Prirucnik za polaganje strucnog upravnog ispita

Priručnik za polaganje stručnog upravnog ispitaAko stranka koja je pozvana da podnese, odnosno pokaže ispravu ne postupi popozivu, službeno lice koje vodi postupak cijenit će, s obzirom na sve okolnosti slučaja, odkakvog je to uticaja za rješavanje stvari.Ako se isprava koja se treba upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa iliinstitucije koja ima javna ovlaštenja, odnosno drugog pravnog lica, a stranka koja se pozvalana tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit će ovu ispravu poslužbenoj dužnosti. Ti organi, institucije i pravna lica dužna su postupiti po traženjunadležnog organa.Ako se isprava nalazi kod trećeg lica, a to lice neće dobrovoljno da je pokaže, organkoji vodi postupak pozvat će zaključkom to lice da pokaže ispravu na raspravi, da bi sestranke mogle o njoj izjasniti.Protiv trećeg lica koje bez opravdanog razloga odbije da pokaže ispravu postupit će sekao protiv onoga koji odbije da svjedoči. Protiv zaključka kojim mu se naređuje pokazivanjeisprave, kao i protiv zaključka o kazni zbog nepokazivanja isprave, treće lice ima pravo žalbe,koja odgađa izvršenje zaključka.Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod trećeg lica dužna je nadoknadititroškove koje je to lice imalo u vezi s pokazivanjem isprave.Stranka ima pravo da podnosi isprave na jednom od službenih jezika, odnosno najeziku čija je upotreba predviđena ZUP-om.Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prijevodu, ako je topotrebno.Isprave koje je izdao strani organ, koje u mjestu gdje su izdate važe kao javne isprave,imaju pod uslovima reciprociteta istu dokaznu snagu kao domaće javne isprave, ako supropisno ovjerene.19. SvjedociSvjedok može biti svako fizičko lice koje je bilo sposobno opaziti činjenicu o kojojtreba svjedočiti i koje je u stanju to svoje opažanje saopćiti.Lice koje u postupku učestvuje u svojstvu službenog lica ne može biti svjedok.Svako lice koje se kao svjedok poziva dužno je da se odazove pozivu, a i da svjedoči.Ne može se ispitati kao svjedok lice koje bi svojom izjavom povrijedilo dužnostčuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.Svjedok može uskratiti svjedočenje:a) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izložio teškoj sramoti, značajnojimovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravojliniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, njegovog supružnika ilisrodnika po tazbini, do drugog stepena zaključno i onda kada je brak prestao, kaoi njegovog staratelja ili štićenika, usvojitelja ili usvojenika;b) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezučuvanja poslovne, profesionalne, umjetničke ili naučne tajne;c) onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku;d) onome o čemu se stranka ili drugo lice ispovijedalo svjedoku, kao vjerskomispovjedniku.Svjedok se može osloboditi dužnosti svjedočenja i o pojedinim drugim činjenicamakada iznese važne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge učiniti vjerovatnim.Svjedok ne može, zbog opasnosti od neke imovinske štete, uskratiti svjedočenje opravnim poslovima kojima je prisustvovao kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama kojeje u vezi sa spornim pitanjem preduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka,44