki ljekar dr. Jan Levit u bolniciSrpskih sestaraBalkanski rat u slici i riječi 2, 27. januar (9. februar) 1913.III-11. Hrvatski ljekar iznosi svoja osjećanjaposlije posjete bojištu kod rijeke MaricePut do DrinopoljaDobivši propusnicu od ađutanta generalaStepanovića i propitavši se za put i njegovu duljinu,krenusmo pješke put Drinopolja. Od Mustafa-paše doDrinopolja ima oko 35 kilometara puta [...]Nakon hodanja od ure i pol, stignu nam praznavojnička kola s prilično dobrim konjima. Srpski vojnik,kočijaš, rado nas je povezao sa sobom, te nakon sat i polvožnje stigosmo do sela Keml, gdje je srpska pionirskačeta gradila most preko Marice. Komandant čete,kapetan Ružić, koga nađosmo pod šatorom kako čitanovine, kad smo mu pokazali propusnicu i predstavilise, najljubaznije nas je primio, te nas je poveo da s njimrazgledamo zemunice (izbe ispod zemlje) u kojima susi vojnici u velikom kotlu priređivali grah za objed. Tesu zemnice sasma udobne; ima u njima mjesta za poprilici 12 vojnika, visina im je nešto viša od čovječjevisine, u stjenama su prozori, a za staklo u prozorimasluže velike boce, po zemlji su slamnjače. Vojnici unjima bijahu bodri i veseli [...] Kad smo se vratili smosta u logor, pozove kapetan sebi jednog momka sašoferskom kapom i naloži mu da priredi automobil tenas poveze na pozicije. Automobil je na raspoloženjugeneralu Rašiću, a momak priopći kapetanu da jegeneral zabranio ikoga voziti bez njegove dozvole, alikapetan odredi da na njegovu odgovornost povezenas, „milu braću kud god zaželimo“.75

DRUŠTVA U RATUAutomobilom oko DrinopoljaVojnike nađosmo nedaleko od topova, kako šeću,puše, čiste si odijelo te donose vodu. Vrijemebijaše lijepo, zrak malo svjež, ali ne hladan, asunce toplo, tako da nam se prohtjelo ostatido drugog dana i prenoćiti u zemnici, i sigurnobi to učinili, da nas nije doktor u Mustafa-pašiprestrašio karantenom, ako do sutra ostanemo.Vojnici bijahu vrlo veseli, što smo ih posjetili, teda nam što više ugode, pokazivahu punjenjetopova šrapnelama i granatama, te nas darivahuposudama od nerasprsnutih turskih šrapnela, daih uzmemo za uspomenu. Pripovijedali su namvojnici kako sad obje stranke kroz dugotrajnuvježbu i kontrolu dobro gađaju, ali ipak kako ihmalo pogiba i kako malo topova je oštećeno, jersu dobro zaklonjeni. Ali čim bi se vojnici pokazalina vidiku, odmah neprijatelj tamo saspe žestokuvatru. Tko se pojavi na brdu, ne može se nikakosakriti, jer na čitavom ovom velikom prostoruoko Drinopolja nema niti drveta niti grma za kojibi se mogao sakriti, nego samo sitna trava. Zavremena noćne bitke osvjetljeno je sve turskimreflektorima od kojih je samo jedan do sadarazbijen, ali i Srbi osvjetljuju svojim reflektorimaturske pozicije. Sada za primirja često se sastajuna neutralnoj zoni s turskim vojnicima. Turciih daruju cigaretama, a oni njih hljebom. Urazgovoru opazili su da turski vojnici misle dasu Turci zauzeli Niš i Plovdiv i opkolili bugarskuvojsku u Mustafa-paši te neće nikako da vjerujuda je Drinopolje sa svih strana opkoljeno. Mnogosrpskih vojnika nađosmo u društvu i prijateljskomsaobraćanju s bugarskim vojnicima. Još su nammnogo pripovijedali hrabri vojnici o svojimbojevima i kod Drinopolja i kod Kumanova i mibi ih još dugo slušali, da se nismo morali žuriti uMustafa-pašu.Hrvatski pokret, 28. decembar 1912.Hrvatski i slovenački ljekari su dobrovoljnoodlazili u balkanske zemlje zavrijeme ratova da liječe ranjenike. Dr. T., koji jeautor ovoga teksta, putovao je u Edrene s preporukombugarskog Crvenog križa zajedno sjednim bugarskim i slovenačkim ljekarom.Opišite vojnički život na bojištu za vrijemeobustave vatre. Da li je bio isti kao za vrijemeborbenih dejstava? Šta mislite o životu upodzemnim skloništima? Da li je bio „udoban“kako ga je opisao dr T? Šta mislite, kakvi su bilimotivi tih ljekara da obilaze bojno polje? Šta dr T.misli o ovom ratu i o ratovima uopće? Kako suvojnici prihvatali ljekare?III-12. Izet-Fuad-paša 35 opisuje oskudicu u hljebuu turskoj vojsci15. decembarSa raznih strana u isti mah sam čuo da naši vojnici dvadana nisu dobijali hljeba. Odmah sam proveo istragu.Od mene su skrivali istinu da je Hademkoj Ravnodušni 36tako isplanirao zalihe da bi nam naudio. A naši jadnivojnici se do posljednjeg trenutka nisu žalili. Kakvihrabri ljudi! Ljudi izuzetnog kova. Kad se potpiše mir,odigraće se velika vojna fudbalska utakmica izmeđunas, između abdulahista 37 i nazimista 38 . Kakva prilika,kakva sreća ne pripadati nijednoj strani! Ova priča ouskraćivanju hljeba vojnicima se sve češće potvrđuje.Sa svih strana, iz svih korpusa, svi napadaju HademkojaRavnodušnog. Ovo je ludilo. Komandant je poludio,vojni zapovjednici su poludjeli, svi smo poludjeli. Nekiljudi tri dana nisu okusili hljeba. Željeznica je blizu,glavni grad je odmah iza nas.16. decembarDa li ste nekad u životu bili među 21.000 ljudi kojičetiri dana nisu okusili hljeba? E, ja sam sad u takvojsituaciji.Izzet-Fuad pasha, str. 255.35O Izet-Fuad paši vidjeti fusnotu br. 2036To ime sam dao našem inspektoru (primjedba autora)37Abdulah-paša, komandant Istočne armije38Nazim-paša, ministar rata76

BALKANSKI RATOVIZašto Izet-Fuad-paša zove vojnog inspektoraRavnodušni?III-13. Odlomci iz sjećanja jednog rumunskogvojnikaNajzad je presuda izrečena. Na kraju je u meniostalo dovoljno moralne snage da mi niko nije biopotreban. Tužnim glasom mi je jedan čovjek rekao:to je azijska kolera! Moji vojnici su me gledali očimapunim straha. Shvatio sam da sam se odjednom unjihovim očima pretvorio u apokaliptičnu zvijer. [...]Ali kad sam povjerio svoje želje onima najbliskijimai dao im uputstva za moje voljene koji su me čekali,vidio sam stvaran bol u njihovim očima. Usprkostome, niko se nije rukovao sa mnom kad samodlazio u karantin. [...] Mogu vam reći da nisam bioni očajan ni mnogo tužan. Bio sam ispunjen samojednim osjećanjem. Čuvao sam se i čekao. [...] Biosam sretan što sam se ubrzo vratio u puk svojimdrugovima vojnicima.Sadoveanu, str. 276.-277.Možete li da zamislite širenje kolere na Balkanu?Odakle je došla? Zašto su se i vojnici i civili tolikoplašili te bolesti?Sl. 33. Grčki logor kod KsantijaIII-14. Odlomak iz dnevnika Vasilisa Surapasa,grčkog dobrovoljcaStigli smo u jedno bugarsko selo. Naišli smo namnogo kokošaka, pataka, ćurki i gusaka. Pojurilismo ih kamenicama i sabljama i ubrzo je svakivojnik iz bataljona u rukama imao po dva živinčetai nekoliko jaja. Ja sam uhvatio ćurku. Poslije smokrenuli dalje prema mostu. Baš smo bili prizor zagledanje! Neki su klali živinu, neki je čerupali, a nekii dalje jurili za njima. Kao scena iz nekog filma. Kadsmo najzad stigli do mosta, zatekli smo 19. bataljonkako ga čuva. Preuzeli smo taj zadatak od njih,ulogorili se, naložili vatre i počeli da pečemo svojplijen. Ja sam naložio veliku vatru i ispekao ćurku.Nisam imao soli, pa sam je napunio sirom. Savršenose ispekla. Bila je teška oko pet oka. Jedan dio sampojeo oko osam sati, a ostatak, radujući se kaodijete, spakovao u ranac. Naređeno je da ugasimovatre i da spavamo. To smo i uradili. U dva poslijeponoći probudio nas je stariji vodnik. Neki od nassu ustali i otišli na stražu, dok su se s druge stranerijeke čuli neki glasovi.Trichas, str. 175., 187., 188.Vasilis Surapas je u osmoj godiniemigrirao u Ameriku. Kad je 1912.godine izbio rat, vratio se u Grčku da se bori.Poslije rata vratio se u Ameriku.Kad bi se po ovoj priči snimao film, kojem žanru bipripadao? Kako se ona uklapa u tradicionalniepski opis balkanskih ratova? Da li je krađa živine uovom dokumentu opisana kao čin nasilja ili kao pitanjepreživljavanja?III -15. Moral u bugarskoj vojsci, prema analizibugarskog načelnika generalštaba mnogogodina poslije rataΗ Αθήνα των Βαλκανικών Πολέμων 1912.-1913.Moral vojske uopće nije bio visok. Poslije dugihnestašica i bolesti, vojska je bila deprimirana. Našivojnici su bili uznemireni zbog dugih političkihpregovora. Svi su bili nostalgični i željeli da se što77

DRUŠTVA U RATUprije vrate svojim kućama. Pored toga, pomisaoda ratuju protiv svojih saveznika nije bila mnogoomiljena među vojnicima i oni su svi željeli da se toizbjegne. Oficiri su stalno krili činjenicu da je u svimjedinicama bilo demonstracija i pobuna protiv rata,jer im je zamjenik glavnokomandujućeg prijetiootpuštanjem ako bude nereda. Zato niko nije smiokazati istinu. Naravno, neki ekstremni elementi suširili defetističku propagandu, ali ona nije bila opasnakao lično uvjerenje svakog vojnika pojedinačno dataj bratoubilački rat neće donijeti nikakvo dobro.Zemljotresi u Velikom Trnovu i Gornjoj Orahovicidoprinijeli su ovom stanju depresije.Fičev, Izabrani proizvedeniя.Zašto Fičev naziva ovaj rat „bratoubilačkim“?III-16. Iz sjećanja jednog rumunskog oficira oprelasku specijalnog pontonskog mosta naDunavu kod KorabijeŠta su mnogobrojni Rumuni koji su išli nekud uborbu, bilo kud, znali o tome kuda idu i za šta sebore? Pažljivo sam ih posmatrao dok su prelaziliposljednju dasku na mostu i stupali na bugarsko tle.Neki su počeli pjevati i vikati, bacati kape uvis, a drugisu tužno gledali ispred sebe. A najveći broj njih, nećupogriješiti ako kažem osmorica od desetorice, brzosu se prekrstili kao da naš Bog nije isti kao i bugarski,kao da on može da sačuva živote svih koji odlaze urat. [...]Gane, str. 27.-28.Uporedite tekstove III-15 i III-16. Mislite li dapostoji razlika u ponašanju vojnika s obzirom daje u prvom slučaju riječ o neuspješnom ratu, a udrugom o „pobjedničkoj vojsci“? Da li u oba tekstamožete otkriti neke zajedničke elemenate kod„neprijatelja“?III-17. Susret turskih i crnogorskih vojnika uSkadru poslije predaje grada24. april 1913.Idući prema bazaru, Crnogorci se sreću s turskimvojnicima koji idu prema mostu odakle će napustitigrad. Zastaju i kratko razgovaraju. Crnogorci imnude bijeli hljeb koji Turci sa zahvalnošću primaju,a poneki zauzvrat nude cigarete. Neki dojučerašnjineprijatelji se rukuju. Ovakve kratke epizode su sečesto ponavljale pred ljudima koji se nisu miješali nitipokazivali ikakve znake dirnutosti. Oko podneva suse turski vojnici u koloni spustili sa Tepea i konačnonapustili grad.Berri, str. 252.Opća pitanja za poglavlje IIIbKakva su bila iskustva vojnika na frontu? Pokušajte pronaći negativna i pozitivna iskustva.Zašto svakodnevni život na frontu neprijatelje pretvara u prijatelje? Nađite različite razloge za vojničko nezadovoljstvokroz ove dokumente. Usporedite sa poglavljem IIc. Da li su ratna iskustva opravdala predratno oduševljenje?78

BALKANSKI RATOVIIIIc. Paralelni ratIII-18. Pismo Ipokratisa Papavasiliua svojoj ženiAleksandriSneftsi, 23. juni 1913.Draga moja ženo,O ratu u Turskoj pisao sam ti iz turskih sela. Sad, o ratuu Bugarskoj, pišem ti iz bugarskih sela. Pisao sam tiprije dva dana, ljubavi moja, odmah poslije bitke kodKilkisa – poslije velike pobjede. U Kilkisu, rodnommjestu Daneva, bilo je tajno skrovište bugarskihgerilaca, komita. Poslije borbe su ga zapalili. Bio jeto veličanstven prizor. Gorio je dva dana. Stanovnici,sve Bugari, već su ga bili napustili. Naša vojskastalno napreduje, u trku, progoneći pomamljeneBugare koji bježe kao zečevi, nitkovi. Bježe prebrzoza nas, ali mi ćemo ih pohvatati. Negdje se morajuzaustaviti. Draga, ne možeš ni zamisliti kakav je ovorat. Gdje god dođemo, zatičemo očaj i bijedu. Turci,koji su izgleda mnogo trpjeli pod Bugarima, sadse svete paleći njihova sela i sve u njima. Na vidikunam je uvijek neko selo koje gori. Bugari su pobjegli.Nema više Bugara u Makedoniji. Čudovišta su otišlazauvijek. Trebala bi vidjeti kakve su kukavice. Ljudikoje zarobljavamo tresu se od straha. Toliko samsretan što nas je ovaj rat zauvijek oslobodio tihsiledžija, što nam je omogućio da upoznamo jednidruge, što smo uspjeli da im skinemo lavlju kožu irazotkrijemo ih, njih koji su samo svojom drskošćuprevarili ovaj smiješni, glupi svijet da ih smatraPrusima Istoka! Nezadovoljni onim što imaju, tiprevaranti su htjeli da otmu i dio od svojih saveznika,onih koji su im pomogli u osvajanjima i bez kojih biodavno nestali pod Turcima. Sad će izgubiti sve štosu imali. To su i zaslužili. Oni su živi primjer za bajku opsu i mesu. Uvijek te osjećam pored sebe, tebe i našudragu djecu. Žudim za tobom, ali tješi me pobjeda,jer ona znači da nećemo još dugo biti rastavljeni.Ne vjerujem da će rat trajati duže od dvije sedmice.Šta sad Evgenios kaže o Bugarima kojima se tolikodivio?Voli te tvoj muž.Trichas, str. 318.-319.Papavasiliu je studirao na Vojnojškoli u Atini i na Ratnoj akademiji uBerlinu. Bio je oficir u grčko-turskom ratu1897. i u balkanskim ratovima. Kraljica Olgai prijestolonasljednik Konstantin kumovalisu na njegovom vjenčanju (1909). Kasnije jejedno vrijeme bio otpušten iz vojske zbogrojalističkih uvjerenja. Bio je ministar ratnemornarice u diktatorskoj vladi L. Metaksasa(1936.-1941.).Zašto je Papavasiliuu pobjeda bila važna? Kakvaje bila slika o Bugarima u grčkom društvu prijebalkanskih ratova? Šta biste vi pisali svojoj porodici daste vojnik na frontu? Pokušajte pronaći pisma vojnikakoji su sudjelovali u drugim ratovima u XX. stoljeću iusporedite njihove sadržaje.III-19. Karnegijeva fondacija za međunarodnimir komentira „paralelne“ gubitke poslijespaljivanja sela i i egzodusa ljudiSpaljivanje sela i egzodus poraženog stanovništvaje normalna i tradicionalna pojava u svimbalkanskim ratovima i ustancima. To je običaj kodsvih ovih naroda. Ono što su sami propatili oni zauzvrat nanose drugima. To su mogl spriječiti samoizričitim naredbama iz Atine, Beograda i Sofije ito samo ako bi crkve i pobunjeničke organizacijepodržale odlučnost njihovih vlada. Opći apelna humanost objavila je makedonska ustanička„Unutrašnja organizacija“ 39 , ali izgleda da nijeimao mnogo dejstva..Carnegie, str. 73.Da li su „spaljivanje sela i egzodus poraženogstanovništva“ stvarno bili „normalna i tradicionalnapojava“? Da li se slažete da je „spaljivanje sela“ i „egzodusporaženog stanovništva“ (a) balkanska tradicija i (b)nije se događalo više nigdje u Evropi ni u svijetu?39VMRO (Unutrašnja makedonsko-odrinska revolucionarna organizacija) osnovana 1893. u Solunu sa zadatkom da se postigne puna političkaautonomija Makedonije i edrenske Trakije.79

DRUŠTVA U RATUSl. 34. Ruševine SeraCarnegie, sl. 7, 8, 9, str. 86..-87..III-20. Borba muslimana, oktobar 1912.Krenuli smo, ali napredovanje je bilo skoro nemoguće.Putevi su bili zakrčeni zapregama, stokom, ženamai djecom koja su tumarala lijevo– desno. To je našemuslimansko stanovništvo koje se povlači premaunutrašnjosti. Jadni ljudi! Svi su u suzama, jer sunapustili svoje domove i svoja imanja. Užas rata jeveć počeo.Selim, str. 24.III-21. Bugarska egzarhija pokušava preobratitimuslimane koji govore bugarski u kršćanstvoTreba spomenuti običaj koji su Bugari provodili naširokom području, običaj nasilnog preobraćanjaPomaka u kršćanstvo. Pomaci su Bugari po rasi i jezikukoji su u jednom periodu turskog osvajanja silompreobraćeni na islam. Oni ne govore turski i zadržalisu neka sjećanja na svoju kršćansku prošlost. Aliprilike su ih često primoravale da postanu fanatičnimuhamedanci. U novoosvojenim područjima imaih najmanje 80.000 i uglavnom su skoncentriranisjeverno i istočno od Nevrokopa. Bugarski Svetisinod je zamislio da ih masovno preobrati i čestoje u tome mogao računati na podršku vojnih icivilnih vlasti, da ne spominjemo paravojne bande.Obično nije bilo potrebno primijeniti otvorenu silu.Prijetnje zajedno s otvorenom demonstracijom silebile su dovoljne da se cijela sela podvrgnu obredu80

