Mobilni lokacijski servis za pozicioniranje i prezentiranje objekata ...
Mobilni lokacijski servis za pozicioniranje i prezentiranje objekata ... Mobilni lokacijski servis za pozicioniranje i prezentiranje objekata ...
infrastrukture korisnicima dostavljaju potrebne podatkovne i informacijske usluge ovisno o mjestu na kojem se korisnici nalaze. Lokacijski servisi mogu se promatrati kao splet novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u koje ubrajamo mobilni telekomunikacijski sustav, tehnologiju za pozicioniranje, geografski informacijski sustav te bazu s prostornim podacima [4]. Osim spomenutih tehnologija, lokacijski sustav čine još i servisi pružatelja usluga te servisi pružatelja sadržaja. U početku su mobilne telekomunikacijske tehnologije omogućavale prijenos isključivo glasovnih podataka, no njihov razvoj u posljednjih nekoliko godina rezultirao je mogućnošću prijenosa multimedijalnih podataka te se time povećao spektar područja njihove primjene. Mobilni komunikacijski sustav načinjen je od mobilnog uređaja i bežične komunikacijske mreže. Mobilni uređaj, najčešće u obliku mobilnog telefona ili osobnog digitalnog pomoćnika (Personal Digital Assistant – PDA), korisniku omogućuje slanje zahtjeva te primanje traženih informacija i usluga putem bežične komunikacijske mreže. Glavni ulazni podatak lokacijskog servisa kod obrade zahtjeva je točna pozicija korisnika koji je zatražio određenu uslugu. Tako možemo govoriti o lokacijskim tehnologijama baziranim na mrežama (engl. Network Based Technologies), lokacijskim tehnologija baziranim na dodatnim uređajima (engl. Handset Based Technologies) te na hibridnim tehnologijama [22]. Danas većina mobilnih uređaja za pozicioniranje koristi GPS (Global Positioning System) prijemnik prvenstveno zbog njegove preciznosti i prihvatljive cijene. Osim GPS lociranja, pozicija se može utvrditi pomoću informacija o ćeliji mobilne mreže u kojoj se korisnik nalazi, kao na primjer kod COO (engl. Cell-of-origin) tehnologije, ili možemo govoriti o AOA (engl. Angle of Arrival) tehnologiji lociranja koja se temelji na mjerenju kuta signala od mobilnog uređaja do najmanje dva odašiljača. Tu su još TDOA (engl. Time Distance of Arrival), E-CID (engl. Enhanced cell ID), E-OTD (engl. Enhanced Observed Time Difference) ili A-GPS (engl. Assisted Global Positioning System) tehnologije za lociranje, a svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke [22]. S druge strane, temeljnim elementom lokacijskog servisa smatra se geografski informacijski sustav (GIS) koji služi za upravljanje, obradu i dostavljanje prostornih informacija koje su pohranjene u odgovarajućoj bazi podataka. Pružatelji usluga ove vrste prilikom obrade zahtjeva korisnika obavljaju pretraživanje baza podataka, lociranje objekata od interesa, proračun najkraćeg puta, definiranje načina navigacije do objekta itd. Međutim, pružatelji usluga lokacijskih servisa ponekad ne upravljaju svim informacijskim resursima koje bi korisnici mogli zahtijevati, već se oni nalaze pohranjeni kod specijaliziranih pružatelja sadržaja (kartografske agencije, prometna poduzeća, žute stranice i sl.) pa se između njih često uspostavlja suradnja koja omogućuje oblikovanje novih vrsta usluga lokacijskih servisa (npr. obavijest o slobodnom prostoru u parkiralištima u urbanim sredinama, distribucija marketinških informacija te informiranje o turističkim uslugama i ponudi). Krajem devedesetih došlo je do povećane uporabe mobilnih telefona te je veliki broj proizvođača bežičnih mobilnih tehnologija i kartografskog softvera ušao na tržište lokacijskih servisa [8]. Osim u prometu, lokacijski su servisi zbog svojih karakteristika najprikladniji za implementaciju u području turizma, što je dokazano istraživanjima i projektima koji su u tom području provedeni. Primjerice, možemo spomenuti projekt CRUMPET (Creation of Userfriendly Mobile Services Personalised for Tourism), koji financira EU, a osnovna mu je namjena bila razviti višeagentni sustav koji će implementirati i vrednovati personalizirane turističke usluge [12]. Od ostalih lokacijskih servisa koji nude podršku turistima potrebno je izdvojiti Cyberguide [1], koji pruža informacije o znamenitostima s kojima bi se posjetitelji u određenom gradu mogli susresti, Guide [5] kao individualizirani inteligentni elektronički turistički vodič, PinPoint Tourist Guide [16] kao kontekstualno usmjeren klijent-server servis, Hippie [10], koji ima sposobnost učenja i pamćenja interesa korisnika te M-views [7], kod kojeg je stavljan naglasak na narativni aspekt lokacijskog servisa. U ovom radu prikazat će se arhitektura mobilnog lokacijskog sustava za pozicioniranje kulturne baštine, objasnit će se njegove karakteristike te će biti prikazani mogući scenariji njegove uporabe. Osim toga, ilustrirat će se na koji se način popularne Web 2.0 tehnologije mogu integrirati u lokacijske servise za pozicioniranje objekata.
