SRBOFILSTVO kao svjetski FENOMEN

B ro j 107 I z lazi subotomZ agre b , 5 . si ječ nja 2 011 .U Banskim dvorima i naPantovčaku pripremase (potajno) proglašenjeRatka Mladićapočasnim građaninomRepublike HrvatskeStranka Pučkih Ustašastranka.puckih.ustasa@gmail.comUstrojni odborRAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAVPRIDRUŢITE NAM SE!Naklada30.000 primjerakaGlasnik je besplatanPrijaviti se moţete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.com

Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kStranica 3RAZMIŠLJANJE O BOŢIĆUMate Ćavar, ZagrebĈini mi se da se u KatoličkojCrkvi i previšecitira Stari Zavjetu kojemu se piše samoo Ţidovima kao jedinomenarodu do kojeganjihov Jahve drţi.To neprestano Ţidovivjeruju kroz cijeli StariZavjet. Oni takovjeruju i nakon StarogaZavjeta, kroz NoviZavjet, kojega je utemeljiosin Marije ŢidovkeIsus svojim dolaskomi ljudskim rođenjemu Betlehemu.Pored svega što je pokrenuoIsus na Zemlji Ţidovi nikako da povjerujuu to i da Isusa priznaju ako ne sinom Boţjimonda bar svojim pravednikom koji je osvojiopreko milijardu ljudi, svojih sljedbenika kojiga štuju onako kako je za ţivota tvrdio za se,da je Sin Boţji, kako će umrijeti i uskrsnuti izgroba što se i dogodilo prema svim svjedocimaKristove smrti i uskrsnuća. U nedavnom nastupuţidovskoga rabina na televiziji Z1 u Zagrebu,naturaliziranog Ţidova gospodina LucianaMoše Prelevića, tvrdio je ţidovsko vjerovanjeda su Ţidovi odabrani narod i u Novoj eri iposlije smrti Isusa na Golgoti.Upravo takvo prepotentno vjerovanje stajalo jeŢidove brojnih ţrtava od strane Adolfa Hitlera,koji je bio proglasio Nijemce übermenschima.Onda je to dovelo do tragedije nad njemačkim iostalim Ţidovima europskih naroda nad kojimaje Hitler dominirao svojim Trećim Reichom,jer obadva naroda nisu mogli biti prvi...Nema dvojbe da se u biblijskim tekstovima,koje je kroz tisuću šesto godina pisalo tridesetakpismenih Ţidova, koji su sebe smatrali Jahvinimprorocima vidi kako su Ţidovi traţilisvoga Jahvu. Ali kroz sve njihove starozavjetnetekstove ne moţe se povjerovati da su onirazgovarali s tim Jahvom kao sa tetkom Lucomi da se sve ono zbivalo uistinu kao mana,put kroz more i dr.Tko je autor tih tekstova o stvaranju svijeta iljudi na zemlji?Adam i Eva su samo priče prema znanstvenimdostignućima genetskog razvitka ljudi. Tko odznanstvenika vjeruje u ţidovsko vjerovanje opostanku čovjeka prije pet tisuća sedamsto sedamdeseti jedne godine, koju Ţidovi slave kaogodinu njihova postanka? Tko moţe povjerovatiu njihova Jahvu koji je naređivao pokoljedrugih naroda, da bi se Ţidovima omogućila"obećana zemlja u kojoj teče med i mlijeko"?Obraćenik na kršćanstvo jedan od najobrazovanijihŢidova onoga vremena, Sveti Pavao,kori Ţidove kako su uništili sedmore narode dabi se domogli "obećane zemlje", i zato u tojzemlji nikada neće doći do mira, sve dok Ţidovine priznaju Isusa Kristom čovječanstva.