BALKANSKI RATOVIpokrštavanja. Ta politika je provođena sistematski imnogo prije izbijanja drugog rata, Pomaci u većiniokruga su se povinovali bugarskoj crkvi i pokornoslušali pouke svećenika i monahinja koje je poslaoSveti sinod da ih uputi u dogme kršćanstva. Ovoodstupanje, sasvim suprotno od tolerancije kojuje carevina Bugarska obično pokazivala premamuslimanima unutar svojih granica, spada međunajmanje opravdane brutalnosti ovoga rata. Svetisinod je dokazivao da se, pošto su Pomaci silompreobraćani u islam, malo sile može upotrijebiti ikad je u pitanju obrnut proces..Carnegie, str. 77.Bugarska egzarhija je u Rodopskimplaninama, uz podršku paramilitarnihgrupa, pokušala da preobrati muslimanekoji govore bugarski u kršćanstvo. Dok suove akcije u početku podržavali samo razniintelektualci-nacionalisti, kasnije je to postalazvanična državna politika.Zašto se ovaj slučaj dogodio za vrijeme Prvogabalkanskog rata? Kakva je bila uloga religije uprocesu stvaranja država na Balkanu? Pokušajte pronaćirelevantne dokumente u Historijskoj čitanci 2.Sl. 35. Bugarski konvoj Crvenog križaCarnegie, εικ. 23, σ. 217.III-22. Zvanična osuda nasilničkog postupanjabugarskog generalštabaNAREĐENJE BR. 69 ZAMJENIKA GLAVNOKOMANDUJUĆEGGENERALA SAVOVA 40 O ODBRANI ŽIVOTA, SVOJINE I ČASTISTANOVNIŠTVA NA OSLOBOĐENIM TERITORIJAMALozengrad, 13. decembar 1912.Do nas u štabu stigla je informacija koja nas navodi nasumnju da su se neki ljudi i oficiri usudili da pljačkaju ivrše nasilje nad civilnim stanovništvom na osvojenimteritorijama. Kako ovi nehumani postupci koji su za svakuosudu s jedne strane kompromituju bugarski narod,a s druge, slabe povjerenje naših budućih podanika,posebno civila muslimana, u cilju odbrane njihove časti,svojine i života, naređujem:1. Vojni komandanti i vojni namjesnici moraju preduzetihitne i stroge mjere protiv ovakvih postupaka koji su sedesili u oblasti koju je zaposjela njihova vojska. Krivcimoraju odmah biti izvedeni pred sud, nezavisno odnjihovog čina i položaja. Svi komandanti moraju bezmilosti kazniti ove zločinačke postupke, jer će inače i samiodgovarati.2. Treba preduzeti stroge mjere za uspostavljanje reda idiscipline u pozadini. Svako ko ne pripada vojsci ili ne radiza nju mora biti vraćen u Bugarsku. Svi koji su dio vojske,ali zbog svoje nepouzdanosti služe u pozadini, morajubiti poslani na front.3. Sve vojnike i podoficire treba upozoriti da je civilnostanovništvo na osvojenim teritorijama, nezavisno odnjihove nacionalnosti ili vjere, pod zaštitom naših vojnihzakona i svaka nepravda protiv njih bit će kažnjenaprema tim istim zakonima. Da bismo ovo postigli, molimsve vojne i civilne vlasti za saradnju.4. I na kraju, želim vas podsjetiti da smo započeli ovajrat u ime jedne uzvišene ideje, tj. da „oslobodimo ovajnarod režima koji je nepodnošljivo nasilan i nepravedan“.Bog pomaže svojim hrabrim bugarskim sinovima daostvare ovaj plemeniti cilj. U ovom času ja ih molim dane dozvole nekim ljudima da u očima civiliziranog svijetakompromituju ovo veliko i veličanstveno junačko djelo..V. Georgiev – St. Trifonov.40General Mihail Savov (1857.-1928.) – poznata bugarska vojna figura. Nekoliko puta je bio ministar rata i ima velike zasluge za stvaranje bugarskearmije. Za vrijeme Prvoga balkanskog rata bio je postavljen za zamjenika glavnokomandujućeg (car Ferdinand lično bio je glavni komandant); jedan je odinicijatora i podstrekača Drugoga balkanskog rata.81

DRUŠTVA U RATUŠta je bila najveća opasnost za civile na osvojenimteritorijama? Da li ovakva vojna naređenja imajudirektan uticaj na aktivnost paravojnih bandi iliregularne vojske? Ako imaju, u kojim slučajevima? Akouzmemo u obzir datum izdavanja naređenja, da li toznači da je do tada nasilje bilo dozovoljeno? Sl. 36. Gladna sirotinja koja je zaposjela baštuitalijanskog konzulata, Skadar (sredina januara1913.)III-23. Razaranja uzrokovana ratom u selimaoko Skadra i agonija stanovništva kojepokušava da nađe „valjan“ razlog za svojupatnju – prikaz Meri Edit DaramNeka sela su bila tako raštrkana da mi je trebalotri dana jahanja, po 10-12 sati, da ih obiđem,ukažem pomoć i vratim se u Skadar. Sve u svemu,obišla sam 1022 porodice u okolini Skadra kojimasu spaljene kuće. Najtužnije od svega mi je to štoneke od tih nesretnih žrtava nisu imale pojmazašto im se to zlo događa. Žene sa izgladnjelomdjecom su pitale: „Zašto su veliki vladari (velikesile) dozvolili da vojnici dođu, da nas pljačkaju iubijaju? Nikom nismo učinili ništa nažao. A onisu uzeli naše koze, naše ovce, sve. A kad je mojmuž pokušao spasiti ovce, oni su ga ustrijelili.Naša kuća je spaljena. Umiremo od gladi na ovomputu.“M. Edith Durham, str. 296. Sl. 37. Bugari dijele kruh gladnimstanovnicima Edrena, april 1913.Berri, str. 149.Meri Edit Daram je bila saradnik naKraljevskom antropološkom institutukao i član Kraljevskog instituta za međunarodneposlove i autor nekoliko knjiga. U 37. godini otišlaje brodom na Cetinje, glavni grad Crne Gore. Zavrijeme ovoga putavanja otkrila je svoj poziv.Tokom sljedećih 20 godina često je putovalana južni Balkan radeći u raznim potpornimorganizacijama, slikajući akvarele iz seoskogživota i sakupljajući narodne umotvorine. Napisalaje sedam knjiga o balkanskim događajima. „Borbaza Skadar“ je svjedočenje o događajima kojimaje autorka bila očevidac prije, za vrijeme i poslijePrvoga balkanskog rata.Αδριανούπολης, Απρίλιος 1913.L’illustration, januar – decembar 1913., str. 347.82

BALKANSKI RATOVIIIId. Iza linije frontaIII-24. Opis Beograda jednog hrvatskogdopisnikaDolazak u BeogradUspeli smo se čuvenom beogradskom kaldrmom,patosanom okruglim kamenom jošte za turskihvremena. Hodajući po njoj kao da hodaš poobrnutim tanjirima. Došavši do jedne stupe opazimovojnika što mu je po gole noge virilo iz čizme. Da gaznatiželjnici ne zaustavljaju, vikao je cijelim putem:„Juče ja čizme namazao, pa mi ih parcovi izjedoše!“I požurio se da ih zamijeni drugima. Idući širokimraskopanim ulicama sa oniskim kućama, sretamona svakom koraku vojnike obučene u sivo ili modroodijelo sa sivim kabanicama i opancima. Mi kojismo vični gledati vojnike sa ulaštenim cipelamaili omašnim cokulama, čudimo se kad u bečkimilustriranim listovima vidimo srpsku pješadiju uopancima 41 . No, promotrivši pozornije, vidi se da jegotovo velika prednost u opancima pred postolama.Opanak je (sam sam ga već nosio) u tom spretnijiod postole, jer voda i blato ne ulazi u nj sa strane,gdje se sastaje đon sa košom, a osim toga lagan je[...] Da navuku vojniku rođenom u opancima, našeteške postole ili čizme, taj bi u njima kretao kao mida nam na noge navuku škrinje [...] Cijelim putemsretamo vojnike i one koji imadu da se obuku. Ti,u čakširima iz domaćeg sukna smeđe boje, zakoje bi Zagrepčani rekli da su turske, idu laganimodmjerenim korakom, a za njima žene u zobuncimai podignutim suknjama, da ih blato odviše nepoprska [...] Vojnici razne vrsti neprestano pridolaze,svrstavaju se u redove i ravnodušno stupaju mjesećimarno blato beogradskih ulica. Gostionice, niske imračne, pune su seljaka, dok žene stoje na ulicičekajući dok muškarci izađu [...] Ovdje su se već takoprivikli ratnim pripremama, da su Beograđanimasada sve pripreme i žurbe obična stvar, mada se pokavanama, na ulici i uz trpeze govori samo o ratu.Sveopće mnijenje jest, ne da će biti rata, već damora doći do rata. Samo da Francuska ne pomrsiračune, zabrinuto propovijeda dječak od 14 godinasvome drugu na uglu čaršije [...] Najveće ratničkoraspoloženje uhvatilo je šire i najšire slojeve. Nekasluškinja navaljivala je u „Narodnoj odbrani“ da jeupišu u Kolo sestara i to da je odašalju na granicu,protestujući protiv toga da tamo odlaze samogospoje koje će, kaže, kasnije samo pobrati ordene[...] Vanredno je tužan i značajan slučaj s majoromKeserićem koji se ubio radi toga što ga radi starostine primiše u vojsku [...]Beograd, 9. oktobar 1912.Jučer poslije podne sretoh u jednoj ulici srpskukonjicu što se je poput mora razlila ulicom, zaposjevšiju od jednog kraja do drugoga. Jašući na vitimkonjima sa razvijenim prsima, kakovih nalazimo nadobrim slikama, što prikazuju nekadašnje turskeratove, drže se vojnici mirno, i ta činjenica što polazeu boj čini sliku tajanstvenom i svečanom. Glazbana konjima, sastojeći se od trubalja razne veličine,prolazeći kraj vojnog ministarstva, zasvira. Osjećaosam kako mi ta bojna svirka naglo tjera krv k srcu inatrag, silno me uzbuđujući. U tim zvukovima biloje i plača, i radosti, i gorčine. Čula se rika topova,bojni poklici i sitan glas gusala 42 što na ratištu bodrevojnike [...] Pošao sam prema kolodvoru. Čuvajuga vojnici. Sav prostor pred lijepom i modernomstanicom pun je seljaka i seljakinja što su pratilisinove na vojnu. Na očima seljakinja nijesam vidiosuza. Tek jedna žena, odjevena na građansku, stislauz nekakav kup drva, tupo je gledala na vlakove, štosu se neprestano fućkajući razmještali. Velike i crnenjene oči zažarile se od vrućine i zadržanih suza.Hrvatski pokret, 9.-31 oktobar, 1912.List Hrvatski pokret poslao je u Srbijudopisnika Slavka Vorosa krajem 1912.godine. U svojim izvještajima (objavljivanimod 9. do 31. oktobra 1912.) pod nazivom „Putka balkanskom ratištu“, opisao je Beogradpred početak Prvoga balkanskog rata. Izgledada nije uspio ni otići na ratište. Hrvatski pokretje objavio desetak vrlo atraktivnih izvještajaiz ratnog Beograda.41Obuća balkanskih seljaka.42Gudački instrument s jednom žicom83

DRUŠTVA U RATUOpišite atmosferu u Beogradu prije početka rata.Zašto je narod priželjkivao rat? Razgovarajte oslučaju majora Keserića. Šta autor misli o vojnoj i„herojskoj“ atmosferi po cijelom Beogradu? Da li onodobrava rat? Da li je svjestan užasa rata? Objasnite.Opišite ponašanje žena. Zašto je autor impresionirantim ponašanjem?III-25. Opis Istanbula jednog francuskognovinaraA. Novembar 1912.Mislili smo da ćemo zateći prazan Istanbul, alinije bilo nikakve promjene. Možda malo manjeautomobila i tramvaja, samo malo. Ovih danasvakog zaustavljaju. Morali smo kazati lozinku,dokazati da konji nisu pod rekvizicijom. Ako nebismo imali dokumente, odmah bi nam ispreglikonje i odveli ih, a kočijaš i putnici bi moralisami vući kola, na veliko veselje i odobravanjegomile. Rezultat: više nije bilo nigdje konja. Jasam ipak, uz pomoć jednog veterinara, uspiopronaći par konja koji su bili sakriveni. Ništa neizmišljam. Njihov vlasnik ih je sakrio u podrumiz straha od rekvizicije. Na ulicama Pere, masasvijeta, kosmopolitskog kao uvijek, koji kao da jepotpuno ravnodušan prema ratu, bar na izgled:ista kina, isti koncerti, iste pozorišne trupe kaoprošle godine, ili bar toliko slične da izgledajuisto, repertoari svakavi samo ne ratni. Vidim topo posterima: Jadnici, Magda, Dijete ljubavi, itd.U mnoštvu ljudi ima Grka, usprkos ratu, Italijanausprkos progonu, Crnogoraca usprkos njihovimnedavnim pobjedama. Istina je, ovi posljednjisu čauši i sluge. Međutim, nose nacionalnevojničke uniforme. Svi oni se miješaju s Turcimai iskreno žele njihovo istrjebljenje, iako djelujusasvim ravnodušno. Ako prođe neki bataljon,niko od ovih ljudi ni ne skrva svoj prezriviosmijeh. „Zoa! Zoa! (oni su životinje)“, rekao jejuče jedan Grk koji je stajao pored moga turskogprijatelja kojeg je tako stavio u vrlo težakpoložaj. Turčin ga je prodrmao i upitao: „Hoćešli da im prevedem tvoje riječi?“ Grk je pobjegaobez riječi. Sasvim je jasno da jedna polovinacarstva mrzi drugu polovinu iz dna duše. Teškoje vladati kosmopolitskim gradom. Teško jepobuditi zajedničku strast za istim idealima.Više nisam siguran ni da svi Turci imaju jedan istiideal kako bi se suprotstavili neprijateljstvu kojesu akumilirali protiv sebe u svojoj zemlji.B. Mart 1913.Georges Remond „Impressions de Constantinopole“,L’Illustration 3636, 2. novembar 1912., str. 320.Karneval i logorske vatreKakav čudan grad! Koliko kontrasta! Karneval jeu jeku. Sedmično ima i po pet balova. Maskiraniljudi užurbano prolaze velikom ulicom Perezajedno s bolesnicima i ranjenicima s borbenihlinija Čataldže i Galipolja. Ljudi smrznutih stopala,usahlih ruku, a niko ne obraća pažnju. [...] Samosu lica patriota uznemirena nesigurnošćutrenutka, puna tuge i straha da će novi mirovnipregovori, kako se priča, značiti gubitak Edrena.Osim pogleda u očima jednog ranjenika kojeganosi konj kroz ravnodušnu gomilu i koga njegovdrug vodi u bolnicu, skoro ništa drugo ne odajeosjećanje poraza, kraj tragedije, kraj ljudi koji hrleu grad. Ukratko, niko ništa ne vidi.Georges Remond, „A Constantinopole“L’Illustration, 3655, 15. mart 1913., str. 237.84

BALKANSKI RATOVISl. 38. Podjela pomoći porodicama vojnika mobiliziranih u rumunsko-bugarskom ratu 1913.Gazeta Ilustrata, II, αρ. 31, 13 Ιουλίου 1913, σ. 9.III-26. Situacija u Skadru za vrijeme opsade,prema opisu jednog italijanskog novinara13. novembar 1912.Jutros je hljeb opet poskupio. Kilogram staje trialbanska pijastra, što je oko 60 centi. Oni koji gane mog kupiti, rade neke poslove za šta dobijajubonove za koje im u pekarama daju hljeb. Razlogza povećanje cijene hljeba nije nedostatak brašna.U magacinima ima nekoliko hiljada džakova brašna.Kažu sedam, osam hiljada džakova. Nedostaju drvo iugalj za pečenje hljeba.Po selima su pokupjeli sve, drvo i ugalj i više ga nema.[...]21. novembar 1912.Danas je jedini dan Bajrama. Treba biti četiri dana, alisu ga zbog okolnosti skratili na jedan. Namjesnik jenaredio da se zatvore sve radnje, čak i kršćanske. Topje ispalio pet puta po 21 plotun. Valija (namjesnik) jepriredio prijeme za uglednike i ujutro je kratko sviralavojna muzika ispred Konaka (gradske vijećnice).Zatvaranje radnji nije imalo nikakvog učinka.Svečanost je bila nevesela, barut uludo potrošen. Nitaj jedini dan muslimansko stanovništvo nije uspjeloproslaviti svoj Bajram svečano, kako njihova vjera itradicija nalažu. Svega je nedostajalo, kao i svih drugihdana opsade. To što ste uspjeli kupiti veknu hljebanije značilo da će on sigurno ostati vaš. Oni koji subili izgurani iz reda ili se samo tako pretvarali, tražilisu hljeba od onih koji su ga dobili. U svađama okohljeba, pobjeđivali su oni jači. U ovakvim okršajimanekad su intervenirale rijetke žandarmerijske patrole.Ali one su mogle samo prekinuti tuču, ali ne i riješititu tešku situaciju. [...] Iz pekare nedaleko od novogKonaka, jedna žena, koja se hrabro borila, izašla je shljebom u rukama. Odjednom se pojavio mladić, oteojoj dragocjeni dobitak i pobjegao. Ali prije nego štoje počeo bježati, bacio je novac na zemlju. Nesretnicaje ostala skamenjena praznih šaka i nijemo gledala85

DRUŠTVA U RATUkako otimač odmiče. Kad su se ljudi oko nje počelismijati, rasplakala se. Večeras neće ništa odnijeti kući.Klekla je da pokupi bačeni novac iz blata. Ali sad jojtaj novac ništa ne vrijedi.Berri, str. 9., 35., 38., 39.Đino Beri bio je mladi italijanskinovinar i ratni dopisnik koji je ušao ugrad Skadar prije početka njegove posljednjeopsade i ostao u njemu šest mjeseci kolikoje opsada trajala. U njegovoj knjizi događajisu hronološki predstavljeni prema dnevnikukoji je Beri vodio za vrijeme rata.Sl. 39. Na Cetinju – žene, deca i ranjeni vojniciIII-27. Srpska ženaSrpska žena nadmašila je sve dosadašnje najslavniježene svih naroda na svijetu. Oca svoga, suprugasvoga, brata svoga, sina svoga ispraćala je na bojnopolje cvijećem i oduševljenjem. Svima je govorila daje otadžbina preča od života. Ljubav svoju materinskuona je potčinila velikoj ljubavi prema otadžbini. Onaje shvatila da samo srećna Srpkinja može biti i srećnamajka. Ubijeđena je da je otadžbina važnija od svega.Obrađivala je njive i sređivala ljetinu. Kopala je, oralaje, sijala je, žnjela je, vrhla je, izvršavala je sve težačkeradove da bi nejač ishranila, da bi ratnicima ponudaposlala i da bi imala slavskog kolača i mogla dati državiporeza. Sve je to činila najistrajnije.Plela je čarape i šila rublje pa ih slala ratnicima na dalekestrane najsvesrdnije. Njegovala je ranjenike i svoje iprotivničkih vojski, najbrižljivije. Čuvala je ženski obrazsvoj najčednije. One koji su mogli s puškom poći a nisu,nazivala je škartom i prezirala ih najrevnosnije. Slavati, srpska ženo! Slavna si! Nadmašila si sve dosadašnjenajslavnije žene svih naroda na svijetu.Srbine, tvoja je žena snaga tvoja. Ona je i stub porodicei stub države tvoje. Kćeri moje mile i zlatne, zemaljskizakoni mnogo su nepravedni prema vama.U ovimratovima, u ovim velikim i istorijskim danima vi stesvojim besprijekornim držanjem dokazale da našizakonodavci i državnici vašu veliku dušu poznavalinisu. Muževi i država treba sad da pokažu i dokažuda su vas dostojni. U tome leži veliki njihov interes, imoralni i materijalni.Čika Miroslav.Balkanski rat u slici i riječi 27, 11. (25.) august 1913..Kakva je svrha pisanja ovakvog teksta? Usporediteodlike ženske heroine sa muškim herojem (utekstu II-2).III-28. Jedna Grkinja iz više klase nudi svoju pomoćkao bolničarka i govori o svojim iskustvimaL’ Illustration, t. CXL, (1 Ιουλίου-31 Δεκεμβρίου 1912), σ. 293.Prvog dana sam se mnogo trudila da se priviknem naokolinu. Slika bijede bila je vrlo upečatljiva. Pacijentikoji su pristizali bili su iz nižih slojeva, prljavi i dronjavii toliko su se osjećali da mi je pripala muka. [...]Poslije dvije ili tri stanice, stigli smo u Larisu. Nismo86

