zavrÅ¡ni rad - GraÄ‘evinski fakultet - SveuÄiliÅ¡te u Rijeci

SVEUČILIŠTE U RIJECI 

GRAĐEVINSKI FAKULTET U RIJECI 

Preddiplomski sveučilišni studij Građevinarstvo 

Osnove prostornog planiranja 

Tonka Stenek 

0114017297 

PROSTORNI PLAN I GRADITELJSKA BAŠTINA GRADA KORČULE 

Završni rad 

Rijeka, rujan 2010.

SADRŽAJ 

1. UVOD .................................................................................................................................... 5 

2. PROSTORNO UREĐENJE................................................................................................ 6 

2.1. Ustrojstvo sustava prostornog uređenja .................................................................. 6 

2.2. Dokumenti prostornog uređenja .............................................................................. 7 

3. GRAD KORČULA............................................................................................................... 9 

3.1. Opće karakteristike Grada Korčule ......................................................................... 9 

3.2. Utvrđivanje građevinskih područja ....................................................................... 13 

3.3. Osnovna namjena i korištenje površina ................................................................ 15 

3.4. Pokrivenost područja Grada prostornim planovima ........................................... 18 

4. ZAŠTITA I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA....................................................... 20 

4.1. Zaštita kulturnih dobara.......................................................................................... 21 

4.2. Prava i obveze vlasnika kulturnog dobra .............................................................. 21 

4.3. Prava i obveze jedinica samouprave ...................................................................... 21 

4.4. Poslovi na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara...................................................... 22 

4.5. Kulturno-povijesna baština u prostorno-planskoj dokumentaciji s osvrtom 

na graditeljsku baštinu Grada Korčule .................................................................. 22 

5. GRADITELJSTVO GRADA KORČULE....................................................................... 26 

6. OBRAMBENE GRAĐEVINE .......................................................................................... 31 

7. STAMBENO GRADITELJSTVO.................................................................................... 36 

7.1. Grad........................................................................................................................... 36 

7.2. Naselja ....................................................................................................................... 40 

8. SAKRALNO GRADITELJSTVO.................................................................................... 41 

8.1. Katedrala Sv. Marka................................................................................................ 42 

8.2. Crkva i samostan Sv. Nikole.................................................................................... 44 

8.3. Crkva naša Gospojna............................................................................................... 45 

8.4. Crkva Navještenja.................................................................................................... 46 

8.5. Crkva Sv. Antuna..................................................................................................... 46 

8.6. Crkva Sv. Barbare.................................................................................................... 46 

8.7. Crkva Sv. Katarine .................................................................................................. 46 

8.8. Crkva Sv. Mihovila .................................................................................................. 46 

8.9. Crkva Sv. Petra ........................................................................................................ 47 

8.10. Crkva Svih Svetih................................................................................................... 47 

2

8.11. Kapela Gospe od Snijega ....................................................................................... 48 

8.12. Crkva Sv. Justine.................................................................................................... 48 

8.13. Badija: Crkva i samostan ...................................................................................... 48 

8.14. Sakralni sklop na Majsanu.................................................................................... 50 

8.15. Žrnovo: Crkva Sv. Martina................................................................................... 50 

8.16. Čara: Crkva Sv. Petra ........................................................................................... 51 

9. JAVNI PROSTORI............................................................................................................ 52 

10. ZAKLJUČAK................................................................................................................... 54 

11. LITERATURA ................................................................................................................. 56 

3

SAŽETAK 

Posebnosti prostora Grada Korčule, osim prirodno-geografskih obilježja, pridonosi i 

vrijedna kulturno-povijesna baština, koja svjedoči o kontinuitetu života i kulturološkom 

identitetu njegovih stanovnika. U svrhu očuvanja vrijednih spomenika mnogi od njih su 

podvrgnuti odgovarajućoj vrsti zaštite koja je određena Prostornim planom Grada Korčule. 

Prostorni plan je pravni instrument uređenja određenog područja, a time i zaštite 

kulturno-povijesnih vrijednosti u njemu. 

Temeljem Zakona o prostornom planiranju i Zakona o zaštiti kulturnih dobara 

definiran je pristup i izrada planske dokumentacije za kulturno-povijesnu baštinu: Dokumenti 

prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, obavezno sadrže podatke iz 

konzervatorske podloge sa sustavom mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze 

na području obuhvata plana (članak 56. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobra, NN br. 

69/99). Konzervatorsku podlogu utvrđuje Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne 

baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, nadležan za područje Grada Korčule. Dokument 

prostornog uređenja može se donijeti samo uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela kojim se 

potvrđuje da je sukladan konzervatorskoj podlozi ili utvrđenom sustavu mjera zaštite 

nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na tom području. 

Grad Korčula obiluje povijesnim građevinama visoke vrijednosti. Iz 15. st., kada je 

Korčula bila u svom usponu, datiraju mnogi stambeni i sakralni objekti te ostaci obrambenih 

utvrda koji Gradu daju jedinstvenost i prepoznatljivost. Upravo zbog toga i zbog smišljene 

izgradnje grada u kojem osim estetske ljepote nailazimo i na mnoge odgovore o životu ljudi u 

prošlosti, grad Korčula je 2007. g. postao kandidat za uvrštenje na UNESCO-ovu Listu 

svjetske baštine. Ovim izuzetno važnim projektom želi se ukazati na potrebu valorizacije, 

čuvanja, zaštite, revitalizacije i afirmacije vrijedne korčulanske kulturno-povijesne baštine. 

4

1. UVOD 

Grad Korčula smješten je na sjeveroistočnom kraju istoimenog otoka, podignut uz 

njegovu razvedenu obalu. Sastoji se od starog grada na malom, ovalnom poluotoku, baroknog 

predgrađa neposredno pod starim zidinama, te novih dijelova rasprostrtih uz obalu istočno i 

zapadno od starog središta. Danas u gradu živi oko 3.000 stanovnika, a najveći broj stanuje u 

novim četvrtima. Grad je sjedište administrativne uprave Grada Korčule koji obuhvaća dio 

otoka sa pet naselja, osim Korčule, Žrnovo, Pupnat, Čaru i Račišće, s oko 6.000 žitelja. 

Prostorni plan koji je danas u primjeni za Grad Korčulu donesen je 2003. godine. Njim 

je određena namjena i druga obilježja pojedinih prostora u Gradu. 

U ovom radu ću se osvrnuti na graditeljske znamenitosti Grada izuzetnih povijesnih, 

arheoloških, umjetničkih i estetskih vrijednosti. U okviru takve definicije izlučeni su pojedini 

prostori koji imaju i pojedinačno veliku vrijednost, te ih kao takve treba štititi od daljnjeg 

propadanja, zapuštanja ili potpune promjene. Osobito je izdvojena stara jezgra grada Korčule 

čiji će se prostor temeljito obraditi planiranim novim GUP-om i projektom za upis u svjetsku 

baštinu UNESCO-a. 

5

2. PROSTORNO UREĐENJE 

Prostornim uređenjem osigurava se gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom 

Republike Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. 

Prostorno uređenje obuhvaća mjere za ostvarivanje sustava prostornog uređenja, te 

izradu i provođenje dokumenata prostornog uređenja (NN 76/07). 

Gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i 

gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na 

načelu integralnog pristupa u planiranju prostora. Integralni pristup u planiranju prostora 

obuhvaća naročito: 

� poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja u prostoru, 

� izradu dokumenata prostornog uređenja, 

� praćenje provedbe dokumenata prostornog uređenja. 

Prostorno uređenje temelji se na načelima: 

� ravnomjernog, gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja prostora Države, 

uz njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti, 

� održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora, 

� zaštite integralnih vrijednosti prostora te zaštite i unapređenja stanja okoliša, 

� zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode, 

� osiguranja boljih uvjeta života, 

� usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru, 

� usuglašenosti prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države, 

� povezivanja prostora Države s europskim prostornim ustrojem, 

� javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za prostorno 

uređenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima, 

� uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i 

zaštite prostora. 

2.1. Ustrojstvo sustava prostornog uređenja 

Učinkovitost prostornog uređenja Države osiguravaju Sabor Republike Hrvatske i 

Vlada Republike Hrvatske, te predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne samouprave i 

uprave, donošenjem dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata. Stručnu 

6

utemeljenost dokumenata osiguravaju tijela državne uprave i upravna tijela jedinica lokalne 

samouprave osnovana za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja, te pravne osobe 

registrirane za izradu tih dokumenata i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju stručne 

poslove prostornog uređenja. 

Stručne poslove prostornog uređenja za Državu, županiju i Grad Zagreb obavlja 

upravna organizacija, odnosno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave. 

Stručne poslove prostornog uređenja za Državu obavlja Zavod za prostorno planiranje 

u sastavu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Zavod u okviru svog djelokruga 

izrađuje i prati provođenje Strategije i Programa prostornog uređenja Države i drugih 

dokumenata prostornog uređenja koje donosi Sabor Republike Hrvatske, te četverogodišnjeg 

programa unapređenja stanja u prostoru Države, izrađuje osnove korištenja prostora Države i 

četverogodišnja izvješća o stanju u prostoru. 

Skupština županije, odnosno Grada Zagreba osniva županijski, odnosno Gradski 

zavod za prostorno uređenje. Dvije ili više županija mogu osnovati zajednički županijski 

zavod. Županijski, odnosno Gradski zavod u okviru svog djelokruga izrađuje i prati provedbu 

prostornog plana županije i prostornih planova područja posebnih obilježja, odnosno Grada, 

četverogodišnje izvješće i program unapređenja stanja u prostoru županije, odnosno Grada, 

vodi dokumentaciju prostora. Županijski, odnosno Gradski zavod može izrađivati i prostorni 

plan uređenja općine i grada i generalni urbanistički plan, te obavljati stručno analitičke 

poslove iz područja prostornog uređenja ako mu izradu tih planova, odnosno obavljanje 

poslova povjeri Ministarstvo ili županija, odnosno Grad. Uvjete koje mora ispunjavati 

županijski, odnosno Gradski zavod da bi mogao obavljati poslove izrade prostornih planova 

propisuje ministar Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. (NN 76/07) 

2.2. Dokumenti prostornog uređenja 

Za potrebe praćenja stanja u prostoru, izrade i praćenja provedbe dokumenata 

prostornog uređenja, te drugih dokumenata, tijela državne uprave i druga upravna tijela 

nadležna za poslove prostornog uređenja vode dokumentaciju prostora. O stanju prostora na 

području Države, županija, Grada Zagreba, općina i gradova izrađuju se četverogodišnja 

izvješća. Izvješće o stanju u prostoru sadrži analizu provođenja dokumenata prostornog 

uređenja i drugih dokumenata, ocjenu provedenih mjera i njihove učinkovitosti na svrhovito 

gospodarenje prostorom, na zaštitu vrijednosti prostora i okoliša te druge elemente od 

važnosti za prostor za koji se izrađuje. 

7

Sabor Republike Hrvatske, odnosno predstavnička tijela županija, Grada Zagreba, 

općina i gradova na temelju Izvješća donose četverogodišnji program mjera za unapređenje 

stanja u prostoru. Program mjera sadrži procjenu potrebe izrade novih, odnosno izmjenu i 

dopunu postojećih dokumenata prostornog uređenja, potrebu pribavljanja podataka i stručnih 

podloga za njihovu izradu, te druge mjere od značaja za izradu i donošenje tih dokumenata. 

Programom mjera može se utvrditi potreba uređenja zemljišta, razina uređenja zemljišta, 

izvori za financiranje njegovog uređenja, te rok u kojem je određeno zemljište potrebno 

urediti za planiranu namjenu. Uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta 

za izgradnju, te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja 

individualne i zajedničke potrošnje. 

Dokumenti prostornog uređenja odnosno prostorni planovi prema Zakonu o 

prostornom uređenju određuju svrsishodnu organizaciju i korištenje prostora, mjere i 

smjernice za planiranje i zaštitu prostora Države, županija, gradova i općina. 

Osnovni dokumenti prostornog uređenja su: 

1. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske 

2. Prostorni planovi: 

� prostorni plan županije 

� prostorni plan Grada Zagreba 

� prostorni plan uređenja područja posebnih obilježja 

� prostorni plan uređenja grada ili općine 

3. Odluka o građevinskom području 

4. Urbanistički planovi: 

� generalni urbanistički plan 

� urbanistički plan uređenja 

� detaljni plan uređenja 

8

3. GRAD KORČULA 

Prostorni plan uređenja za Grad Korčulu koji je danas u primjeni donesen je u veljači 

2003. godine, a 2008. g. zbog izmjene Zakona o prostornom uređenju napravljene su izmjene 

i dopune prostornog plana. 

Pri izradi se nastojalo voditi računa da Grad Korčula zadrži svoje jedinstvene kulturne 

i povijesne karakteristike koje bi se trebale iskoristiti za razvoj gospodarskih i ekonomskih 

resursa, kao što su turizam i poljoprivreda, te da se sačuva kulturno povijesna baština. 

Prostorni plan uređenja grada sadrži i razrađuje koncepciju uređenja prostora i odredbe 

prostornog plana županije razgraničenjem prostora prema namjeni i drugim obilježjima te 

pobližim određenjem drugih elemenata određenih tim planom. 

sadrži: 

Prostorni plan uređenja grada određuje ciljeve prostornog razvoja lokalnog značaja te 

� građevinska područja, 

� namjenu prostora s razmještajem gospodarskih i drugih funkcija lokalnog 

značaja, 

� mrežu lokalne komunalne infrastrukture i način zbrinjavanja otpada, 

� uvjete korištenja i zaštite prostora u odnosu na značajke područja i zahvate u 

prostoru, 

� područja za koja će se izrađivati urbanistički planovi. 