2. Lokacijski servisi i prezentacija kulturne baštine Za uspješnu prezentaciju informacija o kulturnoj baštini potrebno se usmjeriti na različite vrste uređaja (onih u općoj uporabi poput stolnih i prijenosnih računala koja su spojena na Internet, kao i specijaliziranih uređaja koji se koriste samo u muzejskim prostorima ili na arheološkim lokalitetima). U novije vrijeme prezentacija kulturne baštine usmjerava se i na uređaje poput mobitela i osobnih digitalnih pomoćnika, kao dodatni kanal za komunikaciju s korisnicima takvih informacija. Osim toga, računalne su tehnologije sve prisutnije u ljudskom okruženju i računalni sustavi sve su više postavljeni i umreženi tako da prate situaciju u ljudskoj okolini te prosuđuju o toj okolini i kontekstu u kojem se nalazi korisnik informacija prilagođavajući specifičnoj situaciji i potrebama korisnika svoj rad, kao i informacije koje mu prosljeđuju [17]. Primjerice, najnovije tehnologije omogućuju praćenje zanimanja posjetitelja za određene izloške u muzeju (snimanjem posjetitelja, njihova kretanja u muzeju i smjera pogleda) te prezentiranje prilagođenih audiovizualnih informacija o izlošku u skladu s njihovim interesima. Druga rješenja omogućuju izradu personalizirane rute za obilazak izložaka u skladu s interesima koje posjetitelj prethodno specificira. Treća vrsta solucija omogućuje slanje multimedijalnih sadržaja na mobilni uređaj korisnika u skladu s njegovom lokacijom u prostoru s objektima kulturne baštine. Inteligentni turistički vodiči posebno su pogodno područje za kombiniranje tehnologija mobilnih uređaja i lokacijskih servisa i oni za sada obuhvaćaju sljedeće tri razine tehnologija [19]: (a) elektroničke mape; (b) lokacijski osjetljive elektroničke mape; (c) inteligentne lokacijski osjetljive elektroničke mape. Primjerice, inteligentne lokacijski osjetljive elektroničke mape nastoje predvidjeti kojim će sljedećim objektima pristupiti posjetitelj te relativno sporom mobilnom vezom unaprijed učitati multimedijalne sadržaje o tim objektima koji bi posjetitelje mogli zanimati. Takvi sustavi mogu na temelju prostornog ponašanja posjetitelja i njegovih prethodnih izbora informacija za učitavanje na mobilni uređaj kreirati posjetiteljima prilagođene personalizirane sadržaje i preporuke. Na kraju, informacije prikupljene od aktualnih posjetitelja pomoću inteligentnih lokacijskih servisa, npr. o njihovom interesu i preporukama u odnosu na određene objekte te multimedijalni sadržaji koje su posjetitelji prikupili i odlučili podijeliti s drugima (npr. svoje fotografije s konkretnih lokacija), mogle bi se koristiti za usmjeravanje i informiranje budućih posjetitelja. Naravno, ova posljednja vrsta tehnologija može uključiti i potencijalno zanimljive lokacije i predmete interesa koji još nisu uključeni u službene turističke mape i brošure. Neke mogućnosti primjene lokacijskih uređaja u sustavima za promociju kulturne baštine uključuju učenje povijesti putem simulacije povijesnih bitki u konkretnom prostornom okruženju, ali uporabom virtualnih svjetova u višekorisničkim igrama [13]. Druge istraživane mogućnosti vezane su uz aplikacije osjetljive na kontekst [15] u kojem se nalazi posjetitelj muzeja ili arheološkog područja, a koje na mobilnom uređaju posjetitelja automatski prikazuju više ili manje detaljne personalizirane informacije vezane uz položaj u muzeju (npr. dvoranu s izlošcima i/ili konkretnu sliku prema kojoj je posjetitelj usmjeren) ili njegov položaj na arheološkom lokalitetu (npr. 3D simulaciju neke antičke građevine koja