Download - Center for Democracy in South East Europe

NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTOČNE EUROPEDodatni nastavni materijalDrugi svjetski rat

Izdavač:Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, SolunHrvatski helsinški odbor za ljudska prava, ZagrebZa nakladnika: Srđan DvornikUrednik hrvatskog izdanja: Krešimir ErdeljaNaslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials,The Second World War, Thessaloniki 2005Prijevod s engleskoga: Đurđa KneževićLektura: Jadranka VarošanecKorektura: Božica CibociPrijelom: Karmen RatkovićNaklada: 1500 primjerakaCDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa CarrasExecutive Director: Nenad ŠebekDirector of Programmes: Corinna Noack-AetopulosProject Co-ordinator: Biljana Meškovska, George GeorgoudisSponzor hrvatskog izdanja:Current Copy based on the Original English Edition:Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the GermanMinistry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinionwhatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part ofthe sponsors (the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South EasternEurope). This book contains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect thevienws of the CDRSEE and the sponsoring agencies.Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greecetel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.orgISBN: 978-953-6991-17-4 (IV. čitanka)ISBN: 978-953-6991-13-6 (cjelina)

SadržajSadržaj ..................................................................................................................................................................................................5Uvod .....................................................................................................................................................................................................13Kronologija .....................................................................................................................................................................................17Karta 1: Drugi svjetski rat, 1939. – 1942. .............................................................................................................................. 26Prvo poglavlje: Politički kontekst ................................................................................................................................ 27I a. Vođe i ideologije ...................................................................................................................................................... 28I–1. Fitzroy MacLean, Churchillov izaslanik kod partizana, o Titu 1943. godine ........................................... 28Sl. 1. Josip Broz Tito, vođa partizanskog Narodnooslobodilačkog pokreta, i general Draža Mihailović,zapovjednik “Jugoslavenske vojske u domovini” (četnici) ........................................................................... 29I–2. Pavelićev fotograf svjedoči o njegovoj osobi 1961. godine ......................................................................... 29Sl. 2. Ante Pavelić .................................................................................................................................................................. 29I–3. Opisi Mehmeta Shehua i Envera Hoxhe ............................................................................................................. 30I–4. Engleski špijun o Iuliu Maniu, vođi političke opozicije u Rumunjskoj......................................................31I–5. Metaxasov govor urednicima i izdavačima svih grčkih novina (30. listopada 1940.) ......................... 31Sl. 3. Lutrijski kupon za prikupljanje novca za obitelji vojnika koji se bore na albanskom bojištu protivTalijana 1940. - 41. ....................................................................................................................................................... 32I–6. Hitlerova zapovijed br. 26 (3. travnja 1941.) ....................................................................................................... 32I–7. Ion Antonescu o “židovskom pitanju” ................................................................................................................. 33I–8. Proglas kralja Mihaia građanima njegove zemlje (23. kolovoza 1944.) ................................................... 34I–9. Komunistička ideologija LNÇ – u tumačenju Sejfulle Malshove ................................................................ 34I–10. Letak Oblasnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Makedoniju, upućenmakedonskom narodu ............................................................................................................................................. 35I b. Vojske i vojnici .......................................................................................................................................................... 36I–11. Američki izvještaj o aktivnostima albanskog pokreta otpora .................................................................... 36I–12. Predstavnici saveznika na Balkanu o strategiji gerile u Albaniji ................................................................. 36I–13. Hrvatski vojni izaslanik u Sofiji o situaciji u Makedoniji ................................................................................ 36Sl. 4. Zamjena njemačke vojske bugarskom vojskom nakon fašističke okupacije jugoslavenskeMakedonije (travanj 1941.) ....................................................................................................................................... 37I–14. Proglas Nacionalne oslobodilačke fronte (EAM) (Komitet Sterea Ellada) ............................................... 37I–15. Proglas Nacionalne demokratske grčke unije (EDES) 1943. ......................................................................... 38Sl. 5. Fotografija partizana (muškaraca i žena), pripadnika ljevičarskog pokreta otpora u Grčkoj .......... 39I–16. Osnove programa Osvobodilne fronte (OF, Oslobodilačka fronta slovenskog naroda) ................... 39I–17. Iz dnevnika partizanskog zapovjednika ............................................................................................................. 405