BALKANSKI RATOVIimali gdje da odsjednemo. Jedna mala soba na stanicibila je na brzinu pripremljena za princezu. Mi ostalimorali smo da spavamo u vagonima. Odlučila sam dauzmem taksi i da obiđem neke bolnice. Situacija je bilaužasna. Sve bolnice su bile improvizirane, bez dovoljnokreveta i bolničarki. Čuli su se samo jauci, uzdasii plač. Niko se nije odazivao na vapaje bespomoćnihbolesnika. Jedan jedini bolničar je pospano išao okologazeći ljude po podu. Neki od njih su bili teško ranjeni.Cijelu noć smo pomagali koliko smo mogli, a ujutrosmo se vratili na stanicu.Trichas, str. 32., 35.Odlomci iz dnevnika Aspazije Mavromihali-Rali,kćerke jednog grčkog premijerai žene drugog grčkog premijera, pisanog 1912.godine. Ubrzo poslije mobilizacije ponudila se dakao bolničarka pomaže ranjenicima s fronta. Poslijekratke obuke bila je u pratnji princeze Jelenena prvom putovanju bolničkog voza i zabilježilasvoje doživljaje.Kakva je svrha pisanja ovakvog teksta? Usporediteodlike ženske heroine sa muškim herojem (utekstu II-2).Slika 40. Srpkinje vježbaju gađanje iz puške, 1912. Sl. 42. Turkinje nude svoju pomoć kaobolničarke u IstanbuluVojska na Balkanu [Ο πόλεμος στα Βαλκάνια],Λιουμπλιάνα 1914.Sl. 41. Bolničarka s pacijentima, 1913.L’Illustration CXL (1. juli – 31. decembar 1912.), str. 372.Potpis ispod slike: Turske gospođe iz Crvenogpolumjeseca u bolnici Gulane. Ova fotografijasvjedoči da su gospođe iz turskog visokog društva,udate ili vjerene, zabrinute majke, odlučile da, uprkosmuslimanskoj tradiciji, pomažu u bolnicama.Historijski arhiv muzeja Benaki u Atini,Fotopoulos, str. 266.III-29. Incident između bugarskih građana irumunskih vojnika u bugarskoj krčmi, po pričijednog rumunskog oficiraU Oraniji, na zidu jedne krčme našao sam kartuBugarske koja me je zainteresirala. Htio sam jekupiti. Mogla je koštati najviše jedan lev, ali jasam ponudio dva. Gazda mi je nije htio prodati.Ponudio sam pet leva. Nije htio. Pokušao samje ukrasti. Primijetili su pa su četiri Bugara87

DRUŠTVA U RATUstala ispred karte, spremni da me udare ako jesamo pipnem. Krčma je bila puna naoružanihrumunskih vojnika, a ovi su bili nenaoružani. Alihjteli su da se tuku! Njihova drskost je bila skoroherojska, ali to je ipak bila samo drskost!III-30. Turci i Jevreji u Beogradu za vrijemePrvoga balkanskog rataGane, str. 90.Pred turskom džamijomKako je danas lijep jesenski dan, izašao je svijet našetnju i to na zidove Kale Megdana i na Topčider.Na Kale Megdanu sve vrvi svijetom, no sve je togotovo sama žena, tako da ti je nekako nezgodnozaći među ženskadiju, što je nedavno ispratilasvoje muževe i sinove na bojište.Nađem se nekako u jednoj kaldrmisanoj uličicipred muhamedanskom džamijom. Ovećajednostavna, stara, ta džamija što nalikuje velikomkaminu ili krušnoj peći, stoji mirno usred gradačiji se narod digao da vojuje protiv ugnjetavačasvoje braće, što će ju Turčin klati u ime proroka,čiji polumjesec blješti na šiljku minareta džamije.Pripovijedaju kako se svakoga petka uveče, kad bise stari mujezin pojavio na balkonu minareta dasaziva Alaha, sakuplja pred džamijom mnoštvodjece nabacujući se kamenjem na tursko svetište.Otkada je došlo do vrhunca napetosti izmeđuTurske i Srbije, ne pojavljuje se više stari mujezinna minaretu i ne čuje se više ime Alahovo nadniskim kućama Beograda. Zar se je veliki prorokposramio sramotnih djela svoje djece u Staroj Srbijii Makedoniji? Dugo stojim pred ovim ostatkomsile što je tolike vjekove davila nas i našu braću inekako mi je neprijatno kad pomislim na starogmujezina koji se sakrio u te zidine kao pile predolujom.potporu obitelji čiji su branitelji otišli na vojnu.Isto se događa i u pokrajini. Bi li se i u nas našloIzraelićana koji bi se u ovako odsudnim časovimaovako ponijeli? Ja mislim da bi...Hrvatski pokret, 9.-13. oktobar 1912.Kakvo je bilo držanje dvije manjine u Beogradu?Pokušajte objasniti zašto su se tako ponašale.III-31. Djeca se igraju rata u BeograduU Beogradu, 16. oktobraBeogradski derančići već su zaigrali igrepredstavljajući srpsko-turski rat. Do sada su oničuli samo općeniti razgovor o srpsko-turskomratu, pa ne znadu kako da si ga predstave. Noo četnicima 43 što ih ovdje nazivaju komitama 44toliko se pripovijeda da su djeca dobila o njimaveć sasvim realnu sliku. Pa njihov pustolovan životpun junaštva u borbi s Turcima, najviše raspaljujemaštu čaršije živo djelujući na djecu. Najviše se timali ratnici sakupljaju na zelenom trgu izmeđuulice kneza Mihaila i uličice koju resi krčma „Kodzlatnog burenceta“, tog nekadašnjeg i današnjegstjecišta beogradskih boema i artista.Taj trg,po svoj prilici, imao je biti Kosovsko polje jer jesav vrvio dječurlijom koja su vikala: „Živeo IsaBoljetinac! Udri Turčina!“ „Turaka“ je naravno bilomnogo manje. Oni se sakriše iza ugla „Zlatnogburenceta“, ne možda radi toga što su se bojali„Srba“, već zato što su oni morali biti Turci.Hrvatski pokret, 9-13. oktobar 1912.MojsijevciNedaleko turske džamije opazim izraelitskusinagogu. Sjetio sam se kako su ovih danabeogradski mojsijevci sabrali oveće sume za43Gerilac, a kasnije, naročito u Drugom svjetskom ratu, militantni srpski nacionalista.44Gerilac.88

BALKANSKI RATOVISl. 43. Djeca se igraju rata u Vranju, SrbijaSl. 44. Djeca kao bolničari i bolničarke u PodgoriciL’Illustration CXL (1. juli – 31. decembar 1912), str. 346.Kako je rat uticao na dječije igre? Zašto je u tekstuIII-31 samo malo djece igralo „Turke“? Sjetite sesličnih igara iz vašeg djetinjstva. Da li djeca danas igrajuratne igre? Ko su „neprijatelji“?L’Illustration CXL, (1. juli – 31. decembar 1912), str. 346.Sl. 45. Srpski ženski komitet Crvenog krsta u New Yorku, organizovan radi sakupljanja pomoći za ranjenikeBalkanski rat u slici i riječi 35, 20. oktobar (13. novembar) 1913.89

DRUŠTVA U RATUIII-32. Akcije za prikupljanje novca za„južnoslovensku braću“ u HrvatskojZAGREB ZA CRVENI KRIŽBALKANSKIH NARODAU današnjoj sjednici gradskog zastupstva u 4 sataposlije podne bit će stavljen u ime većine predlog dagrad Zagreb, prijestolnica Kraljevine Hrvatske, votiraiz svojih sredstava za Crveni križ balkanskih narodasvotu od 20.000 K (dvadeset tisuća kruna). Taj ćepredlog naravski biti prihvaćen. To je do sada najvećasvota koja je za tu svrhu od kojeg gradskog zastupstvavotirana.Da su bolje gospodarske prilike, Zagreb bi dao iviše. Kolo 45 . Na pjevačkom pokusu našeg hrvatskogpjevačkog društva „Kolo“ u četvrtak objavio jepotpredsjednik g. Prilepić sakupljenim članovima daće naskoro biti dozvoljeno sabiranje priloga za Crvenikriž balkanskih naroda, pa da onda mora i „Kolo“ svojedoprinijeti. Ta je vjest naišla na neopisivo oduševljenje.Sve udari u buran pljesak i klicanje. Onda je zaključenoda se za četvrtak, 7. studenog priredi koncert kojeg ćečisti prihod biti namijenjen Crvenom križu.Hrvatski pokret, 4. novembar 1912.Izražavajući podršku južnoslavenskimzemljama i narodima, narodi Hrvatske iSlovenije preduzeli su brojne akcije za prikupljanjenovca. Vijesti o ovim akcijama redovno su objavljivanena naslovnim stranicama novina. Izgleda da nije bilomjesta na slovenskim teritorijama Austro-Ugarske gdjenije prikupljana pomoć za „južnoslavensku braću“.Koji je bio razlog za dobrotvornu akciju u Zagrebu?Zašto su pisci tih vijesti bili tako sigurni da ćegradski oci podržati donaciju? Da li je sudjelovanje utakvim akcijama bilo pitanje društvenog prestiža?III-33. Dobrovoljci i novčana pomoć sa Kipra 46Te noći je stigao Rojtersov telegram o potpunomporazu Bugara. Ta vijest je na sve susjede djelovalakao udar groma. Prve grupe su kličući počele izlazitiiz kafana Jamude idući prema gradu. Udruženjakao i mnoge privatne kuće istakli su zastave. Ispred„Jednakosti“ vihorile su se zastave Srbije i Crne Gorezajedno sa grčkom. Odjednom su niotkuda počelevelike zajedničke demonstracije. Filharmonijskiorkestar, čijih se sedam studenata borilo na frontu,predvođen maestorm g. Kaligerijem, stao je na čelonarodnih masa svirajući ratne pjesme. Orkestar jeskrenuo u ulicu Đorđa I i, zaustavljajući se ispredudruženja, odsvirao himnu. Prethodnica kolonedemonstranata bila je kod „Ateneona“ a kolona seprotezala sve do ulice Konstantinosa Papajologosa.Živeo Konstantin XII 47 ! Živjeli Voulgaroktonoi 48 ! Živioenosis! Dvije hiljade ljudi pjevalo je himnu uz muziku.Kroz demonstrante se zavihorila velika zastava koja jebila pozdravljena s ogromnim oduševljenjem. Ljudisu bacali uvis šešire i mnogi su ljubili sveti simbolotadžbine. Demonstranti, praćeni vatrometom, išli suulicama Đorđa I, Vasileosa Evagorosa, Svetog Andrejei ulicom Kritis i nazad prema udruženjima. U ponoćsu demonstracije bile završene. Ali mnoge grupe sunastavile s demonstracijama i poslije ponoći, idućiulicama i pjevajući nacionalne pjesme. [...] Sutradan jeodržana vrlo posjećena svečanost u Svetoj Napi gde jekitionski episkop održao govor kojim je izazvao noveemocije i novo uzbuđenje. U nedjelju je grad počeoopet s prikupljanjem novca kako bi uvećao fondove zadržavne potrebe. Stotine mladih iz grada i okoline biloje spremno za pokret. Limasol, koji duboko u sjećanjučuva svoju slavnu tradiciju, poslaće svoju plemenitudjecu što prije. Ovaj grad je ponosan jer, kad god jeto potrebno, on veličanstvenim akcijama pokazuje dazna kako treba služiti velikim idejama svoga naroda.Alitheia (Istina), 5. juli 1913.,u Papapolyviou, str. 73.45Kolo – narodna igra. Bilo je vrlo popularno u vrijeme nacionalnog buđenja.46Kipar je poslao oko 1.500 dobrovoljaca u balkanske ratove. P. Papapoliviju je zabilježio 776 imena.47Grčkog kralja Konstantina I. zvali su Konstantin XII pošto je naslijedio Konstantina XI. Paleologa, posljednjeg bizantskog cara.48„Bugaroubice“. Ovo je aluzija na bizantskog cara Vasilija II. (976.-1025.)„koljača Bugara“, kako je kasnije bio poznat.90

BALKANSKI RATOVINa Berlinskom kongresu (1878.) uprava nadKiprom data je Britaniji. Ostrvo je ostalopod turskim suverenitetom do 1914. Poslije ulaskaOsmanskog carstva u Prvi svjetski rat na strani Centralnihsila, u skladu s mirom u Lozani (1923.), Turska je priznalapripajanje Kipra Britaniji. 1925. Kipar je proglašenkolonijom Krune. Ideja „enosis“ (ujedinjenja) sa Grčkompojavila se na Kipru zajedno s grčkim iredentizmom i„idejom velike Grčke“. Pod britanskom vladavinom javiose snažan pokret za ujedinjenje.Usporedite tekstove III-32 i III-33. Da li nalaziteneke sličnosti? O kakvoj je solidarnosti riječ?Kakva su bila očekivanja Hrvata, odnosno Kiprana? Sl. 46. Kiparski dobrovoljac u balkanskimratovimaIII-34. Bugarski mljekari u IstanbuluI tako smo stalno u nekom ratnom stanju s Bugarima.Cijeli svijet je svjestan zvjerstava koje nam je taj surovinarod počinio. Ima li ijednog sela koje nisu spalili,ijedne džamije koju nisu srušili? Ima li žena i djecekoje nisu pobili, zatvorenika koje nisu pogubili? Iakostvari tako stoje, još ima bugarskih mljekadžija kojirade u Istanbulu i koji se usuđuju nositi kalpak 49 , anisu pretrpjeli ni najmanju neprijatnost od Turaka.Već to je dovoljan dokaz o veličini i plemenitostiturskog naroda cijelom zapadnom svijetu. U ciljuda prikriju svoja zvjerstva, Bugari su jednom rekliza evropsku štampu kako smo i mi zlostavljali njih.Ali jasno je da su sve to laži. Nigdje u Evropi, koja sesmatra civiliziranom, ne bi građani jedne od dvijezaraćene zemlje mogle živjeti u onoj drugoj zemlji.Za vrijeme njemačko-francuskog rata 50 nije bilonijednog Nijemca na francuskom tlu, kao što nije biloni Francuza u Njemačkoj. A da je nekog i bilo, narodbi ga rastrgao. Kad posmatrate situaciju u Evropi iovdje, shvatite da je osmansko mlijeko zdravije odpokvarenog mlijeka bugarskih mljekadžija. Zato semi ponosimo svojim osjećanjem za pravdu. A voljelibismo da vidimo čime se to zločinci ponose!„Sütçülerimiz“ (Naš mlekadžija)Rubrika: Hasb-i Hal (Prijateljsko ćaskanje), Karađoz 54823. august 1913., u Heinyelmann, str. 246.-247.Karađoz je izlazio od 10. augusta 1908. svedo 1951. godine, dvaput sedmično. ImeKarađoz dobio je po komičnom, prilično sirovom, likuiz tradicionalnog osmanskog pozorišta sjenki. Časopisje tokom svoje duge historije dvaput mijenjao izdavača.Ali Fuad, osnivač, izdavao ga je sve do svoje smrti1919. Njegov nasljednik, Ali Fuadova sestra Fatma, je1935. godine prodala časopis Republikanskoj narodnojpartiji (Cumhuriyet Halk Partisi). Prijevod: Za vrijemenedavnoga balkanskog rata hrabri grčki vojnici su pilimnogo mlijeka „VLAHAS“ koje im je davalo snagu izdravlje.49Krznena kapa nalik na fes.50Misli se na njemačko-francuski rat 1870.-1871.Katia Hadjidemetriou, str. 33191

DRUŠTVA U RATUSlika. 47. Reklama za mlijeko u GrčkojPrijevod: Za vrijeme nedavnoga balkanskograta hrabri grčki vojnici su pili mnogo mlijeka„VLAHAS“ koje im je davalo snagu i zdravlje.Kako ova reklama koristi događaje iz Balkanskograta? Da li znate neku današnju reklamu svojnicima? Ko bi danas bio glavni junak u sličnojreklami? Kako to objašnjavate?Η Αθήνα των Βαλκανικών Πολέμων 1912-1913.Opća pitanja za poglavlje IIId1. Usporedite tekstove i slike koji se odnose na ulogu žena za vrijeme rata. Identifikujte stereotipe i realnesituacije. Istražite u Historijskoj čitanci 4 i usporedite tekstove odavde sa ulogom žena u Drugom svjetskom ratu.Vidite li razlike ili sličnosti s balkanskim ratovima?2. Pokušajte pronaći sve slike u ovoj čitanci na kojima su djeca. Opišite različite aspekte uticaja rata na život djece.3. Klasifikujte tekstove koji se odnose na (a) prije rata, (b) za vrijeme rata, (v) poslije rata. Možete li opisati sliku rata usvim slučajevima?4. Nađite dokumente koji se odnose na ratna iskustva za vrijeme Prvoga svjetskog rata (u zapadnoj Evropi) i pokušajteotkriti sličnosti.92

