Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković

kolajna ljubavi
UDRUGA „KOLAJNA LJUBAVI”
U
druga za pomoæ siromašnima u domovini i svijetu
„Kolajna ljubavi” osnovana je s ciljem pomaganja
najugroženijim kategorijama stanovništva, kako u
Lijepoj našoj, tako i u svijetu. Voditeljica Udruge je Ivana
Parlov.
Godinu dana volonterskog misijskog iskustva meðu
najsiromašnijima u afrièkoj državi Tanzaniji potaknula je
Ivanu da zamoli svoje prijatelje, sumještane, pa i poznanike,
da pomognu ublažiti tužnu svakodnevnicu onih najpogoðenijih
i najmanjih. Stoga je Udruga pokrenula akciju gradnje
sirotišta, odnosno prihvatilišta, u Songei, najsiromašnijem
gradu Tanzanije, s ogromnim postotkom siroèadi i djece „s
ulice”, koja su u ovakve neprilike dospjela zbog kobnih smrti
svojih roditelja. U sirotištu je svoj dom pronašlo oko 50-ero
djece. Svatko od nas je pozvan, ukoliko je u moguænosti, da
se ukljuèi i podupre projekt, te da na taj naèin pruži dom i
sigurnost ovoj napaæenoj djeèici.
Više o Udruzi pogledajte na: www.kolajna-ljubavi.hr
„Dobra djela su karike koja tvore lanac (kolajnu)
ljubavi!” – Majka Tereza
T
O TANZANIJI
anzanija je bila dio Njemaèke istoène Afrike od 1880.ih
do 1919., kada je postala Britanski protektorat, sve
do stjecanja neovisnosti 1961. Julius Nyerere postao je 1960.
premjerom tadašnje Tanganjike, a na položaju je ostao i
nakon stjecanja neovisnosti. Tanganjika i susjedni Zanzibar,
koji je stekao neovisnost 1963., ujedinili su se 26. travnja
1964. U državu Tanzaniju. Nyerere je uveo afrièki socijalizam
(Ujamma), koji je naglašavao pravdu i jednakost. No, Ujamma
se pretvorio u ekonomsku katastrofu, te je, uslijed propasti
kolektivnih farmi, doveo do nestašice hrane.
lavni grad regije
Ruvuma je Songea u
kojoj je smješteno
Ivanino sirotište. Nadbiskup
Songeanske nadbiskupije je
Norbert Mtega (od 1992.).
Veæina stanovnika su katolici.
Biskupiju su osnovali misionari
– Nijemci, koji i dandanas tu
borave, te su sagradili sjemenište
i fakultet teologije. Inaèe,
nijemci i jesu bili prvi misionari
na tlu Tanzanije.
Kršæanstvo je ovdje mlada
religija – pred sam kraj 19.
stoljeæa su stigli prvi misionari.
Prije otprilike 120 godina je
krenulo pokrštavanje ljudi i
sagraðene su prve crkve. Što se
tièe samog grada, Songea je
smještena na samom jugu
Tanzanije, blizu granice s
Mozambikom. Grad je dosta
udaljen od svih drugih mjesta
u Tanzaniji, pa je stoga djelomièno
i odsjeèen i posebno
nerazvijen u odnosu na druga
mjesta u zemlji. Ova regija
spada u najnerazvijenije regije
u èitavoj Tanzaniji.
Stanovništvo je jako siromašno
i veæina nema posao,
pogotovo u selima. Još se u
gradu ljudi nekako mogu snaæi
i nešto zaraditi, ali u selima je
situacija jako teška. Infrastruktura
je i više nego nezadovoljavajuæa
– ceste su jako loše
i veæinom neasfaltirane. Stoga
je prijevoz dobara užasno skup,
NAŠA RADOST
PROSINAC 2011.
23
SONGEANSKA BISKUPIJA
G
pa sve što dolazi u Songeu ima
veæu cijenu nego u drugim
gradovima, zbog samog transporta.
Ono po èemu Tanzanija
spada meðu deset najugroženijih
zemalja na svijetu jest
sida. Prevelik je broj djece i
siroèadi koja završe na ulici bez
ièije pomoæi. Misionari su
prepoznali potrebe ove jadne
djece, te su u zadnje vrijeme
poèeli graditi sirotišta, a zahvaljujuæi
Ivani, sada je sagraðeno
i u Songei. Djeca bez prestanka
kucaju na biskupova vrata i na
vrata drugih sveæenika, jer vjeruju
da im samo oni mogu pomoæi.
Stoga su sveæenicimisionari
iz Indije sagradili
takoðer sirotište u jednom od
sela u regiji, a potom su i èasne
sestre iz Indije napravile isto.
No, djece je previše, a mjesta u
sirotištima premalo. Država
trenutno radi popis djece siroèadi
èiji su roditelji umrli od
AIDS-a ili malarije. Stanovništvo
se napokon poèelo educirati
o ovim bolestima, pa se
svi skupa nadaju da æe se stanje
poèeti mijenjati, te da æe se broj
zaraženih polako poèeti smanjivati.
U samoj Tanzaniji živi
jedna èasna sestra iz Bosne i
Hercegovine, te èetiri hrvatska
sveæenika. Jedan od njih je don
Ante Batarelo kod kojeg je
Ivana živjela tri mjeseca.