Priručnik <strong>za</strong> <strong>polaganje</strong> stručnog <strong>upravnog</strong> <strong>ispita</strong>ovoga proizlazi da je stvar suda da u svakom konkretnom slučaju, što će svakako <strong>za</strong>visiti odsloženosti upravne stvari, ocijeni da li je potrebno održati usmenu raspravu. Međutim, radidosljednije <strong>za</strong>štite stranke u upravnom sporu, ipak je omogućeno da i stranka predloži da seodrži usmena rasprava, naročito kad smatra da će se stvar bolje razjasniti. O prijedlogustranke sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, što znači da ga može usvojiti ili odbaciti. Akonadležno sudsko vijeće odluči da se održi usmena rasprava, bilo samoinicijativno ili poprijedlogu stranke, predsjednik vijeća određuje dan održavanja rasprave, kao i lica kojaraspravi treba da prisustvuju (stranke i <strong>za</strong>interesirana lica ako ih ima). Zaka<strong>za</strong>nu raspravu sudmože odgoditi samo iz važnih razloga, koje u svakom konkretnom slučaju cijeni nadležnovijeće. Raspravom rukovodi predsjednik sudskog vijeća i o njoj se vodi <strong>za</strong>pisnik, u koji seunose sve bitne činjenice i okolnosti koje su odlučujuće – relevantne <strong>za</strong> pravilno i <strong>za</strong>konitorješavanje <strong>upravnog</strong> spora. Osim toga, u <strong>za</strong>pisnik se obavezno unosi i dispozitiv odluke suda.Zapisnik potpisuje predsjednik vijeća i <strong>za</strong>pisničar.Za razliku od pravila <strong>upravnog</strong> postupka, u upravnom sporu izostanak strane sausmene rasprave ne može se cijeniti kao odustajanje od <strong>za</strong>htjeva, jer to ne <strong>za</strong>država rad suda.U tom slučaju na usmenoj raspravi pristupa se čitanju njihovih podnesaka. Međutim, ako srasprave izostanu i tužilac i tužena stranka, sudu je data mogućnost da može odgoditi usmenuraspravu, a može i bez usmene rasprave, odnosno bez prisustva stranaka, spor raspraviti i onjemu donijeti odgovarajuću odluku. Svakako da će sud prilikom ocjene o potrebi odgađanjausmene rasprave ili raspravljanju stvari i bez prisustva stranaka imati u vidu, prije svega,osnovni princip o materijalnoj istini, a potom i principe efikasnosti i ekonomičnosti, koji ne bismjeli uticati na pravilnost i <strong>za</strong>konitost rješavanja spora.Prije održavanja rasprave vijeće određuje izvjestioca kao člana vijeća, koji na raspraviprvi dobiva riječ da bi izložio stanje i suštinu spora, ali mu je uskraćeno pravo da izloži isvoje mišljenje o sporu. Potom se riječ daje tužiocu da obrazloži tužbu, a nakon toga istupa<strong>za</strong>stupnik tužene stranke, odnosno organa ili ustanove, kao donosioca <strong>upravnog</strong> akta koji sepobija i <strong>za</strong>interesirano lice (ako ga ima) koje ima interesa da se upravni akt održi na snazi, paistupa na strani tužene stranke.Način rješavanja sporaZakonitost osporenog akta sud ispituje u granicama <strong>za</strong>htjeva iz tužbe, ali pri tome nijeve<strong>za</strong>n razlozima navedenim u tužbi. U ispitivanju <strong>za</strong>konitosti osporenog <strong>upravnog</strong> akta, sudmože tužbu uvažiti i osporeni upravni akt poništiti, ili tužbu odbiti kao neosnovanu.Tužba može biti uvažena i upravni akt poništen iz svih razloga koji su navedeni kaorazlozi <strong>za</strong> pobijanje <strong>upravnog</strong> akta, a to su:a) nepravilna primjena <strong>za</strong>kona, odnosno propisa <strong>za</strong>snovanog na <strong>za</strong>konu ili drugog<strong>za</strong>konito donesenog propisa ili općeg akta prilikom njegovog donošenja. Tu semisli na propise materijalnog karaktera kojima se uređuju pojedina upravneoblasti, odnosno odredbe tih propisa koje su materijalnog karaktera. Međutim,kada je upravni akt donesen po slobodnoj ocjeni, na osnovu i u granicamaovlaštenja datih pravnim propisima u skladu s ciljem davanja ovlaštenja, nemanepravilne primjene