SADRŽAJI–18. Iz zapisnika sa sastanka Draže Mihailovića i predstavnika njemačkog zapovjedništva u Srbiji uselu Divci ........................................................................................................................................................................ 40I–19. Iz naputaka Draže Mihailovića majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću ................................. 40Sl. 6. Srpski plakat ................................................................................................................................................................. 41I–20. Suradnja između ustaša i četnika.......................................................................................................................... 41I–21. Početak ustanka u Bosni .......................................................................................................................................... 42I–22. Formiranje SS-ove “Handžar” divizije ................................................................................................................. 42I–23. Darko Stuparić piše o formiranju prve partizanske jedinice u blizini Siska (Hrvatska) ulipnju 1941. .................................................................................................................................................................... 43I–24. Svjedočenja o viđenju ulaska Nijemaca, Talijana, Bugara i partizana u Ohrid tijekomDrugoga svjetskog rata ............................................................................................................................................ 43Sl. 7. Bosanski muslimani u ustaškim jedinicama ......................................................................................................44I–25. Iskaz jednog djeteta o suparništvu političkih grupa u Albaniji.................................................................. 45I–26. Okružno pismo Središnjeg vijeća LNÇ-a svim regionalnim komitetima u Albaniji (9. rujna1943.) ............................................................................................................................................................................... 45I c. Odnosi s dvjema koalicijama i sa susjednim zemljama ...................................................................... 46I–27. Novinski izvještaj o vojnom puču u Jugoslaviji................................................................................................ 46I–28. Izvještaj vrhovnog rabina Jugoslavije o događajima u Jugoslaviji od kraja ožujka do kraja lipnja1941. ................................................................................................................................................................................ 46Sl. 8. Masovne demonstracije protiv sila Osovine u Beogradu 27. ožujka 1941. ............................................. 47I–29. Iz sjećanja Konstantina Katsarova, poznatog bugarskog odvjetnika, o prvoj godini Drugogasvjetskog rata ............................................................................................................................................................... 47I–30. Poznati bugarski novinar Danail Krapčev o optužbi da Bugarska ne pruža otpor njemačkojvojsci................................................................................................................................................................................ 47I–31. Danail Krapčev komentira brzu pobjedu Njemačke nad Jugoslavijom u travnju 1941. ................... 48Sl. 9. Rumunjske novine: kralj Mihail, general Antonescu, Mussolini, Hitler (1941.) ....................................... 48Sl. 10. Rumunjske novine: kralj Mihail i generalisimus Staljin (1945.) .................................................................... 48I–32. Izvadak iz Memoara (18. listopada 1941.) ondašnjeg premijera Emmanouila Tsouderosa uslužbenoj vladi Grčke u Kairu – upućeno Britancima .................................................................................... 49I–33. Poruka britanskog Ministarstva vanjskih poslova britanskom ministru u Kairu 14. kolovoza1944. ................................................................................................................................................................................ 49I–34. Brigadni general Myers procjenjuje utjecaj grčkog otpora nacistima na sveukupan tijek rata ..... 50Sl. 11. Fotografija iz rumunjskih novina: prijateljstvo između rumunjske vojske i Crvene armije – časnicina bojištu ....................................................................................................................................................................... 50I–35. Postupanje s engleskim zarobljenicima u Rumunjskoj (1944.)................................................................... 50I–36. Iz zapisnika o razgovoru između J. B. Tita i W. Churchilla u Napulju 12. kolovoza 1944. ................... 51I–37. Zapovied talijanskog kralja Vittoria Emanuelea III. od 3. svibnja 1941. o aneksiji Ljubljanskeprovincije Italiji ............................................................................................................................................................ 51I–38. Anegdota Ivana Venedikova, poznatog bugarskog arheologa, o njegovim odnosima s Nijemcimau Makedoniji ................................................................................................................................................................. 526