Stranica 4 Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kK O M U N ISTI ILI KOMUNISTI LIGHT?Diana Majhen, ZagrebRazmišljam o predstojećim izborima i laganomi se diţe kosa na glavi. Već unaprijed vidimpredizbornu kampanju, svake godine istu, bezikakvih iznenađenja i bez ikakve nade da će senešto promijeniti nabolje. Ponovno će to bitibitka između HDZ-a i SDP-a, gdje će ovi višecrveni predbacivati manje crvenima kako supokrali drţavu, kao da i oni nisu to uredno radili4 godine dok su bili na vlasti, a rade to idok su u opoziciji. Pa tako slušam npr. jednogĈačića koji nam svako malo odrţi poneku lekcijuo moralu i pravednosti, što je izuzetno zanimljivokada dolazi iz usta dvostrukog ubojice.Slušam Pusićku za koju je Hrvatska bila (isigurno ostala) agresor, pa Milanovića kojemusu puna usta Tita i samo što se ne pretvori uhodajuću reklamu zvanu „Tito – partija― i sveone njihove istomišljenike koji su onako u zboru,na sav glas pjevali „Od Vardara pa do Triglava―kada je njihov kandidat, a na nesrećutrenutni hrvatski predsjednik Josipović pobijedio,obnavljajući uspomene na njihovu nikadpreţaljenu Jugoslaviju, u nadi kako će se istaobnoviti.S druge strane, HDZ-ovce se ne isplati ni slušati,jer nikad ne znaš neće li nekog prekinutiusred govora i uhapsiti ga. Hapšenje HDZovacaje već postalo nešto što se uredno i kontinuiranoobavlja, ali na ţalost sa velikim zakašnjenjem.Uostalom, doista ne vidim razlike slušali miHDZ ili SDP. U biti, i jedni i drugi ne samo dagovore isto, nego isto i rade, što su nam urednopokazali kroz godine koje su bili na vlasti. Sjedne strane, osiromašili su drţavu i pokrali juuzduţ i poprijeko, a s druge, ubijaju na svakomkoraku nacionalni duh u Hrvatima, pretvarajuDomovinski rat u udruţeni pothvat hrpe zločinacakoje uredno šalju iza rešetaka, a koji sustvarali ovu zemlju i samim time mjesta za njihovefotelje. Samo je pitanje vremena kada ćese odustati od tuţbe protiv Srbije, Josipovićevoi Tadićevo lizanje, uz prešutno odobravanjeHDZ-a i SDP-a vodi samo u tom pravcu.HDZ i SDP su nam sasvim jasno pokazali kakood naše zemlje uskoro neće ostati ništa, ako juoni nastave voditi.Vrijeme je za promjene. Ili to ili moţemo rećizbogom Hrvatskoj. I to ne da je pet do dvanaest,nego je dvanaest i pet.Ĉinjenica jest da je većina političkih stranakazatrovana utjecajima različitih centara moći,od onih globalnih, kao što su SAD, EU, Ţidovi idr., do onih lokalnih, kao što su domaći tajkunii kapitalisti, udbopartizani, jugo i srbofili, sindikati,i, ponajviše od svih, birokracija koja jepostala samoj sebi svrha. Nama je potrebnapolitička stranka kojoj će na prvom mjestu bitizaštita HRVATSKIH nacionalnih interesa, odnosnointeresa svih hrvatskih gradjana. Zaštitahrvatskih poduzetnika u odnosu na neprijateljskapreuzimanja od strane globalnih koncerna,ali i istovremeno zaštita hrvatskih radnikaprotiv izrabljivanja od strane bilo domaćihbilo stranih tajkuna. Zaštita hrvatskog financijskogsektora od utjecaja EU, MMF-a isličnih, ali istovremeno i zaštita hrvatskog poslovnogsektora od strane bilo domaćih bilostranih zelenaša i kamatara. Stranka koja ćeuvijek i u svakoj prilici zastupati Zagreb, Split,Osijek ili Gospić, a nikada Washington,Bruxelles ili Haag.