3.1.Opće karakteristike Grada Korčule 

2 1 

Otok Korčula pripada južnodalmatinskoj otočnoj skupini. Sa svojih 276,03 km 

ubraja se u naše najveće otoke. Ime iz kojega se oblikovao njen današnji naziv “Korčula” 

potječe od imena Corcyra melaina (nigra), a koji je otok dobio temeljem svog crnog izgleda 

radi gustih šuma bora i česmine. 

1 Prostorni plan uređenja Grada Korčule, Zagreb, 2003. 

9

Slika 1- Položaj otoka Korčule u južnoj Hrvatskoj 

Kopnom Grad Korčula graniči s općinama Blato, Smokvica i Lumbarda, a morem s 

općinama Lastovo, Mljet, Orebić i Ston. Grad Korčula je najveća teritorijalna jedinica na 

otoku. 

Slika 2.- Otok Korčula 

U svom sastavu ima grad Korčulu, te statistička naselja Žrnovo, Pupnat, Račišće i 

Čaru. Sjeveroistočno od Grada Korčule prostore se korčulanski arhipelag kojega čini 

dvadesetak otoka, otočića i grebena, od kojih su najznačajniji Badija, Majsan i Vrnik, a 

pripadaju Gradu Korčuli. 

10

Slika 3.- Položaj općine Korčula na otoku 

Grad Korčula prostire se na 108,2 km 2 , a prema popisu stanovništva 1991. godine 

imao je 6.240 stanovnika. 

Izduženi prostor Grada oplakuje more sa sjeverne i sa južne strane. Prirodna i 

društvena sredina utjecale su na današnju organizaciju prostora. Tradicionalno sva naselja na 

otoku, pa tako i ona koja pripadaju Gradu Korčuli, nastala su na središnjoj kopnenoj osovini 

otoka i smješteni su na prisojnim padinama brežuljaka, na rubovima plodnih polja, uz prastare 

putove i staze, iz gospodarskih i strateških razloga. Čara i Pupnat smješteni su kao kompaktne 

aglomeracije na prisojnim padinama brda, a Žrnovo čini skup zaselaka oko manjih plodnih 

polja. 

Iznimku čini grad Korčula, koji je izgrađen u 15. stoljeću kao planirani utvrđeni grad 

(temeljem plana osmišljenog još u 10. stoljeću) na strateškom mjestu u Pelješkom kanalu, a 

ipak s plodnim poljima Lumbarde i Žrnova u bliskom zaleđu. Grad Korčula izniman je po 

jasnoći rasporeda elementarnih gradskih atributa. Na razmjerno malom prostoru i u malom 

gradskom tkivu izgrađen je veliki broj istaknutih objekata, što objašnjava položaj grada 

Korčule kao središta otoka od vremena ranog srednjeg vijeka. 

Temeljni razlozi organizacije prostora prošlih vremena postepeno gube svoj značaj, a 

prvenstven utjecaj na razvoj naselja i svekoliku funkcionalnu organizaciju prostora zadobiva 

promet. Prometni položaj od presudnog je značaja za prosperitet. Stoga i nije čudno da se s 

jedne strane promet prilagodio zatečenim naseljima, ali i današnji prosperitet naselja temelji 

se na njihovoj prometnoj poziciji. Stoga je na sjeveroistočnom dijelu Grada Korčule, 

11

prometno i geografski najpovoljnijem otočkom prostoru, oblikovana “aglomeracija” Korčula- 

Žrnovo kao najznačajnija koncentracija i stanovništva i svekolikih drugih dobara, koja se 

razvila upravo poradi svoje povoljne geoprometne-pozicije, ali, naravno, i prirodnih 

pogodnosti reljefa i razvedenosti pristupačne obale. 

U preostalom dijelu prostora Grada, nalaze se još samo dva naselja koji svoj današnji 

razvoj vežu kako za povijesnu, tako i za današnju državnu prometnicu D-118. Nešto 

izoliranije na sjevernoj obali smjestilo se malo naselje Račišće. 

U ovako “jednostavnoj” strukturi prostora odvijaju se procesi opasni za vrijednosti i 

izgled prostora, a koji se očituju u težnji za obalnom izgradnjom, koja je već značajno 

devastirala sjevernu obalu Grada. 

Uz izgrađene, značajne su i poljoprivredne površine. One su koncentrirane u okviru 

kraških polja u unutrašnjosti Grada. Nezaobilazni su i tradicijski vinogradi u priobalnom 

južnom dijelu Žrnova, još dijelom korišteni na stari način. Na sličan način uzgoja vinove loze 

nailaizimo i u zoni naselja Račišće. 

Kulturni krajobraz Grada predstavljaju područja prirodnog i antropogenog prostora, u 

kojem je naročito izražen kvalitetan suživot graditeljske baštine i prirodnih osobitosti. 

Vrijedni elementi kulturnog krajobraza nađeni su u pogledu na naselje Čaru i čarsko polje te u 

pogledu na terase nekadašnjih vinograda i maslinika (Račišće, Žrnovo) koji su danas samo 

djelomično obrađeni, u znatno manjim površinama nego tijekom 19.st. Cilj ih je revitalizirati i 

obnoviti proizvodnju vina i maslinovog ulja. 

Razvedenost obale i cjelokupni krajobraz, uz povoljnu klimu, također tvori privlačne 

uvjete za razvoj turizma, ugostiteljstva i hotelijerstva. 

Relativna čistoća okoliša, koja još uvijek nije ugrožena velikim onečišćenjem i 

zagađenjem mora, stvara značajnu prednost osobito u turističkom razvoju, dok s druge strane 

obradive poljoprivredne površine, gdje se koriste značajno manje količine umjetnog gnojiva i 

kemijskih sredstava za zaštitu, osobito pogoduju u razvoju ekološke poljoprivrede i 

proizvodnje zdrave hrane. 

12

3.2. Utvrđivanje građevinskih područja 

Razmjerno je velik broj čimbenika koji ograničavaju širenje naselja, odnosno 

izgradnju stambenih, ali i drugih građevina. 

Prilikom utvrđivanja građevnih područja na prostoru Grada Korčule smatrali su se 

relevantnim dokumentima: 

1. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (Sabor, 1997.). koja predstavlja 

temeljni dokument prostornog razvoja Republike Hrvatske te daje osnovne 

smjernice za planiranje koje definiraju cjelokupan društveni stav čuvanja i zaštite 

prostora. 

2. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 50/99) 

3. Prijedlog prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, koji razrađuje 

načela postavljena Strategijom i Programom prostornog uređenja RH. 

Slijedeći parametre iz navedenih viših dokumenata prostornog uređenja pri izradi 

Plana težilo se optimalnom rješenju građevnih područja naselja koje će Gradu, a osobito 

naseljima Žrnovo, Pupnat, Čara i Račišće osigurati razmjerno skladan prostorni i društveni 

razvoj, a sve u okviru društveno opravdanih potreba, zadanih kriterija i ciljeva zaštite 

prostora. Granice građevnih područja u potpunosti su proizišle iz postojeće namjene prostora. 

Pri izradi granica građevnih područja poštovani su, do izvjesne razine, postavljeni kriteriji: 

a) opći 

� postojeće granice građevnih područja zacrtane prijašnjim Prostornim planom 

općine Korčula - Revizija 

� nove pojave i procesi u prostoru Grada, koji su se u međuvremenu zbili, 

� važeći viši planski dokumenti. 

b) predviđeno kretanje stanovništva 

Kao dodatni čimbenik pri planiranju građevnih područja naselja uzet je i 

pretpostavljeni porast broja stanovnika Grada u okviru planskog razdoblja za koji se donosi 

Plan (do 2021. godine). Vjeruje se da će 2021. godine Grad imati 7.650 stanovnika. 

c) planirani turistički kapaciteti 

Kao još jedan dodatni čimbenik pri planiranju građevnih područja naselja uzet je i 

planirani broj turističkih kapaciteta u privatnom smještaju (u obiteljskim pansionima) u 

13

planskom razdoblju ovoga Plana (do 2021. godine), budući su mali obiteljski kapaciteti jedan 

od strateških usmjerenja turističke razvojne koncepcije. 

d) posebni 

Kako se postavljeni standardi ne bi bitno prekoračili građevinska područja naselja 

planirana su samo kao kompaktne zaokružene cjeline oko postojećih izgrađenih jezgri naselja. 

Zahtjevi koji su tražili uključivanje pojedinih izdvojenih čestica zemljišta u građevno 

područje naselja nisu prihvaćeni kako radi činjenice da bi takva rješenja bitno opteretila Grad 

u pogledu izgradnje komunalne infrastrukture, tako i radi činjenice da bi takva rješenja bila 

presedani s nesagledivim posljedicama u smislu planiranja građevnih područja naselja i zaštite 

prostora. Dodatan razlog temeljem kojega se nisu mogli prihvatiti zahtjevi za uključivanjem 

pojedinih izdvojenih čestica zemljišta u planirana građevna područja naselja je taj što su 

Planom velike površine vrednovane kao zaštićeni krajobraz. 

Važno je naglasiti da su Planom postavljeni kriteriji legalizacije nelegalno izgrađenih 

građevina. Pri tome su legalizirane samo one građevine koje su se mogle uklopiti u Planom 

određene površine građevnih područja naselja. Niti u kojem slučaju nisu legalizirane sve 

građevine koje su nelegalno izgrađene, a to se u pravilu odnosi na nelegalno izgrađene 

građevine u prostoru bez plana i reda. 

U užem smislu postupak planiranja građevnih područja vršio se temeljem: 

� građevnih područja u Prostornom planu bivše općine Korčula - revizija; 

� obilaska terena, 

� susreta sa službama Grada, i glavarima pojedinih mjesta prilikom obilazaka 

terena svakog naselja; 

� utvrđenih izgrađenih dijelova građevnih područja; 

� procjene o mogućnosti uklapanja postojećih objekata u građevna područja 

planirana ovim Planom, 

� procjene demografskog rasta stanovništva Grada u planskom razdoblju za koji se 

donosi ovaj Plan. 

Uzeta su nadalje u obzir: 

1. Tradicijska obilježja naselja. 

2. Ograničenja uslijed vrijednosti i posebnosti krajobraza, te prirodnih i kulturnopovijesnih 

cjelina, na način da je u predjelima prepoznatljivih krajolika te 

14

vrijednoga prirodnoga i kulturno-povijesnoga nasljeđa izgradnja onemogućena ili 

je svedena na mjeru koja je primjerena stupnju zaštite. Na planu građevnih 

područja ucrtani su predjeli i granice zaštite kulturnoga i prirodnoga naslijeđa da bi 

izdavanje lokacijskih i građevnih dozvola bilo djelotvornije i u provedbi 

jednostavnije. Na Planu su označena građevna područja namijenjena za izgradnju, 

kao i predjeli zaštite kulturnoga i prirodnoga naslijeđa i gdje je moguća gradnja 

pod određenim uvjetima. 

3. Treba istaknuti još neka važna ograničenja za izgradnju: 

� sprečavanje kontinuirane nove izgradnje duž obale i prometnica; 

� nastojanje da se izbjegnu velike površine građevnih područja kakve su bile 

planirane važećim Prostornim planom bivše općine; 

� nastojanje da odnos izgrađeno-neizgrađeno ne pređe odnos 60% : 40% u korist 

neizgrađenog; 

� čuvanje šuma i vrijednoga poljodjelskog zemljišta 

� čuvanje predjela zaštite kulturnog i prirodnog nasljeđa 

� zaštitni pojasevi tehničke infrastrukture. 

Planom su predviđena mala smanjenja građevnog područja. Izvršene korekcije imale 

su cilj da zadovolje potrebe i zahtjeve stanovnika, a da se ipak poštuju sva ograničenja, koja 

proizlaze iz morfologije terena, zaštite kulturne i prirodne baštine Grada. 

3.3. Osnovna namjena i korištenje površina 

Grad, osim naselja Korčule što će biti riješeno planiranim GUP-om naselja Korčule, 

nema raznoliku i složenu namjenu prostora. Namjena Grada se dijeli na: prostore namijenjene 

za građevna područja, prostore izvan građevnih područja, prometne i komunalne površine i 

infrastrukturne koridore te lučke i športske površine u okviru pomorskog dobra. 

Građevinska područja u Gradu Korčuli zauzimaju površinu od 432,04 ha. Tu su 

uključena građevna područja naselja, građevna područja za gospodarsku izgradnju gdje je 

planirano pet gospodarskih zona, i to: gospodarska zona „Dominče“, „Korčula“, „Žrnovo“, 

„Čara 1“ i „Čara 2“, građevna područja za turističku izgradnju te građevna područja za 

športsko-rekreacionu namjenu. U smislu turističke ponude pretpostavlja se da će se u 

planskom razdoblju turistički kapacitet povećati dvostruko i tako uz hotelski smještaj, 

obiteljske pansione i parahotelske vrste smještaja iznositi oko 15.000 mjesta. Što se tiče 

15

područja za športsku namjenu, planiraju se dvije takve zone: ŠRC „Korčula“ i ŠRC 

„Zavalatica“. 