ČETVRTO POGLAVLJERatišta i posmatračiBALKANSKI RATOVIPočetak balkanskih ratova izazvao je brojne reakcije i pomiješana osjećanja među stanovništvom ovogapoluostrva. Obje zaraćene strane imale su jake i podržavaoce i protivnike. Zvanično proklamovana neutralnostAntante i Centralnih sila u oružanom sukobu išla je zajedno sa oduševljenjem i podrškom „braći po vjeri ioružju“.Balkanski ratovi su inicirali nove političke i diplomatske razgovore o budućnosti regiona. Ponovo su sepojavili planovi za stvaranje novih država u evropskim pokrajinama Osmanskog carstva. Dok su politički krugovipokušavali iskoristiti novu situaciju za vlastite ciljeve, obični ljudi su bili potreseni ratnim nesrećama i nejasnomperspektivom mira u kojima će pobjednici nametnuti svoje uvjete, ne poštujući potrebe drugih. Solidarnostmeđu narodima različitih vjeroispovesti, posebno među slavenskim narodima, vladajući krugovi susjednihnezaraćenih zemalja shvatali su kao ozbiljnu prijetnju sebi i mnogo godina poslije završetka ratova.Dokumenti u ovom poglavlju pokušavaju rekonstruirati raspoloženje balkanskih naroda pred balkanskeratove pod različitim političkim režimima. Ono varira od potpunog miješanja i formiranja dobrovoljačkih odredado relativne ravnodušnosti i odobravanja. Paralelno s ovim prirodnim reakcijama postojali su međusobnosuprotstavljeni dugoročni politički planovi.IVa. Balkanske pokrajine Osmanskog carstvaU balkanskim pokrajinama Osmanskog carstva, balkanski ratovi su dočekani s različitim nadama. Neki narodi suse priključili osmanskoj vojsci u nadi da će uništiti njene neprijatelje i sačuvati njen integritet, dok su se drugiborili za stvaranje vlastitih nacionalnih država.ALBANIJA. Kako je odmah poslije izbijanja balkanskih ratova Albanija dobila ograničenu autonomiju, stav premazaraćenim stranama nije bio izdiferenciran. Glavni cilj je bio osiguranje i, ako je moguće, proširivanje autonomijeu oblastima koje su se smatrale dijelom albanskih zemalja. To se moglo postići djelajući na strani pobjednika iuz podršku velikih sila. Osmanski porazi u Prvom balkanskom ratu primorali su Albance da odustanu od svojetradicionalne autonomističke strategije i da se bore za potpunu nezavisnost. Međutim, zbog suprotstavljenihinteresa velikih sila, opstanak nove Albanije je sljedećih nekoliko godina bio neizvjestan, jer je ona bila metadiplomatskih intriga i oružanih napada.IV-1. Odluke o stavu Albanije u slučajuBalkanskog rata – Skoplje, 14. oktobar1912.Ogranak komiteta „Spas“ u Skoplju i „Crno društvo“održali su hitan sastanak na temu:Turska će započeti rat. Kako ćemo spasiti Albaniju?Odlučeno je:1. Poslati proglas velikim silama.2. Formirati delegaciju za raskid sporazumaskadarskih brđana s Crnom Gorom.3. Ova delegacija će biti ovlaštena da ide u albanskeoblasti u cilju spašavanja zemlje od komadanja.Proglas koji je 16. oktobra 1912. potpisalo „Crnodruštvo“ glasio je: „Crno društvo“, kao predstavnikalbanskog naroda, ima čast da vas obavijesti da se93

RATIŠTA I POSMATRAČIalbanski narod ne bori da učvrsti tursku dominacijuna Balkanu, već da zauzme cijelu albansku teritoriju.I zato, kakav god ishod rata bio, Albanci neće nikadprihvatiti četiri uprave nad četiri vilajeta, već samojednu zajedničku vladu. Sl. 48. Prije napuštanja Skadra: crnogorskamajka sa sinom na grobu svoga muža i njegovogoca, maj 1913.Akte te Rilindjes Kombetare Shljiptare, str. 255., 256.„Crno društvo za spas“ (1911.-1912.) bilo jealbansko revolucionarno i nacionalističkodruštvo aktivno u nekoliko gradova kao što su: Valona,Đirokastra, Korča, Bitolj, Skoplje itd. Njegov primarni ciljbio je ujedinjenje vilejeta Skadar, Kosovo, Bitolj i Janjinau jednu autonomnu političku jedinicu s albanskomvladom i zasebnim parlamentom. To je bilo društvoradikalnih stavova koje je oružane ustanke smatralosredstvom za ostvarivanje svojih ciljeva. Odigraloje značajnu ulogu u organizovanju i koordiniranjuustanaka 1911.-1912. protiv osmanske vladavineu Albaniji. Održavalo je i bliske veze s albanskimpatriotskim društvima u inostranstvu.IV-2. Herbert Adams Gibons, student historijekoji je u vrijeme balkanskih ratova putovaoBalkanom i radio za Crveni križ, piše o albanskojodbrani Skadra.Skadar je bio opsjednut, ali Crnogorci, koji su nabojnom polju jedva mogli skupiti 30.000 ljudi, ostalisu tu cijelu zimu. Velika tvrđava Talaboš na visokombrdu nad gradom Skadrom i donjim dijelom jezera,bila je nedostupna za njihovu vojsku i artiljeriju. Au samom gradu Skadru Albanci su se borili za životsvog naroda, a ne za Turke, i davali veličanstven idugotrajan otpor.Gibbons, str. 274., 275..Zašto su Albanci u početku rata podržavaliOsmansko carstvo? Da li su se oni borili za sultanau Istanbulu ili za svoju nacionalnu stvar? Šta je bilodobro, a šta loše u takvoj politici?L’Illustration, januar – decembar 1913., str. 449.Pažljivo pogledajte sliku. Mislite li da je slikaspontana ili su pozirali?IV-3. Telegram predsjednika albanskeprivremene vlade ministrima inostranihposlova Crne Gore, Srbije, Bugarske i Grčke, 29.novembra 1912.Želim obavijestititi vaše ekselencije o izuzetnom događajuu narodnom životu Albanaca.Predstavnici svih albanskih oblasti, različitih vjeroispovijesti,koji su se sastali juče u Narodnoj skupštiti ugradu Valoni, objavili su nezavisnost Albanije i izabraliprivremenu vladu. Albanci susretni što se pridružuju porodici slobodnih narodaistočne Evrope s jedinim ciljem da žive u miru sa svimsusjedima. Nadamo se da će ovu promjenu u životunašeg naroda, kao i našu privremenu vladu, priznativlade vaših ekselencija, da će svako neprijateljsko djelovanjevaše vojske u našoj zemlji prestati i da će svealbanske teritorije koje su sad zaposjednute od stranesavezničkih vojski, opet biti slobodne.Queveria e Perkoheshme e Vlores, str. 42.-43..94

BALKANSKI RATOVI Sl. 49. Albanski ustanici iz Mirdite spremnikrenuti u rat protiv turske vojske, 1912. (prijeBalkanskog rata)Gjurme te Historise Kombetare ne Fototekene Shkodres, str. 127IV-4. Zvanična poruka austrougarskog konzulaposlana ministarstvu spoljnih poslova Austro-Ugarskog carstva, 30. novembra 1912.Za vrijeme današnjeg razgovora sa Ismail Kemal-begom51 u našem konzulatu, kojem je prisustvovao i našitalijanski kolega, on nas je uvjeravao da je zadovoljandosadašnjim administrativnim mjerama. Njegovauprava u neokupiranim dijelovima zemlje priznata je.Štaviše, turski vojnici i generali na ovim teritorijamapotpuno su neutralni. [...] Vojnici turske Zapadne armijesu u velikom broju locirani u Lušnju pod komandomMahmud-paše, u Kelkiri pod komandom Seid-paše, uBeratu pod komandom Džavid-paše, u Leskoviku podkomandom Ali Riza-paše. Ove vojske su potpuno demoralizirane,umorne i neopremljene..Ismail Qemal and Documents, str. 246.Kakva je bila situacija u albanskim zemljama krajemrata? Zašto je privremena vlada željela dobre odnoses balkanskim saveznicima? Da li je bilo međusobnihrazilaženja u zahtjevima Albanaca, Srba, Bugara i Grka?IV-5. Opasnosti od albanskog razgraničenja posvjetski mir – francusko viđenjeUpletenost Evrope u albansko pitanjeKako razgraničenje Albanije može biti prijetnjaevropskom miru? Razlog za ovu opasnost je jednostavan.Austro-Ugarska, koja nije sudjelovala uratu, zapravo nema pravo intervenirati u podjelievropske Turske između saveznika, koji se pozivajuna pravo osvajača i svojih ogromnih žrtava, kakoljudskih tako i finansijskih. Međutim, projekat Albanijekoji je predstavila vlada u Beču, samo ima za ciljda Crnogorce, Srbe i Grke liši glavnih rezultata njihovihpobjeda. Odobravajući princip autonomijeAlbanije, velike sile su već ustupile mnogo Austro-Ugarskoj, ali je jasno da teritorija ove Albanije morabiti ograničena kako bi se pomirili interesi Austrijes pravima pobjedničkih balkanskih saveznika. Ali,ako Austriju u njenim ambicijama, manje-više, podržavajuNjemačka i Italija, balkanski saveznici imaju,kao prirodnu podršku, Trojnog saveza Antantečiju je doktrinu 9. novembra 1912. proklamovao g.Eskvit, britanski premijer. On je na gradonačelnikovombanketu rekao: „Pobjednici ne bi smjeli bitilišeni tako skupe pobjede.“ Dakle, oko albanskogpitanja se bore dvije značajne evropske grupacije.Andre Cheradame, L’Illustration 3650,8. februar 1913., str. 115.MAKEDONIJA. Situacija u Makedoniji 52 bila je mnogosloženija negoli u Albaniji. Dok su neki dijelovistanovništva tražili priliku da se pridruže susjednimnacionalnim državama, neki politički krugovi uemigraciji opet su pokrenuli ideju o autonomijiizrečenu u članu broj 23 Berlinskog mirovnogsporazuma iz 1878. godine.51Ismail Kemal-beg (1844.-1919.) rođen je u Valoni u bogatoj feudalnoj porodici. Osnovnu školu je završio u svome rodnom gradu Valoni, a zatim jepohađao višu školu „Zosimea“ u Janjini. 1859. godine se s porodicom preselio u Istanbul gdje je započeo istaknutu karijeru u osmanskoj službi zahvaljujućikojoj je značajno doprinosio sticanju albanske nezavisnosti. Aktivno je sudjelovao u Mladoturskom pokretu, ali se usprotivio njihovoj politici kad suuspostavili autoritarnu vlast. Usprkos protivljenju Mladoturaka njegovoj kandidaturi, decembra 1908., Ismail Kemal je izabran za člana osmanske skupštineza sandžak (pokrajinu) Berat. Poslije izbijanja Prvoga balkanskog rata, s grupom albanskih patriota, organizovao je nekoliko sastanaka sa Albancima izdijaspore o albanskom pitanju. Javno je iznosio svoje stavove o budućnosti Albanije u nekoliko članaka i intervjua stranim novinama. 19. novembra se vratiou Albaniju i poslije sastanka predstavnika svih oblasti nastanjenih Albancima, 28. novembra 1912., proglasio je nezavisnost Albanije od turske vlasti i postaoprvi albanski premijer. 1914. godine njegova vlada je podnijela ostavku i evropske sile su za albanskog kralja postavile jednog evropskog princa. Ismail Kemalje umro 1919. u Italiji, a sahranjen u svome rodnom gradu Valoni.52Različito definirana: vidjeti Tabelu 13.95

RATIŠTA I POSMATRAČIIV-6. Memorandum grupe makedonskihintelektualaca koji žive u Sankt Petersburgu,od juna 1913. upućen „vladama i društvimasavezničkih balkanskih država“[...] U ime zakona prirode, u ime historije, u ime zdravograzuma, preklinjemo vas, braćo, da prihvatite sljedećeobavještenje: Makedonija je naseljena homogenimslavenskim narodom koji ima svoju historiju, svoj načinživota, koji je u prošlosti imao svoju državu, svojeideale, i koji, prema tome, ima i pravo da sam odlučuje.Makedonija treba biti nezavisna država unutar svojihetničkih, geografskih i kulturno-historijskih granica, svladom odgovornom narodnoj skupštini. Makedonskadržava bi trebala biti zasebna i ravnopravna jedinicaunutar Balkanskog saveza sa zajedničkom carinskomgranicom.U crkvenim pitanjima u Makedoniji je neophodnoopet uspostaviti staru autokefalnu Ohridsku crkvukoja bi onda uspostavila kanonske odnose s drugimpravoslavnim crkvama: grčkom, ruskom, bugarskom,srpskom, rumunskom i sirijsko-arapskom crkvom.U cilju boljeg rješavanja unutrašnjeg uređenja makedonskedržave, treba što prije osnovati jedno zajedničkopredstavničko tijelo (narodnu ustavotvornuskupštinu) u Solunu putem općih izbora pod patronatomostalih država.Braćo saveznici – oslobodioci! Nadamo se da će našeriječi naći put do vašeg srca i duše i da ćete, slijedećiprimjer velikodušne Rusije i u interesu vlastite budućnosti,podržati neodložno stvaranje nezavisne makedonskedržave čime ćete sačuvati mir i sklad izmeđusebe. Što prije, to bolje za sve nas. Ovakvo rješenje potičeod velike slavensko-helenske ideje o Balkanskomsavezu, a u interesu je svjetske kulture i pravde.Potpis: Dimitar Čupovski (vjerovatno autor),Georgij A. Georgov, G. K. Konstantinović,Nace D. Dimov, I. G. GeorgovOdbrani tekstovi za historijata namakedonskiot narod, str. 810.-812.Koje su glavne političke ideje u ovom tekstu? Zaštomislite da upućuju na „velikodušnu Rusiju“?Usporedite ga sa tekstovima II-4, II-5, II-6. Pokušajteshvatiti značenje „Balkanskog saveza“ u svakom od njih. Sl. 50. Grčki i srpski diplomati i vojnipredstavnici na Kajmakčalanu, gdje bi trebaloda raspravljaju o određivanju granica poslijepodjele MakedonijeIV-7. Ideju o autonomiji Makedonije dovodi upitanje jedan francuski novinar, august 1912.Da li ćemo pristati na stremljenje Makedonije kaautonomiji? Ideja Makedonija Makedoncima se uposljednjih nekoliko godina razvila i ima tendencijuda zamijeni opasniju ideju cijepanja Makedonije injene podjele između balkanskih zemalja. Ali trzavicekoje neprestano potresaju ovu pokrajinu izgleda daprije dolaze iz bugarskog negoli iz makedonskogpokreta. U tim uvjetima, bilo bi teško organizovatiautonomiju Makedonije bez znatnog favoriziranjabugarske partije u odnosu na druge nacionalnepartije. Ovo bi izazvalo očajnički otpor i u samomsrcu Makedonije. Najzad, ne treba zaboraviti da sumakedonski Grci i Kuco-Vlasi (Cincari), iz straha odhegemonije slavenskog elementa, više za statusquo. [...] Balkanski rat bi u ovom trenutku bio velikaopasnost za Evropu. Treba učiniti napor kako bi seotklonila ova opasnost svim raspolaživim sredstvima.Ništa nije legitimnije od toga.Alberic Cahuet „La situation en Turljuie et la propositionBerchtold“, L’Illustration 3626, 24. august 1912., str. 12396

BALKANSKI RATOVIOpća pitanja za poglavlje IVaKoji su zajednički elementi u očekivanjima političkih krugova u Albaniji i Makedoniji na kraju balkanskih ratova?Imaju li oni nečeg zajedničkog s očekivanjima drugih balkanskih zemalja i, ako imaju, u kojem smislu? Pokažite razlike utim očekivanjima i pokušajte iznaći „najbolje rješenje“.IVb. Teritorije Austro-UgarskeAustrougarske pokrajine na Balkanu morale su slijediti zvaničnu neutralnost, koju je proklamovao Beč, alistanovništvo u njima se iz mnogo razloga osjećalo mnogo više angažiranim od kabinetskih ministara u carskojprijestolnici.SLOVENIJA. Slovenci su pokazivali veliko zanimanje za balkanske ratove i velika simpatija za južnoslavenskenarode bila je očigledna. Rat je bio predstavljen kao borba potlačenih naroda protiv turske prevlasti, kaokulturni i religiozni (kršćanstvo protiv islama) rat, i kao rat za ujedinjenje južnoslavenskih naroda. Iako politikaslovenačkih partija nije bila usmjerena ka nalaženju rješenja za slovenačko nacionalno pitanje izvan granicaAustro-Ugarske, one su dijelile uverenje da bi oslobađanje južnoslovenskih naroda ojačalo položaj slovenskihnaroda unutar Austro-Ugarske monarhije.IV-8. „Rat na Balkanu 1912-13“, knjiga objavljena1914. predstavlja duboku analizu narodaupletenih u rat, uzroka i posljedica tog rataPrije rata – razlozi za rat...Srbija hoće na moreJasno je da se Srbija ne bi mogla razvijati u timgranicama. Samo ako bi dobila Staru Srbiju iz kojebi imala najkraći pristup jadranskoj obali, duž obalarijeke Drima do luka Sv. Ivan, Lješ i Drač, Srbija bi imalaneophodne uvjete za normalan život i ekonomskirazvoj. […]...Bugarska će osloboditi MakedonceSad kad su njihova srećnija balkanska braća otišlau borbuza oslobođenje od strašnog ropstva,i Makedonci su opet ustali. Boreći se za svojuotadžbinu, zaboravili su stranačke svađe i zagrlilise u duhu bratstva. Neki su otišli u bugarsku vojskukao dobrovoljci, a drugi u planine. Ali su se i jednii drugi borili za slobodu za kojom su tako dugožudjeli i za koju je već proliveno toliko mnogo krvi.Ustali su osvetiti se za nebrojena zla i zvjerstva,osvetiti svoje očeve i majke, žene i djecu. Nisu sepovukli u planine da se sakriju od Turaka, već ih jeizmamio blistavi sjaj koji je najavio novi, slobodanživot za njihovu otadžbinu. Došao je veliki dan.[…]...Grčka zahtijeva KritRazlog zbog kojeg su se Grci pridružili balkanskimdržavama u ratu protiv Turske, bilo je ostrvo Krit. [...]Ali Grčka je imala i druge razloge za to. Kao Slaveni,i Grci su patili pod turskom vlašću. Naročito u Epirugdje su ih Turci i Albanci neprestano klali. Ni naostrvima nije bilo mira. Neposredno pred rat, surovabuna bješnjela je na ostrvu Samos..Vojska na Balkanu, str. 27., 42.Šta je za Slovence glavni razlog zaizbijanje balkanskih ratova? Da li su oniupoznati sa problemima na Balkanu? Iakopriznaju interese balkanskih nacionalnihdržava, zašto ne priznaju interese Osmanskogcarstva?97