Stranica 8 Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kmoglo graduirati rang srbskih zločinaca, bilo uodori ili u civilu pa su kao i u svakome ratustradali pojedinci manje krivi, a ostali su, naţalostteški zločinci, koje je Hrvatska poslije rataabolirala i amnestirala.U nijednoj pravnoj drţavi svijeta se ne kaţnjavajubranitelji i osloboditelji ako su počinili nekekolateralne i srodne ţrtve na neprijateljskojstrani.Uzmimo na primjer branitelje Izraela, koje suverenadrţava Izrael ne kaţnjava radi počinjenihkolateralnih i srodnih ţrtava na suprotnojstrani.Ako hrvatsko pravosuđe kaţnjava hrvatskebranitelje i osloboditelje za takove ţrtve na neprijatelskojstrani, onda drţava Hrvatska nijesuverena pravna drţava i njeno pravosuđe nesluţi hrvatskome narodu, nego suprotno, sluţihrvatskim neprijateljima.Radi takvog odnosa hrvatskog pravosuđa premahrvatskim braniteljima i osloboditeljima,postavlja se pitanje, tko će braniti Hrvatsku unekom od budućih napada, ako se braniteljenakon pobjede kaţnjava.Ĉak i takozvani urbani Srbi, koje neodgovornimediji u Hrvatskoj smatrajuneduţnima bili su zločinci jer su biliidejni organizatori zločinačkog rataprotiv Hrvatske (Mikelić u Petrinji,Rašković u Šibeniku, Stanimirović uVukovaru...). Takozvani obični urbaniSrbi stajali su na zločinačkoj strani,što je dokaz jer nisu nikada čak niprosvjedovali protiv svoje četničke idruge subraće, koja je vršila genocid idruga zločinstva na Hrvatima. Prematome, trebala bi se hrvatska politika,hrvatsko pravosuđe i hrvatski medijiopreznije i odgopvornije odnositi"prema neduţnima", preţivjelim istradalim Srbima u Hrvatskoj.Primjerice, vođa urbanih i drugih Srba MiloradPupovac nije nikada organizirao u Zagrebu nitidrugdje najobičniji prosvjed ili javnu osudu srbskihzločinaca, koji su genocidno, pljačkaški ivandalski ratovali protiv Hrvatske.Štoviše, taj velikosrbin Milorad Pupovac kaopredsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskojnije se nikada ni formalno ispričao Hrvatimaza zločinstva, koja su počinili njegovi Srbi.To je samo po sebi jasno, da Milorad Pupovacne osuđuje strašni rat hrvatskih Srba protivHrvatske.Dakle, uz puni respekt i poštivanje onoga malogdijela hrvatskih Srba, koji su se dokazali sasvojom lojalnošću i branili Hrvatsku zajedno shrvatskim braniteljima i osloboditeljima, govoritio nekakvim nevino stradalim hrvatskimSrbima je neodgovorno.Dodajem još jedanput: Svaka čast tome malomdijelu hrvatskih Srba, koji su bili umom i tijelomzajedno s Hrvatima u obrani i oslobođenjuHrvatske od velikosrbske okupacijeske, genocidne,pljaškaške i vandalske bagre, kojoj su semasovno pridruţili petokolonaški Srbi u Hrvatskoj.Svaka čast malobrojnim lojalnim SrbimaVrlo mali broj Srba u Hrvatskoj je bio u redovimahrvatskih branitelja i suzdrţanih od borbeprotiv Hrvatske. Takvima svaka čast!!!Napisanome je potreban imali povijesni osvrtOvdje treba reći još jednu istinu, da Hrvati nisunikada vodili osvajački rat protiv Srbije, nego

Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kStranica 9suprotno. Već u ranoj povijesti Hrvatski ban ikralj Tomislav spasio je razjedinjena srbskaplemena od Bugara, primio u zaštitu srbskogţupana Zahariju... i sredio odnos Bizantskogcarstva prema tom jadnom narodu, kojem jenetko nametnuo ime Serb, što znači rob. Podtim robskim imenom proţivjeli su čitavu povijesti prihvatili ga za trajnost, čak se osjećajuponosni s njime i u njemu.Vjerojatno prirođeno srbsko divljaštvo potječeiz samog robskog imena Serb - Serbi - Srbi pasu uvijek ratovali protiv svih svojih susjeda, anapose protiv Hrvata, da bi se dokazali u robskomimenu i proširili ga na druge.Samo protiv hrvatskog Dubrovnika ratovali suSerbi 37 puta, ali ga nisu mogli osvojiti. Brojserbskih ratova protiv Hrvatske je neizbrojiv.U svima turskim napadima na Hrvate i Hrvatskuratovali su Srbi i to pod turskom čalmom,pod srbskom šajkačom sa tursko-srbskomkamom i srbskim pravoslavnim krstom.Nikada ti Serbo-Turci niti Turko-Serbi u ratovimaprotiv Hrvata nisu iznevjerili