Prostor izvan građevinskih područja obuhvaćaju prirodne šume makije, gariga i 

kamenjara te gospodarske šume, poljodjelske površine, park-šume i površine za vađenje 

mineralnih sirovina. Šume makije, gariga i kamenjara su većinom u privatnom vlasništvu i 

slabo su korištene. Važan su sastavni dio krajobraza, kao izraz lokalnog identiteta i njegove 

slike. Gospodarske šume pokrivaju razmjerno velike površine. Zauzimaju 2.273,92 ha, dok 

park-šumu predstavlja „Hober“ ukupne površine 29,06 ha i „Fortezza“ sa svojih 37,44 ha. 

Među poljodjelskim površinama nalazimo polja maslina i vinograda. 

Najznačajniji dio poljodjelskih površina objedinjen je u većim kraškim poljima 

smještenim uz naselja po kojima su i dobila svoje nazive. To su Čarsko (74,25 ha), Pupnatsko 

(7,47 ha) i Žrnovsko polje (48,20 ha). Neophodno je spomenuti i prekrasne terasaste 

vinograde i maslinike u dijelu naselja Račišće. 

Grad Korčula od mineralnih sirovina posjeduje jedino kamen tako da se među 

površinama te vrste ističe nekoliko kamenoloma. To su: kamenolomi „Vrbovica”, „Oštri rat”, 

„Oskorušica”, „Piske”, „Vaja“ i „Vrnik“. 

Prometne i komunalne površine i infrastrukturni koridori zauzimaju razmjerno mali 

dio površine,a odnose se na: 

� površine cestovnih koridora; 

� površine groblja: Sv. Luke u Korčuli, Sv. Vida u Žrnovu, Sv. Jurja u Pupnatu, 

Sv. Vlaha u Račišću, "Plišivac" u Knežama, Mjesno groblje "Čara" u Čari. 

� površine koridora i parcela ostalih infrastrukturnih sustava. 

Lučke i športske površine u okviru pomorskog dobra obuhvaćaju: 

� luku županijskog značaja u Korčuli, 

� trajektnu luku “Dominče”, 

� luke lokalnog značaja, 

� luke nautičkog turizma, 

� površine za marikulturu, 

� površine za mandrače i muliće, 

� površine za “uređene plaže”, 

� otvoreni plivački bazen u Korčuli. 

16

U slijedećim tablicama dat je prikaz prostornih pokazatelja za namjenu površina te 

postotni prikaz odnosa površina u Prostornom planu Korčule. 

GRAD KORČULA 

ISKAZ PROSTORNIH POKAZATELJA ZA NAMJENU POVRŠINA 

GRAĐEVINSKA PODRUČJA (naselja) UKUPNO 

Izgrađeni dio građevinskog područja (sva izgradnja) 

ukupno 

obalno 

otočno 

kontinentalno-granično 

OZNAKA 

UKUPNO 

HA 

% OD 

POVRŠINE 

ŽUPANIJE 

STAN/HA 

HA/STAN. 

GP 432,04 0,24 14,44 / 

0,0692 

168,8 0,09 

0,00 

168,8 0,09 

ostalo 

0,00 

0,00 

IZGRAĐENE STRUKTURE VAN UKUPNO 

121,36 0,07 

GRAĐEVINSKOG PODRUČJA 

(naselja) 

I1 

E 

39,1 0,02 

0 0,00 

H 0 0,00 

K3 0 0,00 

T1 68,36 0,04 

R 13,9 0,01 

POLJOPRIVREDNE POVRŠINE UKUPNO P 2426,97 1,36 

obradive 

P1 640,7 0,36 

P2 308,33 0,17 

P3 1477,94 0,83 

ŠUMSKE POVRŠINE UKUPNO 

2302,98 1,29 

gospodarske 

zaštitne 

Š1 

Š2 

2273,92 1,27 

0 0,00 

posebne namjene Š3 29,06 0,02 

OSTALE POLJOPRIVREDNE I ŠUMSKE UKUPNO PŠ 5263,26 2,95 

POVRŠINE 5263,26 2,95 

VODENE POVRŠINE UKUPNO V 0 0,00 

vodotoci 

0 0,00 

jezera 

0 0,00 

akumulacije 

retencije 

ribnjaci 

0 

0 

0 

0,00 

0,00 

0,00 

OSTALE POVRŠINE UKUPNO 

260,06 0,15 

N 0 0,00 

IS 257,95 0,14 

G 2,11 0,00 

GRAD KORČULA UKUPNO 

10817,83 6,06 

ZAŠTIĆENE CJELINE 

ZAŠTIĆENA PRIRODNA BAŠTINA UKUPNO 

nacionalni park 

park prirode 

4935,30 2,77 

NP 0 0,00 

PP 0 0,00 

ostali zaštićeni djelovi prirode 4935,3 2,77 

ZAŠTIĆENA GRADITELJSKA BAŠTINA UKUPNO 

125,5 0,07 

arheološka područja 

povijesne graditeljske cjeline 

0 0,00 

125,5 0,07 

GRAD KORČULA UKUPNO 10817,83 6,06 

Tablica 1.- Iskaz prostornih pokazatelja za namjenu površina 

17

NAMJENA HA % 

G.p. naselja-izgrađeno 168,80 1,56 

G.p. naselja-planirano 263,24 2,43 

G.p za gospodarsku namjenu 39,10 0,36 

G.p. za turističku namjenu 68,36 0,63 

G.p. za sport i rekreaciju 13,90 0,13 

Površine groblja 2,11 0,02 

Infrastrukturni sustavi 257,71 2,38 

Površine zaštićenih polja 129,92 1,20 

Poljodjelske površine 2.308,44 21,34 

Gospodarske šume 2.236,47 20,67 

Šume posebne namjene 66,51 0,61 

Ostale šum. i polj. površine 5.263,27 48,65 

GRAD KORČULA 10.817,83 100,00 

Tablica 2.- Postotni prikaz odnosa površina u PPUG Korčule 

3.4. Pokrivenost područja Grada prostornim planovima 

Za područje Grada, a to podrazumijeva i samo naselje Korčulu, danas su formalno na 

snazi dokumenti prostornog uređenja: 

to su: 

1. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog 

uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje, Zagreb (Sabor 

RH, 1997.g.). 

2. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog 

uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje, Zagreb (NN 

br. 50/1999). 

3. Prostorni plan Dubrovačko.neretvanske županije, Županijski zavod za prostorno 

uređenje, Dubrovnik. 

Što se tiče dokumenata niže razine postoje četiri u cijelosti važeća prostorna plana, a 

1. GUP Korčula (1989.), Urbanistički zavod Dalmacije, Split (Sl. gl. općine Korčula 

br. 1/89). 

2. PUP grada Korčule (1989.), Urbanistički zavod Dalmacije , Split (Sl. gl. općine 

Korčula br. 1/89, 5/91). 

3. PUP Medvinjak (1987.), Urbanistički zavod Dalmacije , Split (Sl. gl. općine 

Korčula br. 6/87). 

18

4. PUP stambene zone "Luka" (1988.), Urbanistički zavod Dalmacije , Split (Sl. gl. 

općine Korčula br. 6/88) 

Planom su utvrđeni načini uređenja i izgradnje prostora: 

� prostornim planovima užih područja; 

� ovim Planom na područjima za koja se ne predviđaju prostorni planovi užih područja. 

U cilju provođenja Prostornog plana i zaštite prostora neophodna je izrada prostornih planova 

užih područja dijelova Grada, i to: 

a) Za GP NASELJA/DIJELA NASELJA: 

1. UPU “KORČULA” , Grad Korčula, Naselje Korčula, Medvinjak, Luka,GZ, 

LN „Korčula, „Dominče“, ŠRC „Korčula“ (izuzev otoka Badija) 

2. UPU “ŽRNOVSKA BANJA CENTAR”, Naselje Žrnovo - Žrnovska Banja 

3. UPU “ŽRNOVSKA BANJA ZAPAD”, Naselje Žrnovo - Žrnovska Banja 

4. UPU “ŽRNOVSKA BANJA 1”, Naselje Žrnovo - Žrnovska Banja 

5. UPU “ŽRNOVO SJEVER”, Naselje Žrnovo – Prvo selo 

6. UPU „ŽRNOVO JUG”, Naselje Žrnovo - Postrana 

7. UPU “RASOHATICA”, Naselje Žrnovo - Rasohatica 

8. UPU „BADIJA“, Otok Badija, Obuhvaća cijeli otok Badiju sa LN „Badija“ 

9. UPU “ČARA ZAPAD”, Naselje Čara Zapadni dio naselja Čara 

10. UPU “ČARA ISTOK”, Naselje Čara Istočni dio naselja Čara 

11. UPU “ZAVALATICA”, Naselje Čara – Zavalatica, Izdvojeni dio naselja Čara 

– Zavalatica sa ŠRC „Zavalatica“ i TL „Uvala Žitna“ 

12. UPU “VELIKA RASOHA”, Naselje Čara – Velika Rasoha 

13. UPU “BABINA”, Naselje Čara - Babina 

14. UPU “RAČIŠĆE”, Naselje Račišće Središnji dio naselja Račišće i LN 

„Račišće“ 

15. UPU “RAČIŠĆE 1”, Naselje Račišće 

16. UPU “RAČIŠĆE 2”, Naselje Račišće 

17. UPU “RAČIŠĆE 3” ,Naselje Račišće 

18. UPU “KNEŽA ISTOK”, Naselje Pupnat – Kneža 

19. UPU “KNEŽA-RAČIŠĆE”, Naselje Račišće – Pupnat – i dio Kneža. 

b) Za IZDVOJENO GP: 

1. UPU TZ “KNEŽA”, Naselje Pupnat – Kneža 

2. UPU TZ “KOROMAČNA”, Naselje Pupnat - Kneža 

19

3. UPU TZ “DEVET HLIBA”, Naselje Žrnovo – Žrnovska Banja 

4. UPU GZ „ČARA 2“, Naselje Čara 

5. UPU GL „PUPNAT“, Naselje Pupnat 

Pri izradi dokumenata, Grad Korčula može spajati više ovim Planom planiranih UPU- 

a u jedan veći UPU prema potrebi. Nakon izrade UPU-a potrebno je izraditi DPU za turističke 

zone (TZ) te DPU za dijelove naselja, koji će se preciznije odrediti UPU-om. 

4. ZAŠTITA I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA 

Zaštita i očuvanje kulturnih dobara, prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih 

dobara (NN br. 69/99, 151/03 i 158/03) i Pravilniku o registru kulturnih dobara Republike 

Hrvatske (NN br.69/99, 37/01) je dužnost koju obavljaju tijela državne uprave, tijela 

regionalne i lokalne samouprave u području kulture, prostornog planiranja i uređenja prostora, 

zaštite okoliša, graditeljstva, stambenog i komunalnog gospodarstva, turizma, financija, 

unutarnjih poslova i pravosuđa. 

Kulturna dobra mogu biti pokretna, nepokretna ili nematerijalna kulturna dobra. 

U nepokretna kulturna dobra spadaju: 

� arheološka i hidro-arheološka nalazišta i zone, 

� gradske i seoske cjeline ili njihovi dijelovi, 

� građevine i njezini dijelovi, te građevine s okolišem, 

� memorijalne zone i lokaliteti, 

� etnološke zone i lokaliteti, 

� krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesne karakteristične strukture, koje 

svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, 

� vrtovi, perivoji i parkovi, 

� tehnički objekti s uređajima i sl. 

20

4.1. Zaštita kulturnih dobara 

Kulturna dobra se podvrgavaju zaštiti da bi se sačuvao njihov izvoran izgled i 

karakteristike po čemu su ta dobra bitna. Trebali bi se stvoriti uvjeti za njihovu revitalizaciju 

kroz primjerenu namjenu i korištenje, kojim će se moći održavati i služiti potrebama 

pojedinca ili javnom interesu. 

Zaštita kulturnih dobara može biti: preventivna, svojstvo kulturnog dobra ili kulturno 

dobro od nacionalnog značaja. 

Preventivnu zaštitu daje nadležno tijelo na 3 godine odnosno na 6 godina za 

arheološka nalazišta ukoliko se za određeno dobro predmnijeva da ima svojstvo kulturnog 

dobra. 

Svojstvo kulturnog dobra utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem koje definira 

prostorne granice kulturnog dobra koje se zaštićuje te se dostavlja nadležnom katastru i sudu 

radi zabilježbe u zemljišnim knjigama. 

Kulturna dobra za koja se utvrdi da su od nacionalnog značenja upisuju se u poseban 

dio Registra, Listu kulturnih dobara nacionalnog značaja. 

4.2. Prava i obveze vlasnika kulturnog dobra 

Za nepokretno kulturno dobro treba biti definiran njegov vlasnik. Ukoliko vlasnika 

nema, dobro se predaje u vlasništvo Republici Hrvatskoj. Vlasnik kulturnog dobra treba ga 

čuvati i održavati te dopustiti izvođenje znanstvenih istraživanja i pristup kulturnog dobra 

javnosti. 

Ako troškovi održavanja postanu preveliki može se podnijeti zahtjev Ministarstvu 

kulture za osiguranje dodatnih sredstava iz državnog proračuna. 

4.3. Prava i obveze jedinica samouprave 

Prema odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara, jedinice lokalne i regionalne 

samouprave imaju značajne ovlasti u svezi zaštite kulturnih dobara. Oni vrše zaštitu dobara od 

lokalnog značaja te imenuju privremenog skrbnika kulturnog dobra. Jedinice samouprave 

imaju pravo prvokupa kulturnog dobara te mogu dati koncesiju kojom se stječe pravo na 

gospodarsko korištenje kulturnog dobra ili pravo obavljanja gospodarskih djelatnosti u vezi s 

nepokretnim dobrom koje je u vlasništvu županije, grada ili općine. 