DRUGI SVJETSKI RAT53I d. Vjerske organizacije .............................................................................................................................................. 53I–39. Poslanica nadbiskupa Janjine (Ioannina, Grčka) svim kršćanima pod njegovom nadležnošću (10.rujna 1943.) .................................................................................................................................................................... 53I–40. Pismo nadbiskupa Damaskina i drugih uglednih Grka Güntheru von Altenburgu, njemačkomveleposlaniku u Grčkoj.............................................................................................................................................. 53I–41. Katolička crkva Albanije o talijanskoj invaziji na Albaniju ............................................................................ 54I–42. Sarajevski muslimani o situaciji u Bosni i Hercegovini .................................................................................. 55I–43. Islamsko svećenstvo i formiranje muslimanskih SS–divizija 1943. ............................................................ 55I–44. Govor rumunjskog patrijarha Nikodima, održan na Pravnom fakultetu u Bukureštu 1942. ........... 55I–45. Članak iz novina: Sestrinske crkve. Velike perspektive pravoslavlja Mihaia Burlacua .............................. 56I–46. Uhićenje patrijarha Gavrila od Gestapoa u samostanu Ostrog, 23. travnja 1941. ................................ 56I–47. Stepinčev poziv katoličkom svećenstvu da podrži NDH, 28. travnja 1941. ............................................ 57I–48. Stepinčevo pismo Paveliću od 14. svibnja 1941. .............................................................................................. 58I–49. Otac Zlatko Svirić o prelasku pravoslavnih Srba na katoličanstvo ........................................................... 58Drugo poglavlje: Život u vrijeme rata ...................................................................................................................... 60II a. Siromaštvo, nesigurnost ..................................................................................................................................... 61II–1. Ograničavanje potrošnje kruha u Rumunjskoj tijekom rata (1942.).......................................................... 61II–2. Ograničavanje potrošnje kruha u Rumunjskoj tijekom rata (1944.) .........................................................61Sl. 12. Ograničavanje potrošnje kruha u Istanbulu ..................................................................................................... 61II–3. Grčki seljak opisuje talijanske okupatore ........................................................................................................... 61II–4. Ivan D. Stančov, bugarski diplomat, o životu svoje obitelji za vrijeme rata ........................................... 62II–5. Američki generalni konzul u Istanbulu o bugarskome javnom mnijenju, rujna 1942. ..................... 62Sl. 13. Redovi pred trgovinom u Ljubljani za vrijeme rata ........................................................................................ 62Sl. 14. Red za meso u Zagrebu ............................................................................................................................................ 63II–6. Tražimo sramne trake za crnoburzijance (iz srbijanskih novina) ............................................................... 63Sl. 15. Turska karikatura ......................................................................................................................................................... 63II–7. Gradsko stanovništvo prodaje praktički sve za što je moglo naći kupca ............................................... 64II–8. Nesigurnost civilnoga života tijekom rata u Albaniji ..................................................................................... 64II–9. Građani Beograda uzgajaju povrće ...................................................................................................................... 64Sl. 16. Žrtve gladi u Grčkoj za vrijeme tragične zime 1941./42. ............................................................................... 65II–10. Faik Okte o turskom porezu na kapital ............................................................................................................... 65II–11. Priča koja se proširila među ljudima u vrijeme skupljanja poreza na bogatstvo u Turskoj .............. 65II b. Civili ................................................................................................................................................................................ 67II–12. Prijetnja njemačkih vlasti Beograđanima ........................................................................................................... 67Sl. 17. Njemački promidžbeni plakat ................................................................................................................................ 67II–13. Rad u Rumunjskoj u vrijeme rata .......................................................................................................................... 67II–14. Izvještaj tajne policije o nezadovoljstvu uvjetima života u Rumunjskoj tijekom rata ....................... 68Sl. 18. Vježbe civilne zaštite na Bajazidovu trgu u Istanbulu ................................................................................... 687

DRUGI SVJETSKI RATSl. 28. Najava filmskog programa u beogradskim kinima sredinom rujna 1942. ............................................. 82Sl. 29. Djeca ulaze u osnovnu školu “Hasan Prishtina” ............................................................................................... 83II–36. Život u kampu za mladež “Italo Balbo” koje su fašisti organizirali u Albaniji ........................................ 83Sl. 30. Nacionalna nogometna vrsta Nezavisne Države Hrvatske .......................................................................... 83Sl. 31. Rumunjske novine izvještavaju o nogometnoj utakmici između Rumunjske i Hrvatske 1942.godine ............................................................................................................................................................................ 84II–37. Ministarstvo nacionalnog obrazovanja Rumunjske zabranjuje geografske karte koje podsjećajuljude na sovjetsku invaziju 1940. godine ........................................................................................................... 84II–38. Pavelićev jezični purizam ......................................................................................................................................... 85Treće poglavlje: Užasi rata ................................................................................................................................................. 