RATIŠTA I POSMATRAČIIV-9. Slovenačko viđenje situacije uMakedonijiSpor oko MakedonijeSlovenci su svakako prijatelji slavenskih naroda naBalkanu. Svi si im dragi. Zato sa žaljenjem gledajuna razmirice između Srba i Bugara. Slovenci nestaju ni na čiju stranu i ponašaju se nepristrasno.Ali to ne znači da su oni ravnodušni posmatračitog spora, jer mi dobro znamo da ovdje nije važnasamo sudbina pojedinačnih etničkih grupa, većsudbina cijeloga Balkana, svih Južnih Slavena, iSlavena uopće. Nijedan Slaven ne smije ni nakojin način podsticati ovaj spor. Čak i Rusi, kaonajstarija braća, izbjegavaju direktno miješanje uovaj sukob, kao arbitri. [...]„Ruska riječ“ (Ruskoe slovo) direktno upozoravaSrbe – i indirektno Bugare – da u slučaju rata neračunaju na rusku podršku kao ni na simpatijeAntante. „Nikako se ne smije dozvoliti novibalkanski rat. Velike sile imaju na raspolaganjuneophodna sredstva da zaustave glupe sporovei nepromišljenosti i na jednoj i na drugoj strani.Jedna takva mjera je autonomija Makedonije.Jasno je da će ona biti preduzeta samo ukrajnjem slučaju, kad sve ostale mjere postanunedjelotvorne.“ Mišljenje ovoga ruskog listanije za svijet ništa novo. Mjesecima se u užimkrugovima na Balkanu zna da postoji jednapartija – po svoj prilici značajna partija – koja bivoljela da stvori autonomnu Makedoniju: to jepartija separatista. Oni djeluju u tajnosti, i jasno jezašto. Ali ako dobiju podršku tako moćne stranekao što je Rusija, to im može uliti hrabrost, mogusteći nove sljedbenike i budućnost im se moženeočekivano osmijehnuti.Slovenac, 122, 31. maj 1913.Pisac ovoga teksta je Anton Bezenšek,slovenački stenograf i prevodilac kojije živeo u Sofiji. „Slovenac“ je bio katoličkidnevni list.HRVATSKA. Pošto je bila bliža savezničkim balkanskim zemljama, Hrvatska je imala neposrednijii konkretniji pogled na balkanske ratove. Uz analitičke tekstove, neki Hrvati su u zagrebačkimnovinama pisali o svojim ličnim utiscima o zaraćenim stranama. Oba gledišta su bila izložena kritici ukarikaturama.IV-10. Obzor, zagrebački dnevni list, 10.oktobar 1912.RAT NA BALKANUBalkanske države sigurno ne polaze u rat samozato da dobiju nešto obećanja za reforme uTurskoj, već s nadom da će polučiti potpunuautonomiju za kršćanske pokrajine ili se baremdonekle teritorijalno proširiti [...] Konačni uspjehbalkanskih država ovisi naravno o njihovoj ratnojspremi i o shvaćanju i provađanju zajedničkihinteresa. Ako je taj savez učinjen na solidnimtemeljima uspjeh će mu biti siguran, a moći ćese usprotiviti kao jedna cjelina, kao jedna novavlast, svim pokušajima izvana.Obzor, koji je izlazio između 1860. i1941., bio jedan od najčitanijih dnevnihlistova u Zagrebu. Kad su izbili balkanski ratovi,urednik je bio Slavko Vodvarka.Kakav je bio stav hrvatskog javnogmnjenja prema Balkanskom savezu iprema Osmanskom carstvu, prema gornjemtekstu?98

BALKANSKI RATOVISl. 51. Hrvatska karikatura, 1912.Tekst karikature:Mama, mama, objavljen je rat – Pokazat ću jatebi šta je pravi rat!.Zašto su neki Hrvati oduševljeni objavomBalkanskog rata? Da li se u gornjim tekstovimavidi zvanična neutralnost Austo-Ugarske? Kakvesličnosti i razlike vidite u stavovima Hrvata i Slovenaca?Koprive, 1912.BOSNA I HERCEGOVINA. Kao nova pokrajina u Austro-Ugarskoj od 1908., i kao dio Osmanskog carstva stoljećima,bila je u vrlo specifičnoj situaciji kad su počeli balkanski ratovi. Privremena vlada je morala objaviti neutralnost,ali stanovništvo nije bilo tako suzdržano.IV-11. Pokrajinske habzburške vlasti su uveleposebne mjere u Bosni i HercegoviniOd početka balkanskih ratova šef državne vlade (uBosni i Hercegovini) Oskar Poćorek učinio je mnogotoga u Bosni i Hercegovini s ciljem da se pripremi zarat protiv Srbije i Crne Gore. On lično silno želi ovajrat, kao i zajednički austrougarski ministar rata. Samosu čekali dobar razlog. Poćoreku su proširene vojnefunkcije pa je unaprijeđen u vojnog inspektora iglavnokomandujućeg generala. Mobilizacija regrutaje počela. Poćorek je još prije Prvoga balkanskog ratapripremio uvođenje takozvanih posebnih mjera uBosni i Hercegovini da bi osigurao svoja leđa u slučajueventualnog rata protiv Srbije. Skadarska kriza bilaje za njega dobar povod da za uvođenje specijalnihmjere u Bosni i Hercegovini uz dogovor sa zajedničkimministrom finansija Bilinskim i zajedničkim ministromspoljnih poslova Bertholdom. Odobrenje za ovuakciju car je dao 1. maja, a već 3. maja 1913. plakati sobavještenjem o posebnim mjerama bili su istaknutipo cijeloj Bosni i Hercegovini. U okviru posebnihmjera ograničene su ili ukinute neke slobodegrađana, suspendirani neki članovi bosanskog ustava,ograničene slobode kretanja i sloboda štampe. Ovemjere su vrlo negativno uticale na cijelo stanovništvou Bosni i Hercegovini.Madžar, Balkanski ratovi i iznimne mjere u Bosni iHercegovini... str. 64., 65.99

RATIŠTA I POSMATRAČIKakve mjere su habzburške vlasti provele u Bosnii Hercegovini? Da li su one posljedica izbijanjabalkanskih ratova ili su imale dublje ciljeve? Zaštostanovništvo ima negativan stav prema državnojpolitici?IV-12. Ograničavanje dobrovoljačkog pokreta uBosni i HercegoviniPoslije ispraćaja 300 vojnika, kao dobrovoljaca,u tursku vojsku oktobra 1912., javno odlaženjeu dobrovoljce postalo je protivzakonito. A tomprilikom je zajedno s dobrovoljcima grupa od hiljadumuslimanskih demonstranata marširala pod zelenimzastavama sve do željezničke stanice.Zajedničko ministarstvo je protestiralo protiv ovakvogvida javne podrške jednoj od strana u ratu. Regionalniminstitucijama je odmah poslano naređenje pa je već 14.oktobra zabranjeno svako okupljanje dobrovoljaca.Od tog vremena dobrovoljci su prelazili granicu samoilegalno.Ekmečić, Uticaj balkanskih ratova, str. 416.IV-13. Srpski dobrovoljci u Bosni i HercegoviniNije bilo lako postati član dobrovoljačkih jedinica,naročito ne specijalne jedinice. Kriterij je bioposebno strog za prijem u jedinice koje su vodilivojvode Vojislav Tankosić i Vuk Popović, ali mnogiSrbi su želeli baš u njihove jedinice. U njih suprimani samo visoki muškarci. Tako su se ispredkomandnog mesta Tankosićeve jedinice moglivideti prizori i tuge i sreće. Naravno, srećni su bili onikoji su primljeni u jedinicu, a tužni, čak i uplakani,oni koji su bili odbijeni izraznoraznih razloga,uglavnom zbog godina ili fizičkog stanja. U grupikoju je vojvoda Tankosić odbio, bio je jedan nizaktamnoputi mladić. Bio je to Gavrilo Princip.Mićević, Srpski dobrovoljci u ratovima, str. 15.-16.Zašto mladi ljudi idu kao dobrovoljci u rat ukojem njihova zemlja ne sudjeluje?Usporedite to s pokretom dobrovoljaca u Prvomsvjetskom ratu? Znate li neke slučajeve kad sumladi ljudi dobrovoljno odlazili u rat iz nekogdrugog motiva, a ne nacionalnog (recimo izZapadne Evrope u balkanske zemlje)?Opća pitanja na poglavlje IVbZašto su neki narodi u balkanskim pokrajinama Austro-Ugarske željeli sudjelovati u balkanskimratovima, dok su drugi bili samo zainteresirani? U kojoj mjeri postoji među njima osjećanjezajedničke pripadnosti ili zajedničke lojalnosti prema zemlji u kojoj žive? Možemo li to usporeditis osjećanjem naroda koji žive u balkanskim pokrajinama Osmanskog carstva ili u balkanskimnacionalnim državama?Opća pitanja za poglavlje IVKoji su bili ključni faktori u formiranju javnog mnjenja na Balkanu na početku balkanskih ratova?Da li su Osmansko carstvo ili Austro-Ugarska mogli računati na lojalnost svojih građana?100

PETO POGLAVLJEPoslije rataBALKANSKI RATOVIRezultati svakog rata se obično procjenjuju iz ugla pobjednika i iz ugla poraženih. Ti politički rezultati su lako uočljivi unovim granicama na političkim kartama i podacima o dobitku i gubitku u teritorijama i stanovništvu. Zajedno s ovimformalnim posljedicama, ratovi uzrokuju trajan poremećaj u životu svake države, svakog društva i svake porodice.Razaranja, bolesti i rane su kratkotrajni problemi koje svaka država i svako društvo prevazilazi relativno brzo. Ono štose ne može prevazići za života cijele jedne generacije je psihološka trauma – „užasi rata“, kako se obično govorilo u tavremena. To su ne samo sjećanja na užasno ružne i strašno nehumane događaje, već i patnja za izgubljenim rođacima,za izgubljenim gradom ili selom, za „izgubljenom otadžbinom“ stotina i hiljada izbjeglica. To traumatično sjećanjeprenosi se na sljedeću generaciju i često se i dugo prepričava u historijskim prikazima.Posljedice balkanskih ratova nisu izuzetak. Bol i strah ostajali su do samog kraja, ljudi su se preseljavali ostavljajući zasobom spaljena sela, a oni koji su ostali u pokrajinama koje su sad postale dio drugih država teško su se prilagođavali.Tranzicija u nacionalnu državu nije bila samo politička stvar.Posljedice su postale još teže zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata, samo godinu dana poslije kraja balkanskih ratova.Zemlje koje su se osjećale pobjednicama u balkanskim ratovima, pridružile su se državama Antante, dok su se one kojisu se osjećale poniženim, pridružile njihovim protivnicima iz Centralnih sila. A neke uopće i nisu imale izbora, jer suih napale strane vojske. Zato mnogi savremenici i historičari na Prvi svjetski rat gledaju kao na „nastavak balkanskograta“.Ovo poglavlje ne pokušava detaljno dokumentirati sve moguće kratkotrajne i dugotrajne posjledice balkanskih ratova.Njegova jedina svrha je izborom dokumenata pomoći učenicim da shvate složenost i dalekosežnost posljedica rata.Va. Političke posljediceTABELA 15Područje i populacija balkanskih država prije i poslije rataOblast u kvadratnim miljamaProcjena broja stnovnikaPrije rata Poslije rata Prije rata Poslije rataAlbanija — 11.317 — 850.000Bugarska 33.647 43.310 4.337.516 4.467.006Grčka 25.014 41.933 2.666.000 4.363.000Crna Gora 3.474 5.603 250.000 500.000Rumunija 50.720 53.489 7.230.418 7.516.418Srbija 18.650 33.891 2.911.701 4.527.992Turska u Evropi 65.350 10.882 6.130.200 1.891.000Carnegie, str. 418.101

POSLIJE RATAKarta 2 : Teritorijalne izmjene na BalkanuKarta 3: Londonski mirovni sporazum i Bukureštanski mirovni sporazumCarnegie, str. 70.102

BALKANSKI RATOVIProučite karte i tabelu i nađite teritorijalne promjene. Šta je bio glavni rezultat ratova u poređenju sa situacijomprije njih? Usporedite karte 1, 2 i 3. Kakav je odnos između početnih aspiracija i konačnog ishoda?V-1. Finis Turquiae? – komentar francuskognovinara, februar 1913.Skrhani starac s jednom nogom u grobu kome jesluga pomagao da hoda i svećenik koji se molio,klanjali su okrenuti ka istoku okruženi evropskimnamještajem pretenciozne dnevne sobe. Dvojicaulema koji su ličili na ljude iz XV. stoljeća, otmjenosu pušili svoj mirišljavi duhan na stepeništupalače. Ali prije svega, materijalni moralni ukrasiovakvog prozora, nemilosrdnost neprijateljskogdijela Evrope,izdaja onih na koje su se oslanjali,ravnodušnost naroda, politička mržnja – jedina kojaje izvjesna – bojni brodovi stranih sila koji nadzirupalaču i grad. Zar ne izgleda da se sve ovo možeizraziti sa samo nekoliko riječi: Finis Turljuiae?Georges Remond, „Les angoisses et les convulsions deConstantinopole“, L’Illustration 3649, 1. februar 1913., str. 79.Prizori opisani u ovom odlomkuodigravali su se 22. januara poslijesastanka Velikog divana na kojemu je ministarĆamil-paša ovlašten da preda Edrene balkanskimsaveznicima. Sutradan, 23. januara, ministar rataNazim-paša ubijen je u parlamentu, a Mladoturcisu državnim udarom srušili osmansku vladu.V-2. Odlomak iz članka u bugarskim novinama,26. juli 1913.POTPISAN MIROVNI SPORAZUMMirovni sporazum je potpisan u Bukureštu, ali naBalkanu neće biti mira. Ne može biti mira tamogdje ima nasilja. Mirovni sporazum potpisan uBukureštu je odobravanje najbrutalnijeg nasilja.Bugarska se nikad neće pomiriti s tim. Smanjena,suženih granica, opljačkana, ugušena, silovana,počeće u novim granicama raditi na tome da desetputa ojača, i ekonomski, i kulturno i fizički, kako bičim joj se ukaže prilika, vratila ono što joj pripada, ipo nacionalnom i po historijskom pravu.Narodna volja 53 , br. 58., 26. juli 1913.,u Kiškilova, Balkanskite voiniPokušajte objasniti reakcije u Bugarskoj.Da li se slažete sa tvrdnjom da „neće bitimira na Balkanu“?V-3. Iz govora Jovana Skerlića, pisca i narodnogposlanika u Narodnoj skupštini Srbije,18. oktobar 1913.(…)Kad se kaže „rezultat“, ima nekoliko pitanja kojatreba prethodno raspraviti.Prvo se mora rešiti:da li je sve to definitivan rezultat, da li je SrbijaBukureškim ugovorom i stanjem u kom se danasnalazi, sistemom alijansija koji u ovaj čas vlada naBalkanskom poluostrvu, da li je Srbija danas dobilaapsolutno sve što je mogla dobiti, da li je njenpoložaj bolji i sigurniji no što je ranije bio. Poslenedavnog arnautskog upada, posle brutalnogultimatuma Austrije da izlazimo iz Albanije, mimožemo imati sumnje u potpunost tih rezultata.Ako pretpostavimo da su ti rezultati idealno dobri,ipak i o njima može biti reči. Nije dovoljno samoukazati na proširenu teritoriju, treba videti kakose do tih uspeha došlo, treba proceniti da li se donjih nije moglo doći sa manje žrtava i treba utvrditikome se za sve te uspehe ima zahvaliti.Skerlić, Feljtoni, skice i govori, str. 343., 347., 354.Pokušajte odrediti raspoloženje u ovomodlomku.53Novine, organ opozicione Radikalno-demokratske partije103

POSLIJE RATASl. 52. Oslobođenje porobljene GrčkePopularna alegorijska slikas premijerom ElefteriosomVenizelosom kao glavnom figurom,ali posvećena svima koji su dali doprinososlobađanju grčkih porobljenihkrajeva. Kompozicija sadrži historijskesimbole, alegorijske figure iforme vezane za ideju velike Grčke,sve poznate motive iz drugih popularnihslika balkanskih ratova. Ovaslika je objavljena prije grčko-bugarskograta.Litografija na kartonu u boji5 x 41/ 64 x 45/ Kolekcija ИEEE, br. 4951/14u Bαλκανικοί Poλεμοι 1912.-1913., str. 203.Prijevod: Premijer Elefterios Venizelos zajedno sa pobjedničkimprincem prijestolonasljednikom vodi našu hrabru vojsku, razbijaokove i vraća slobodu našim zarobljenim sestrama.Označite simbole i njihovo značenje.Možete li pronaći oznakekoje otkrivaju ideju velike Grčke?Razgovarajte o „historijskim pravima“Grčke da Istanbul bude u njenimgranicama.104

BALKANSKI RATOVI Sl. 53. Bukureštanska mirovna konferencija –rumunska karikaturai političku kratkovidost. Što se naše zemlje tiče,ona je na kraju ovih zbivanja izašla sa svojomcjelokupnom teritorijom, sa granicom južneDobrudže, s značajnim evropskim ugledom,ali i s nemilosrdnim neprijateljem čija mržnjaproizlazi iz zavisti, razočaranja i dugotrajnog ižestokog poniženja.Kiritescu, Istoria razboiului... str. 96.Ko je prema ovom tekstu „nemilosrdnineprijatelj“ Rumunije? Kakve su političkeposljedice ratova po Rumuniju? Sl. 54. Zastave velikih sila na skadarskojtvrđavi, maj 1913.Furnica IX, br. 48, 1. august 1913., str. 12..Tekst karikature: Bukureštanska mirovnakonferencija (fotografije)Za vrijeme sastankaSastanak je završenV-4– Kako posljedice balkanskih ratova poRumuniju vidi rumunski historičar KonstantinKiritescuMirovni pregovori koje je vrlo autoritativnovodio Majoresku, doveli su do zaključenjaBukureštanskog mirovnog sporazuma 1913.godine prema kojem je, po riječima bugarskogvojnog delegata generala Fičeva, njegovazemlja morala da „plati račun“ za svoju pohlepu105

POSLIJE RATASl. 55. Srpska vojska u BitoljuMarzinović, Ratni album.bolji život, izgradnju zemlje i odbranu interesamakedonskog naroda, i da je ovo kraj teškeprošlosti. Ali, na nesreću, od samog početkase moglo vidjeti kakvi vjetrovi pušu međusaveznicima, „oslobodiocima“, i kakvaiznenađenja se uskoro mogu očekivati. Naši„oslobodioci“ nisu krili svoje velikosrpskeaspiracije. Kad bi započeli razgovor sa nekimgrađaninom, odmah bi pitali: „Šta si ti?“ I ako bidobili odgovor da taj nije Srbin, rekli bi: „Tako jebilo do sada, ali ubuduće više neće. Bugari suradili na tome da vas pretvore u Bugare, ali sadćete biti dobri Srbi. Treba da znate ovo: tamogdje kroči srpska noga, to će biti Srbija.“Martulkov, Moeto učevstvo, str. 243-244V-5. Martulkovljeva sjećanja o prvom susretuizmeđu srpske vojske i građana njegovogarodnog grada Velesa, jesen 1912.Od samog početka su balkanski saveznici– „oslobodioci“ bilježili velike pobjede protivTurske. Prilikom zauzeća Velesa od strane srpskevojske, mi građani smo „oslobodioce“ prihvatilivrlo dostojanstveno. Treba priznati činjenicu daje u prvim danima rata najveći dio stanovnika, samalo izuzetaka, bio u deliriju od sreće. Konačnoje došao kraj petovjekovnom turskom jarmu!Bili smo ispunjeni nadom da će se steći uvjeti zaPokušajte objasniti razloge za promjenustava ljudi prema „oslobodiocima“Makedonije. Mislite li da da se ta promjenajednako odnosi na sve ljude u Makedoniji?Koje izraze možete vezati za konkurentskenacionalne ideje u Makedoniji?Prokomentirajte posljednju rečenicu. Naveditena koje se sve načine može promijeniti nečijanacionalna samoidentifikacija.Sl. 56. Promjena naziva: Uškup u SkopljeObavite istraživanja o vašem kraju zemljei pokušajte pronaći različite nazive kojesu vaš grad ili gradovi u okolini imali a) uosmansko doba i b) poslije uspostavljanjanacionalne države. Zašto mislite da su se taimena mijenjala (ako jesu)?L’Illustration CXL(1. juli – 31. decembar 1912.) str. 373.106