pokazuje kako je ona nekad izgledala imajući u vidu pogled s položaja na kojem se nalazi posjetitelj tog lokaliteta). Takve 3D simulacije mogu biti dopunjene inteligentnim vodičem koji će pomagati posjetitelju prilikom kretanja arheološkim lokalitetom te uređajem za prikaz vizualnih i auditivnih sadržaja kojeg posjetitelj stavlja na glavu (tzv. head-mounted display) koji omogućuje da se prilikom promatranja današnjeg izgleda nekog lokaliteta (npr. trkališta u Olympiji) preko prozirnog displeja prikažu simulacije kretanja drevnih stanovinika (npr. atletičara koji trče atletskom stazom) u tom prostoru [23]. Opisane superpozirane prikaze moguće je učiniti vrlo preciznima tako da se, osim GPS uređaja, sustavu za utvrđivanje orijentacije posjetitelja pridoda kompas (za određivanje orijentacije) i videokamera koja omogućuje da sustav prepozna objekt prema kojem je posjetitelj usmjerio pogled (npr. uporabom videokamere na uređaju poput dalekozora koji omogućuje promatranje konkretnog objekta i prikaz superponirane virtualne slike njegovog izgleda u antičko doba) [24].
- Page 1: Mobilni lokacijski servis za pozici
- Page 5 and 6: definiranih korisničkih zahtjeva,
- Page 7 and 8: moći informacije nadopunjavati svo
- Page 9 and 10: [12] Poslad, S., Laamanen, H., Mala
infrastrukture korisnicima dostavljaju potrebne podatkovne i informacijske usluge ovisno o<br />
mjestu na kojem se korisnici nalaze. Lokacijski <strong>servis</strong>i mogu se promatrati kao splet novih<br />
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u koje ubrajamo mobilni telekomunikacijski<br />
sustav, tehnologiju <strong>za</strong> <strong>pozicioniranje</strong>, geografski informacijski sustav te bazu s prostornim<br />
podacima [4]. Osim spomenutih tehnologija, <strong>lokacijski</strong> sustav čine još i <strong>servis</strong>i pružatelja<br />
usluga te <strong>servis</strong>i pružatelja sadržaja.<br />
U početku su mobilne telekomunikacijske tehnologije omogućavale prijenos isključivo<br />
glasovnih podataka, no njihov razvoj u posljednjih nekoliko godina rezultirao je mogućnošću<br />
prijenosa multimedijalnih podataka te se time povećao spektar područja njihove primjene.<br />
<strong>Mobilni</strong> komunikacijski sustav načinjen je od mobilnog uređaja i bežične komunikacijske<br />
mreže. <strong>Mobilni</strong> uređaj, najčešće u obliku mobilnog telefona ili osobnog digitalnog pomoćnika<br />
(Personal Digital Assistant – PDA), korisniku omogućuje slanje <strong>za</strong>htjeva te primanje traženih<br />
informacija i usluga putem bežične komunikacijske mreže. Glavni ulazni podatak lokacijskog<br />
<strong>servis</strong>a kod obrade <strong>za</strong>htjeva je točna pozicija korisnika koji je <strong>za</strong>tražio određenu uslugu. Tako<br />
možemo govoriti o <strong>lokacijski</strong>m tehnologijama baziranim na mrežama (engl. Network Based<br />
Technologies), <strong>lokacijski</strong>m tehnologija baziranim na dodatnim uređajima (engl. Handset<br />
Based Technologies) te na hibridnim tehnologijama [22]. Danas većina mobilnih uređaja <strong>za</strong><br />
<strong>pozicioniranje</strong> koristi GPS (Global Positioning System) prijemnik prvenstveno zbog njegove<br />
preciznosti i prihvatljive cijene. Osim GPS lociranja, pozicija se može utvrditi pomoću<br />
informacija o ćeliji mobilne mreže u kojoj se korisnik nalazi, kao na primjer kod COO (engl.<br />
Cell-of-origin) tehnologije, ili možemo govoriti o AOA (engl. Angle of Arrival) tehnologiji<br />