Turke i prešliu pomoć Hrvatima u obrani od Turaka.Naprotiv Serbo-Turci su bili prema Hrvatimastrašniji od samih Turaka. Za to su primjer sviTursko-srbski ratovi protiv Hrvatske, kojih jebilo tako mnogo da im ne znaju točan broj ninajbolji povjesničari pa ću ovdje spomenuti samodvojicu Srbo-Turaka, koji nisu htjeli prijećina Hrvatsku stranu, negosu se divljačkije i ustrajnijeborili protiv Hrvata,nego njihovi gazde Turci.Slučaj Sokolovića u Sigetui Predojevića pred Siskom.Brojni povjesničari veţurazaralački pojam Vandalasa Srbima. U tome ječak nevaţno da li se imeVandala podudara s imenomSrba, ali je vaţnaistina, da u Europi nematako razaraločkog, takopljačkaškog i tako rabijatnognaroda kao što su Srbi.Najveći političar svijeta u 20. stoljeću WinstonChurchill izjavio je iza Drugog svjetskog rata:"Da sam poznavao Srbe 1941. godine kao što ihpoznam sada ne bih ih nikada pomagao!"Nije ta manjkavost poznavanja Srba samoChurchilov grijeh, nego od većine europskih političarai od današnjega međunarodnoga sudaza ratne zločine u Den Haagu, koji sudi hrvatskimbraniteljima, a najveći i najkrvoločniju ratnizločinac Ratko Mladić uţiva ţivot zaštićen odSrbije...Zato Srbija olako sprovodi sve ratove protiv susjeda,jer je ne poznaju svjetski političari, pa jeiza ratova nagrađuju umjesto da ih kaţnjavaju.Srbija je nekažnjeni izazivač ratovaSrbija je vodila pod maskom oslobađanja, osvajačkei vrlo brutalne Balkanske ratove i za njihpohvaljivana od Europe.Srbija je izazvala Prvi svjetski rat, iz kojeg surođena i ustoličena najveća zla u čitavoj ljudskojpovijesti: komunizam (1917), fašizam odmahiza rata, a sluţbeno 1921. godine i nacionalsocijalizam(1934), a iz ovih je nastao najstrašnijiDrugi svjetski rat i svi ratovi u svijetuiza njega, uključujući i srbsku genocidnu agresijuna Hrvatsku 1991-1995. sa strašnim posljedicamado danas (ubijeni i osakaćeni hrvatskiljudi i djeca, obnavljanje razorenoga, demini-

Stranica 10 Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kranje Hrvatske od srbskih mina i osiromašenihrvatski narod s djecom, kojoj su Srbi ubili roditelje).Za nijedan rat, kojeg je Srbija izazvala i vrlobrutalno vodila nije dosada bila kaţnjena.Srbija nije kaţnjena niti za agresivni i genocidnirat u Bosni i Hercegovini, gdje je Srbija poubijala200.000 ljudi i prognala milijun Hrvata iBošnjaka, izvršila genocid na nekoliko lokacijau BiH, među kojima je najstrašnija Srbska genocidnaindustrija u Srebrenici, u kojoj su Srbimjereno brojem neduţnih bošnjačkih ţrtava ujedinici vremana počinili najbrojniji i najstrašnijigenocid u 20. stoljeću, a nisu za njega kaţnjeni.Glavni počinitelj - genocidni krvnik, najvećizločinac svih zločinstava Ratko Mladić, koji jenadmašio po zločinima (prema broju u vremenu)Hitlera, Staljina i Tita nije kaţnjen, negouţiva zaštićen u Srbiji lagodan ţivot sa srbskimkulinarskim specijalitetima i uslugamasrbskih prostitutka, a plaća ga suverena drţavaSrbija.Međunarodni sud za ratne zločine u Den Haagu,odnosno sudski plaćenici se zabavljaju uSrbiji na imenu Ratka Mladića.Ima i nešto izvan zdrave pametiBošnjačko pravosuđe i hrvatsko pravosuđe,koje je prema samoocjeni najbolje pravosuđe usvijetu NISU do sada izrekli niti presudu gigazločincuRatku Mladiću u odsutnosti. Nije li topropust izvan shvaćanja zdrave pameti?!Već sam više puta podsjetio najbolje u svijetuhrvatsko pravosuđe i predsjednika RH, ujednoprofesora najboljeg prava u svijetu prof. dr. sc.Ivu Josipovića, da Hrvatska ne smije nikako,nikako i nikako odustati od tuţbe protiv Srbije.Uz kaznenu presudu Srbije od Međunarodnogsuda u Den Haagu, čak prije te presude hrvatskopravosuđe mora izreći presudu Srbiji zagenocidnu agresiju, za pljačku, za vandalizami za sijanje ubitačnih mina po Hrvatskoj, uzpovratak sveukupne pljačkovine i naknadusvih počinjenih šteta...Srbija mora biti kaţnjena ne samo radi genocidneagresije na Hrvatsku (i na BiH)..., nego iradi same sebe, da joj zasluţena kaznena presudabude trajni podsjetnik, da se nikada višene laća ratnih zločinstava.

Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kStranica 11OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.com

Stranica 12 Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kHRVATI SU U TRANSU OD SREĆE ZBOGSERVIRNOG ULIZIVANJA SRBIMAZvonimir Hodak, "Glasnik" Nacionalnogkongresa Republike BiH - br. 703Moram priznati da sam ostao duboko tronutdirljivim scenama koje su naši mediji prikazaliprilikom sluţbenog posjeta srpskog predsjednikaBorisa Tadica Hrvatskoj. Posebno me je dirnularomantična činjenica da je Severina napokonupoznala Tadića, kako je to pod velikimnaslovom "Jutarnji list" obavijestio cjelokupnuhrvatsku javnost. Tako doznajemo da su naTadićevu i Josipovićevu zabavu došli, izmeđuostalih, i Titova unuka Saša Broz, Severina,Zoran Šprajc, Lepa Brena, Boba Ţivojinović,Voja Brajović, Sergej Trifunović, Denis Kuljiš,Aleksandar Tijanić, Srđan Šaper i mnoge drugejavne osobe za koje sam sklon vjerovati kakosu do 1995. g., čvrsto vjerovali u Titovu izjavuda će prije Sava poteći uzvodno nego li ćeHrvatska dobiti svoju drţavu.Cijela ta ekipa, a i njima slični, mogli bi se moţdanaći u staroj ţidovskoj poslovici koja glasi:„Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka čak ikad se uhvate za vlastitu glavu―. Jelena Lovrićs neskrivenim ushićenjem objavljuje svojustandardnu kolumnu pod naslovom „ZG-BGnovi početak!―.Pod motom: bolje išta nego ništa, Lovrićka razdraganopiše o srpskim zastavama usred Zagreba,o izuzetnoj srdačnosti s kojom je dragigost dočekan, naveliko hvali nekonfliktnost imirotvornost našeg Predsjednika dočim usputcvrkuće o dogovorenim konkretnim rješenjimaza saniranje ratnih rana. Jedno od takvih konkretnihrješenja je odluka da Srbima povratnicima,koji ne ţele imati posla s ustaškom drţavom,Hrvatska uz donaciju međunarodne zajednice,izgradi stanove u Srbiji. Hrvati su utransu od sreće!Počinje nova era hrvatsko-srpskih partnerskihodnosa. Na konferenciji za tisak obojice Predsjednikaneki neoprezni novinar postavio jepitanje što je s povratkom vojvođanskih Hrvatakoji se ni dan-danas ne mogu vratiti u svojedomove. Nastala je ledena tišina dok su svi sljutnjom pogledali u bedaka koji kvari svečarskoraspoloţenje i novo uspostavljeno partnerstvoi to nekim nebitnim pitanjima o tamo nekimHrvatima koji još i ţive izvan Hrvatske. Aznamo da sve vlasti od 2000. g., na ovamo brinusamo za hrvatske građane u Hrvatskoj, ane miješaju se u unutrašnje poslove drugih drţavai ne-daj-boţe skrbe za Hrvate u BiH ili uSrbiji.Na postavljeno pitanje, sve su se oči nazočnihupiljile u Tadića koji je bez puno okolišanja„briljantnom― analizom odmah vratio osmjehna lica nazočnih riječima: „Moram da kaţemda me taj problem ne čini sretnim―.Međutim, nazočni su bili sretni dase Tadić nije uvrijedio ili ne-dajboţenaljutio zbog tako nezgrapnogpitanja.Preko 30.000 vojvođanskih Hrvataje bilo protjerano iz svojih domova,a hrvatska vlada, umjesto da se borida se i za izgradnju njihovih domovaorganizira donatorska konferencijakako bi im omogućila povratak,cijeli taj problem gura pod tepihda ne razljuti gosta. Istodobnose infantilno veseli nekolicini ikonakoje je Tadić donio sa sobom. Onebi vjerojatno trebale zamijeniti uk-