21

Moraju osigurati sredstva za poduzimanje posebnih mjera zaštite kulturnih dobara te 

sredstva za financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara. 

4.4. Poslovi na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 

Upravne i stručne poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kao i inspekcijske 

poslove obavlja Ministarstvo kulture. Uprava za zaštitu kulturne baštine - Konzervatorski 

odjel, za sve zahvate u prostoru na području zaštićene kulturno povijesne cjeline ili na 

području na kojem se nalazi nepokretna kulturna dobra obavlja zakonom utvrđene poslove: 

� vodi i kontrolira arheološka istraživanja, 

� vodi dokumentaciju o kulturnom dobru, 

� prati stanje u prostoru, 

� izrađuje i utvrđuje konzervatorsku podlogu za dokumente prostornog uređenja 

ovisno o vrsti i području obuhvata, 

� kontrolira izgradnju uz prethodno odobrenje za gradnju, te vezano za to izdaje i 

građevnu dozvolu. 

4.5. Kulturno-povijesna baština u prostorno-planskoj dokumentaciji s osvrtom 

na graditeljsku baštinu Grada Korčule 

Dokumenti prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, obavezno sadrže 

podatke iz konzervatorske podloge sa sustavom mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara 

koja se nalaze na području obuhvata plana (članak 56. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih 

dobra NN br. 69/99). Konzervatorsku podlogu utvrđuje Ministarstvo kulture, Uprava za 

zaštitu kulturne baštine te Konzervatorski odjel, nadležan za određeno područje. 

Prema odredbama prostornog plana uređenja Grada Korčule povijesne naseobinske, 

graditeljske i vrtno-perivojne cjeline, prirodni i kultivirani krajobrazi, kao i pojedinačne 

građevine spomeničkih obilježja s pripadajućim parcelama, te fizičkim vizualno istaknutim 

okolišem, moraju biti na stručno prihvatljiv i vrstan način uključeni u budući razvitak Grada 

Korčule i Županije. 

Pošto ću se u ovom radu baviti graditeljskom baštinom prikazana je tablica iz 

Prostornog plana s popisom naselja, povijesnih građevina i sklopova s odgovarajućom 

razinom zaštite utvrđenom Prostornim planom uređenja Grada Korčule iz 2003. god. 

Za svaku pojedinačnu povijesnu građevinu kod koje su utvrđena spomenička svojstva 

utvrđuje se pripadna parcela ili njen povijesno vrijedni dio. Mjere zaštite primjenjuju se na 

22

prostore, sklopove i građevine (parcele) koje su: zaštićene (R) ili su Prostornim planom 

predviđene za zaštitu (PR). 

PREGLED REGISTRIRANIH KULTURNIH DOBARA S OVIM PLANOM 

POPISANIM I VALORIZIRANIM 

NOVIM KULTURNIM DOBRIMA PREDLOŽENIM ZA REGISTRACIJU 

R- Kulturno dobro upisano u Registra nepokretnih kulturnih dobara 

UNESCO-Predlaže se pokretanje postupka za upis u svjetsku baštinu 

PR- Predlaže se ovim planom registracija kulturnog dobra 

ZPP- Zaštita ovim Planom 

E- Evidentirano arheološko nalazište koje treba istražiti i odrediti mu 

VREDONOVANJE 

+++ Predlaže se zaštita na državnoj ili makroregionalnoj razini (01-02) 

++ Predlaže se zaštita na županijskoj ili mikroregionalnoj razini (03) 

+ Zaštita na općinskoj ili lokalnoj i mjesnoj razini (04-05) ovim PPUO 

Tablica 3. – Objašnjenje pojmova zaštite kulturnih dobara 

1.0. Povijesna naselja i dijelovi naselja 

1.1. Gradskih obilježja dokument zaštite / prijedlog za 

zaštitu i razina zaštite 

1 Povijesna jezgra grada Korčule R 541 UNESCO 

1.2. Seoskih obilježja dokument zaštite / prijedlog za 

zaštitu i razina zaštite 

1 Povijesna jezgra naselja Čara ZPP + 

2 Povijesna jezgra naselja Pupnat ZPP + 

3 Povijesna jezgra naselja Račišće ZPP + 

4 Povijesna jezgra naselja Žrnovo PR ++ 

5 Povijesna jezgra dijela naselja Vrnik PR ++ 

6 Blejalovo selo-Povijesna jezgra dijela zaselka PR ++ 

Tablica 4.- Popis naselja s naznačenim dokumentom zaštite 

2.0. Povijesne građevine i sklopovi 

2.1. Sakralne građevine - crkve i kapele dokument zaštite / 

prijedlog za zaštitu i 

razina zaštite 

1 Crkva Blagovijesti, Korčula R 0344 

2 Crkva Gospojine, Korčula R 0346 

3 Crkva i bratovština Svih svetih, Korčula R 0106 

4 Crkva sv. Antuna na Glavici, Korčula R 1085 

5 Crkva sv. Mihovila, Korčula R 0343 

6 Crkva sv. Petra, Korčula, R 0342 

7 Kapela Gospe snježne kod gradskih vrata, Korčula R 0345 

8 Katedrala sv. Marka, Korčula R 0105 

9 Crkva Gospe od polja, Čara R 0585 

23

10 Crkva sv. Stjepana, Čarsko polje R 0589 

11 Župna crkva sv. Petra, Čara R 0581 

12 Crkva sv. Teodora, sv. Barbare i sv. Jurja, Čara ZPP + 

13 Crkva sv. Jurja, Pupnat, groblje R 1082 

14 Župna crkva Gospe od snijega, Pupnat PR ++ 

15 Crkva sv. Roka, Pupnat prema Žrnovu ZPP + 

16 Crkva Pomoćnice kršćana, Račišće R 0611 

17 Župna crkva sv. Nikole, Račišće R 0602 

18 Crkva sv. Vlaha i groblje, Račišće ZPP + 

19 Župna crkva sv. Martina, Žrnovo PR +++ 

20 Crkva sv. Roka Postrana, Žrnovo PR ++ 

21 Crkva sv. Staša, na brdu Sv. Staš ZPP + 

22 Crkva sv. Ante na Brdu PR ++ 

23 Crkva sv. Ilije na Velom Homu PR ++ 

24 Crkva sv. Jakova, Dubrava R 0507 

25 Crkva sv. Križa, Žrnovo (pod zaštitom ali srušeno) R 1144 

26 Crkva sv. Mihovila, Prvo selo, Žrnovo R 0595 

27 Crkva sv. Vida, Žrnovo, groblje R 0604 

28 Crkva Male Gospe, Žrnovo, Prvo Selo ZPP + 

29 Crkva Gospe pohođenja, Vrnik PR ++ 

30 Crkva sv. Katarine, Badija /ostaci crkve i kule/ PR +++ 

31 Ruševina starokršćanske bazilike sv. Luke, Lučnjak R 0641 

32 Starokršćanska crkva sv. Barbare, o. Sutvara R 0642 

2.2. Samostani dokument zaštite / 



1 Dominikanski samostan Sv. Nikole, Korčula R 0051 

2 Franjevački samo. sa crkvom Velike Gospe, Badija R 0049 

2.3. Vojne i obrambene građevine dokument zaštite / 



1 Gradske zidine Korčule R 0048 

2 Engleska tvrđava na brežuljku Fortezza R 0928 

3 Utvrda Globovo, Korčula R 1145 

2.4. Stambene građevine dokument zaštite / 



1 Ljetnikovac Cviličević, palača Španić, Korčula R 0249 

2 Renesansno barokna kuća, Korčula R 0304 

3 Kuća bratovštine sv.Mihovila, Korčula R 0341 

4 Kuća Palčok, Korčula R 0852 

5 Gotičko renesansna kuća, Korčula R 0802 

6 Opatski dvor Korčula R 0340 

7 Palača Ismaelis, Gabrielis-Gradski muzej, Korčula R 0367 

8 Sklop palače Arneri, Korčula R 1130 

9 Kuća Jeričević, Žrnovska Banja R 1029 

10 Renesansni gospodarski sklop Šegedin, Žrnovo R 1139 

11 Kaštel Španić, Čara R1138 

12 Gornji kaštel, Čara PR ++ 

13 Ljetnikovac, na cesti iz Korčule za Lumbardu PR ++ 

14 Kanavelićev kaštel, Zavalatica PR ++ 

15 Didovićev kaštel, Postrana PR ++ 

24

16 Curaćev kaštel, Postrana PR ++ 

17 Jakasov kaštel, Postrana PR ++ 

18 Dimitrijev kaštel, Prvo selo PR ++ 

19 Borić-Tvrdeićev kaštel, Vrbovica PR ++ 

20 sklop Tvrdeić, Brdo PR ++ 

2.5. Građevine javne namjene dokument zaštite / 



1 Stara škola, Žrnovo ZPP + 

2 Stara škola Pupnat ZPP + 

2.6. Gospodarske i industrijske građevine dokument zaštite / 



1 Sklop nastambi za stoku, Pupnat PR +++ 

2 Sklop nastambi za stoku, Žrnovo, Postrana PR +++ 

3 Klesarske radionice, Vrnik PR +++ 

Tablica 5.- Popis povijesnih građevina i sklopova s naznačenim dokumentom zaštite 

Temeljem evidencije provedene prilikom izrade Prostornog plana, uz ranije 

registrirane (R) spomenike, Uprava za zaštitu kulturne baštine - Konzervatorski odjel u 

Dubrovniku, po službenoj dužnosti trebala je pokrenuti postupak dokumentiranja te donošenja 

rješenja o zaštiti za sve vrednije zgrade, predjele i lokalitete koji su u tablicama označeni za 

zaštitu (PR). Do donošenja odgovarajućeg rješenja treba primjenjivati iste mjere i propisane 

postupke kao i za trajno zaštićene zgrade. 

Pošto Korčula posjeduje mnogo građevina koje su registrirane ili se planiraju 

registrirati kao zaštićeno kulturno dobro,u sljedećem tekstu spomenut ću samo nekoliko 

građevina i prostora Grada Korčule koji svojim izgledom i koncepcijom spadaju među važnije 

i reprezentativnije objekte Grada. Uz to ću dati i njihov kratak opis te neke od njih popratiti 

fotografijama. 

25

5. GRADITELJSTVO GRADA KORČULE 

Zbog svojih kulturnih, povijesnih i arhitektonskih znamenitosti, grad Korčula postao je 

predmet proučavanja mnogih urbanista i sociologa širom svijeta. Za Hrvate je Korčula mali 

Dubrovnik, okrunjen starim zvonikom Katedrale svetog Marka i zidinama sa kulama, koje su 

nekada grad štitile od neprijatelja. 

Slika 4. – Stari grad Korčula 

Prvi podatak o postojanju srednjovjekovnog grada na otoku Korčuli donosi bizantinski 

povjesničar i car Konstantin Porfirogenet u 10.st. pišući o „zidanom gradu“ 2 . Temeljem 

brojnih okolnosti drži se da je taj grad bio na mjestu današnje stare jezgre Korčule. Iz 

skromnih dijelova starih zidova, ukrasa a najviše arhivskih isprava neosporno je da na ovom 

mjestu u 13.st. već postoji grad opasan zidinama, zacrtanih trgova i ulica, s crkvama, javnim 

građevinama i stambenim kućama. Taj je grad bio mnogo skromniji od onoga koji se 

obnavlja, odnosno gradi početkom 15.stoljeća. Korčula se od početka 15.st. postupno gotovo 

potpuno preobrazila iz skromnog naselja u grad izrazitih stilskih oznaka po najviše 

zahvaljujući razvoju kamenoklesarstva i brodogradnje. Stambenu izgradnju pratila je javna. 

Najprije se podiže nova katedrala, zatim ostale crkve, zidine i dr. To 15.st. je razdoblje snažne 

graditeljske djelatnosti kad se u razmjerno kratkom vremenu grad u potpunosti izmijenio. 

2 Fazinić, A.: Korčulanska kulturna i spomenička baština, Matica hrvatske, Korčula, 2009., 6. str. 

26

Početkom 16.st., do tada neobnovljene kuće dobile su renesansne ukrase. U to se vrijeme 

popločavaju trgovi i ulice, postavljaju kićeni grbovi, ukrasni stupovi, ali je stara jezgra 

sačuvala gotički pečat. U sljedećim baroknim stoljećima, 17. i 18. st., graditeljska su i 

kamenarska djelatnost u opadanju zbog sve težih gospodarskih prilika na Mediteranu. U 

Korčuli se gradi malo baroknih novogradnji, no nekoliko ljetnikovaca i stambenih kuća u 

predgrađu svjedoče da kamenarski obrt nije zamro. To je međutim vrijeme izgradnje 

predgrađa: Borga. U 17. st. turske opasnosti više nema, pa se tada Borgo proširuje i dalje 

gradi te će uskoro predgrađe postati središtem gradskog života i rada. Istodobno stara gradska 

jezgra ima sve manje žitelja; dotrajale zgrade se ne popravljaju, ljudi radije grade nove kuće 

uz obalu nedaleko od svojih radionica. U prvoj polovici 19. st. sve do drugog svjetskog rata 

Korčula je pokrajinski gradić koji se pomalo počinje usmjeravati prema turizmu, jer su 

njegovi dotadašnji gospodarski izvori života potisnuti industrijom i novim načinom 

proizvodnje, ali i života. Tada se gradi nekoliko manjih hotela i ljetnikovaca nadomak grada. 