86III a. Bojišnica ....................................................................................................................................................................... 87III–1. Ratno pravo albanskih partizana .......................................................................................................................... 87III–2. Kako su albanski nacionalisti tretirali zarobljenike ......................................................................................... 87Sl. 32. Četvrta partizanska divizija u crnogorskim planinama 1944. godine ..................................................... 87Sl 33. Rumunjski vojnici na devama u kavkaskim bitkama ...................................................................................... 88III b. Okrutnosti ................................................................................................................................................................... 88III–3. Proglas njemačkoga vojnog zapovjednika u Grčkoj (1943.) upućen Grcima ........................................ 88III–4. Njemački pamflet (listopad 1943.) nakon prvog vala masovnih odmazda u Grčkoj .......................... 88III–5. Hitlerova zapovijed u vezi s ponašanjem vojske na okupiranim teritorijima u jugoistočnojEuropi .............................................................................................................................................................................. 89Sl. 34. Odmazda njemačke vojske u Grčkoj: fotografija masovnih pogubljenja u Agriniju 1943. ............... 89III–6. Njemački zločini u vrijeme okupacije Albanije (srpanj 1943.) ..................................................................... 89III–7. Talijanska zvjerstva u Sloveniji ............................................................................................................................... 90Sl. 35. Fotografije spaljenih ili uništenih sela (osvete) ................................................................................................ 90III–8. Dio iz intervjua s Cvetom Kobalom ...................................................................................................................... 91Sl. 36. Naslovnica brošure o Mauthausenu .................................................................................................................... 91III–9. Pismo Hitleru ................................................................................................................................................................ 91III–10. Njemačke mjere protiv ustanka u Srbiji .............................................................................................................. 92III–11. Masakr civilnih talaca u Kragujevcu ..................................................................................................................... 93III–12. Partizanski izvještaj o talijansko-četničkim djelovanjima na području Like u ljeto i jesen1942. ................................................................................................................................................................................ 93III–13. Užasi u ustaškim zatvorima u Sarajevu ............................................................................................................... 94Sl. 37. Fotografija beogradskoga glavnog gradskog trga, 17. kolovoza 1941. ................................................... 94III–14. Izvještaj rumunjske policije o položaju Roma deportiranih u Transnistriju ........................................... 95III–15. Život u koncentracijskom logoru Stara Gradiška (dio logorskog kompleksa Jasenovac) ................. 95Sl. 38. Plakat s imenima mrtvih talaca u njemačkoj okupacijskoj zoni u Sloveniji ........................................... 96III–16. Pismo obitelji iz koncentracijskog logora Stara Gradiška ............................................................................. 96III–17. Ustaški vojnik opisuje svoje okrutnosti ............................................................................................................... 96III–18. Partizanski zločini u Bleiburgu ............................................................................................................................... 979

SADRŽAJIII–19. Tito o partizanskim zločinima u svibnju 1945, ................................................................................................. 98Sl. 39. Žrtve, Vladimir Filakovac, ulje na platnu, Zagreb 1943. ................................................................................ 98III c. Holokaust .................................................................................................................................................................... 98III–20. Iz bugarskog Zakona o zaštiti nacije .................................................................................................................... 98III–21. Bugarski zastupnici prosvjeduju protiv odvođenja Židova ......................................................................... 99III–22. Zapovijed Vojnog zapovjedništva, Beograd ...................................................................................................100III–23. Ion Antonescu osuđuje pogrom u Iaşiju ..........................................................................................................100Sl. 40. Turska karikatura ....................................................................................................................................................... 101Sl. 41. Turska karikatura ....................................................................................................................................................... 101III–24. Koncentracijski logor Sajmište, Beograd .......................................................................................................... 102Sl. 42. Nepoznata djevojčica čeka na deportaciju blizu Celja u Sloveniji .......................................................... 102III–25. Patnje mlade Židovke iz Sarajeva ....................................................................................................................... 