BALKANSKI RATOVIV-6. Srpski kralj Petar obećava jednaka pravaza sve narode različitoga etničkog porijekla kojižive na teritorijama pripojenim SrbijiIz proklamacije srpskog kralja PetraMom dragom naroduoslobođenih i prisajedinjenih oblastiMojim današnjim proglasom, prisajedinjenesu na osnovu zaključenih međunarodnihsporazuma vaše zemlje Kraljevini Srbiji... Svestaranje moje biće upravljeno da svi vi bezrazlike vere i porekla budete u svakom pogleduzadovoljni, prosvećeni i zakriljeni pravdom ibezbednošću koje će vam ujemčiti vladavinaslobodne Srbije. Svi ćete biti pred zakonima ivlastima jednaki. Vera svačija, imanje i ličnostbit će poštovani kao svetinja. Moja će vladabez prekida raditi na prosvetnom, privrednomi svakom drugom polju našeg napretka. A visamo treba da prionete iz sve snage na rad, daodbacite dosadašnje zablude, razdore i neslogepa složno u bratskom zagrljaju izbrišemo salica naših lepih postojbina sve tragove dugogrobovanja.Petar (potpis)25. august 1913., u Ribarskoj Banji(slijede potpisi članova srpske vlade)Balkanski rat u slici i riječi 29, 31. august(13. septembar) 1913.Usporedite ovaj tekst s prethodnim irecite da li vidite neke razlike.V-7. Članak u rumunskim novinama kojigovori o reakcijama naroda u nedavnopripojenoj južnoj Dobrudži, kao rezultatDrugoga balkanskog rataIz KvadrilateraU ljeto 1913. u selu u Kvadrilater grupa Rumuna,uključujući i vojnike, dobila je smještaj kod jednebogate bugarske porodice. „Odsad ćete bitirumunski vojnici“, rekli smo članovima porodice.A najmlađem smo rekli da će služiti u rumunskojvojsci. Čuvši to, kao da ga je pogodio grom. Onisu se nadali da će Rumunija samo privremenookupirati Kvadrilater i da će se poslije zaključenjamira vojska povući. Ali kad smo im objasnili daće ova teritorija zauvijek ostati rumunska, vidjelismo bol na njihovim licima. I žene su tražileobjašnjenje, ali njihov zao pogled je govorio dasu i one shvatile okrutnu istinu. [...] Bugari su stugom u očima gledali kako njihova teritorijaodlazi Rumunima, ali mnogi Tatari i Turci su setome radovali. Koliko je zlobe i neprijateljstvabilo u pogledima Bugara, toliko je prijateljstvabilo u pogledima muslimana i Turaka.Universul XXXI, br. 213, 5./8. august 1913., str. 1..Pokušajte objasniti razliku izmeđureakcije Bugara, s jedne, i Tatara i Turaka,s druge strane, u Kvadrilateru. Kako sepromijenio život ljudi pošto su teritorije prešleiz jedne države u drugu?V-8. Bugarski nacionalni interesiSAOPĆENJE VRHOVNOG SAVJETANARODNE PARTIJE OBUGARSKOJ SPOLJNOJ POLITICISofija, 4. januar 1915.[...] praveći hladnu i trezvenu procjenubugarskih nacionalnih interesa, vidimo dajedini mogući i zadovoljavajući način zarješavanje vitalnih problema zemlje jeste uzpomoć sila Antante. Prvo, svakim danom je svemanje vjerovatna pobjeda austro-njemačkogsaveza. Poslije neoprostive i nemoralneinvazije neutralne Belgije, ratoborni njemačkiimperijalizam se suočio ne samo s pravimotporom svojih neprijatelja već i sa savješćuciviliziranog svijeta. Pokazalo se da ovoneočekivano neprijateljstvo ima dovoljnosnage osuditi austro-njemački savez i ostavi107

POSLIJE RATAga u potpunoj izolaciji. Neutralnim država jepostalo moralno nemoguće da intervenirajuu korist Njemačke i Austro-Ugarske. Zapravo,desilo se potpuno obrnuto: među masom jesve više rasla popularnost intervencije protivaustro-nejmačkog saveza. Najvažniji interesBugarske jest da osigura najšire mogućenacionalno jedinstvo teritorija. To se možeostvariti samo kroz povraćaj susjednih zemaljakoje su bile oduzete sporazumima u Bukureštui Istanbulu. Osim toga, samo je Trojna Antantau poziciji nametnuti povraćaj tih teritorija. Ovostoga što su neka područja tih zemalja, u čijukorist će se ovo događati, njeni neprijatelji,a druga njeni prijatelji (jer se nadaju da ćeTrojna Antanta zadovoljiti njihove nacionalneaspiracije). Drugi važan cilj kojem će Bugarskatežiti, pošto se završi tekuća evropska kriza,jest da sa susjednim zemljama živi u miru ida se kroz taj mir potpuno posveti kulturnomi ekonomskom razvoju. Drugim riječima,u osnovi bugarske politike mora postojatielemenat sporazuma sa susjednim zemljama.To će biti korak ka potpunoj solidarnosti iudruživanju kulturnih, ekonomskih i političkihinteresa pojedinih zemalja. A to se može postićisamo kroz mirno namirenje bugarskih pravauz posredovanje Trojne Antante.Treći važan interes Bugarske je da podržinezavisnost Balkana. Ovaj interes je u skladu sciljevima i političkim interesima zemalja članicaTrojne Antante. Njihov cilj je da se na Balkanuutvrde snažne i slobodne zemlje kako bislužile kao barijera aspiracijama ekspanzivnognjemačkog imperijalizma na Istoku. One jasnoizražavaju ovu nadu kroz svoj stav prema Prvombalkanskom savezu. [...] Zbog gore navedenihrazloga i obzira, Narodna partija, vjerna svojimpolitičkim idejama, čvrsto je uvjerena da serješenje naših nacionalnih problema možepostići kroz iskreno razumijevanje izmeđuBugarske i našeg oslobodioca Rusije i njenihsaveznika Engleske i Francuske.Mir, 4451, 1. januar 1915.u V. Georgiev i St. Trifonov, str. 258.-259.Vb. Socijalno-ekonomski rezultatiZemljaStanovništvo(u hiljadama)TABELA 16Gubici u Balkanskom ratuMaksimalna silaoružanih snaga(u hiljadama)Ubijeni i preminuli(u hiljadama)Koeficijent gubitakaza stanovništvo(u %)Koeficijent gubitaka zaoružane snage(u %)1. Bugarska 4.430 607 30 0,68 4,92. Srbija 2.910 175 5 0,17 2,83. Grčka 2.630 90 4,75 0,18 5,24. Crna Gora 247 30 2 0,80 6,6Ukupno ukoeficijentima10.217 902 41,75 0,46 4,95. Turska 23.000 400 50 0,22 12,5Georgiev, Ljudski resursi zemalja koje su sudjelovale u Balkanskom ratu1912.-1913., Zbirka vojne historije, tom 1.108

BALKANSKI RATOVISl. 57. Veličanje balkanskog rata – rumunska karikaturaFurnica, IX, br. 49,8. august 1913., str. 1.Tekst karikature: Veličanje smrti balkanskog rata:„Bravo i hvala! Da nije bilo vas, ovoga ljeta bih umrla od žeđi!“109

POSLIJE RATAV-9. Gubici srpske vojske u balkanskimratovimaPod datumom 13. februar 1914. godine, srpskivojni ministar je saopćio Skupštini sljedećebrojke koje govore o gubicima srpske vojskeu protekla dva rata: Srpsko-turski rat: mrtvih5.000, ranjenih 18.000. Srpsko-bugarski rat:mrtvih 7.000-8.000, ranjenih 30.000. Dvije i pohiljade vojnika umrlo je od posljedica ranjavanja.Između 11.000 i 12.000 umrlo je od bolesti, a4.300 od kolere. Među ovim posljednjim, 4.000je umrlo za vrijeme srpsko-bugarskog rata.Carnegie, str. 395.Kako su balkanske zemlje uglavnom bilepoljoprivredne, razmislite o razmjerama io posljedicama ljudskih gubitaka. Nađite jošinformacija o ekonomskoj situaciji ubalkanskim zemljama poslije ratova.V-10. Prvi svjetski rat: drukčiji rat[...] Suočavanje s masovnom smrću je moždanajistinskije ratno iskustvo. Kroz moderan ratmnogi su se prvi put sreli oči u oči sa organizovanommasovnom smrću. [...]Više nego dvostruko ljudi umrlo je u borbamaili od ranjavanja u Prvom svjetskom ratu negou svim velikim ratovima između 1790. i 1914.godine. Neke brojke će pomoći da se shvati pojammasovne smrti koji je bez presedana i kojidominira sjećanjem na taj rat. U I svjetskomratu smrt je odnijela oko 13 miliona ljudi. Dokje Napoleon u pohodu na Rusiju, najkrvavijemratu do tada, izgubio 400.000 ljudi – 600.000 jepoginulo na svim stranama u neriješenoj bicina rijeci Somi 1916. U najvećem sukobu XIX.stoljeća, francusko-pruskom ratu (1870.-1871),poginulo je 150.000 Francuza, dok je u borbamapalo 44.780 Prusa. Do početka Prvoga svjetskograta sjećanje na velike gubitke Napoleonovihratova već je izblijedjelo. Gubici u ratovima XIX.stoljeća nisu se mogli porediti sa onim što je tekdolazilo. Nova dimenzija smrti u ratu iziskivalaje veći napor da se maskira i izbjegne smrt uratu nego ikad.Prvi svjetski rat je imao i druge važne dimenzijekoje su uticale na to kako su muškarci i žene nanjega gledali. To je bio rat u doba tehnologije,novih i efektivnijih sredstava komunikacije, štoje sve pomoglo bržem rasprostranjenju slikarata koje su podsticale maštu. Ali, najvažnije odsvega, taj sukob je uveo nov način ratovanja naZapadnom frontu koji je uticao na poimanje ratau životima većine vojnika. Ratovanje u rovovimaodredilo je ne samo percepciju rata onih koji sukroz njega prošli već i budućih generacija. Zapadnifront sa svojim osobenim i jedinstvenimnačinom ratovanja dominirao je prozom i poezijom,kao i slikovnicama i ratnim filmovima. Onje odredio šta će o njemu misliti i savremenici ibuduće generacije.Mosse, str. 3. – 4.Usporedite brojke iz tabele 16 sa brojkamau Moseovom tekstu. Kakva je razlika uljudskim gubicima u balkanskim ratovima i uPrvom svjetskom ratu?V-11. Novi krajevi – rezultati popisa stanovništvau oblastima pripojenim SrbijiPrema popisu stanovništva koji su vojne vlastiizvršile u gradovima nove Srbije, gradovi unovooslobođenim oblastima Srbije imaju sljdećibroj stanovnika: Bitolj 59.856, Skoplje 47.384,Markov Prilep 21.783, Prizren 21.244, Priština18.174, Veles 16.624, Đakovica 14.500, NoviPazar 13.434, Ohrid 11.038, Debar 10.199, Tetovo10.070, Kosovska Mitrovica 9.354, Pljevlja 7.935,Kruševo 7.903, Đevđelija 6.000, Kavadarci 5.861,Vučitrn 5.749, Kičevo 5.400, Krivorečka Palanka4.893, Resan 4.756, Orahovac 4.593, Sjenica4.539, Kumanovo 44.210, Ferizaj (Uroševac) 4.405,Gostivar 4.384, Struga 4.120, Negotin 4.050,Prijepolje 3.355, Kratovo 3.020 i Nova Varoš 2.909.Nekoliko drugih gradova, kao što su Dojran,110

BALKANSKI RATOVIGnjilane, Preševo, Priboj, itd. nema na spisku. Brojurbanog stanovništva nove Srbije iznosi preko400.000 ljudi.Balkanski rat u slici i riječi, 34., 13. (26.) oktobar 1913.Usporedite brojke iz tabele 16 sa brojkamau Moseovom tekstu. Kakva je razlika uljudskim gubicima u balkanskim ratovima i uPrvom svjetskom ratu?Sl. 58. i sl. 59. IzbjegliceCarnegie, sl. 43 i 48, str. 253., 256.V-12. Broj i smještaj izbjeglica u Bugarskoj,prema izvještaju premijera V. Radoslavova 54 na17. sjednici Narodne skupštineSofija, 21. april 1914.10.000 više ili 10.000 manje, ali ima ih oko 150.000.Neke izbjeglice su se same smjestile, bez komiteta,jer se ne žele pridržavati pravila komiteta. Izabrali suneka sela i mi ih ostavljamo na miru. Ostavio sam ih,iako ima mnogo poteškoća jer ih lokalno stanovništvone želi, pošto strahuju da će im izbjeglice uzetizemlju. Moram priznati da im lokalno stanovništvoili ne vjeruje, ili se plaši da će im u budućnostioteti imovinu, u svakom slučaju nije prema njimagostoljubivo. Bilo je pritužbi da su izbjeglice istjeraneiz škola u nekim selima i to po velikoj hladnoći, pasmo morali intervenirati i preduzeti neke mjere ucilju spašavanja njihovih života.V. Georgiev, St. Trifonov.Šta je prouzrokovalo rijeke izbjeglicaposlije balkanskih ratova? Možete lipronaći neku vezu između problema izbjeglicai ekonomskih procesa? Mislite da se ljudi plašeizbjeglica?Pokušajte doći do više informacija o izbjeglicamau vašoj zemlji.V-13. Muslimanske izbjeglice u SolunuZvaničnici Islamskog komiteta Soluna su nas1. septembra obavijestili da u gradu i njegovojokolini ima 130.000 muslimanskih izbjeglica odkojih je većina prispjela poslije drugog rata. Šesthiljada ili osam hiljada njih je već otišlo u MaluAziju, uglavnom u Mersinu, Adaliju i Skenderon.Grčka vlada je obećala šest parobroda i uposljednjih nekoliko dana njih 3.000 je dobilokarte. Komitet je podsjetio grčku vladu da je sadona odgovorna za solunske izbjeglice, jer ih je54Vasil Radoslavov (1854.-1929.) – bugarski pravnik, političar, lider Liberalne partije koja je bila orijentirana protiv Zapadne Evrope. Nekoliko puta jebio premijer.111

POSLIJE RATAnagovorila da napuste svoje domove. Zahtijevaoje od vlade da osigura hljeb za izbjeglice.Komitet je tada trošio 50 dolara dnevno zahljeb. Odgovarajući na razna pitanja, Komitetnije vjerovao da će znatan broj muslimanskihizbjeglica dobiti zemlju u grčkoj Makedoniji.Neki će je možda dobiti u Kukušu, ali više oddvije hiljade ili tri hiljade ljudi ne mogu dobitiposao na farmama.Carnegie, str. 278.TABELA 17Balkanski doseljenici u Tursku(uglavnom iz Trakije i Makedonije)GodinaBroj doseljenika1912.-1913. 177.3521914.-1915. 120.5661916.-1917. 18.9121918.-1919. 22.2441919.-1920. 74.848Ukupno 413.922Izvori: Cem (Džem) Behar, Osmanli Imparatorlugunun veTurkiyenin Nufusu (Stanovništvo Osmanskog carstva iTurske) 1500.-1927., Ankara 1996; Daniel Panzac, ‘L’enjeudu Nombre. La population de la Turljuie de 1914 a 1927,Revue du Monde Musulman et de la Mediterranee.1988., 4, str. 45.-67.; Justin McCarthy, „Muslim Refugees inTurkey in The Balkan Wars, WWI and in the Turkish War ofIndepedence, Essays in honor of Andreas Tietze, Istanbul1993.V-14. Ekonomske posljedice po Solun, premaopisu Socijalističke federacije Soluna, 1913.teritorija. Stoga, ako pogledamo to pitanje iz togugla, vidjećemo da osvojene teritorije koje saveznicihoće među sobom da podijele nikad neće dostićiekonomski nivo očekivan u prošlosti. Što se tičeekonomske situacije Soluna, ova tvrdnja je tačna.Ovaj grad je opsluživao sve vilajete evropske Turskeosim edrenskog. Skoro sav uvoz i izvoz makedonskihpokrajina i veliki dio albanskih odvijao se prekosolunske luke. Poslije podjele pokrajina evropskeTurske, neke industrijske grane će biti uništene– uglavnom duhanska industrija koja je od vitalnogznačaja za zemlju. Zapošljava 160.000 radnika odkojih je većina u moćnim sindikatima. Ako teritorijalnapodjela postane stvarnost, oblasti koje su koristileusluge Soluna moraće iznaći drugo rješenje. Gradskojezgro Soluna će biti pod restrikcijom, a to će bitipropast za najveći grad evropske Turske, propastkoja će se sigurno desiti ukoliko se ne uspostavicarinska unija između saveznika. Ali da li možemoočekivati takvu ekonomsku uniju na Balkanu poslijeovoga strašnog rata i poslije tolikih pokolja koje sučinile sve zaraćene strane? Kao što smo ranije rekli,jedino rješenje ovoga problema jeste autonomijapokrajina evropske Turske, autonomija zagarantiranameđunarodnim sporazumom. Tako će jedinstvobalkanskih zemalja postati realnost za vrlo kratkovrijeme. Štaviše, pokrajine evropske Turske trebada se pridruže balkanskoj federaciji. Sa federacijomćemo ne samo biti u stanju ostvariti politički i kulturnirazvoj kao i ekonomski napredak,nego ćemo izbjećinovi osvetnički rat, novi „nacionalni“ rat i rat „zaslobodu“. Balkanske zemlje ne bi onda morale tražitipomoć i zaštitu od tobožnjih zaštitnika balkanskihnaroda kao što su Austrija i Rusija. Naprotiv,ujedinjene balkanske zemlje bile bi sila koja će bitiu stanju uspješno se oduprijeti djelovanju Rusije iAustrije i odvratiti svaku osvajačku prijetnju.Elefantis, str. 49.Pošto smo istražili ovo pitanje s gledišta interesapojedinih naroda, istražimo ga sad s ekonomskoggledišta, jer je pitanje evropske Turske i nacionalnoi ekonomsko, zapravo više ekonomsko negonacionalno. Ujedinjene balkanske zemlje nisu bilezainteresirane ni za rješavanja nacionalnih problemani za sudbinu kršćanskog stanovništva u ovimpokrajinama. Njih je zanimalo samo širenje vlastitih112