Stara gradska jezgra zaštićena je kao spomenička baština. Njezin tlocrt „na riblju kost“ 

vrlo je osebujan: grad se rasprostro na malenom poluotoku sa tri strane oplakivanom morem,a 

kopna se drži užom prevlakom sa južne strane. 

Slika 5.- Grad Korčula 

27

Konfiguracija tla sličnija je obližnjoj razvedenoj obali koja se blago izdiže od razine 

mora. Izgradnja je prilagođena tom obliku, pa se glavna ulica pruža od juga k sjeveru 

središnjom linijom te elipse. U tu se osovinu stječu s obiju strana, istoka i zapada, strme ulice 

uspinjući se od obale prema vrhu brežuljka gdje je na najvišoj zaravni oblikovan glavni trg- 

središte društvenog i vjerskog života ovog srednjovjekovnog grada. Drugi, mali trg nalazi se 

do glavnih gradskih vrata uz južne obrambene zidine, gdje je i Vijećnica i Knežev dvor. 

Glavna ulica spaja oba trga, a u njoj su bile trgovine, dok su obrtničke radionice u pobočnim 

ulicama. 

Slika 6. – Raspored kula i crkava u gradu 

Raspored ulica je pravilan, no može se zamijetiti da su one prema zapadu povučene u 

ravnoj liniji, a prema istoku čine krivulju, pa se zaključuje da su graditelji brinuli o 

provjetravanju ovog stiješnjenog grada, otvorivši ga ugodnom ljetnom zapadnjaku – 

maestralu, a štitili ga od hladnog zimskog sjeveroistočnjaka – bure. Dakako da je na ovakav 

lepezast raspored ulica imao utjecaj i na što brži dolazak branitelja na bilo koji dio zidina ili 

kule. Zanimljivo je također da su sve ulice stepenaste osim jedne, i sve su lijepo popločane. 

Grad obiluje malim starinskim crkvama čiji je raspored bio uvjetovan obrambenim 

razlozima, jer su noćni stražari bili dužni, pri obilasku zidina, svakog sata pozvoniti na svakoj 

28

od njih povlačenjem konopca kojim su zvona tih crkvica bila vezana za zidine. Zvonik 

katedrale također je imao i obrambenu funkciju, jer je služio kao promatračnica i centar za 

uzbunu. Središnji položaj mjesta na kojem je podignut zvonik bio je ishodište za koncipiranje 

planimetrije i proporcija gradskog areala .Zvonik je, naime, postavljen u geometrijskom 

težištu poluotoka i na jednakoj udaljenosti od njega fiksirani su, u vrhovima istokračnog 

trokuta, položaji triju kardinalnih kula (Kneževe, Svih svetih i Zakerjan), slika 3. Tim kulama 

je definiran osnovni sistem obrane, one čine glavne repere u trasiranju gradske geometrije i 

zajedno sa zvonikom karakteriziraju siluetu grada s juga, istoka i zapada 3 . 

Slika 7. – Kompozicija planimetrije 

Ovakav racionalni način planiranja i proporcioniranja, a posebno kapitalni značaj 

zvonika u sistemu izgradnje i oblikovanja grada očito nameće zaključak da je koncept grada 

nastao smišljeno i odjednom. 

Organizacija prostora te brojni arhitektonski značajni objekti čine Korčulu 

jedinstvenim primjerom planiranog i fortificiranog grada iz zrelog srednjeg vijeka. Upravo 

zbog tih razloga te u svrhu očuvanja, zaštite, revitalizacije i afirmacije vrijedne korčulanske 

kulturno-povijesne baštine 2006. g. izrađena je studija „Prijedlog uključenja urbane jezgre 

grada Korčule za upis u Tentativnu listu za upis na Listu svjetske baštine“. Temeljem ove 

studije Republika Hrvatska je poslala Centru za svjetsku baštinu (WTC) prijedlog za upis 

stare jezgre grada Korčule na pristupnu listu (Tentative List) kulturnih i prirodnih dobara. Taj 

3 Kalogjera, B.: Korčula-Portret jednog grada na istočnom Jadranu, Matica hrvatska, Korčula, 1995., 59. str. 

29

prijedlog je usvojen i od 29. siječnja 2007. godine grad Korčula je kandidat za uvrštenje na 

UNESCO-ovu Listi svjetske baštine. 

Na sljedećoj slici je prikaz valorizacije pojedinih objekta u gradu Korčuli iz kojeg vidimo da 

zaista mnogo građevina posjeduje iznimne vrijednosti. Stoga nas ne začuđuje činjenica da 

cijeli grad predstavlja jedno kulturno dobro. 

Slika 8. Valorizacija pojedinih objekata u gradu Korčuli 

30

6. OBRAMBENE GRAĐEVINE 

Grad je u 13. st. opasan zidinama za potrebe obrane grada. Osim zidina čija je dužina 

iznosila oko 750 m 4 , grad su osiguravale i brojne kule. Kroz povijest, zidine i kule bile su 

podvrgnute raznim obnovama. Tako im je debljina dosezala do 3 m, te su bile renovirane 

većim i bolje obrađenim kamenom. Osim četverokutnih gradile su se i kružne i polukružne 

kule jer se bile prikladnije za obranu od jakog vatrenog oružja, posebno topova. Do sredine 

15. st već je podignut cjelokupni kružni prsten oko grada. Međutim, kako je prestajala 

opasnost od napadača sve manje se pazilo na održavanje zidina i obnavljanje utvrda i kula. 

Početkom 19. st. zidine prelaze u nadležnost austrijske Vojne uprave, koja o njima nije 

brinula niti ih je popravljala. Pokušali su iznajmljivanjem kula privatnicima ostvariti prihode, 

ali pošto to nije uspjelo počinje njihovo postupno uklanjanje. Potkraj 19. i na početku 20. st. 

postupno se ruši i uništava velik dio korčulanskih zidina i neke kule. Sretna je okolnost da je 

ipak većina kula sačuvana u skoro izvornom obliku. Premda su neke uklopljene u postojeće 

građevine, Korčula danas posjeduje devet kula u svom starom gradu te jednu kulu u obližnjoj 

okolici. 


31

Kula Kopnenih vrata, s velikim stepeništem koje do nje dovodi, ujedno je i ulaz u stari 

grad s njegove južne strane te vrlo atraktivan i prepoznatljiv detalj Korčule, slika 6. 

Slika 9. – Kula Kopnenih vrata 

Ova kula je četverokutnog tlocrta s vratima oblog luka na kojem je u vrhu isklesana 

godina izgradnje: 1863. Kula je građena od grubo izgrađenog kvadra spajanog širokim 

sljubnicama, a završava kruništem. Na južnom pročelju su vidljivi tragovi nadogradnje, tj. 

razabire se prvotna visina koja je bila niža od sadašnje. Na tom je pročelju pravokutni otvor 

poput prozora za topovsku cijev, a pod njim ploča s reljefom mletačkog lava. Sa strana su 

kameni štitovi s grbovima kneza Barbara, Loredan i dužda Moceniga. Ispod je ploča s 

32

natpisom: „U spomen krunidbe hrvatskog kralja Tomislava DCCCXXV. MCMXXV 

Korčulani“ ukrašena stiliziranim, klesanim pleternim okvirom. 

Sjeverno pročelje kule gotovo sasvim pokriva slavoluk Leonarda Foscola. Natpis na 

slavoluku ističe pohvalnim riječima Foscolove pobjede nad Turcima. Donji dio slavoluka je u 

rustici, a sa strana su polustupovi među kojima je otvor vrata nadvišen gradskim grbom. 

Gornji dio je izveden u plitkom reljefu s prikazom oružja. 

Smještaj ovog spomenika prikladno je odabran. Ističe glavna gradska vrata, a trg na 

kojem je već bilo nekoliko važnih zgrada zaokružen je uravnoteženošću svih pojedinosti 

ukrasa i graditeljstva. 

Danas se unutrašnji prostor kule koristi kao mali muzej gdje su prikazane fotografije i 

odore poznate korčulanske viteške igre moreške . S vrha kule omogućen je predivan pogled 

na čitav grad i okolicu. 

Zapadno od kule kopnenih vrata nailazimo na Tamničku kulu koja je uklopljena u 

novogradnju 19.-20.st. i teško je prepoznatljiva. 

Dalje od nje se nalazi Velika kneževa kula kružnog tlocrta te oblika krnjeg stošca. 

Građena je od većih grubo obrađenih kamenih kvadara. Pri vrhu kule, podno prsobrana, pruža 

se zaobljen prstenasti vijenac. Na sjeverozapadnoj strani kule, okrenutoj luci nalazila se ploča 

s mletačkim lavom i tri grba koja je nakon II. svjetskog rata uklonjena te postavljena nova 

ploča s natpisom na uspomenu palih boraca i oslobođenja grada. Unutrašnjost kule je 

početkom 20.st. preuređena za spremište pitke vode koje je danas van funkcije. 

Odmah pokraj nje nalazi se i Mala kneževa kula (slika 7.) koja ima oblik vitkog, 

visokog valjka. Lukovi prsobrana nedostaju, do sada su obnovljena samo dva prstena konzola 

na koje bi prsobran trebao biti oslonjen. 

33

Slika 10. – Dio Male i Velike Kneževe kule 

Neposredno pokraj zapadnog ulaza u grad nalazi se četverokutna Kula morskih vrata. 

Građena je od lomljenca i grubo klesanog kvadra, a u gornjem dijelu je oštećena. U 

unutrašnjosti prizemlje ima križno-rebrasti svod s rebrima pravokutna presjeka i dva traveja. 

Na kuli su dvoja vrata. Veliki istočni portal okružuje profiliran okvir nadvišen reljefnim 

grbom kneza Antuna Leona postavljen 1592. g. i pločom s natpisom na latinskom jeziku. 

Na portalu sa sjeverne strane nalazi se natpis o knezu Federicu Molinu iznad kojeg su 

bila tri grba. Neoštećen je samo grb dužda Erizza dok su preostala dva otučena odredbom 

mletačke vlade. Nad svime je veliki mletački lav. Na zapadnom su zidu još tri grba: Barbao, 

Loredan i Mocenigo. 

U prostoru Kule morskih vrata danas se nalazi galerija slika i drugih umjetnina 

poznatih hrvatskih umjetnika. 

Kula Bokar je polukružnog tlocrta. U donjem je dijelu krnji stožac a u gornjem 

poluvaljak. Na lukovima koje drže konzole nalazi se nazubljeno krunište. Visoko na pročelju 

stoji bogat štit s grbom kneza Barbariga. 

Kula Zakerjan (slika 10.) također je polukružna. Mletački grb i grbovi kneza Viara i 

dužda Moceniga nalaze se sa njene sjeverne strane dok se s kopnene, južne strane na vrhu 

visokog luka otvora nalazi grb Tiepolo. 

34

Slika 11. – Kula Zakerjan 

Kula Zakerjan obnovljena je na način da sada predstavlja iznimno privlačan i posjećen 

ugostiteljski objekt. 

Na jugoistočnom dijelu grada nailazimo na kulu Svih Svetih kružnog tloctra, te kulu 

Mali Leverin četverokutnog tlocrta koja je uklopljena u susjednu visoku dvokatnicu. Između 

njih nalazi se zgrada bivšeg Arsenala koje je u prošlosti služila kao skladište oružja i opreme. 

Slika 12.- Kula Svih Svetih 

Razvijanjem oružja i taktike napada i obrane, sistem obrane zahvatio je i šire gradsko 

područje. Tako se početkom 17. st. od strane Mlečana počela graditi tvrđava na brijegu sv. 

Vlaha, gradnju su nastavili Francuzi, a završili Englezi u razdoblju od 1813.-1815. g. dok su 

35

držali Korčulu. Oni su unutar mletačke utvrde izgradili novu dvokatnu okruglu tvrđavu. Njeni 

debeli zidovi s galerijama i kazamatama bili su dovoljno otporni na usavršena vatrena oružja, 

a sa svojim smještajem na brijegu mogla je kontrolirati sva kretanja brodova u okolici. 

Od cjelokupnog pojasa zidina koje su sa svih strana okruživale grad sačuvan je tek 

manji dio: s južne strane od kule Svih svetih do Tamničke kule s prekidom na mjestu gdje je 

stepenište gradskog ulaza, a na zapadu uz kulu Morskih vrata. Sačuvan je dvostruki pojas 

zidina između kojih je smješten javni zdenac tzv. „Tre pozzi“. Tu nailazimo na tri gotički 

oblikovane krune bunara za crpljenje vode ravnomjerno razmještene na popločanoj terasi 

ograđenoj kamenim zidićem. Na unutrašnji zid postavljen je malen stup koji na glavici ima 

grb kneza Mula. 

Zidine su, osim svoje prvotne obrambene uloge, utjecale i na daljnji razvoj grada. 

naime one su stoljećima bila granica izvan koje se nije smjelo graditi. Zato se Korčula tek u 

17.st., kada je opasnost od Turaka i drugih mletačkih suparnika na Jadranu oslabila, širi podno 

zidina. Tu nastaje predgrađe Borgo. Kada su u 19 st. zidine izgubile obrambenu ulogu te dio 

njih bio i srušen, stara se jezgra zbog svog položaja na poluotočići nije mogla utopiti u novi 

dio, već je zadržala cjelovitost utvrđenog grada. Tome doprinose sačuvane kule, kojima se 

posvećuje sve veća pozornost i nastojanje da se obnove i sačuvaju. 