lociranja koja se temelji na mjerenju kuta signala od mobilnog uređaja do najmanje dva<br />
odašiljača. Tu su još TDOA (engl. Time Distance of Arrival), E-CID (engl. Enhanced cell<br />
ID), E-OTD (engl. Enhanced Observed Time Difference) ili A-GPS (engl. Assisted Global<br />
Positioning System) tehnologije <strong>za</strong> lociranje, a svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke<br />
[22]. S druge strane, temeljnim elementom lokacijskog <strong>servis</strong>a smatra se geografski<br />
informacijski sustav (GIS) koji služi <strong>za</strong> upravljanje, obradu i dostavljanje prostornih<br />
informacija koje su pohranjene u odgovarajućoj bazi podataka. Pružatelji usluga ove vrste<br />
prilikom obrade <strong>za</strong>htjeva korisnika obavljaju pretraživanje ba<strong>za</strong> podataka, lociranje <strong>objekata</strong><br />
od interesa, proračun najkraćeg puta, definiranje načina navigacije do objekta itd. Međutim,<br />
pružatelji usluga <strong>lokacijski</strong>h <strong>servis</strong>a ponekad ne upravljaju svim informacijskim resursima<br />
koje bi korisnici mogli <strong>za</strong>htijevati, već se oni nalaze pohranjeni kod specijaliziranih pružatelja<br />
sadržaja (kartografske agencije, prometna poduzeća, žute stranice i sl.) pa se između njih<br />
često uspostavlja suradnja koja omogućuje oblikovanje novih vrsta usluga <strong>lokacijski</strong>h <strong>servis</strong>a<br />
(npr. obavijest o slobodnom prostoru u parkiralištima u urbanim sredinama, distribucija<br />
marketinških informacija te informiranje o turističkim uslugama i ponudi).<br />
Krajem devedesetih došlo je do povećane uporabe mobilnih telefona te je veliki broj<br />
proizvođača bežičnih mobilnih tehnologija i kartografskog softvera ušao na tržište <strong>lokacijski</strong>h<br />
<strong>servis</strong>a [8]. Osim u prometu, <strong>lokacijski</strong> su <strong>servis</strong>i zbog svojih karakteristika najprikladniji <strong>za</strong><br />
implementaciju u području turizma, što je doka<strong>za</strong>no istraživanjima i projektima koji su u tom<br />
području provedeni. Primjerice, možemo spomenuti projekt CRUMPET (Creation of Userfriendly<br />
Mobile Services Personalised for Tourism), koji financira EU, a osnovna mu je<br />
namjena bila razviti višeagentni sustav koji će implementirati i vrednovati personalizirane<br />
turističke usluge [12]. Od ostalih <strong>lokacijski</strong>h <strong>servis</strong>a koji nude podršku turistima potrebno je<br />
izdvojiti Cyberguide [1], koji pruža informacije o znamenitostima s kojima bi se posjetitelji u<br />
određenom gradu mogli susresti, Guide [5] kao individualizirani inteligentni elektronički<br />
turistički vodič, PinPoint Tourist Guide [16] kao kontekstualno usmjeren klijent-server <strong>servis</strong>,<br />
Hippie [10], koji ima sposobnost učenja i pamćenja interesa korisnika te M-views [7], kod<br />
kojeg je stavljan naglasak na narativni aspekt lokacijskog <strong>servis</strong>a.<br />
U ovom radu prika<strong>za</strong>t će se arhitektura mobilnog lokacijskog sustava <strong>za</strong> <strong>pozicioniranje</strong><br />
kulturne baštine, objasnit će se njegove karakteristike te će biti prika<strong>za</strong>ni mogući scenariji<br />
njegove uporabe. Osim toga, ilustrirat će se na koji se način popularne Web 2.0 tehnologije<br />
mogu integrirati u lokacijske <strong>servis</strong>e <strong>za</strong> <strong>pozicioniranje</strong> <strong>objekata</strong>.
Change language