102III–26. Protužidovske mjere u Grčkoj ..............................................................................................................................103III–27. Dio iz uspomena jednog grčkog Židova iz Soluna (1941. – 1943.) ..........................................................104Sl. 43. Koncentracijski logor Banjica u Beogradu .......................................................................................................105Sl. 44. Koncentracijski logor Uštica (dio logorskog kompleksa Jasenovac), 1942. .........................................105III–28. Pismo Rozalije Kramer Pavelićevu uredu 20. listopada 1941. ....................................................................105Sl. 45. Naslovnica kataloga protužidovske izložbe u Zagrebu 1942. ...................................................................106Četvrto poglavlje: Ljudska solidarnost .................................................................................................................107IV–1. Razgovor između partizana i ustaše ..................................................................................................................108Sl. 46. Plakat iz rumunjskih novina: Spasite siročad ..................................................................................................108IV–2. Proslava imendana u koncentracijskom logoru ............................................................................................109IV–3. Pismo intelektualaca upućeno I. Antonescuu (travnja 1944.) ................................................................... 110IV–4. Izvadak iz pisma predsjednika vlade Grčke (7. listopada 1943.) njemačkim vlastima ...................... 110IV–5. George Enescu pokušava zaštititi Rome .................................................................................................................IV–6. Memorandum skupine bugarskih brijača i frizera upućen ministrima – u vezi sa Zakonom ozaštiti nacije .................................................................................................................................................................111IV–7. Turska pomoć i potpora Grčkoj ............................................................................................................................111IV–8. Turski veleposlanik spašava turske Židove u Marseilleu, u Francuskoj ...................................................112IV–9. Iz dnevnika bugarskog vojnika u Zapadnoj Trakiji ........................................................................................113IV–10. Odnosi između rumunjskih vojnika, ruskih ratnih zarobljenika i bugarske zajednice u Rumunjskoju vrijeme Drugoga svjetskog rata ...................................................................................................................... 114IV–11. Grčki Židov opisuje kako su pravoslavni Grci pomagali njegovoj obitelji ............................................ 114IV–12. Rumunjski službenik humano postupa sa Židovima ................................................................................... 114IV–13. Njemački časnik spašava bugarskog diplomata od Gestapoa u Bugarskoj ..........................................115Sl. 48. Tajna partizanska bolnica “Franja” pokraj Cerkna u Sloveniji ................................................................... 116IV–14. Alfonz Baron, povjerenik tvornice bombona i čokolade “Union”, Ravnateljstvu ustaškogredarstva 9. srpnja 1941. ......................................................................................................................................... 116................................................................................................................................................................................................10

DRUGI SVJETSKI RATSl. 47. Turski Židovi stoje ispred turskog konzulata u Parizu 1943. godine, kako bi dobili putovnice i vizeda bi se mogli vratiti u Tursku .............................................................................................................................. 116Sl. 49. Pismo jednoga anonimnog Beograđanina njemačkom vojnom zapovjedniku u Srbiji ..................117Peto poglavlje: Posljedice ................................................................................................................................................ 118V a. Ratni gubici, žrtve rata ....................................................................................................................................... 119V–1. Enver Hoxha na mirovnoj konferenciji u Parizu o žrtvama i materijalnoj šteti u Albaniji ............... 119Sl. 50. 17. studenoga 1944. ................................................................................................................................................. 119Tablice 1. Broj ubijenih u Jugoslaviji – prema nacionalnoj pripadnosti ................................................ 1192. Grčki gubici za vrijeme Drugoga svjetskog rata ........................................................................ 1203. Gubici grčke trgovačke flote za vrijeme Drugoga svjetskog rata ........................................ 120V b. Migracije za vrijeme i poslije rata ................................................................................................................. 121V–2. Njemački izvještaj o masovnom protjerivanju Slovenaca ......................................................................... 121V–3. Izvještaj visokog predstavnika za Ljubljansku provinciju, od 24. kolovoza 1942., o programuaktivnosti u regiji ...................................................................................................................................................... 121Sl. 51. Izbjeglice iz Bosne u Srbiji 1941. .......................................................................................................................... 122V–4. Progon njemačke manjine u Rumunjskoj poslije rata ................................................................................. 122V–5. Winston Churchill o deportaciji rumunjskih građana njemačkog podrijetla u Rusiju .................... 123Sl. 52. Povratak slovenskih domobrana u lipnju 1945. ............................................................................................. 