7. STAMBENO GRADITELJSTVO 

7.1. Grad 

Uređenjem prostora unutar zidina trebalo je udovoljiti zahtjevima stanovanja, opskrbe, 

socijalnih potreba i upravljanja gradom. Gusto izgrađeni blok u koji su interpolirane stambene 

zgrade nije pružao veliki izbor u njihovoj prostornoj dispoziciji. Za Korčulu je tipičan način 

gradnje u nizovima. Između dva paralelna niza kuća pruža se smjerom ulice prostor 

kanalizacije tzv. „kanižela“, širok oko 1 m. Izvana, na gornjem i donjem kraju ulice, taj 

prostor je prekriven pa kuće izgledaju priljubljene jedna uz drugu. Svaka kuća u nizu ima 

jedno pročelje i okrenuta je jednoj ulici, a to omogućava gustu izgradnju i velik broj zgrada na 

malom prostoru. Iznimke su ugaone zgrade, većinom imućnih građana, s dva pročelja. 

U gradu su sve kuće građene po istom principu. Osim što postoji prosječna veličina 

parcele, unutrašnjost je bila funkcionalno podijeljena po vertikali. U prizemlju su prostorije 

ekonomskog sadržaja – dućani i konoba, na prva dva kata stambene prostorije s 

36

eprezentativnim drugim katom (piano nobile), dok je treći kat, ujedno prostor s najviše 

svjetla, bio u službi kuhinje – prostora u kojem se najviše boravi i objeduje. 

Pojedine imućne i ugledne obitelji su tokom vremena nasljedstvom, ženidbom i 

kupovinom stjecale veće komplekse zgrada koje raznim pregradnjama spajaju u cjeline ili 

pretvaraju u vrtove i dvorišta. Primjer za to je palača Arneri nastala od gotičkih, renesansnih i 

baroknih zdanja sabranih oko središnjeg dvorišta. Palača se nalazi između trga pred 

katedralom i zapadnog ulaza u grad, što dovoljno govori o povijesnom značaju obitelji Arneri 

i njezinog stambenog bloka za život grada. 

Slika 13. – Palača Arneri 

U središtu grada nalaze se kuće mnogih poznatih starih obitelji kao što su Gabriellis, 

Ismaellis, Španić, Giunio, Miloš i dr. 

Palača Gabriellis nalazi se odmah do kuće Arneri. Karakterizira je renesansni stil sa 

simetričnim rasporedom otvora u raščlanjenom poretku njenih katova. Palača posjeduje 

osunčane balkone i unutarnje dvorište te je ostvarena mogućnost primanja mnogo svjetla kroz 

velike prozore. 

Ove bogate stambene kuće tzv. palače obično su velike građevine, širokih i visokih 

pročelja s dva, najviše tri kata i s nizom po tri prozora na svakom. Građene su od hrapavo 

37

klesanog većeg kvadra nizanim u pravilne vodoravne redove i spajani uskim sljubnicama. U 

prizemlju često nailazimo na vrata na koljeno bivših trgovina te vrata konoba. 

Raspored otvora na pročelju gotovo uvijek je simetričan. Nailazimo na otvore u obliku 

monofora, bifora ili trifora, dok su na trećem katu pretežito jednostavni, manji prozori. Ulaz je 

u većini slučajeva jednostavan ukrašen samo obiteljskim grbom. Često se namjesto središnjeg 

velikog prozora postavlja balkon po cijeloj širini pročelja. Balkoni su bili dijelovi s najviše 

arhitektonskih ukrasa: konzole, balustradu i rukohvat nerijetko ispunjava preplet cvjetnih i 

figuralnih pojedinosti. 

Palača obitelji Ismaellis je u osnovi barokni građevinski zahvat. Sa ulice se kroz 

ulazni portal ulazi u dvorište koje je prema ulici ograđeno visokim zidom sastavljenim od 

krupnih kamena klesanaca grubo obrađene površine, a nad raskošno uokvirenim ulazom 

postavljen je kićeni grb. Četvrtasti prostor iznutra predstavlja karakteristično barokno dvorište 

iz kojeg se vanjskim kamenim stubištem penje na kat. Vidljiva je zastupljenost domaćih 

kamenoklesara koji su ograde balkona i stepeništa bogato ukrasili plastikama. 

Korčulansko plemstvo, kao najmoćnija pokretačka snaga kulturno-umjetničkog 

razvoja povelo je graditeljsku djelatnost izvan gradskih zidina. Potkraj 17.st. obitelj Španić je 

dala sazidati svoj prigradski ljetnikovac. Na njegovu uskom trokatnom pročelju su tri balkona. 

Onaj prvog kata je produžetak vanjskog stubišta, a na drugom katu su simetrično raspoređena 

dva manja balkona. Vrt ispred kuće ograđen je visokim zidom, a sred njega su ulazna vrata 

nadvišena lukom i reljefnim obiteljskim grbom 

.Također u predgrađu tzv. Borgu nailazimo na još značajnih kuća iz tog vremena. 

Kuća Bakarić – visoka trokatnica, smještena na uglu dviju ulica, strogog gotovo renesansnog 

prizemlja. Na sredini drugog kata simetrično oblikovanog pročelja nalazu se balkonska vrata 

koja osim bogate profilacije okvira imaju i jastučić prekriven lisnato-cvjetnim motivima. U 

vrhu zgrade podno krovnog vijenca smješten je niz maštovitih, plastičnih maskerona i 

životinjskih glava koji zamjenjuju konzole, a nad vijencem nalazi se završna loža pružena 

cijelim pročeljem te rastvorena nizom stupova s lisnatim kapitelima i drugim ukrasima. 

Kuća obitelji Kraljević s pročeljem na trgu sv. Justine veća je jednokatnica L tlocrta. 

Prvi kat na pročelju ima dva manja balkona, a ugao je obuhvaćen velikim balkonom koji 

podupiru duge konzole na krajevima ukrašene ljudskim maskama. U zapadnom dijelu zgrade 

je popločano predvorje ograđeno visokim zidom s velikim portalom na kojem se nalazi 

38

kameni grb. U predvorju je jednostavna kruna zdenca, a stepenište s balustradom uspinje se 

do prvog kata, odnosno ulaza u kuću. 

Uz ove obiteljske kuće spomenut ću i turistima neizostavnu kuću Marka Pola. Marko 

Polo je bio najveći svjetski putnik za kojeg se vjeruje, na temelju raznih izvora, da je rođen u 

Korčuli u kući nedaleko od katedrale. Kuća je tijekom stoljeća bila više puta rušena i 

obnavljana, a u tijeku je izrada dokumentacije za projekt muzeja Marka Pola na tom mjestu, 

koji će se realizirati u suradnji s Ministarstvom kulture RH i Narodnom Republikom Kinom. 

U sklopu kuće nalazi se i kula koja je dostupna posjetiteljima tijekom ljetnih mjeseci te pruža 

izvrstan vidik na Pelješki kanal. 

Slika 14. – Kula Marka Pola 

Osim ovih palača kao stambenu jedinicu potrebno je spomenuti i Opatski dvor u 

neposrednoj blizini katedrale. Ova velika dvokatnica podignuta je između 1876. i 1880. 

godine na mjestu stare biskupske palače. Korčulanska biskupija osnovana je 1300. godine i od 

tog vremena su mjesni biskupi imali godinama sjedište u gradu. Od prvobitne, vjerojatno 

skromne zgrade, ona se postupno, zalaganjem brojnih biskupa proširila na obližnje kuće i pri 

tome znatno preuređena. Najveći zahvati izvedeni su na palači za biskupovanja Franje Manole 

(1643. - 1664.) 5 . Tada je na pročelju podignut veliki balkon s biskupovim grbom i natpisom: 

S. MARCI EPUS. FRANCISCUS. MANOLA SPALATEN. POSUIT. ANN. DNI. MDCLIV. 

(u prijevodu: sv. Marka biskup Franjo Manola Splićanin postavi godine Gospodnje 1654.) 


39

Nakon smrti posljednjeg biskupa, a potom ukinuća biskupije, zgrada je ostala zapuštena. 

Stoga je srušena i na njenu mjestu podignut je novi župni, odnosno opatski dvor - neobarokna 

građevina koja se skladno uklopila u prostor starog grada i njegova središnjeg trga. Srećom 

neki dijelovi stare palače ugrađeni su u novu: to su ukrašeni otvori portala i prozora, natpisi, 

biskupski grbovi, te veliki balkon koji se prostire svom širinom zgrade. Na pročelju, pod 

balkonom je grb biskupa Teodora Dieda, iznad balkona na zidu među prozorima - biforama 

još tri biskupska grba (J. Fagagna, M. Triali, F. Manola). Ulaz sa širokim stubištem ugrađen je 

sa sjeverne strane i povezan sa zatvorenim dvorištem renesansnog tipa. Na sunčanoj, južnoj 

strani preko uske ulice na gornjem je dijelu nadvijen most s malim vrtom i odrinom. Takvi 

mostići koji preko ulice spajaju dva stambena objekta nerijedak su detalj u korčulanskoj 

gradnji. 

7.2. Naselja 

Slika 15. – Biskupska Palača 

Svekolika svjetovna arhitektura u naseljima izvan grada Korčule veže iskustva u gradu 

iskušanih povijesnih razdoblja sa specifičnim prohtjevima seoskog života. U tom smislu 

utvrđuje se skromna tipologija kamenih kuća, mahom jednokatnica koje tvore vrlo raznolike 

ambijentalne cjeline. Ona uglavnom proizlazi iz umijeća obrade kamena lokalnog podrijetla u 

kojem je sve građeno slijedom stoljetnih zidarskih i klesarskih tehnika. Ove seoske građevine 

izvana rijetko primjenjuju prepoznatljive elemente povijesnih stilova. Dekorativni motivi pri 

oblikovanju okvira otvora, ali i kao samostalni umetci (npr. grbovi), češći su u Žrnovu koji je 

40

liže gradu. Najveći broj objekata lišen je uresa, s općenito slabom plastičnom raščlambom 

jer su rađeni u smirenom duhu kasnog klasicizma 19. st. U biti je to graditeljstvo pučkog 

izraza svedeno na geometriju kubičnih volumena pod šatorastim krovovima sa simetričnim 

rasporedom otvora izvana a prostorija iznutra. 

Posve razumljivo, zdanja gospodarske (konobe, mlinice, skladišta i sl.) i osnovne 

praktične namjene (ognjišta, ljetne kuhinje) prate u klesanim izvedenicama oblike sa 

stambenih kuća, ali zaostaju u veličinama i pravilnosti ustroja. Kvalitetnija izgradnja se 

ostvaruje tek u 19. st., uključujući pomniju obradu prostora okućnica s dorađenim elementima 

opreme vrta i svog stambenog okoliša. 

Zasebnu skupinu čine tzv. kašteli, uglavnom jednoćelijske trokatnice ekonomsko- 

stambene svrhe s naglašenim elementima obrambene arhitekture. Podizali su ih moćniji 

privatnici u zaselcima blizu svojih posjeda radi kratkotrajnih boravaka pri sakupljanju ljetina 

a zbog zaštite pred gusarima i vanjskim napadačima. Međutim su čitavome naselju ulijevali 

osjećaj sigurnosti i dobivali polujavni značaj. Ističu se u Prvome selu - Žrnovo Dimitrijev 

kaštel, a u Postrani jednostavniji Didovićev, Jakasov te Curaćev kaštel. U Čari je osim kaštela 

pučkih oznaka na zapadnome vrhu naselja znamenit Španićev kaštel iz 1674. g. te Kanavelić- 

Arnerijev u Zavalatici. 

Ladanjska arhitektura je inače slabije zastupljena, jer osim nekoliko prigradskih 

ljetnikovaca utkanih u novije urbano tkivo same Korčule ulogu te vrste preuzimaju kašteli. 

Izrazitiji primjer spoja male utvrde i ladanjske kuće je na Prvinama u Zavalatici Borić- 

Tvrdeićev kaštel, a na Vrniku još skladniji Fabris - Miroševićev na sjevernoj strani otočića. 

8. SAKRALNO GRADITELJSTVO 

U staroj jezgri Korčule brojne su srednjovjekovne crkve i kapele. Većina je podignuta 

vrlo rano što se saznaje iz najstarijih sačuvanih arhivskih isprava 14. stoljeća 6 . 

Počevši od one najveće i umjetnički najvrednije - katedrale sv. Marka, spomenut ću s 

nekoliko riječi i ostale: crkva sv. Nikole i samostan, crkva Gospojna, crkva Navještenja, crkva 

sv. Antuna, crkva sv. Barbare, crkva sv. Katarine, crkva sv. Mihovila, crkva sv. Petra, crkva 

Svih Svetih, kapela Gospe od Snijega, crkva sv. Justine, crkvu i samostan na otočiću Badiji te 

arheološki lokalitet na otočiću Majsanu. 


41

Pošto i naselja Grada Korčule obiluju mnogobrojnim crkvicama, veću pažnju posvetit 

ću samo župnim crkvama u Žrnovu i Čari. 

8.1. Katedrala sv. Marka 

Stolna crkva sv. Marka, a prije nje manja župna crkva nalazi se u središtu starog grada, 

na trgu u vrhu poluotoka na kojem je grad podignut. Pri proširenju prvobitne crkve, odnosno 

gradnje stolnice početkom 15. st. trebalo ju je uklopiti u već izgrađeni prostor. Da to nije bio 

jednostavan posao svjedoči njen nepravilan tlocrt. 

Katedrala sv. Marka je nedvojbeno jedan od reprezentativnijih primjera u spomeničkoj 

baštini Korčule. Dugo vrijeme gradnje s čestim izmjenjivanjem graditelja dalo je spomeniku 

svojstvena obilježja u kojem se ogledaju odlike korčulanskih klesarskih radionica i umjetnički 

razvoj oblika graditeljstva i kiparstva. 

