Prirucnik za polaganje strucnog upravnog ispita

Priručnik za polaganje stručnog upravnog ispitaovoga proizlazi da je stvar suda da u svakom konkretnom slučaju, što će svakako zavisiti odsloženosti upravne stvari, ocijeni da li je potrebno održati usmenu raspravu. Međutim, radidosljednije zaštite stranke u upravnom sporu, ipak je omogućeno da i stranka predloži da seodrži usmena rasprava, naročito kad smatra da će se stvar bolje razjasniti. O prijedlogustranke sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, što znači da ga može usvojiti ili odbaciti. Akonadležno sudsko vijeće odluči da se održi usmena rasprava, bilo samoinicijativno ili poprijedlogu stranke, predsjednik vijeća određuje dan održavanja rasprave, kao i lica kojaraspravi treba da prisustvuju (stranke i zainteresirana lica ako ih ima). Zakazanu raspravu sudmože odgoditi samo iz važnih razloga, koje u svakom konkretnom slučaju cijeni nadležnovijeće. Raspravom rukovodi predsjednik sudskog vijeća i o njoj se vodi zapisnik, u koji seunose sve bitne činjenice i okolnosti koje su odlučujuće – relevantne za pravilno i zakonitorješavanje upravnog spora. Osim toga, u zapisnik se obavezno unosi i dispozitiv odluke suda.Zapisnik potpisuje predsjednik vijeća i zapisničar.Za razliku od pravila upravnog postupka, u upravnom sporu izostanak strane sausmene rasprave ne može se cijeniti kao odustajanje od zahtjeva, jer to ne zadržava rad suda.U tom slučaju na usmenoj raspravi pristupa se čitanju njihovih podnesaka. Međutim, ako srasprave izostanu i tužilac i tužena stranka, sudu je data mogućnost da može odgoditi usmenuraspravu, a može i bez usmene rasprave, odnosno bez prisustva stranaka, spor raspraviti i onjemu donijeti odgovarajuću odluku. Svakako da će sud prilikom ocjene o potrebi odgađanjausmene rasprave ili raspravljanju stvari i bez prisustva stranaka imati u vidu, prije svega,osnovni princip o materijalnoj istini, a potom i principe efikasnosti i ekonomičnosti, koji ne bismjeli uticati na pravilnost i zakonitost rješavanja spora.Prije održavanja rasprave vijeće određuje izvjestioca kao člana vijeća, koji na raspraviprvi dobiva riječ da bi izložio stanje i suštinu spora, ali mu je uskraćeno pravo da izloži isvoje mišljenje o sporu. Potom se riječ daje tužiocu da obrazloži tužbu, a nakon toga istupazastupnik tužene stranke, odnosno organa ili ustanove, kao donosioca upravnog akta koji sepobija i zainteresirano lice (ako ga ima) koje ima interesa da se upravni akt održi na snazi, paistupa na strani tužene stranke.Način rješavanja sporaZakonitost osporenog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tome nijevezan razlozima navedenim u tužbi. U ispitivanju zakonitosti osporenog upravnog akta, sudmože tužbu uvažiti i osporeni upravni akt poništiti, ili tužbu odbiti kao neosnovanu.Tužba može biti uvažena i upravni akt poništen iz svih razloga koji su navedeni kaorazlozi za pobijanje upravnog akta, a to su:a) nepravilna primjena zakona, odnosno propisa zasnovanog na zakonu ili drugogzakonito donesenog propisa ili općeg akta prilikom njegovog donošenja. Tu semisli na propise materijalnog karaktera kojima se uređuju pojedina upravneoblasti, odnosno odredbe tih propisa koje su materijalnog karaktera. Međutim,kada je upravni akt donesen po slobodnoj ocjeni, na osnovu i u granicamaovlaštenja datih pravnim propisima u skladu s ciljem davanja ovlaštenja, nemanepravilne primjene propisa, pa se akt iz tog razloga ne može ni pobijati;b) donošenje upravnog akta od nenadležnog organa, i ovaj razlog za pobijanjeupravnog akta se proteže počevši od postupanja po žalbi, što je u skladu sprincipom da organi moraju po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu imjesnu nadležnost;c) nepravilna primjena pravila postupka prije donošenja upravnog akta, a naročitonepravilno utvrđenog činjeničnog stanja ili nepravilno izvedenog zaključka izutvrđenih činjenica u pogledu činjeničnog stanja.64