123V c. Promjene političkog sustava ..................................................................................................................................... 124V–6. Churchillova ponuda za sporazum o “postocima” ....................................................................................... 124Sl. 53. Atenjani slave dolazak britanske vojske poslije oslobođenja ................................................................... 124V–7. Jačanje vlasti Narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini ................................................ 124V–8. Odlazak ustaša i dolazak partizana u Zagreb ................................................................................................. 125Sl. 54. Partizani ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945. ......................................................................................................... 125Sl. 55. Skup na Trgu bana Jelačića u svibnju 1945., nakon što su partizani preuzeli vlast ........................... 125V–9. Fragment iz izvještaja o sastanku Bugarske radničke partije (komunista), na kojem su osporenepresude članovima bivšeg režima ...................................................................................................................... 126V–10. Izvaci iz izvještaja ministra pravosuđa o broju ljudi koje je osudio Narodni sud Bugarske ........... 126V–11. Britanski memorandum u vezi sa suđenjima i izvršenjima presuda protiv takozvanih ratnihzločinaca u oslobođenim i satelitskim zemljama .......................................................................................... 126Sl. 56. Topao doček vojnih, političkih i državnih vođa jugoslavenske Makedonije u oslobođenomSkopju (13. studenoga 1944.) ............................................................................................................................... 127V–12. Invazija Crvene armije na Bugarsku i preuzimanje vlasti od Domovinske fronte .............................. 127Sl. 57. Beograđani pozdravljaju bugarsku vojsku ...................................................................................................... 127Šesto poglavlje: Sjećanje na rat ................................................................................................................................... 129VI–1. Intervju s Jožetom Požarom (rođenim 1932. u Sloveniji), siročetom Drugoga svjetskog rata ...... 130VI–2. Izvadak iz polubiografskog romana Fikreta Demiraga ............................................................................... 13011

SADRŽAJVI–3. Bugarski partizanski zapovjednik Denčo Znepolski o prekrajanju povijesti pokreta otpora ugodinama nakon Drugoga svjetskog rata ....................................................................................................... 130Sl. 58. Fresko-kompozicija Borka Lazeskog .................................................................................................................. 131Sl. 59. Scena iz filma Užička republika .......................................................................................................................... 131VI–4. General Ctin Sănătescu o suprotnosti između “javnih” informacija i realnosti na bojištu .............. 131Sl. 60. Đorđe Andrejević Kun (1904. – 1964.), Strijeljanje, 1943. ............................................................................. 132VI–5. Anđelka Martić u pripovijetki Susret opisuje kako dječak traži svojega oca partizana .................... 132VI–6. Bjegunac – pjesma Iakovosa Kambanelisa ...................................................................................................... 133VI–7. Evelyn Waugh opisuje partizanski napad (iz zadnjeg dijela njegove ratne trilogije Sword ofHonour)...................................................................................................................................................................... 133Sl. 61. Plakat grčkog filma Izdaja, 1964. .........................................................................................................................134Sl. 62. Plakat grčkog filma Što si radio u ratu, Thanassis?, 1971. ..............................................................................134VI–8. Izvadak iz prvog romana Dobrice Ćosića Daleko je sunce ......................................................................... 135Sl. 63. Slika Fatmira Haxiua prikazuje epizodu s bojišta u Drugome svjetskom ratu .................................... 136Sl. 64. Slika Guri Madhija pokazuje partizanski napad na njemačku vojnu postrojbu ................................. 136VI–9. Opis događaja iz perspektive vojnika – Marin Preda ................................................................................... 136Sl. 65. Prizor iz komičnog stripa Balkan ekspres Branislava Kerca i Branka Plavšića, na temelju scenarijaGordana Mihića ......................................................................................................................................................... 137VI–10. Izvaci iz romana Duhan Dimitra Dimova .......................................................................................................... 138VI–11. Ciparski Turčin Kemal Recep Susuzlu govori o svojim zatvoreničkim danima koje je proveo svođom ciparskih Grka Glafkosom Cleridesom ............................................................................................... 138Sl. 66. Scena iz albanskoga filma Kad zora zarudi ..................................................................................................... 139Tablica: Državni praznici povezani s Drugim svjetskim ratom ....................................................................................140Karta 2: Jugoistočna Europa nakon Drugoga svjetskog rata .................................................................................... 141Bibliografija ................................................................................................................................................................................. 14312