Obnovu stolne crkve u prvim desetljećima 15. st. započeo je Korčulanin Hranić 

Dragošević s grupom mjesnih zidara i klesara te je upravljao zidanjem lađa i zvonika. Za 

izradu ulaza zapadne strane 1412. g. pozvan je kipar Bonino iz Milana koji je učinio likove 

gradskog zaštitnika, lavova, Adama i Eve za glavna, a reljef sv. Jakova za južna vrata. 

Uz pomoć domaćih klesara isklesao je mnogo ukrasnih dijelova te portala. Njegov 

doprinos je vrlo velik po likovnoj vrijednosti, zasnovanoj na spoju romaničkog ukusa i 

gotičkih oblika. 

Katedrala predstavlja monumentalnu građevinu s podjelom na tri nejednake lađe 

građenu po običaju jadranske crkvene arhitekture. Pri tom je razrađenim ukrasom u kamenu 

plastično naglašen veliki okrugli prozor sred pročelja te rubovi uz kosine krova. Stražnja 

strana je riješena s tri izbočene polukružne apside po obliku i veličini nalik na romaničke 

međutim zbog prezidavanja i gradnje u različitim likovnim razdobljima odaju se pojedinosti i 

iz drugih stilova. 

Kao dio novog pročelja uzdignut je i zvonik, na kojem je nakon dubrovačkih graditelja 

pod nadzorom Ratka Ivančića, nadareni korčulanin Marko Andrijić sagradio završni, po 

obliku i obradi otvoren i razvijen dio. Na renesansnoj osnovi osmerostranog dvostrukog 

tornjića opleo je vijence s kasnogotičkim ukrasnim motivima. Andrijićev gotičko-renesansni 

42

zvonik predstavlja se kao jedina potpuno likovna izvedba umjetničkog zadatka u sveukupnoj 

graditeljskoj baštini Korčule 7 . 

Slika 16.- Katedrala Sv. Marka 

Slično kao izvana i u unutrašnjosti se vidi miješanje stilskih odlika. Dosljedno je 

provedeno spajanje renesansne graditeljske osnove s gotičkim motivima. Visoki glavni brod 

te pobočne lađe s galerijama krase jednostavni otvori arkada i bifora te ocrtani prozori za 

dobivanje vanjskog svjetla. 

U katedrali nalazimo razne ukrase poput onih u obliku isklesanog lišća na kapitelima 

sa simboličnim likovima za koje su zaslužni kipari Krševan Bogdanić te Andrija Marković. 

U južnoj lađi uzidana je grobnica biskupa Malumbre sa sarkofagom i ležećim likom 

pokojnika što je značajan primjer prodora renesansnog realizma u kiparstvu naših krajeva. 

7 Fisković, I.: Kulturno umjetnička prošlost Pelješkog kanala, Mogućnosti, Split, 1972., 43. str. 

43

Neizostavan dio katedrale je i ciborij nad oltarom kojeg je podigao Marko Andrijić. 

Zadržavši stari tip iz dalmatinske romanike obilježio ga je svojstvenim izborom motiva 

prijelaznog stila. Na ciboriju vidimo pune kipove Navještenja koji uz Boninove skulpture 

predstavljaju najbolje figuralne predstave u Korčuli. 

Uz sjevernu stranu stolnice prigrađeno je svetište sv. Roka kao četvrta lađa pod 

zasebnim krovom. Međutim osrednji radnici majstora Pavlović-Milića nisu uspjeli stvoriti 

traženu cjelinu sa zgradom katedrale. Također vidi se razlika u izradi ukrasa i pojedinosti što 

sve zajedno umanjuje likovnu vrijednost cjelokupnog ostvarenja dovršenog 1571. g. 

8.2. Crkva i samostan sv. Nikole 

Nedaleko stare jezgre podignuta je krajem 15. stoljeća dominikanska crkva i samostan 

sv. Nikole. Pri opsadi Korčule 1571. godine Turci su opljačkali i spalili samostan koji se već 

početkom 17. stoljeća obnavlja, a crkva širi dodatkom druge lađe. Ovaj slikoviti kompleks 

nalazi se neposredno uz obalu, pred crkvom je manji popločani trg - terasa, a sve okružuje 

zelenilo borova i vrta. 

Slika 17.- Samostan Sv. Nikole 

Samostan je strogo zatvorena građevina čvrstih zidova, gotovo bez ukrasa. Na dijelu 

okrenutom moru dva su mala barokna balkona. Unutar samostana nalazi se jednostavni 

44

četverokutni klaustar iz 16. stoljeća koji je u sredini s malim vrtom okružen stupovima s 

odrinom. 

Crkvu čine dvije jednako velike pravokutne lađe bez apsida, a otraga je jednokatni 

zvonik natkriven baroknom kupolom. Pročelja obiju crvenih lađa završavaju trokutnim 

zabatom, portal zapadne starije je gotički, dok je onaj s istočne strane barokni. Unutrašnjost 

crkve je svedena na dva bačvasta stropa, a stupove koji odvajaju lađe ukrašava plitko klesani 

reljefni barokni cvjetni motiv iz 17. stoljeća. 

8.3. Crkva naša Gospojna 

Dokumenti i isprave vrlo rano spominju Gospinu crkvicu na trgu pred katedralom. 

Njezin je sadašnji maniristički izgled s kraja 16. stoljeća. To je bila kapela (mauzolej) mjesnih 

plemićkih obitelji Gabrielis i Ismaelis čije su palače u neposrednom susjedstvu. Na zidovima i 

podu crkve su nadgrobne ploče obiju obitelji ukrašene grbovima. Na mramornom baroknom 

oltaru stoji mali drveni polikromirani i pozlaćeni kip Bogorodice iz 18. stoljeća, a zid iza 

oltara ukrašava mozaik suvremenog nizozemskog umjetnika Schrickela. 

Slika 18.– Crkva naša Gospojna i stup posvećen Mlečanima 

45

8.4. Crkva navještenja 

U sjeverozapadnom dijelu grada podignuta je 1572. godine malena crkva maniristički 

skladno oblikovanog pročelja. Njezin ukras vješto je i bogato klesan, a cjelina skladno 

uklopljena u stiješnjeni prostor gradske ulice. Kapela je pripadala plemićkoj obitelji Dolfin 

(Delfin) te se na susjednoj kući nalazi njihov grb. 

8.5. Crkva sv. Antuna 

Ova crkva posvećena sv. Antunu Padovanskom sagrađena je podalje od grada na 

brežuljku zvanom Glavica. Tu je već u 14. stoljeću bila crkvica sv. Antuna Pustinjaka, a uz 

nju vjerojatno i redovnička, pustinjačka nastamba. Krajem 17. stoljeća korčulanski biskup 

Nikola Španić obnavlja crkvu dodajući joj barokni portal i prozore, a želio je u njoj biti i 

sahranjen. Tada je izgrađeno slikovito visoko kameno stepenište (102 stepenice), a uz njega 

posađena aleja čempresa. U vrhu stepeništa nalazi se jednostavni visoki kameni portal s 

lukom na kojemu je grb obitelji Španić. Pred crkvom je popločani mali trg, a u uglu kruna 

bunara (cisterne). Uz crkvu stoji jednokatna skromna nedavno obnovljena kuća na kojoj su 

dva stara reljefa: gotički s likom sv. Antuna Pustinjaka i barokni sv. Antuna Padovanskog. 

Ova cjelina crkvice sa stepeništem i alejom čempresa zaštićena je kao spomenička prirodna 

vrijednost. 

8.6. Crkva sv. Barbare 

Podignuta je kao crkva sv. Trojstva u 15. stoljeću, a u 17. stoljeću dobiva barokni 

izgled kad je preuzima Bratovština topnika sv. Barbare mijenjajući njezin naslov. Početkom 

20. stoljeća je prodana pravoslavnoj crkvi i preuređena. 

8.7. Crkva sv. Katarine 

U ispravama se spominje vrlo rano, a pregradnjom u 16. stoljeću dobiva današnji 

oblik. Nalazi se u ulici do južnih zidina i u posjedu je obitelji Kapor koja u blizini ima palaču 

i veliki vrt. 

8.8. Crkva sv. Mihovila 

Crkva na trgu pred Vijećnicom također se spominje vrlo rano u ispravima. Sadašnji 

barokni izgled dobiva u 17. - 18. stoljeću. Na glavnom mramornom, baroknom oltaru je slika 

Gospe od utjehe venecijanskog umjetnika Domenika Maggiotta iz 18. stoljeća. Na sjevernom 

zidu ugrađena je majstorski klesana renesansna propovjedaonica. Ostali oltari i predmeti u 

46

crkvi imaju ponajprije kulturno - povijesno značenje. Početkom 19. stoljeća s južne strane 

crkvi je dodana klasicistička kapela Gospe od utjehe. 

8.9. Crkva sv. Petra 

Ova crkva smještena je na malom trgu sjeverno od katedrale. Isprave je spominju već 

u 14. stoljeću. Njezin sadašnji skromni, rustični izgled posljedica je višekratnih pregradnji. 

Slika 19.- Crkva sv. Petra 

Reljef sv. Petra nad portalom djelo je majstora Bonina iz Milana načinjeno početkom 

15. stoljeća, a iz istog vremena je i cijelo pročelje s jednostavnim zvonikom na preslicu. 

Crkvenu unutrašnjost natkriva otvoreni strop s gredama. Uza zidove na konsolama stoji 13 

drvenih baroknih kipova Apostola i Evanđelista, a na oltaru lik sv. Petra. To su djela 

nepoznatih venecijanskih umjetnika 18. stoljeća. Pod crkve prekrivaju stare nadgrobne ploče. 

8.10. Crkva Svih Svetih 

U jugoistočnom djelu grada neposredno uza zidine postojala je crkva ovog imena već 

u 13. stoljeću, a nakon višekratnih pregradnji sadašnji barokni izgled dobila je u 18. stoljeću. 

Na njezinu se pročelju ističe visoki, skladno oblikovani zvonik na preslicu iz 1749. godine. 

Jednobrodna, pravokutna unutrašnjost crkve ima u svetištu trokatni kameni ciborij oslonjen na 

stupove izveden početkom 16. stoljeća prema onom iz katedrale. Strop crkve prikrivaju 

rezbarene kasete s nizom slika koje je krajem 17. stoljeća izveo bokokotarski umjetnik Tripo 

Kokolja. 

47

8.11. Kapela Gospe od snijega 

Kapela je smještena u renesansnom trijemu podignutom početkom 16. stoljeća uz 

Vijećnicu, a obnovljena u prvoj polovici 20. stoljeća kad dobiva velike vratnice od okovanog 

željeza. Na njezinu oltaru nalazi se mala slika Bogorodice. 

8.12. Crkva sv. Justine 

Crkva je završena krajem 19. st. po zamisli Vicka Smrkinića u klasicističkom stilu. 

Osmerokutnog je oblika na pomalo stiješnjenoj osnovici s pridodanom četvrtastom apsidom i 

malim predvorjem. Kupola crkve je njen glavni motiv kako izvana tako i pri unutrašnjem 

sagledavanju. Na njenom vrhu nalazi se Radićev kip Krista pobjednika. 

Slika 20.- Kupola crkve Sv. Justine 

Posebna vrijednost ove crkve leži u ostvarenju skladne protuteže kamenog volumena 

nasuprot starom gradu te vještom uklapanju u prostor malog baroknog trga usred predgrađa. 

8.13. Badija: crkva i samostan 

Istočno od grada Korčule u Pelješkom kanalu i arhipelagu otočića najveći je otok 

danas nazvan Badija. U njegovoj zaklonjenoj južnoj uvali smješten je stari franjevački 

samostan s crkvom. U ispravama se Badija spominje u 14. stoljeću pod nazivom "Scoleum 

Sancti Petri" po crkvici koja se tu nalazila, a kasnije je sagrađena Gospina crkva. Krajem 14. 

48

stoljeća na otok dolaze franjevci iz Bosne dobivši ga u posjed od korčulanskog Velikog vijeća 

te grade samostan. Od tada su franjevci držali Badiju sve do 1950. godine kad im je 

aksproprijacijom oduzeta u svrhu vojnih potreba. Kasnije se koristila kao športsko - turistički 

centar. 

Slika 21.- Samostan na Badiji 

Velika crkva posvećena Uznesenju Bogorodice sagrađena u drugoj polovici 15. 

stoljeća u gotičko - renesansnom stilu, djelo je korčulanskih majstora. Uz renesansni portal s 

kipovima Bogorodice i svetaca, na visokom pročelju je i bogato gotičko renesansna rozeta, a 

trokutni zabat kruni vijugavi lisnati vijenac. Unutrašnjost je jednobrodna, visoka, svedena 

bačvastim stropom. Veliki kameni glavni oltar u svetištu djelo je velikog majstora Vilima 

Montina iz Bassana nastalo 1724. godine prema nacrtu Andrije Tiralija. U apsidi iza oltara 

veliki je drveni renesansni kor. Izvana ova kapela ima oblik sličan tvrđavi pa i puškarnice pod 

strehom. 

Prvobitna samostalna zgrada višekratno je pregrađivana, a sadašnji izgled dobiva 

početkom 20. stoljeća. Posebno se ističe u cjelini očuvani gotičko - renesansni veliki 

četverokutni klaustar završen 1477. godine. Okružuje ga hodnik sveden križnim stropom, 

otvoren prema središnjem prostoru nizom arkada sastavljenih od trifora. Lukovi i stupovi 

ukrašeni su majstorski klesanim cvjetnolisnatim pojedinostima. Ovaj klaustar jedan je od 

najvrsnijih na hrvatskoj jadranskoj obali. 

