Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
D<br />
anas kada gledam malu djecu sjetim se prièa svojih<br />
roditelja o meni. Prièali su mi kako sam bio smiješan<br />
kada sam poèeo izgovarati prve rijeèi. Kada nisam<br />
znao reæi što mi treba nastojao sam nekim gestama i pokretima<br />
objasniti što želim. Nisam tepao kao neka djeca, veæ sam<br />
èisto izgovarao što želim. Rano sam progovorio. Ali mi je<br />
trebalo objasniti da govorim rijeèima, a ne pokretima . Slušao<br />
sam mamu i tatu i kao papagaj sam za njima ponavljao rijeèi.<br />
Ispoèetka mi nije išlo baš lako, ali malo pomalo sam to<br />
savladao. Za dijete je to bilo dosta brzo i dobro. Kao u govoru<br />
tako sam i u hodanju bio dosta brz. Nisam puzao kao neka<br />
djeca . Valjda sam mislio da je to lako pa sam brzim korakom<br />
koraèao i onda na koljenima završavao. Bio sam kao igraèka<br />
koju navijaš i brzim korakom koraèao. Mislim da sam tatu<br />
i mamu jako umorio dok nisam shvatio kako treba hodati.<br />
Ponekad je bilo razbijenih koljena ali je sve završavalo na<br />
laganim padovima. Ali sad sam ponosan na sebe kako sam<br />
savladao govor i hodanje. Bio sam vesela i dobra beba. Pošto<br />
sam bio prvi, svugdje sam hodao sa svojim roditeljima.<br />
Meðutim kada su došli brat, a potom i sestra, moja su se<br />
putovanja svela baš na ona na koja moramo iæi. Èesto idem<br />
kod rodbine, ali doma mi je najljepše. Tu sam navikao. Imam<br />
svoj uhodani ritam života. Igram se sa susjedima i u dobrim<br />
H<br />
KAKO JE LIJEPO<br />
vala ti, bože što si me<br />
podario mojim roditeljima.<br />
Hvala ti što na ovom<br />
svijetu postojim i ja.<br />
Znam da sam nešto<br />
veliko za svoje roditelje i<br />
nastojim uvijek biti dobro<br />
dijete.<br />
Moji roditelji su za<br />
mene nešto veliko, nešto<br />
Duga, Monika Falak, 4.c<br />
DIJETE KAO JA<br />
MOJ JEZIK, MOJ DOM<br />
neopisivo što se ne može<br />
iskazati rijeèima.<br />
Divna je uloga oca i<br />
majke, ali i teška roditiljska<br />
odgovornost.<br />
Zato mi djeca trebamo<br />
uvijek slušati i poštivati svoje<br />
roditelje.<br />
Paula Raguž, 2.f<br />
NAŠA RADOST<br />
PROSINAC 2011.<br />
sam odnosima sa svima. Ne bih mijenjao svoj dom, niti svoju<br />
obitelj. Tu mi je najbolje. Moja je obitelj meni najbolja na<br />
svijetu!<br />
Domagoj Veraja, 2.f<br />
U<br />
èija me dida moj<br />
Da ponosa puna<br />
Govorim jezik svoj.<br />
Koltrinu zagrni,<br />
Ponistru otvori<br />
Škure pritvori.<br />
Baba uvik meni zbori:<br />
Kredencu otvori,<br />
Bombona jami gori.<br />
Krajolik, Mia Pehar, 7.f<br />
DALMATINKA<br />
17<br />
Volim kad dida reèe:<br />
Donesi takujin, zlato moje,<br />
Puno šoldi bit æe tvoje.<br />
Volin rièi moga kraja,<br />
Volin svima kazat fala,<br />
Riku koja teèe<br />
I frišku litnju veèe.<br />
Krajolik, Nikolina Popoviæ, 7.f<br />
Volim ariju koju dišen<br />
I riè ikavsku koju pišen.<br />
Iva Kljusuriæ, 7.a
Change language