UvodPrema riječima povjesničara Marka Mazowera “za razvoj Europe u dvadesetom stoljeću nijedno iskustvonije bilo toliko ključno [koliko je to bilo iskustvo Drugog svjetskog rata]... bila je to bitka za društvenui političku budućnost samog kontinenta... Ne možemo se nadati da ćemo razumjeti potonji tijekeuropske povijesti ako se ne posvetimo tom enormnom preokretu i ne pokušamo ustanoviti njegovedruštvene i političke posljedice. Godine nacističke okupacije, iza kojih je slijedio kaos neposrednog poslijeratnograzdoblja, pokidale su veze među ljudima, uništile domove i zajednice, i u mnogo slučajevarazorile same temelje društva.”Iako povjesničari, kada propituju što je dovelo do Drugoga svjetskog rata, uzimaju u obzir niz čimbenika– naime da su poslije Prvoga svjetskog rata narodi poraženih zemalja smatrali da se pobjedniciprema njima odnose nepravedno; da su demokracije u mnogim europskim zemljama bile krhke; te daje međunarodna ekonomska kriza iz tridesetih godina predstavljala težak udarac za kontinent – gotovose svi povjesničari slažu da glavni uzrok Drugoga svjetskog rata leži u agresivnoj imperijalističkoj politicinacističke Njemačke, fašističke Italije i Japana.Fokus ove čitanke i zbirke povijesnih izvora odabran je na temelju geografski definiranih parametarai ograničen je na regiju jugoistočne Europe. Za razliku od Mussolinija, u čijim je planovima o širenjutalijanskog imperija područje Balkana bilo neizostavni, ako ne i ključni dio (Talijanska vojska okupiralaje Albaniju 1939., a Grčku potkraj 1940.), ta regija nije zauzimala visoko mjesto na Hitlerovu popisuprioriteta, bar ne kada je riječ o potencijalnom angažmanu njemačke vojske. Imajući u vidu velike nacističkeplanove proširenja na istok i okupaciju velikih dijelova teritorija, vojna operacija u jugoistočnojEuropi mogla je značiti samo nepotrebno trošenje ljudstva i resursa. Diplomatski pritisak na zemljezastrašene (ili pak zadivljene) silinom njemačkog Blitzkriega trebao je biti dovoljan i osigurati njemačkuprevlast i kolaboraciju. Izgledalo je da se stvari u prvi mah razvijaju u tom smjeru: diplomatskim pritiskomosigurana je njemačka kontrola nad mađarskim i rumunjskim resursima, a Bugarska i Jugoslavijasu početkom 1941. pristupile Trojnom paktu. Politička orijentacija, ponovno otvaranje starih računa odekstremnih nacionalista, te strahovi od rata ili komunizma, naveli su ove balkanske zemlje da pozicijuneutralnosti zamijene pronacističkim stavom.Albanija je prepuštena Italiji, a Grčka je napokon pala pod nacističku kontrolu. Hitlerova vojna operacijapostala je neizbježna nakon Mussolinijeva neuspjeha u podređivanju Grčke te britanske odluke dapošalje trupe u tu zemlju. Kada je skupina časnika u Beogradu izvela uspješan državni udar, u kojem jezbačena vlada koja je nekoliko dana ranije u ime Jugoslavije bila potpisala Trojni pakt, Hitler je zapovjedioWermachtu da okupira tu zemlju, kao i Grčku. Istodobno s vojnim udarom, a djelomično i prije njega,dio stanovništva je na demonstracijama javno izrazio svoje nezadovoljstvo pripremama Jugoslavijeda uđe u Trojni pakt, a poslije i zbog samog čina pristupanja. Ti događaji imaju kako simbolično tako imoralno značenje, jer predstavljaju prvi primjer javnoga protivljenja odluci vlastite vlade da se priključiTrojnom paktu. Osim moralne i simbolične važnosti koju je imalo, ovo javno izražavanje stava – samopo sebi događaj bez presedana – imalo je i vojni aspekt: neki povjesničari smatraju da je Hitlerova odlukada napadne jugoistočnu Europu zapravo bila nervozna reakcija na te događaje. Do neke mjere, taje reakcija izmijenila smjer Drugoga svjetskog rata utoliko što je odgođen nacistički napad na SovjetskiSavez. Stoga se može postaviti hipotetičko pitanje: kako bi se rat razvijao da su njemačke jedinice predMoskvu stigle u rujnu umjesto u studenom 1941. godine?13

UVODDo sredine 1941. sve balkanske zemlje osim Turske bile su ili pod nacističkom okupacijom, ili u savezus nacistima. Jugoslavija je raskomadana: Hrvatska (s Bosnom i Hercegovinom kao jednom od njezinihregija) postala je marionetska država silā Osovine, dok je ostatak zemlje podijeljen na okupacijskezone pod talijanskom, mađarskom i bugarskom vlašću. I Grčka je podijeljena na tri okupacijske zonepod talijanskom, njemačkom i bugarskom vlašću. Turska je pokušala sačuvati neutralnost, iako turskonjemačkisporazum o prijateljstvu, potpisan u lipnju 1941., može ukazivati na to da je prihvatila pozicijebliske silama Osovine.Hitlerov rasistički način mišljenja i ideja o industrijalizaciji masovnog uništenja rezultirali su ubijanjemoko pet do šest milijuna Židova do kraja rata. Hitlerova rasna politika obuhvaćala je i druge etničkeskupine, poput Roma i Slavena, ali sustavnost onoga što je on zvao “konačnim rešenjem” razdvajanacistički pristup “židovskom problemu” od općeg nacističkog tretmana manjina i čini od njega slučajza sebe, vrijedan posebnog istraživanja. Na Balkanu, kao i u drugim europskim zemljama, nacističkaokupacija dovela je na površinu i namjerno iskorištavala napetosti koje su ključale među različitim etničkimskupinama i dala nekim manjinama mogućnost da se osvete zbog tlačenja ili da naplate svojenedaće. Tako je, primjerice, Nezavisna Država Hrvatska, koja je stekla neovisnost kao marionetska državasilā Osovine i kojom je vladala ekstremna nacionalistička stranka, Ustaše, progonila Srbe i Židove.Taj fenomen nije bio ograničen na jedno područje; i drugdje su se ekstremne nacionalističke skupineupustile u ostvarivanje programa demografskog inženjeringa. Nacisti i podrška koju su dobili na Balkanudoveli su do promjene etničkog sastava u toj regiji. Židovsko stanovništvo palo je s 856 000 1930.godine na manje od 50 000 1950. godine. Poslije rata, stotine tisuća etničkih Nijemaca istjerane su izJugoslavije i deportirane iz Rumunjske, dok su Slaveni i Albanci bježali iz sjeverne Grčke.Do kraja tridesetih godina dvadesetog stoljeća desničarske diktature zamijenile su demokratske vladesvuda na Balkanu, a komunističke stranke su bile zabranjene. No balkanske diktature razlikovale suse od fašističkih režima po tome što masovni fašistički orijentirani pokreti u toj regiji nisu uspjeli preživjeti,možda s izuzetkom jedinog masovnog pokreta koji je simpatizirao fašiste – Codreanuova pokretau Rumunjskoj. Strahovit šok zbog totalnog rata i bijeg nekih šefova država u progonstvo zbrisali