49

8.14. Majsan: sakralni sklop 

Slika 22.- Klaustar 

Majsan je otočić korčulanskog arhipelaga koji se nalazi sučelice Orebiću. Na temelju 

brojnih istraživanja i materijalnih tragova smatra se da je tu bio najstariji hrvatski samostan. 

Taj je sklop od 1963. do 1968. istraživala arheološka ekipa na čelu s Cvitom Fiskovićem, a 

poslije ga je detaljnije opisao Igor Fisković. Na tom su otočiću između ostalog pronađene 

obrambene kule, središnji atrij, kuhinja, kupaonica, ćelije za spavanje, bunar, poljoprivredno 

spremište i groblje. Pretpostavlja se da se radi o ranokršćanskom sakralnom sklopu 

prvenstveno stoga što su pronađene prostorije s ranokršćanskom memorijom i 

srednjovjekovna crkvica posvećene biskupu Maksimu koji je umro potkraj 4.st. 8 ( Građevinar 

58 (2006) 850 str) 

Nažalost ovo arheološko nalazište nije zaštićeno i iako su danas još uvijek vidljivi 

zidovi sklopa, lokalitet je u vrlo lošem i zaraslom stanju. 

8.15. Žrnovo: Crkva sv. Martina 

Crkva sv. Martina je župna crkva u Žrnovu te po svojem izgledu predstavlja najveći 

žrnovski spomenik. Sastoji se od tri nasvođene lađe sa zatvorenim i masivnim oblicima, koji 

odražavaju ugledanje mjesnih majstora na postojeće inačice preuzete s gradskih crkava. U 

glavnoj lađi i nad apsidom pravokutne osnove postavljeni su bačvasti svodovi gotički 

8 

Regan, K.; Nadilo, B.: Crkveno graditeljstvo, Građevinar, Hrvatski savez građevinskih inžinjera, Zagreb, 58, 

2006., 10, 850. str. 

50

savijenog luka, a nad pobočnim lađama vidimo križne svodove. Barokni stil se jedino iskazao 

na oltarima koji su isklesali pučki kamenoklesari. Na glavnom oltaru nalazu se kipovi sv Petra 

i sv. Pavla iz 1745.g. Nad crkvom je uzdignut zvonik sa zatvorenim tijelom i rastvorenom 

lođom pod završnom kupolom. 

Slika 23. – Crkva Sv. Martina 

Osim crkve sv. Martina u Žrnovu se nalazi još i crkva sv. Roka, sv. Mihovila, sv. 

Ante, sv.Vida na žrnovskom groblju i dr. 

Ove crkvice skromnih seoskih oblika vidno zaostaju za matičnom, kako po 

jednostavnom osnovnom zidanju , prostornom ustrojenju, tako i po sasvim oskudnoj 

umjetničkoj opremi. 

8.16. Čara: Crkva sv. Petra 

Crkva je smještena u donjem dijelu naselja Čara koje se lepezasto proširilo uokolo po 

blagoj padini. Crkva je u spisima spominjana još u 15. st., a smatra se da je nastala davno 

prije. Na mjestu današnje crkve nalazila se manja crkva s ložom te se dugo vremena nastojalo 

skupiti sredstva i ideje za njeno proširenje. To se napokon i dogodilo 1939. g. 

Danas je to trobrodna crkva pravokutnog tlocrta s produženim središnjim brodom.Na 

pročelju središnjeg broda nalaze se velika pravokutna vrata stepenasto profiliranog okvira, a 

nad nadvratnikom trokutni zabat s križem u vrhu te likom sv. Petra u njegovoj niši. Iznad 

portala je rozeta širokog profiliranog okvira čiji otvor ispunjava osam vitkih stupića. Pročelje 

završava trokutnim zabatom ukrašenim nizom reljefnih polulukova. 

51

Unutrašnjost crkve je nadsvođena križnim stropom. Tu se nalaze tri oltara od kojih je 

glavni izradio Pavao Bilinić iz Splita 1886. g. Nailazimo na sakristiju, pjevnicu te prizemlje 

zvonika. Kao i cijela crkava, zvonik je također građen vrsno obrađenim kamenom. Na njemu 

se uočavaju simetrično postavljene ostakljene bifore, a iznad njih nalaze se trifore. Zvonik 

završava terasom na kojoj je postavljena šestostrana kupola s piramidalnim krovom. 

9. JAVNI PROSTORI 

Usporedo sa izgradnjom stambenih, sakralnih i obrambenih objekata, gradili su se i 

javni prostori kao što je gradska vijećnica. Počeci njene gradnje zabilježeni su još u 15. st., 

nakon čega su slijedile brojne preinake i nadogradnje tog prostora. 

Trg vijećnice otvara se pri ulazu u grad s kopna, okružen vijećnicom, dvjema 

stambenim zgradama, crkvicom sv. Mihovila, kućom gradskog kirurga te Kulom kopnenih 

vrata. Svojom prostornom dispozicijom i arhitektonskom ekspresijom stvara skladnu 

kompoziciju u kojoj svaki od ovih sadržaja ima poseban izdvojen položaj. Svakako 

najmarkantniji objekt ovog prostora je Vijećnica koja svojim skladnim pročeljem dokazuje 

majstorstvo svojih graditelja. Prizemlje ove zgrade je koncipirano kao loža rastvorena prema 

trgu i prema ulici sa po tri luka oslonjena na zidani parapet u koji su u srednjim lukovima 

učinjena vrata. Južna, ulična strana lože je proširena natkrivanjem ulice, a na sjevernoj strani 

su bili slijepi lukovi ispunjeni zidom koji su sada preuređeni na način da se omogući širi 

prolaz ka kancelarijama. 

Slika 24.- Pogled iz vijećnice na crkvu Sv. Mihovila 

52

Atraktivnost trga pojačana je i kamenim klupama koje prate pročelje vijećnice i dvije 

strane niše pred crkvicom, dok se u loži prizemlja Vijećnice nalazi kamena trpeza sa 

sjedalima što je u prošlosti služilo za razne skupove i svečanosti. 

Na trgu nailazimo na fino profilirani stup s mletačkom glavom, izrađen 1569. g.od 

strane domaćeg majstora Vicka Lujeva, koji i likovno obogaćuje ovaj prostor. 

Nešto prije podignut je i drugi stup kao spomenik Mlecima, na trgu ispred katedrale. 

Taj stup je imao funkciju postolja za barjak, a na njegovim reljefima vidljivi su posljednji 

odrazi gotičkog cvata korčulanskih radionica. 

Položaji ovih stupova odabrani su kao naglašavanje mrtvih uglova trgova te nastojanje 

u oživljavanju gradskih prostora. 

Upravo taj Trg pred katedralom je i danas najveći, središnji prostor u starom gradu. 

Oblikovan je tijekom stoljeća te više puna preinačavan gradnjom ili rušenjem crkava i zgrada 

koje ga okružuju. Danas ga krasi zgrada katedrale, palača Gabriellis s biforama i bogato 

izrađenim balkonom i biskupska palača s barokno izgrađenim dugačkim balkonom iz 17. st. 

Također ga nadopunjuje fino oblikovana maniristička fasada palače Arneri. 

Također vrlo lijep i reprezentativan je i prostor ulaza u grad s njegove zapadne strane. 

Između četvrtaste kule Pomorskih vrata i kasnorenesanse lučke lože prilazi se niskim 

stubištem koje se potom razdvaja u dva suprotna kraka. Sa strana stubišta je 1581. g. podignut 

obelisk knezu A. Polaniju, a 1680. g. su u počast tadašnjem knezu A. Paskvaligu simetrično 

postavili drugi stup, koji je istovjetan prvotnom po obliku te sličan po načinu izrade. Ukrašeni 

su i okviri ulaza s natpisom o slavi naselja i mletačkih upravitelja te je izrađeno nekoliko 

klesarija pokrajinskog baroka koje su oživjele jednostavno zamišljeni prilazni prostor. 

Trgovi su uvijek bili važan segment u izgradnji Grada Korčule, pa se na relativno vrlo 

malom prostoru stare gradske jezgre, osim navedenih, formira još nekoliko manjih trgova kao 

što su trg ispred crkve sv. Petra i trg ispred crkve Svih Svetih. 

Širenjem grada van zidina nastajali su novi trgovi i drugi javni prostori u kojima se 

stanovništvo okupljalo. Danas je to svakako najprometniji trg Plokata podno južnih zidina 

grada te odmah do njega manji barokni trg sv. Justine gdje se nalazi i istoimena crkvica. 

53

10. ZAKLJUČAK 

Prostornim planom Grada Korčule nastoje se obuhvatiti svi aspekti života, krajobraza i 

kulture življenja na otoku. Specifičnost grada na otoku je značajna prometna izoliranost u 

odnosu na gradove na kopnu, što je vjekovima ljude na otoku tjeralo da organiziraju život na 

način da što manje ovise o kretanjima na kopnu. Stoga nije čudno da je grad vrlo rano imao 

organiziranu poljoprivrednu proizvodnju, opskrbu vodom, trgovinu, obrambeni sistem, sistem 

zdravstvene zaštite, organizirani kulturni život, školstvo i sl., te je sve to uredio statutom 

Grada Korčule još 1214. godine. Karakteristično za grad Korčulu je što se nalazi na povijesno 

značajnoj ruti pomorskih odnosno trgovačkih putova, te je oduvijek imao doticaj sa raznim 

svjetskim kulturama koje su ostavile traga kako u narodnim običajima, razvoju umjetnosti, 

kulturi življenja tako i u graditeljstvu. 

Korčula je od samog početka svog postojanja bila otvoren grad koji je rado prihvaćao 

pozitivna kretanja u kulturi i graditeljstvu te su se u tom smjeru ljudi iz grada školovali širom 

Europe da bi se većina njih nakon školovanja vratili u Korčulu da primijene svoja znanja. 

Osim visokoobrazovanih ljudi kao što su bili advokati, liječnici, umjetnici, inženjeri i sl. grad 

Korčula je bio nadaleko poznat po vrhunskim majstorima brodogradnje i kamenoklesarstva . 

Sve navedeno je ostavilo traga kroz povijest što se vidi kroz svaku građevinu unutar 

zidina grada, ali i van njih. Same građevine nam kazuju da je unutar zidina živio bogatiji sloj 

stanovništva koji se uglavnom bavio trgovinom. Također nam broj sakralnih objekata govori 

o velikoj prisutnosti i utjecaju svećenstva. Grad se kroz povijest širio van zidina i te dijelove 

grada su naseljavali obični pučani, zanatlije i težaci, a bogatije obitelji su van zidina gradili 

ljetnikovce i uređivali perivoje. 

Čitavo to bogato graditeljsko nasljeđe sačuvano je do danas. Na žalost, veliki dio je u 

stanju propadanja i to iz razloga neutvrđenih nasljednika ili nedostatka izvora financiranja za 

njihovu obnovu. Graditeljsko nasljeđe ima veliki značaj za grad Korčulu s obzirom da je 

jedna od najvažnijih smjernica razvoja grada turizam. U tom smislu Grad je interesantan za 

turiste te ga oni u velikom broju i posjećuju. To nam kao posljedicu donosi potrebu za 

dodatnom izgradnjom na gradskom području kako stambenih, kulturnih, javnih, turističkih i 

infrastrukturnih objekata. 

Također pri izradi prostornog plana, uvijek se vodi računa da se kulturno povijesna 

baština zaštiti odnosno ne nagrdi njen današnji izgled koji je prepoznatljiv u svijetu. Najveći 

54

uspjeh u zaštiti kulturno povijesne baštine grada bi se postigao kad bi UNESCO prihvatio 

prijedlog zaštite stare jezgre grada. 

55

11. LITERATURA 

1. Fazinić, A.: Korčulanska kulturna i spomenička baština, Matica hrvatske, Korčula, 

2009. 

2. Fisković, I.: Kulturno umjetnička prošlost Pelješkog kanala, Mogućnosti, Split, 1972. 

3. Kalogjera, B.: Korčula-Portret jednog grada na istočnom Jadranu, Matica hrvatska, 

Korčula, 1995. 

4. Regan, K.; Nadilo, B.: Crkveno graditeljstvo, Građevinar, Hrvatski savez građevinskih 

inžinjera, Zagreb, 58, 2006., 10 

5. Fazinić, A: Ponešto o javnom graditeljstvu 19. stoljeća u Korčuli, Godišnjak Grada 

Korčule, Gradski muzej Korčula, Korčula 2010, 13 

6. Kalogjera, D.: Grad Korčula, monografija, Korčula, 2006., 235. Str. 

7. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) 

8. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03 

Ispravak, NN 87/09) 

9. Pravilnik o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 37/01, NN 4/08) 

10. Prostorni plan uređenja Grada Korčule, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski Fakultet- 

Zavod za urbanizam i prostorno planiranje, gl. planer: prof.dr.sc. Oleg Grgurević, 

Zagreb, 2003. 

11. Fisković, I.: Prijedlog uključenja urbane jezgre grada Korčule za upis u Tentativnu 

listu za upis na Listu svjetske baštine, Korčula, 2006. 

12. http://whc.unesco.org/en/tentativelists/5105/ 

13. http://www.korcula.hr/ 

56

zavrÅ¡ni rad - GraÄ‘evinski fakultet - SveuÄiliÅ¡te u Rijeci

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

zavrÅ¡ni rad - GraÄ‘evinski fakultet - SveuÄiliÅ¡te u Rijeci