propisa, pa se akt iz tog razloga ne može ni pobijati;b) donošenje <strong>upravnog</strong> akta od nenadležnog organa, i ovaj razlog <strong>za</strong> pobijanje<strong>upravnog</strong> akta se proteže počevši od postupanja po žalbi, što je u skladu sprincipom da organi moraju po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu imjesnu nadležnost;c) nepravilna primjena pravila postupka prije donošenja <strong>upravnog</strong> akta, a naročitonepravilno utvrđenog činjeničnog stanja ili nepravilno izvedenog <strong>za</strong>ključka izutvrđenih činjenica u pogledu činjeničnog stanja.64
Priručnik <strong>za</strong> <strong>polaganje</strong> stručnog <strong>upravnog</strong> <strong>ispita</strong>Prema tome, upravni akt može se pobijati, kako radi nepravilne primjene materijalnogprava, tako i radi nepravilne primjene formalnog prava (pravila postupka).Kada poništi upravni akt, sud predmet može vratiti organu na ponovni postupak, ilisam riješiti upravnu stvar.Sud će predmet vratiti organu na ponovni postupak kada:a) u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima;b) su činjenice o bitnim tačkama nepotpuno utvrđene;c) je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan <strong>za</strong>ključak u pogledu činjeničnogstanja,d) se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka, koji bi bili oduticaja na rješenje stvari.Sud će sam riješiti stvar (meritorno rješavanje) kada:a) bi poništenje osporenog <strong>upravnog</strong> akta u navedenim slučajevima i vraćanje stvarinadležnom organu na ponovni postupak tužiocu i<strong>za</strong>zvalo teško popravljivu štetu;b) je na osnovu javnih isprava ili drugih doka<strong>za</strong> u spisima predmeta očigledno da ječinjenično stanje drugačije od onoga koje je utvrđeno u upravnom postupku; ic) je u istom upravnom sporu već jednom poništen upravni akt a nadležni organ nijeu potpunosti postupio po presudi.Sud stvar rješava u meritumu, tako što sam utvrđuje činjenično stanje, a može gautvrditi na raspravi, preko jednog od članova vijeća, preko drugog suda ili drugog organa.Tada se na raspravu poziva i stranka.3. Odluke suda u upravnom sporuUpravni spor rješava se presudom koja se objavljuje odmah po <strong>za</strong>vršenoj raspraviusmeno s navođenjem najvažnijih razloga kojima se pri odlučivanju rukovodilo. U složenijimstvarima sud može odustati od usmenog objavljivanja presude, pa će je donijeti naknadno, anajkasnije u roku od osam dana. Isto tako, kad sud treba da utvrdi neku činjenicu, <strong>za</strong> čijeraspravljanje nije potrebna nova usmena rasprava, a usmenu raspravu je već <strong>za</strong>vršio, tadamože donijeti presudu i bez rasprave. I tu je propisan rok od osam dana koji teče od dana kadasud tu činjenicu utvrdi.Osim presuda, sud u upravnom sporu donosi odluke i u formi rješenja, naročito kadaodlučuje o sporednim pitanjima tokom postupka (odbacivanje tužbe, obustava postupka i dr.).Za rješenja važe ista pravila kao i <strong>za</strong> presude, što je slučaj i u upravnom postupku u pogledurješenja i <strong>za</strong>ključaka.Presuda, odnosno rješenje sadrži:a) oznaku suda koji donosi presudu, odnosno rješenje;b) ime i prezime predsjednika i članova vijeća i <strong>za</strong>pisničara;c) oznaku stranaka i njihovih <strong>za</strong>stupnika, ako ih ima;d) kratko izlaganje predmeta spora;e) dan izricanja i objavljivanja presude, odnosno rješenja;f) dispozitiv koji mora biti odvojen od obrazloženja;g) obrazloženje i pouku o žalbi, ako je dozvoljena.Originalnu presudu, odnosno rješenje potpisuje predsjednik vijeća i <strong>za</strong>pisničar, astrankama se izdaje u formi ovjerenog prijepisa.G. UPRAVNI SPOR U SLUČAJU ŠUTNJE UPRAVENa isti način na koji ZUP štiti stranku u slučaju kad nadležni organ ili ustanova sjavnim ovlaštenjima <strong>za</strong> rješavanje određenih upravnih stvari u propisanom roku ne donose65