19.11.2012 Views

Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković

Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković

Naša radost br.33. - Osnovna škola Stjepana Radića Metković

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

10<br />

S<br />

NAŠA RADOST<br />

PROSINAC 2011.<br />

ve ono što sam od poèetka svog<br />

školovanja željela je napokon stiglo,<br />

maturalac. Za mene su to bila èetiri<br />

najljepša dana u životu s najboljom<br />

ekipom na svijetu, koju nikad neæu<br />

zaboraviti. Usreæivale su me sve te naše<br />

zajednièke prièe, zezanja, pjevanje, plesanje,<br />

provoðenje noæi na hodnicima.<br />

Meni, osobno je najljepši bio drugi dan<br />

koji smo proveli u okolici Zagreba. Treæi<br />

dan, nakon doruèka, krenuli smo u dvorac<br />

Trakošæan. Kad smo stigli pred dvorac,<br />

svi smo bili zadivljeni ljepotom dvorca<br />

i krajolika. Krenuli smo u razgledavanje<br />

Trakošæana, jednog od najljepših dvoraca<br />

u Hrvatskoj. Gore nas je doèekao vodiè<br />

o svakoj nam je prostoriji ponešto isprièao.<br />

Nakon razgledavanja Trakošæana krenuli<br />

smo u Muzej evolucije u Krapini. Èim<br />

sam ga vidjela, znala sam da æu iz njega<br />

izaæi sretna i zadovoljna. Nisam mogla<br />

vjerovati da Hrvatska ima nešto tako savršeno.<br />

Mogli su se tu vidjeti ostaci praèovjeka,<br />

kosti dinosaura i ostali zanimljivi<br />

sadržaji. Nakon obilaska Krapinskog<br />

muzeja krenuli smo u West Gate, najveæi<br />

P<br />

rva uèiteljica se ne zaboravlja. Ona<br />

je jednostavno sastavni dio života.<br />

Meni se veæ prvoga dana uvukla<br />

pod kožu.<br />

Ona je bila stroga, ali i pravedna,<br />

žustra, ali i ravnodušna. Zbog toga sam<br />

ju ponajviše obožavala. Svi predmeti uz<br />

nju su mi bili zabavni. Ponekad bi pala i<br />

jedinica, ali s malo muke mogla je zasjati<br />

i petica. Sve svoje znanje prenosila je na<br />

nas kao pèela pelud iz cvijeta u košnicu.<br />

MATURALAC<br />

Jedrenjak, Marko Šutalo, 4.a<br />

MOJA UÈITELJICA<br />

OD KOLIJEVKE PA DO GROBA<br />

shopping centar u Hrvatskoj s 256<br />

trgovina. To je ono što smo mi cure od<br />

poèetka maturalca èekale. Nakon ruèka<br />

smo krenuli u shopping. Nismo znali<br />

kamo bismo krenuli jer je sve bilo tako<br />

ogromno da se nismo mogli snaæi. Kad<br />

smo se vratili u Tuheljske toplice raspre.mili<br />

smo se, pa krenuli na veèeru, a nakon<br />

veèere su nas èekali bazeni. Svake veèeri<br />

smo imali disko, pa tako i te veèeri. Pjevali<br />

smo i plesali, iako su svi bili koliko-toliko<br />

umorni. Još dva dana smo se bolje upoznavali<br />

s ovim dijelovima Hrvatske, a<br />

onda je došao i posljednji dan našeg druženja,<br />

dan kada trebamo krenuti natrag u<br />

Metkoviæ. Svima nam je bilo žao i teško<br />

zbog toga što moramo iæi, ali i na neki<br />

naèin drago, jer smo se zabavili onako<br />

kako smo i planirali. I dandanas u školi<br />

prièamo o maturalcu. Bilo nam je toliko<br />

zanimljivo da bismo to ponovili još mnogo<br />

puta. Nadam se da æe nekad još biti<br />

takve prilike i da æemo je maksimalno<br />

iskoristiti, kao i ovaj put, a možda i bolje.<br />

Marieta Tomas 8.d<br />

Ona je raširila granice mojeg znanja, ali<br />

i mojega srca. U sebi je uvijek imala zrnca<br />

mudrosti koja nam je rado davala, svaki<br />

put bi nam otvorila „apetit za uèenje”<br />

nekom prièom iz svog života.<br />

To su bile prelijepe èetiri godine<br />

mojeg života, i neæu je zaboraviti, nikada.<br />

Ona je preselila u moje srce i tu joj je<br />

dom…<br />

Marija Mijiæ 7.f<br />

Nakon èitanja<br />

Glavaševiæeve Prièe za<br />

roditelje<br />

Djeca nam osvježavaju dan. Kad doðeš<br />

s posla, umoran i ljut, njihov pogled ti<br />

ulijeva nadu za bolje sutra i vedrija jutra,<br />

tvoj tmuran dan se razvedri i na nebu<br />

zablista duga.<br />

Zajedno s djecom ponovno proživljavamo<br />

svoje djetinjstvo, na drugom mjestu i u<br />

drugo vrijeme, ali s osobama koje su dio<br />

nas.<br />

Djeca su velika odgovornost, ali još veæa<br />

<strong>radost</strong>. Ona primjenjuju ono što ih<br />

nauèimo, zato ih trebamo uèiti da vole i<br />

da ne narušavaju tuðu sreæu. Ona æe<br />

dijeliti osmijeh, ako im mi unesemo<br />

vedrinu u dan. Ona æe promijeniti svijet,<br />

ako im ne iskvarimo i ne zaprljamo malena<br />

srca i nježne ruke. Jer jedino djeca mogu<br />

promijeniti svijet.<br />

Marija Mijiæ 7.f<br />

ZBOGOM, MOJ RAZREDE<br />

Sanjao sam noæas<br />

nezaboravljenu mi stvar,<br />

moj razred stari,<br />

moj maleni raj !<br />

I sjetih se prièa,<br />

sjetih se klupa,<br />

sjetih se lica…<br />

I sjetih se jedne slike,<br />

što živi na zidu !<br />

Vidjeh na njoj puno boja,<br />

vidjeh puno bijele,<br />

no naðoh i crne,<br />

ali bez crne,<br />

bijela ne bi ni vrijedila !<br />

Rado bih vratio to vrijeme,<br />

rado bih oživio uspomene !<br />

I sjetih se prièa,<br />

sjetih se klupa,<br />

sjetih se lica…<br />

a usne vièu: Zbogom!<br />

Duje Sršen, 8.g<br />

LJUBAV<br />

Èuperak<br />

Nestašan, plavi<br />

skakuæe, leprša, vrišti.<br />

Zaigran vragolan<br />

Srce mi rani.<br />

Duje Sršen, 8.g<br />

OSMIJEH<br />

Vedar, èaroban<br />

Èezne, šulja se, putuje<br />

Postiðen od pogleda<br />

Bojažljivo se skriva.<br />

Mia Rakela, 8.g

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!