BALKANSKI RATOVIVc. Ideološke posljediceV-15. Iz čitanke za peti razred osnovne škole,1914.Dva najveća neprijatelja grčkog naroda su Bugarii Turci. Ovi prvi su vrlo opasni i nečovječni. U našojhistoriji ima strašnih opisa okrutnosti i grozotaovoga divljeg naroda koji sebe naziva kršćanima. Onisu Tatari i u srodstvu su s Turcima. Prešli su Dunav izatražili gostoprimstvo u našim zemljama. Dali smoim zemlju da obrađuju, sigurnost, pravdu i kršćanskuvjeru kako bi spasili svoje duše, ali uzalud. Ostali suTatari.Ovu čitanku je objavila Galatija Kazantzaki,poznata književnica i pisac dječijih knjiga. Njennaziv je „Vojnik“. Na koricama su aluzije na drevnavremena i na Bizant, sa starom spartanskom izrekom:„Vratite se sa štitom ili na njemu“, koje je izgovorila jednaspartanska majka sinovima koji su pošli u rat, i sadvoglavim orlom. Sl. 60. Naslovna strana čitanke za peti razredosnovne školeV-16. Kritički komentar i izvještaji pedagogai zagovornika narodnog (govornog) jezika D.Glinosa o grčkim udžbenicima, napisan 1926.godineOsvrćući se na opće nalaze ove studije, možemoreći sljedeće:1. Početkom XIX. stoljeća grčko obrazovanje biloje nadahnuto toplim patriotskim osjećanjima.Ipak, ideja velike Grčke, odnosno želja da seoslobode svi Grci od turske vladavine i ponovouspostavi bizantska država s Istanbulom kaoglavnim gradom, uperena je isključivo protivTuraka. Na druge kršćanske narode na Balkanu– koji su tek trebali pokazati snažne znakenacionalnog buđenja, s izuzetkom Srba – gledalaje kao na braću u muci i požurivala ih na borbuza slobodu (Riga od Fere). Ovaj nacionalni idealprotiv Turaka ostao je do danas neokrnjen.Možda će zbog nedavne katastrofe u Maloj Azijii iseljavanja grčkog stanovništva iz Male Azijei Trakije, ako sadašnji status qvo u „Istočnompitanju“ ostane nepromijenjen, na kraju odustatiod ove ideje.2. U drugoj polovini XIX. stoljeća, posebno poslije1870. – kad su Bugari, potpomognuti Rusijom,počeli tragati za vlastitim nacionalnim korijenimai okrenuli se protiv Turaka, ali i vrlo žestoko protivGrka, sjećanja na srednjovekovne sukobe izmeđuGrka i Bugara postepeno opet izlaze na površinui rasna mržnja, kao posljedica toga postaje većaod one prema Turcima. Grčko obrazovanje je bilopod jakim uticajem ovoga stanja.3. U vrijeme balkanskih ratova i neposrednoposlije njih, ova mržnja, koja je samo nakratkoprestala za vrijeme grčko-srpsko-bugarskogsaveza, postaje sve jača. Grčki uspjesi tokom ovihratova, koji su doveli Grčku bliže realizaciji idejevelike Grčke, ojačali su patriotizam i nacionalniponos i podstakli nacionalističke ideale. Ovoobjašnjava zašto su školski udžbenici iz svihpredmeta od 1914. do 1917. dostigli vrhunac ukultiviranju nacionalizma i rasnog antagonizma.4. 1917. godine nova obrazovna reforma uosnovnim školama – nadahnuta liberalnimduhom, zasnovana na boljem poznavanjudječije duše, fokusirana na njegovanje pozitivnih113

POSLIJE RATAelemenata mirnije i plemenitije civilizacije– predstavila je seriju udžbenika za prva četirirazreda osnovne škole koji su bili daleko odpodsticanja slijepog, isključivog nacionalizmaili rasnih strasti, ali nije propustila da nadahneučenike pozitivnom ljubavi prema svojoj zemljii grčkoj kulturi, prema nacionalnoj slobodi inezavisnosti. Moguće je gajiti nacionalne idealei bez prezira i mržnje prema drugim narodima.Ove knjige su istinsko svitanje vedrog dana. Onesu lucidne i humane. Istovremeno, razredi kojereforma nije zahvatila, ostali su pod uticajemstarih metoda.5. Obrazovna reforma prekinuta je između 1920. i1922., odnosno za vrijeme obnavljanja monarhijepod kraljem Konstantinom, i nastavljena od1923. do 1926. ali nije bila u stanju otići daljeod četvrtog razreda osnovne škole. U višimrazredima, i naročito u srednjoj školi, nije bilonikakvih promjena od 1914. pa sve do danas.Odlomci iz čitanke i izvještaja citirani su u: F. Iliou„Σχολικά εγχειρίδια και εθνικισμός.H πρσέγγιση του Δημτρη Γληνού“(Školski udžbenici i nacionalizam, Pristup D. Glinosa) uH Eλλάδα των Βαλκανικών Ρολέμων, str. 271, 277, 278Dimitrios Glinos je sudjelovao u pisanjunacrta obrazovne politike E. Venizelosa 1917.godine, ali je kasnije postao komunista. Ovaj komentar,između ostalog, objašnjava zašto su najgori udžbenicioni napisani odmah poslije balkanskih ratova, kad suGrci vjerovali da je došlo vrijeme za ostvarivanje „velikeideje“.Kako su djeca u Grčkoj obrazovana poslijebalkanskih ratova? Kakav može biti efekttakvog obrazovanja? Da li je, prema vašemmišljenju, ispravno da obrazovni sistempropagira ovakvu sliku o susjednim narodima?Nađite udžbenike vaše zemlje iz vremenaneposredno poslije balkanskih ratova ipogledajte kakvu sliku daju o susjedima vašezemlje.V-17. Radikalizacija nacionalnih osjećanja uBugarskoj poslije pjesama Ivana VazovaA. Ovaj rat (novembar 1912.)Od olujnog Lozengrada do egejske obale,posuti leševima polja i jaruge,putevi omeđeni grobovima,spaljena sela nad grobnicama.[...]Rat užasan i zao izaziva bijes,bič koji tamani, tutnjava jecaja,nemilosrdni rat, more suza, bola,Gospode – a ipak sveti rat!B. Da li smo se za ovo borili? (april 1913.)Gomile krvavih tijelaubijenih u borbi za bratsku slobodu,slavno veličanstveno junačko djelou strašnoj borbi protiv dušmana,elemenata, prirode.[...]Da li su za ovo naši hrabri sinovižnjeli lovore i posipali grobovimapolja i snjegove Trakijeda bi i danas gledali samo robove?[...]Bugarska, da li si za ovosahranila tolike junake?Da li si za ovo hrabro prolivalavrelu krv iz svojih vena?Da li si se za ovo borila?C. Makedoniji (maj 1913.)[…][...]Nećemo te napustiti!Nek kletva padnena naše glave i na našu slavuako ne pokidamo lancenaše jadne braće svojim snažnim šakama.[...]Usporedite pjesme Ivana Vazova snjegovim idejama o Balkanskom savezu(tekst II-5).114

BALKANSKI RATOVIV-18. Odlomak iz sjećanja Mihaila Mađarova,bugarskog političara iz Narodne partije, u kojemizražava svoj bol zbog sinovljeve smrtiJuna 23., uveče, došao mi je jedan bugarski oficirželeći nasamo razgovarati sa mnom. Pozvao samga da uđe. Bio je stidljiv i zbunjen. Rekao mi je dase borio u bici kod Lahane na Solunskom frontu.Naša vojska je dotad već bila potučena. Mogsina, poručnika Iv. Mađarova, ranila je granatau toj bici. Bio je zastupnik i ađutant Drugogbataljona 25. dragomanskog puka. U času kadga je granata pogodila, moj sin je zamjenjivaokomandanta čete koji je poginuo. Oficir minije objasnio sve okolnosti, već me je ostavio uuvjerenju da je moj sin ostao na ratištu i da ćega, ako pošaljem telegram Venizelosu, oni moratipotražiti. Nepotrebno je reći kakav je to šok bio zamoju porodicu i mene. Nekoliko dana su Sofijomkružile strašne glasine o sudbini moja dva sina, aja sam prolazio kroz užasne muke. Odmah samposlao telegram Venizelosu zahtijevajući da meobavijesti da li je moj sin pronađen među ranjenimzarobljenicima sa Solunskog fronta. Poslijenekoliko dana dobio sam telegram od grčkogpremijera, koji mi je bio prijatelj još sa Londonskekonferencije. Obavijestio me je da žali, ali da mojsin nije među preostalim ranjenim zarobljenicima.Izgubio sam i posljednju nadu. Od tog trenutkasam čovjek obhrvan bolom. Oko mene je biosamo mrak. Sav jad i tuga Bugarske izgledali su midvostruko veći. Svaka stvar u kući me je podsjećalana moju izgubljenu sreću. Utjeha mojih prijateljai rodbine ispunjavala me je još većom nesrećom,čak su me nervirali. Bila mi je potrebna samoća.Svaki razgovor s prijateljima i rođacima završavaose pričom o stradalima. Osjećao sam se kao dami se stalno otvara užasno bolna rana. Samo meje samoća i nekakva usredsređenost doneklesmirivala. Moja duboka tuga bila je u skladus tugom Bugarske. I Bugarska je na isti načingubila ono najdraže i najdragocjenije. Samo tako,okružen svojom nesrećom, uspijevao sam da neprimjećujem sve greške i zločine cara Ferdinandai njegovog aparata moći. Umjesto toga usmjeriosam sav svoj bijes ka jučerašnjim saveznicima, kojisu moju otadžbinu lišili onoga što joj pripada, nedajući i ne priznajući Bugarskoj ništa od onogašto je bilo dogovoreno sporazumom. Prije ovogasam bio uvjeren u našu bahatost i sljepilo, ali kadsam vidio zlobu naših susjeda, shvatio sam da jeto zajedničko osjećanje za sve nas. Onda sam,čini mi se, nehotice poželio da i svi drugi osjeteto poniženje kako bi shvatili do koje mjere suvelikodušnost i snishodljivost potrebni ne samopojedincu, već i cijelom narodu.Mađarov, str. 185.Mihail Mađarov (1854.-1944.) bio je bugarskipolitičar, član Narodne partije. Bio jediplomata, novinar i javna ličnost. Od 1912. do 1915.bio je opunomoćeni ministar Bugarske u Londonu i uSankt Petersburgu. Poslije Balkanskih ratova podržavaoje sljedeće ideje: zadržavanje bliskih odnosa s Rusijom iAntantom, potpisivanje bugarsko-srpskog sporazuma,pomirenje s Grčkom i Rumunijom (prije kroz politikuzasnovanu na političkim razlozima nego na osjećanjimai fanatizmu). Međutim, ovaj odlomak iz njegovihsjećanja ilustruje njegovu ličnu bol i osjećanja, pošto ječuo za sinovljevu smrt na Solunskom frontu juna 1913.godine.V-19. Poznati hrvatski pisac Antun GustavMatoš 55 je na početku Prvoga rata napisaokomentar u kojem je bol za izgubljenim srpskimprijateljima, koji su poginuli u ratu pomiješan sizrazito ideološkim pogledimaGledam moja četiri prijatelja koji leže preda mnomi na tijelu mi se otvaraju četiri rane. Vidim glavus plavom kosom i sa isusovskom bradom mogprijatelja Branka Lazarevića, koji je bio ponosmlađe srpske književne kritike. Danas je Lazarević55Antun Gustav Matoš (1873.-1914.), hrvatski pjesnik, pisac pripovijedaka, esejista, kolumnista i kritičar. Živio je u Zagrebu, Beogradu, Parizu, Minhenu.Matoš se smatra jednim od začetnika moderne hrvatske književnosti. Istančan lirski pjesnik, ali i vrlo angažovan društveni kritičar.115

POSLIJE RATAmrtav, sretna je zemlja koja ga je rodila i grudi kojesu ga mlijekom othranile. Bio je kritičar i novinar,sad je junak. I moj Vladeta Kovačević, sin ministrai poznatog historičara Kovačevića, rođak pjesnikaRakića. I on je pao, Bože moj! Oblačio se kao denditamo u Parizu, ogledao se kao što bi se ogledalaneka žena i mi smo ga voljeli kao što bismo voljelineku lijepu mladu devojku. Ja sam danas živ, a onileže mrtvi, pored Miloša i Lazara 56 . Sve te rane peku,ali ne za one koji znaju. Te rane su najbolji lijek zaveliku bolnu ranu Kosova 57 .Antun Gustav Matoš, „Živi i mrtvi“, prvo objavljeno učasopisu Obzor, 3. novembra 1912., br. 303., str. 1., 2. i uPjesme/Pečalba, Samobor 2003.Da li se slažete s autorom da smrt njegovihprijatelja može zacijeliti bolnu kosovskuranu?Mislite li da je ispravno „osvetiti se“ za nekehistorijske događaje? Šta biste vi mislili iosjećali u sličnoj situaciji?proizvođača oružja i drugog ratnog materijala, štouključuje ogromne troškove i vodi ka nacionalnomosiromašenju. Već smo govorili o psihološkomučinku ovih zločina protiv pravde i čovječnosti.Stvar postaje ozbiljna kad o tome mislimo kao onečemu što su narodi apsorbirali u sam život – kaoneki virus, koji je kroz uobičajene kanale kretanja,zarazio cijelo političko tijelo. Ovdje možemo dati ikonačan rezultat: zastrašujući ekonomski gubici,prerana smrt nemalog broja stanovnika, bardonekle shvaćen strah i bol i kolektivna nacionalnasvijest o zločinima koje historija nije zabilježila. Toje zastrašujuće naslijeđe za buduću generaciju. Akotražimo olakšavajuće razloge za velika ogrješenjao čovječnost i zakonitost, moramo ih naći unedoraslosti ovih država, u nezrelosti nacionalnogi građanskog karaktera, kao i u uvjetima koji suih snašli tokom dugog vazalstva. Ljudski životje bio jeftin, ništa nije bilo apsolutno sigurno istalno; nepravda i nasilje bili su dio svakodnevnogživota; svakakve opasnosti bile su uvijek prisutne.Događaje, koliko god gnusni bili, spoljni svijet brzozaboravi, a narodi će uglavnom u sebi patiti zboggubitka morala i samopoštovanja.Carnegie, str. 272.V-20. Rezultati ratova, kako ih vidi Međunarodnakomisija za istraživanje uzroka i vođenjebalkanskih ratovaPrema onom što je vidjela i čula, Komisija nijeoptimistična kad je riječ o neposrednoj političkojbudućnosti Makedonije. Srbija je u ratu s Albanijom,Bugarsku more mračne misli o onom što smatranepravednim tretmanom prema sebi, a Grčkajoš nije sigurna koliki dio nove teritorije je njezin.Nijedna od ovih zemalja ne može svesti vojsku namirnodopsko stanje, jer njeni susjedi pokazujuistu spremnost da prekrše sporazume kao i daih sklope. Bez sumnje, najveća prijetnja moralu idruštvenoj dobrobiti balkanskih zemalja je sveveći militarizam, pri čemu postaju plijen agenataRazgovarajte o komentarima komisije.Da li se slažete s tvrdnjama o razlozima iposljedicama ratova? Da li su ti komentariobjektivni ili ne? Dokažite svoje stavove.V-21. Oblast Kilkis poslije balkanskih ratovaA. Mišljenje Turčina Iboš-ageSjedeći prekrštenih nogu na divanu, tihopućkajući svoju cigaretu na kraju dugačkogčibuka, pričao je o svojim doživljajima u nekolikoposljednjih dana.„Tamo prema Kilkisu bili su Bugari“, rekao je,„uglavnom komite i malo regularne vojske s56Misli se na kneza Lazara i Miloša Obilića.57Kosovo je 1389. godine bilo poprište velike bitke između Srba i Turaka, koju su Srbi izgubili (mada neki historičari još misle da ishod bitke nijesasvim jasan).116

BALKANSKI RATOVItopovima. S te strane su Grci držali željezničkustanicu.“ Bio je zatečen između dvije vatre i cijelidan, dok su meci fijukali iznad njegove glave, onje sjedio baš u ovoj sobi i molio se.Onda su Grci došli u njegovo dvorište i nastavilis pucnjavom iza zidova. Rekli su mu da donesevode i on je otišao do bunara gdje je napuniozemljane krčage. „Vallah“ 58 , rekao je s jednomrukom na grudima, „mislio sam da je anđeo smrtina mojoj strani.“ Zamišljeno je zamotao jošjednu cigaretu. „Dani muškarca su odbrojani, kaokuglice brojanice“, prokomentirao je. Njegovovrijeme još nije bilo došlo i on se zahvaljivaoAlahu na njegovoj milosti. Da, dim koji je zacrnionebo na sjeveroistoku bio je Kilkis, u plamenu.Prethodnog dana je otišao na stanicu i vojnicisu mu to rekli. Šta je to sad sjedilo u tišini sobepune mračnih sjenki i slušalo Iboša? Govorio jebez mržnje. Sve je to bila volja Alahova! I on jeznao svoju namjeru. Samo jednom jespomenuo poraz Turske. „Kad lav ostari“, rekao jes uzdahom, „vuk ga napadne.“ [...]B. Susret sa jednim BugaromNa putu za Sarigol, pošto smo pobjegli odduhova Kilkisa, naišli smo u sumraku na jednujadnu grupicu. Bugarski seljak je vodio mršavogmagarca na čijem drvenom sedlu je postrancesjedio dječak njišući bosim nogama. Kako jetoliko dana uspijevao izbjeći smrt bila je tajna,ali ni djed ni ja nismo ništa pitali. Jad, pogledpun straha i užasne agonije u trepćućim sitnimokicama na boginjavom licu s rijetkom žutombradicom bili su otjelovljenje ljudskog straha iočaja. Ne, ne ljudskog. Bio je to životinjski strahstoke u klanici, divlji staklasti pogled straha uočima životinje satjerane u ugao. Bio je to pogled,koji je, kad ga je već primijetio, tjerao čovjeka daustukne od sramote i poniženja, sramote što jeto ljudski pogled. Djed nije postavljao pitanja.Usrdno ga je uputio ka Kara-Mahmudovoj kući uAša mahali. „Idi krajnjom stazom“, rekao je. „Nećešnikog sresti.“ A čovjek je, vjerovatno sjećajući sekako su Bugari postupali s Turcima za vrijemenjihove okupacije, zbunjeno oklijevao. Djed ga jeohrabrivao. „Bit će sve u redu. Pobrinut će se zavas i za malog.“Sciaky 59 str. 267., 269.Opišite osjećanja i Bugara i Turaka. Zaštoje Kara-Mahmud pomogao bugarskomseljaku?V-22. Strah, roman Nedžati Džumali o naslijeđubalkanskih ratovaIzbrojao sam ih, jedan, dva, tri, pet, osam vojnika sporučnikom kao zapovjednikom. Razdaljina izmeđunas i njih bila je oko 200 do 250 koraka. Puške su imbile obješene o rame dok su, ne žureći, išli uzbrdo.Mora da su prenoćili u Soroviču i krenuli rano ujutro.Ipak, izgledali su umorno, kao da su danima pješačili.Gledali su napred u našem pravcu. Naravno, vidjeli sunas. Ništa se u njihovom ponašanju nije promijenilo.Po pokretima glave i ruku, shvatili smo da neki pjevaju.Nisu prekinuli pjesmu. Osjetio sam malo straha. Onisu bili kršćani, mi muslimani. Oni su bili Grci, mi Turci.Naše kese su bile pune. Imao sam nešto novca kodsebe. Što je najvažnije, njihov narednik i desetar išli supješice, dok smo mi imali konje. Kad bi se dogovorili dačuvaju tajnu, šta bi moglo spriječiti grčkog narednikai desetara da ne ubiju dva Turčina u toj divljini, da nemoraju pešačiti po toj vrućini?[...] Koračali su i dalje, mi smo se približili, dijelilo nasje 40-50 koraka. Mi smo ušutjeli. I dalje su držali rukena vrhovima svojih pušaka koje su im pod uglom visilepreko ramena. Počeo sam skretati konja s puta dabi prošli. Narednik je bio brži i skrenuo sa staze prijemene. Vojnici su slijedili naš primjer. Bili su svi mladimomci. Žandarmska uniforma bila je prevelika zanarednika. Podigao je ruku do kape u znak pozdrava.Lahnulo mi je i nasmiješio sam se. Podigaosam ruku56Zaboga!57O autoru ovog odlomka, Leonu Sciaky, videti tekst I-4.117

