SRBOFILSTVO kao svjetski FENOMEN

Stranica 12 Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kHRVATI SU U TRANSU OD SREĆE ZBOGSERVIRNOG ULIZIVANJA SRBIMAZvonimir Hodak, "Glasnik" Nacionalnogkongresa Republike BiH - br. 703Moram priznati da sam ostao duboko tronutdirljivim scenama koje su naši mediji prikazaliprilikom sluţbenog posjeta srpskog predsjednikaBorisa Tadica Hrvatskoj. Posebno me je dirnularomantična činjenica da je Severina napokonupoznala Tadića, kako je to pod velikimnaslovom "Jutarnji list" obavijestio cjelokupnuhrvatsku javnost. Tako doznajemo da su naTadićevu i Josipovićevu zabavu došli, izmeđuostalih, i Titova unuka Saša Broz, Severina,Zoran Šprajc, Lepa Brena, Boba Ţivojinović,Voja Brajović, Sergej Trifunović, Denis Kuljiš,Aleksandar Tijanić, Srđan Šaper i mnoge drugejavne osobe za koje sam sklon vjerovati kakosu do 1995. g., čvrsto vjerovali u Titovu izjavuda će prije Sava poteći uzvodno nego li ćeHrvatska dobiti svoju drţavu.Cijela ta ekipa, a i njima slični, mogli bi se moţdanaći u staroj ţidovskoj poslovici koja glasi:„Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka čak ikad se uhvate za vlastitu glavu―. Jelena Lovrićs neskrivenim ushićenjem objavljuje svojustandardnu kolumnu pod naslovom „ZG-BGnovi početak!―.Pod motom: bolje išta nego ništa, Lovrićka razdraganopiše o srpskim zastavama usred Zagreba,o izuzetnoj srdačnosti s kojom je dragigost dočekan, naveliko hvali nekonfliktnost imirotvornost našeg Predsjednika dočim usputcvrkuće o dogovorenim konkretnim rješenjimaza saniranje ratnih rana. Jedno od takvih konkretnihrješenja je odluka da Srbima povratnicima,koji ne ţele imati posla s ustaškom drţavom,Hrvatska uz donaciju međunarodne zajednice,izgradi stanove u Srbiji. Hrvati su utransu od sreće!Počinje nova era hrvatsko-srpskih partnerskihodnosa. Na konferenciji za tisak obojice Predsjednikaneki neoprezni novinar postavio jepitanje što je s povratkom vojvođanskih Hrvatakoji se ni dan-danas ne mogu vratiti u svojedomove. Nastala je ledena tišina dok su svi sljutnjom pogledali u bedaka koji kvari svečarskoraspoloţenje i novo uspostavljeno partnerstvoi to nekim nebitnim pitanjima o tamo nekimHrvatima koji još i ţive izvan Hrvatske. Aznamo da sve vlasti od 2000. g., na ovamo brinusamo za hrvatske građane u Hrvatskoj, ane miješaju se u unutrašnje poslove drugih drţavai ne-daj-boţe skrbe za Hrvate u BiH ili uSrbiji.Na postavljeno pitanje, sve su se oči nazočnihupiljile u Tadića koji je bez puno okolišanja„briljantnom― analizom odmah vratio osmjehna lica nazočnih riječima: „Moram da kaţemda me taj problem ne čini sretnim―.Međutim, nazočni su bili sretni dase Tadić nije uvrijedio ili ne-dajboţenaljutio zbog tako nezgrapnogpitanja.Preko 30.000 vojvođanskih Hrvataje bilo protjerano iz svojih domova,a hrvatska vlada, umjesto da se borida se i za izgradnju njihovih domovaorganizira donatorska konferencijakako bi im omogućila povratak,cijeli taj problem gura pod tepihda ne razljuti gosta. Istodobnose infantilno veseli nekolicini ikonakoje je Tadić donio sa sobom. Onebi vjerojatno trebale zamijeniti uk-