Stranica 14 Broj 107 - 5. siječnja 2011.G l a s n i kBAZALO (45. nastavak)dr. Mile Budak, hrvatski književnik, političar idržavnikPlovan mu je dao potrebno oruđe, da iskopagrob kraj pokojnog strica Jose tako, da će otaci sin počivati jedan kraj drugog. I taj je posaoobavio prije noći, a da ga nije nitko smetao, jerradnim danom, kad nema pokopa, nitko ne dolaziu groblje, a izvana se preko visoke, neuredneživice u njeg ne vidi. Da je ograda i niža, ipak sene bi vidjelo, jer su na sve strane, osim do crkve,oko groblja livade, kojima u to doba godinejoš nitko ne prolazi.U prvi suton se je uputio kući, udarivši od crkveravno preko Obsenice Nad Vodu. Ĉim je prešaovodu, okrene prema mlinu. Računao je, da je tonajsigurniji put do uspjeha. Tamo će već naćinekog odraslog, kog će uputiti, o čemu se radi iposlati ga kući, da sve uredi.U mlinu je bio Frane Josipa Lukičina. Kad jeopazio pred sobom Ivana, nije vjerovao svojimočima.- Bog bije s nami! Esi ti to? - rekao je kao sdrugog svijeta. Momak je od dvadesetak godina,krupan, naočit i ozbiljan kao stari čovjek.Ivan nije odgovarao na njegovo čuđenje i iznenađenje,već mu je ukratko i jasno obrazložio,što moraju učiniti, i poslao ga k Anti, da mu reče,što poručuje Ivan.- Samo njemu reci, da sam ja doša, i reci mu, daza živu glavu nikom ne kaže, dok sve ne svršimo.Potlje ćemo pripovidati o drugim stvarim - tumačioje Ivan i gurkao momka rukama, da štobrže ide. - I neka ženskilji ne čuju, što kanimo.Nije prošlo ni pola sata od Franina odlaska, aveć su stigla pred mlin kola i u njima šest ljudi spuškama i oruđem. Tu je bio Josip Lukačin, otacpokojne Vranjice Ivana Ćoranova; Maleta, Bazalovstric; Ante, Nikolin brat; Mateša, unukDane Kovača; i još dva momka osim Frane. Ivanje bez riječi pristupio kolima i kad je Franeiz njih iskočio, Ivan se je u njih popeo, govoreći:- Ajmo, u ime Božije!To im je bio sav razgovor. Ante je šviknuo nekolikoputa bičem i potjerao konje kasom. Kadsu stigli k Ruci, na razkrižje, Ivan je šaptomrekao nek Ante ide po mrtvačku škrinju u Lovinacs jednim momkom, a ostali nek iziđu iz kolai izvade oružje i oruđe. Svi su ga lijepo slušali, istariji i mlađi, i nitko ga ništa ne upita. Bio jesiguran, u kom je grobu Nikola, pa odmah stanekraj njega. Stadoše i ostali u pozoru kao vojnici.Ivan skide kapu i prekrsti se, a ostali zanjim. Dosta su dugo tako nijemo stajali, oborenihglava. Neki su poluglasno šaptali molitve,dok su ostali samo pomicali usne. I opet je Ivanprvi metnuo kapu na glavu i prekrstio se, a ostalisu ga nasljedovali. Pljunuo je u dlane, protrljaoih jednog o drugog, a zatim počeo lopatomodbacivati zemlju s Nikolina groba. Rečeno muje, da su jedva pola metra pod zemljom, pa jeprema tome i radio: s početka veoma slobodno,a što dalje, to sve opreznije. Ostali su se u nepriliciominjali, jer nisu znali, da li bi još tko moraopomagati il će to sve sam Ivan obaviti. Usve je bilo duboko ušlo neko neobično poštovanjeprema njemu kao da je biće s drugog svieta.Sve ih je zapanjio njegov nestanak između njih,od svadbenog stola, a sad ih je još više iznenadionjegov povratak - na Nikolin pokop. I još nakakav način, kako se on vlada i kako svima zapovijedasigurnošću, koja ne dopušta ni tračkasumnje, da netko ne bi savršeno točno izvršionjegove naloge! Nešto ih je sve izpunjavalo osobitimpoštovanjem prema njemu, pa i još nečimvišim od poštovanja.

HrvatskiuljudbenipokretUdruga za zaštituprava građanaPete poljanice 710000 ZagrebHrvatskatel: +385 1 29- 23- 756fax: +385 1 29- 23- 757hrvatska.uljudba@gmail.comwww.hrvatskauljudba.hrwww.svakovamdobro.hrwww.pravednostiljubav.hrwww.borovnicaunas.hrwww.redangus.hrwww.blackdragun.hrwww.laudonovgaj.hrwww.ne-kor.hrGlasnikHrvatskog uljudbenog pokretaIzlazi subotomPetgodinauTitovimtamnicamaNakladnik:“OGNJIŠTE” NakladnazadrugaUredništvo:dr. sc. Tomislav Dragunglavni urednik091/33-88-431Hrvoje Mirkovićgrafički urednik091/33-88-432Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.za izdavača091/33-88-433OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8,www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,Priloge slati na adresu:Zagreb, Pete poljanice 7hrvatska.uljudba@gmail.comIdejno rješenje:© Hrvoje Mirković