POSLIJE RATAdo glave pa do grudi:– Dobar dan, gospodine!– Dobar dan, naredniče!– Imate li vatre?Ponudio sam mu paklo cigareta i kutiju šibica.[...] Plašio sam se. I to s pravom. Prošlo je tek dveijgodine od kraja Balkanskog rata. Mnogi su ubijeni u timkrajevima. Ko zna koliko mladih ljudi je izgubilo životebaš na ovom mjestu kojim mi sad idemo na konjima?Planine su još bile pune dezertera. U gradovima su sežene još sklanjale kad bi vidjele nekog vojnika, a djecabježala kućama da se sakriju.[...] Mi smo se u tišini jutra susreli na obodu praznešume kao ljudi. Niko nije uzviknuo „pucaj!“ ili „ubij!“Oni nisu mislili o sebi kao o vojnicima niti su nas vidjelikao neprijatelje.[...] Radost je opet došla da ostane ovdje, šireći svojezastave i puštajući zmajeve u znak početka slavlja.Divno je kad među ljudima postoji povjerenje inaklonost. Divno je kad se naoružani ljudi koji govorerazličitim jezicima i pripadaju različitim vjerama, sretnuu planini, ponude jedni druge cigaretama i poželejedni drugima „sretan put!“Nedžati Kumali (1921.-2000.) je rođen uFlorini a u Tursku se preselio u razmjenistanovništva. Živio je u Izmiru i studirao u Atini. Pisaci pjesnik, napisao je i knjigu „Makedonija 1920.“ On jejedan od rijetkih turskih autora koji Balkan smatraju„izgubljenom otadžbinom“. U ovom romanu „Strah“,Mustafa, sakupljač danka, sa Jasinom, svojim ćehajomputuje područjem Florine augusta 1914.Šta su grčki vojnici mislili kad su sreli dvaTurčina? Šta mislite, na kojem jeziku su dvijegrupice razgovarale?Opća pitanja za poglavlje V.Da li u vašoj zemlji ili u vašem gradu imapraznika koji se vezuju za balkanske ratove?Koji događaji se slave? Znate li neki romannadahnut balkanskim ratovima? Kako onprikazuje te ratove?N. Cumali, „The Fear“,u Eideneier-Toker, str. 540., 541., 542., 543.118

BALKANSKI RATOVIKarta 4: Jugoistočna Evropa poslije balkanskih ratovaBALKANSKE DRŽAVE(nove granice prema Londonskom, Istanbulskom i Bukureštanskom mirovnom sporazumu)Carnegie, AnnexeNapomena: Pripajanje novih teritorija obilježeno je tamnijim bojama.119

BALKANSKI RATOVIBibliografija• Adevărul, novine, 8353, 11. decembar 1912.; 8443,15/28. mart 1913.• Adevărul, novine, 8353, 11. decembar 1912.; 8443,15/28. mart 1913.• Akte të Rilindjes Kombëtare Shljiptare, 1878-1912[Djela albanskog nacionalnog otpora,• 1878.-1912.] Izdavači: Stefanalj Pollo i Selami Pulaha,Tirana 1978.• Constantin Bacalbaşa, Bucureştii de altădată [StariBukurešt,]knjiga IV, Bukurešt 1933.• Balkanskata voüna prez pogleda na edin francuzinSbornik ot dokumenti [Balkanski rat viđen očimajednog Francuza, Zbirka dokumenata] Sofija 1977.• Balkanskata voйna ili ruskata oranževa kniga(diplomatičeski dokumenti, izdadeni ot ruskoto vÍnšnoministerstvo, dokosvaщi se do sъbitiяta na balkanskiяpoluostrov – avgust 1912 g.-юli 1913 g.) [Balkanski ratili Ruska narandžasta knjiga. Diplomatski dokumenti• objavljeni od strane Ruskog ministarstva spoljnihposlova o događajima na Balkanskom poluostrvu,august 1912 – juli 1913.] Sofija 1914.• Βαλκανικοι Pόλεμοι 1912-1913. Ελληνική λαϊκήεικονογραφία [Balkanski ratovi 1912.-1913., grčkepopularne slike] Atina, Historijsko i etnološko društvoGrčke – Vojni generalštab, 1992.• Balkanski rat u slici i riječi 2,27. januar (9. februar)1913; 6., 24. februar (9. mart) 1913; 7., 3. (16. mart)1913; 12,7. (20. april) 1913.; 13. 14. (27. april) 1913.; 29.,31. august• (13. septembar) 1913; 35, 20. oktobar (13. novembar)1913; izdavač Dušan Mil. Šijački,• 2. izdanje, Beograd 1922.• Cem Behar, Osmanli Imparatorluğunun ve TürkiyeninNüfusu (Stanovništvo Osmanskog carstva iTurske) 1500.-1927., Historijska statistika, knjiga 2,Ankara 1996.• Gino Berri, L’Assedio di Scutari. Sei mesi dentro lacitta accerchiata [Opsada Skadra, Šest mjeseci u opsjednutomgradu] Milano, Editori Fratelli Treves, 1913.• D. Blagoev, Bulletin Périodiljue du Bureau SocialisteInternational, Bruxelles, br.9.• Palmira Brummett, Slika i imperijalizam u osmanskojrevolucionarnoj štampi, 1908./1911., Nenj York,State University of Nenj York Press, 2000.• Fondacija Karnegi za međunarodni mir, IzvještajMeđunarodne komisije za istraživanje uzroka i vođenjabalkanskih ratova, Vašington, 1914.• Chr. K.Christodoulou, Τα φωτογενή Βαλκάνια τωναδελών [Fotogenični Balkan braće Manaki] Solun1989.• Emil Diaconescu, România şi Marile Puteri dupăcongresul de la Berlin până 1914 [Rumunija i velike sileposlije Berlinskog kogresa do 1914] Jaši 1937.• Dielli [Sunce] novine, 13., februar 1913.• Ed. Driault, La ljuestion d’Orient depuis ses originesjuslju’ŕ la paix de Sévres (1920), prevela na grčki LinaStamatiadi, Atina 1997.• M. Edith Durham, Borba za Skadar, London, EdnjardArnold, 1914.• Niki Eideneier, Arzu Toker (ed.), Kalimerhaba.Griechisch-Deutsch-Türkisches Lesebuch, Köln 1992.• Milorad Ekmečić, Uticaj balkanskih ratova 1912-1913. na društvo u Bosni i Hercegovini u „Radovi iz historijeBosne i Hercegovine XIX. stoljeća“, Beograd 1997.121

BIBLIOGRAFIJA• Angelos Elefantis, «Η Φεντερασιόν Θεσσαλονίκηςκαι το εθνικό ζήτημα. Από την αλληλογραφίατης Εργατικής Σοσιαλιστικής ΟμοσπονδίαςΘεσσαλονίκης με το ραφείο της Βă ΣοσιαλιστικήςΕργατικης Διεθνούς» [Federacija Soluna i nacionalnopitanje. Dokumenti iz korespondencije Laburističkosocijalističke federacije Soluna sa Biroom Drugesocijalističke radničke internacionale] O Πολίτης 28(1979), str. 34-49• List Embros, Atina, 27. oktobar 1912.• General Ivan Fičev, Izbrani proizvedeniя [Izabranadjela], Sofija 1988.• Dionyssis Fotopoulos, Atinska moda krajem XIX. ipočetkom XX. stoljeća, Atina 1999.• Furnica, IX, 20, 17. januar 1913; 48, 1. august 1913;49, 8. august 1913.; 52, 29. august 1913.• Constantin Gane, Amintirile unui fost holeric[Sećanja bivšeg kolerika] 2. izdanje, Bukurešt 1915.• E. Gardika-Katsiadaki, G. Margaritis (ed.), Το Αιγαιοτων Βαλκανικών Πολέμων 1912-1913 [Egejski arhipelagu balkanskim ratovima 1912-1913] Atina, MinistarstvoEgeje, ELIA, 2002.• Gazeta Ilustrată, II 6. juli 1913., 13. juli 1913., 10.august 1913., 24. august 1913.• G, Ljudski resursi zemalja koje su sudjelovale uBalkanskom ratu 1912.-1913.• Zbirka vojne historije, 1983., knjiga 1.• V. Georgijev i St. Trifonov, Istoriя na bÍlgarite vdokumenti [Bugarska historija u dokumentima] knjiga2: 1912.-1918., Sofija 1996.• Gjurme te Historise Kombetare ne FototekeneShkodres [Tragovi nacionalne historije u foto-arhivuSkadra] izdavač Kahreman Ulljini, Tirana 1982.• Elias Grunberg, Ocupaţiunea mijloc de dobândireaproprietăţii după Dreptul Internaţional Public[Pobjeda, sredstvo za sticanje imovine u okvirumeđunarodnog prava] Iaşi 1913.• H Eλλάδα των Βαλκανικών Πολέμων 1912-1913.Αναμνηστικσ Λεύκωμα [Atina za vrijeme balkanskihratova 1912-1913] Atina, Atinska općina, ELIA, 1993.• H Eλλάδα των Βαλκανικών Πολέμων 1910.-1914.[Grčka za vrijeme balkanskih ratova 1910.-1914.] Atina,ELIA 1993.• Katia Hadjidemetriou, Historija Kipra, Nikozija 2002.• Ch. Hadjiiossif (ed.), Іστορία της Ελλάδος τού 20ούαιώνα 1900.-1922. Oι Απαρχές, [Historija Grčke u XX.stoljeću. 1900.-1922., Početak], knjiga 2, Atina, Vivliorama,1999.• Tobias Heinzelmann, Die Balkankrise in der osmanischenKarikatur. Die Satirezeitschriften Karagöz,Kalem und Cem 1908-1914, Istanbul 1999.• Novine Hrvatski pokret, 9. do 31. oktobra 1912; 2.decembar 1912; 28. decembar 1912.• L’Illustration, t. CXL (1. juil-31. decembar 1912);januar-decembar 1913.• Charles Issanji, Ekonomska historija Turske 1800.-1914., Chicago and London, The University of ChicagoPress, 1980.• Izzet-Fuad pasha, Paroles de Vaincu… Aprés ledésastre – avant la revanche, Paris 1913.• Kemal H. Karpat, Osmansko stanovništvo 1830.-1914., Demografske i socijalne karakteristike, TheUniversity of Wisconsin Press 1985.• Constantin Kiriţescu, Hstoria războiului pentruîntregirea României 1916-1919 [Istorija rata za integracijuRumunije 1916-1919] 3. izdanje, knjiga 1,Bukurešt 1989.• P. Kiškilova, Balkanskite voйni po stranicite nabъgarskiя pečat 1912-1913 [Balkanski ratovi u bugarskimnovinama 1912-1913] Sofija 1999.122

BALKANSKI RATOVI• Koprive, satirički časopis, 1912.• Christina Koulouri, Ιστορία και γεωγραφία οταελληνικά σχολεία (1834-1914). Γνωστικό αντικείμενοκαι ιδεολογικές προεκτάσεις. Ανθολόγιο κειμένων.Βιβλιογραφία σχολικών εγχειριδίων [Historija i georafijau grčkim školama (1834-1914) Sadržaj i ideološkeimplikacije. Antologija tekstova. Bibliografija školskihudžbenika], Atina 1988.• M. Jackson and J. Lampe, Balkanska ekonomskahistorija, 1550.-1950., Bloomington 1982.• Dragiša Lapčević, Rat i srpska socijalna demokratija,Slovo ljubve, Beograd 1978.• Liri e Shljiperise [Sloboda Albanije] novine, 12.oktobar 1912.• Mir, novine, br. 3887, 17. maj 1913.• Mihail Mađarov, Diplomatičeska podgotovka nanašite voini. Spomeni, častni pisma, šifrirani telegramii poveritelni dokladi [Diplomatske pripreme naših ratova.Sjećanja, privatna pisma, šifrirani telegrami, tajniizvještaji] Sofija 1998.• Božo Madžar, Balkanski ratovi i iznimne mjere uBosni u Hercegovini 1912-1913. godine u „Godišnjakdruštva historičara Bosne i Hercegovine XXXV“, Sarajevo1984.• Ratni album Riste Marjanovića 1912.-1918., „Dečjenovine“ – Arhiv Srbije, Beograd 1987.• Alekso Martulkov, Moeto učevstvo vo revolucionerniteborbi na Makedonija [Moje učešće u revolucionalnimborbama u Makedoniji], Institut za nacionalnuhistoriju, Skoplje 1954.• Antun Gustav Matoš, Pjesme/Pečalba, Samobor2003.• Martin Mayer, „Grundshülen in Serbien njärend des19. Jahrhunderts…” in Norbert Reiter, Holm Sundhassen (ed.), Allgemeinbildung als Modernisierungsfaktor.Zur Geschichte der Elementarbildung in Südosteuropavon Aufklärung bis zum Znjeiten Weltkrieg, Berlin1994.• Justin McCarthy, Muslimanske izbjeglice u Turskoju balkanskim ratovima, u Prvom svjetskom ratu i u turskomratu za nezavisnost. Eseji u čast Andreasa Tietze,Istanbul 1993.• Yannis Megas, Slike jevrejske zajednice Soluna1897.-1917., Solun 1993.• Slavko Mika Mićević, Srpski dobrovoljci u ratovima1912.-1918., Banja Luka 1998.• Mişcarea, novine, Bukurešt, 20. mart/2. april 1913;8/21 juli 1913.• George L. Mosse, Pali vojnici, Preoblikovanjesjećanja na svjetske ratove, Oksford, Oxford UniversityPress, 1990.• Riza Nur, Hayat ve Hat¨rat¨m I [Moj život i mojasjećanja I], Istanbul 1992.• Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiotnarod [Odabrani tekstovi za historiju makedonskognaroda] drugi dio, Univerzitet Kiril i Metodij, Skopje1976.• Daniel Panzac, „L’enjeu du nombre. La populationde la Turljuie de 1914 à 1927“, Revue du Monde Musulmanet de la Méditerranée, 1988., 4, str. 45.-67..• P. Papapolyviou, Η Κύπρος και οι ΒαλκανικοίΠόλεμοι. Συμβολή στην ιστορια του Κυπριακού [Kipar ibalkanski ratovi. Prilog historiji kiparskih dobrovoljaca]Nikozija 1997.• Leonidas Papazoglou, Foto-portreti iz Kastorije injene okoline u vrijeme makedonske borbe, ZbirkaGeorgea Golobiasa, Solunski muzej fotografije, Solun2004.• Constantin Popescu, Din impresiile unui mobilizat[Utisci jednog regruta], Bukurešt 1913.• Qeveria e Përkohëshme e Vlorës dhe Veprimtaria123

BIBLIOGRAFIJAe Saj, Nentor 1912-Janar 1914 [Privremena vladaVlore i njene aktivnosti, novembar 1912-januar 1914]Izdavači: Dh. Kotini, Xh. Struga, F. Veizi, M. Shuterilji, K.Dedi, Tirana 1963.• St. Radev, Tova, koeto vidah ot Balkanskata voüna[Ono što sam vidio od Balkanskog rata] Sofija 1993.• Mihail Sadoveanu, 44 de zile in Bulgaria [44 dana uBugarskoj] Bukurešt 1916.• Leon Sciaku, Oproštaj od Soluna, grada na raskršću,Filadelfija: Paul Dry Books, 2003.• Selim bey lieutenant, Carnet de campagne d’unOfficier Turc (oktobar– decembar 1912) De Sul-Oglou ŕTchataldja, Pariz-Nansi 1913.• Omer Seyfeddin, Ashab-Kehfimiz – Bir Ermeni GencininHatralar [Naših sedam spavača. Sjećanja jednogmladog Ermena] 1918.• Jovan Skerlić, Feljtoni, skice i govori, Beograd 1965.• Slovenac 122, 31. maj 1913.• Holm Sundhaussen, Historische Statistik Serbiens1834-1914 Mit europäischen Vergleichsdaten, Munich,R.Oldenbourg Verlag, 1989.• L. Trichas, Ημερολόγια και γράμματα αρό τομέτωπο. Βαλκανικοί Πόλοι 1912-1913 [Dnevnici ipisma sa fronta. Balkanski ratovi 1912-1913] Atina,ELIA 1993.• Ivan Vazov, SÍbrani sÍčineniя [Sabrana djela], knjiga3, Sofija 1943.• Ev. C. Vlachos, Asimilacija Grka u SjedinjenimAmeričkim Državama, Atina 1968.• Universul XXXI, 176, 29. juni/12 juli 1913; 213, 5./18.august 1913.• Vojska na Balkanu [Rat na Balkanu] izdali AntonŠušnik i Vinko Šarabon, kraljevski profesori u Katoliškabukvarna v Ljubljani, Ljubljana 1914.• S. Skoko, Drugi balkanski rat 1913., Beograd 1968.124

OCIJENITE OVU KNJIGU!Vaše mišljenje kao čitaoca ove knjige veoma nam je važno, i kao ocjena našeg rada i zaplaniranje naših budućih poduhvata. Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnojEvropi (CDRSEE) je zajedno s brojnim kolegama i saradnicima uložio ogroman trud,vrijeme i dragocjene dokumente u projekt „Nastava moderne historije jugoistočne Evrope“, arezultat je ova knjiga koju držite u rukama. Da bismo provjerili uspješnost našeg metoda,korisnost ovoga poduhvata i vrijednost naše investicije, voljeli bismo da date svoju ocjenuprojekta.Molimo za vaše iskreno mišljenje za šta će vam biti potrebno izvjesno vrijeme i trud.Poslije čitanja ove knjige, ili čak njenog korištenja u razredu, molimo vas da odete na našuvebstranicu, nađete History Workbooks section i popunite obrazac za ocjenjivanje.Formular za evaluaciju možete naći na: www. cdsee. org./jhp/index.html

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo355.01:327] (497)"1912/1913" (075.3)94(497) "1878/1913"Balkanski ratovi : historijska čitanka 3 / urednici izdanjaValery Kolevi i Christina Koulouri, urednicacjelokupnog projekta Christina Koulouri, urednikserije na bosanskom jeziku Enes Milak ; [prijevod:Dženisa Bužimkić, Lejla Nuhodžić]. –Sarajevo : Centar za demokraciju i pomirenje ujugoistočnoj Evropi = Thessaloniki , 2007. ; - 126 str. : ilustr.; 27 cm.Prijevod djela: Balkan Wars –Bibliografija: str. 121-124ISBN 978-9958-9304-5-4COBISS.BH-ID 16052998Ova knjiga pomoćno je nastavno sredstvo u nastavi historije.