Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
26<br />
L<br />
NAŠA RADOST<br />
PROSINAC 2011.<br />
aganim korakom stupim<br />
na kameni ploènik. Pada<br />
kiša. Nebo je sivo. Promatram<br />
tu staru ulicu koja<br />
polako blijedi u mom sjeæanju.<br />
Pogled mi se zaustavi na<br />
visokoj kuæi. Prozor je bio<br />
otvoren. Približila sam se.<br />
Osjetila sam toplinu i<br />
prihvaæenost. Mahnuli su mi<br />
prijatelji i obitelj, pozivali da<br />
im se pridružim. … Strah mi<br />
je zakoèio noge i um, nisam<br />
se uspjela osloboditi, željela<br />
sam suprotstaviti se strahu i<br />
ne bojati se… Jer znam, ako<br />
im se jednom pridružim, neæu<br />
htjeti otiæi nikada! Ali svijet<br />
me zove… zatvaram oèi. Ne<br />
želim izaæi iz svoje djetinjaste<br />
mašte, iz prostranstva snova i<br />
želja. Na oblacima skakuæem,<br />
na mjesecu, u svemiru plešem,<br />
prepustim se, oslobodim se<br />
svih osjeæaja koji me muèe.<br />
Brige bacim vjetru, znajuæi da<br />
S<br />
se tako, na neki èudan i<br />
neobjašnjiv naèin, osjeæam<br />
sretnom! Ulicom je prošla<br />
mlada djevojka blistave crne<br />
kose i smaragdnih oèiju u<br />
kojima sam prepoznala sjaj<br />
svojih prostranstava snova. Na<br />
ramenima joj naslonjena<br />
gitara. Znala sam da je sigurna<br />
u ono što hoæe. Ima li takvoga<br />
sjaja i u mojim oèima? Pokraj<br />
mene su prolazili oni dovoljno<br />
hrabri da slijede svoje snove.<br />
Ne znaju gdje je to što traže,<br />
ali dio puta im je veæ otkriven<br />
i sretni su. I ja želim biti<br />
sretna! Zadnja kap kiše u<br />
staroj kamenoj ulici pala je na<br />
moje dlanove. Smijem se; tu<br />
kap æu èuvati. Ulica veæ<br />
blijedi, ali stvaram novu. Novu<br />
stazu, put, ulicu na kojoj æu<br />
saèuvati i nanovo proživljavati<br />
uspomene, misli i želje; i biti<br />
sretna!<br />
Mia Rakela, 8.g<br />
NIKAD KAO U DJETINJSTVU<br />
NAJLJEPŠE ZANIMANJE - DIJETE<br />
Srebrna staza djetinjstva<br />
Dijete i snijeg, Suzana Matiæ, 8.c<br />
SRETNO DIJETE<br />
retno dijete je svako dijete<br />
koje ima obitelj.<br />
Sretno dijete je zaigrano kao mali leptiriæ<br />
što je sletio na šareni cvjetiæ.<br />
Dijete je za roditelje najljepša pjesma,<br />
najljepša nota i najljepši stih života.<br />
Dijete je latica na cvijetu,<br />
dijete je roditeljima sve na svijetu.<br />
Djeèje srce je puno ljubavi i sreæe,<br />
djeèja duša je èista kao kristalna rosa u jutro.<br />
Nika Vuliæ, 2.f<br />
I<br />
D<br />
an je bio sunèan. Lucija<br />
je povela svoju malu<br />
sestru Miu u park. Mia<br />
je bila vesela jer joj je Lucija<br />
rekla da æe joj kupiti èokoladne<br />
bombone. Na putu do parka<br />
ubrale su lijepo cvijeæe za<br />
mamu. Lucija je voljela<br />
pjevati. Pjevala je dok nisu<br />
vidjele veliko stablo s dupljom.<br />
Kada su ušle u deblo,<br />
vidjele su prelijepi svijet<br />
vjeverica. Došla je glavna<br />
vjeverica tog svijeta. Kad je<br />
ugledala malu Miu, vjeverica<br />
R<br />
Veselo dijete<br />
ma li što ljepše od veselog djeèjeg osmijeha?<br />
Gdje se èuje djeèiji osmijeh tu je život i sreæa.<br />
si zdrav, i voda ti je slatka-tako kažu stariji.<br />
Ja bih sok, igraèku, èokoladu, ja bih sve...<br />
Želim sve spoznati, veselim se svemu.<br />
Za mene je sve novo, pa i ona bratova stara igraèka.<br />
A i sestrina haljina!<br />
Veselim se jer bit æe moja sljedeæe godine.<br />
Veselo dijete je živjelo u svakom èovjeku,<br />
Veselje i razdraganost èesto nadoknadi surovost života.<br />
Brzi naèin života i sve manje vremena za<br />
Djecu uništavaju djeèji osmijeh.<br />
I zato djeco, prijatelji moji, smijimo se i<br />
Veselimo, budimo razdragani i tako<br />
Pomozimo odraslima da i na njihovim licima<br />
Zasja djeèji osmijeh.<br />
Anðela Šutalo, 2.f<br />
SVIJET VJEVERICA<br />
obot je ostao vježbati na<br />
rukama, ali je stalno<br />
padao. Jadni robot!<br />
Djeèak Ivica stalno je tražio<br />
robota po spiljama i brdima.<br />
Ivica je tražio, i tražio i našao<br />
je robota. Našao ga je kako<br />
sam u spilji plaèe od sreæe.<br />
Robot je stajao na rukama i<br />
bio presretan. Pored njega su<br />
je htjela biti njezin ljubimac.<br />
Nakon nekoliko dana… Želja<br />
im se ispunila, bile su jako<br />
sretne. Mala Mia, Lucija i<br />
mala vjeverica, izgradile su<br />
dom za novog ljubimca. To je<br />
bila glavna vjeverica. Kuæa je<br />
bila sva od lješnjaka, a na stolu<br />
krem torta za glavnu vjevericu<br />
od lješnjaka. Sve su se vjeverice<br />
preselile u taj dom, a<br />
zatim popucale sve balone koji<br />
su tamo bili. Sve su morali<br />
poèistiti.<br />
Petra Krvavac, 4.f<br />
BAJKA DVADESET OSMOG STOLJEÆA<br />
bili mali kukci i pljeskali mu.<br />
Robot, kad je ugledao Ivicu,<br />
bio je presretan jer se za njega<br />
nitko nije brinuo osim Ivice<br />
koji ga je pronašao. Trèali su<br />
jedan drugom u zagrljaj. Bili<br />
su prijatelji do kraja života!<br />
A robot je održao koncert !<br />
Ivana Krvavac, 4.f
Change language