Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
22<br />
NAŠA RADOST<br />
PROSINAC 2011.<br />
IZ NAŠIH MISIJA I.<br />
I<br />
kolajna ljubavi<br />
POSJET MISIONARKE IVANE PARLOV<br />
vana Parlov otišla je 2. 8. 2007. Kao laik misionar u Tanzaniju<br />
na osobni poziv tamošnjeg biskupa Norberta Mtege. Ova<br />
mlada Imoæanka tada je imala 26 godina i baš je bila nedavno<br />
diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer prof.<br />
njemaèkog i hrvatskog jezika. Na blagdan Gospe od Anðela<br />
odlazi ondje biti podrška našem misionaru don Anti Batarelu<br />
koji je tamo u misijama veæ preko 30 godina.<br />
8. travnja nas je posjetila u našoj školi, te održala<br />
predavanje uz projekciju o njezinom radu i zaslugama u Africi.<br />
Školske novinarke poprièale su s Ivanom o životu u Africi:<br />
Kako to da ste postali misionarka?<br />
Još kao srednjoškolka išla sam na Framu. Ondje sam<br />
shvatila kako je pomoæi velika stvari, i tako u vrijeme studiranja<br />
smatrala sam da æe moja pomoæ biti potrebna.<br />
Što vas je privuklo u Africi?<br />
Pa, Afrika me oduvjek<br />
privlaèila, sve više i više zbog<br />
moga volontiranja. S 26 godina<br />
otišla sam u Tanzaniju. Stvarno<br />
prekrasna zemlja, zemlja je<br />
puna prirodnih ljepota. S<br />
prekrasnim nacionalnim<br />
parkovima...<br />
Jeste li bili igdje drugdje osim<br />
u Tanzaniji?<br />
Ne, bila sam samo u Tanzaniji.<br />
Ipak, kada bi mi se pružila<br />
prilika, išla bih i drugdje.<br />
Jeste li oduvijek htjeli biti<br />
misionarka?<br />
Kao dijete uvijek sam sanjala<br />
da æu biti stjuardesa.<br />
Kako su vas prihvatili?<br />
Vrlo dobro. Najviše su me<br />
prihvatili jer sam govorila<br />
njihov jezik i znala sam veæinu<br />
njihovih obièaja.<br />
Kojim jezikom su govorili?<br />
U selu svi govore na swahiliju,<br />
a u školi bih djeci predavala<br />
njemaèki i engleski.<br />
Kako se pozdravljaju?<br />
Pozdravljaju starije tako što<br />
stave svoje ruke na vašu glavu<br />
i kažu vam „Dobar dan!” na<br />
swahiliju.<br />
Kada kreæu u školu?<br />
U školu kreæu sa 6 -7 godina,<br />
ali ima mnogo djece koja u<br />
školu kreæu i kasnije. U školi<br />
uèe razlièite jezike. Neka djeca<br />
nemaju udžbenike. Uèionica je<br />
jako mala, s malo stolaca. Neka<br />
djeca moraju sjediti na podu.<br />
Oni su sretni ako imaju<br />
bilježnicu i olovku. Kada ste u<br />
uèionici jedino se èuje vaš glas.<br />
Svi su dragi i predani radu.<br />
U školi nose uniforme. Ako je<br />
nemaju ne mogu na sat.<br />
Uniforma mora biti oèuvana i<br />
èista. Ne smiju kasniti u školu<br />
jer æe biti kažnjeni. Neki<br />
nastavnici ih fizièki kažnjavaju<br />
zbog lošeg uspjeha ili kršenja<br />
pravila. Najteže im je u srednjoj<br />
školi jer im se gradivo tumaèi<br />
na engleskom pa ga teže prate.<br />
Što jedu?<br />
Hrana je jednostavna. Svaki<br />
dan jedu isto. Jelo je vrlo slièno<br />
puri, ali još oskudnije. Samo<br />
oni bogatiji jedu rižu i grah.<br />
Koje sjeæanje æe vam ostati<br />
najdublje u srcu?<br />
Pa, ima ih mnogo. Možda prvi<br />
susret s djecom. Taj dan sam<br />
ušla u crkvu, i djeca su me u<br />
èudu gledala, a neki su èak<br />
plakali. Nikada prije nisu vidjeli<br />
bjelkinju!<br />
Razlikuju li se naše mise puno<br />
od njihovih?<br />
Dosta su razlièite. Njihova misa<br />
je veselija i življa. Djeca plešu,<br />
skaèu oko oltara i misa je duža<br />
od naše.<br />
Uzgajaju li životinje?<br />
Ne uzgajaju puno životinja,<br />
najviše krave na polju, ali one<br />
su slabo uzgojene veæinom zbog<br />
oskudice hranom.<br />
Imaju li vodu i struju?<br />
Da vodu imaju, ali samo iz<br />
bunara koji su udaljeni i po<br />
nekoliko kilometara od sela.<br />
Struju u selima nemaju. Samo<br />
u gradovima.<br />
Koliko ih je obièno u obitelji?<br />
Obitelj je velika. Svaka obitelj<br />
ima oko 3-5 djece. Sva djeca<br />
rade na polju.<br />
Ima li bolesne djece?<br />
Da. Mnogo djece umire zbog<br />
malarije jer nemaju novaca<br />
kojim bi platili lijek, usprkos<br />
tome što su lijekovi jeftini.<br />
Lijek košta oko 5 kuna! I ja sam<br />
nekoliko puta dobila malariju.<br />
Koje su najèešæe bolesti?<br />
Sida, malarija i neuhranjenost.<br />
Znamo da ste tamo otvorili<br />
sirotište, recite nam nešto o<br />
tome.<br />
Tu su djeca bez roditelja. Oni<br />
idu u školu, jako su vrijedni.<br />
Rade na polju, èiste svoju<br />
školsku uniformu svaki dan...<br />
Jedu tri puta dnevno. Najèešæe<br />
im dajemo varivo.<br />
Nakon intervjua Ivana<br />
nam je kratkom i zanimljivom<br />
prezentacijom prikazala kako<br />
žive djeca u Africi.<br />
Prije odlaska izrekla nam<br />
je važnu poruku koja nas je<br />
navela na razmišljanje: Nije<br />
bitno koliko imaš, veæ koliko<br />
daješ!<br />
Razgovarale:<br />
Jelena Popoviæ, 6.b, Ivana Glaviniæ, 6.b i Zdenka Obšivaè, 8.a
Change language