su predratnepolitičke elite. Nacistička okupacija ogolila je nesposobnost države da svoje građane zaštiti odnasilja, gladi i oskudice. Šok zbog života pod režimom nečuvenog i sustavnog nasilja pratila je i velikapatnja i destrukcija koja je tijekom šest godina pogađala civile i duboko preobrazila sva europska društva,a osobito ona u jugoistočnoj Europi, gdje je zbog nacističke politike eksproprijacije i osvete nastalaužasna situacija. Zato su glad i teror bili glavni čimbenici koji su na početku nagnali mnoge da uđu uborbu protiv nacizma, ali su ti poticaji na akciju poslije dopunjeni ideologijskim i političkim razlozima.Osim vojne važnosti (iako je ona bila različita u svakoj zemlji), pokreti otpora imali su golem političkii moralni utjecaj. Za većinu pokretā otpora bili su karakteristični egalitarna i moralno uzvišena vizijaposlijeratnog svijeta i cilj pravednije raspodjele dobara. Pokreti otpora su, međutim, bili fragmentiranii u uvjetima ratom izazvane nesigurnosti i ideologijske konfuzije unutar gotovo svake skupine došlo jedo unutarnjih borbi, koje su često prerastale u građanski rat. Kako su poslije 1943. pokreti otpora sveviše nicali, oni su provocirali odmazdu kolaboracionističkih jedinica, potičući tako u mnogim zemljamadrugu vrst građanskog rata. No do 1944. masovni pokreti otpora kojima su dominirali komunisti bili suu mnogim zemljama spremni preuzeti vlast kada se nacisti povuku.Sile izvan jugoistočno-europske regije su, međutim, radile za vlastite ciljeve; usprkos sve većoj snaziotpora, one su za Balkan imale drugačije planove, u kojima samoopredjeljenje državā i narodā nijeigralo nikakvu ulogu. U listopadu 1944., u isto vrijeme kada su ti masovni pokreti bili spremni preuzetivlast, Churchill i Staljin dogovorili su se o poslijeratnoj podjeli sfera utjecaja u jugoistočnoj Europi: Grčkabi trebala doći pod britansku kontrolu; ostale zemlje će, s izuzetkom Jugoslavije, za koju je nagodba bila50 : 50, biti prepuštene Sovjetskom Savezu. Grčki komunisti su, poslije dugotrajnoga građanskog rata(1946. – 1949.), napokon poraženi. U Albaniji i Jugoslaviji partizani (predvođeni komunistima) brzo su14

DRUGI SVJETSKI RATpreuzeli vlast. Bugarska i Rumunjska pretrpjele su okupaciju sovjetskih trupa, koje su nametnule komunističkirežim. Potkraj četrdesetih, podjela Europe na dvije zone bila je završena, a ratna neprijateljstvapreobrazila su se pod pritiskom hladnog rata.Iz današnje perspektive očigledno je da je Drugi svjetski rat bio mnogo više od niza bitaka i diplomatskihpregovora (premda je to, na žalost, glavni, a katkad i jedini dojam koji učenici dobivaju izudžbenikā): uz vojnu komponentu, Drugi svjetski rat je imao i odlike vjerskog, etničkog i rasnog sukoba.Kao što je prije rečeno, u nekim zemljama on se pretvorio u građanski rat – sukob između različitihpokreta otpora i između pokreta otpora i kolaboracionističkih snaga, čije su akcije katkad nadmašivalenacističku surovost. Takvi primjeri mogu se naći i u jugoistočnoj Europi, pa stoga i u ovoj zbirci povijesnihizvora. To, međutim, ne znači da makar i na trenutak možemo zaboraviti tko su bili glavni zločinci,niti im možemo dopustiti poricanje odgovornosti za zlo naneseno balkanskim nacijama i narodima.Odgovornost nacista za početak rata, a time i za njegove posljedice, ne može se umanjiti, a pogotovose ne može dovesti u pitanje. Ipak, imajući u vidu zločinački karakter nacističkog režima koji je započeorat, ostaje činjenica da su političke elite u mnogim zemljama bile sklone nacistima. Očigledno je da sumnoge od tih elita iskoristile mogućnost da (pod Hitlerovim kišobranom) riješe neke stare sporove sasusjedima, revidiraju versajski poredak, oslobode se nekih “nezgodnih” manjina, ili prošire svoj životniprostor i steknu imovinu. Očigledno je da te elite nisu stigle niotkuda, niti su mogle izroniti iz vakuuma– pritajeni ili otvoreni nacistički simpatizeri postojali su u većini zemalja regije, a skupa s njima postojalaje, na raznim razinama, i prešutna suglasnost s nacističkom ideologijom i latentna sklonost premakoncepciji rasnih podjela. Kada bi neka zemlja u regiji pristupila Trojnom paktu ili bi je okupirali nacifašisti,ti simpatizeri su dobili prigodu pokazati svoju lojalnost nacističkom režimu i prihvaćanje temeljānacističke ideologije. Ta beskompromisna suglasnost s temeljima nacističke ideologije otvorila je vratabrutalnostima koje su slijedile.Naša je namjera bila pružiti učenicima višeslojan prikaz Drugoga svjetskog rata. U skladu s tim, relativnomalen broj izvora u ovoj čitanki bavi se vojnim operacijama. Zauzimajući takav stav, nismo željeliumanjivati vojni značaj pokretā otpora u jugoistočnoj Europi (niti veliki doprinos koji je ta regija dala uzbacivanju fašizma i nacizma) – cilj je, prije svega, bio da se makar djelomice osvijetle oni aspekti životaza vrijeme rata koji su manje zastupljeni u postojećim udžbenicima, u skladu sa željama i sugestijamanastavnika koji se njima služe u nastavi. Dobro je znano da u većini udžbenika u jugoistočnoj Europi jošuvijek prevladava politička povijest, a to se odnosi i na prikaz Drugoga svjetskog rata. Ostali sadržaji, unajmanju ruku jednako važni, a učenicima zasigurno zanimljiviji, kao primjerice svakodnevni život, položajženā i djece, kulturni život, odjeci rata u književnosti i drugim granama umjetnosti, ljubav u ratnimvremenima itd., u udžbenicima su najčešće zanemareni i nalazimo ih samo u naznakama.Ova zbirka sadrži izvore iz jedanaest zemalja jugoistočne Europe, što ima prednosti i nedostataka.Ključna prednost ovako koncipirane zbirke povijesnih izvorā leži u tome što ona učenicima omogućujemultiperspektivan uvid u ovo povijesno razdoblje. Pogled na određeno povijesno razdoblje, u ovomslučaju Drugi svjetski rat, s dvaju ili više različitih stajališta trebao bi biti ne samo zanimljiv nego i neposrednokoristan: učenici imaju mogućnost čitati i analizirati kako se na isti problem, događaj ili procesgledalo i gleda u njihovu “susjedstvu” u regiji.Analizirajući ove izvore, učenici će u mnogim slučajevima naići na očigledne sličnosti – siromaštvo,glad, neizvjesnost i veliku patnju koji su obilježili ovo razdoblje u životu jugoistočne Europe. S drugestrane, naći će neke suprotstavljene, oprečne izvore, koji isti problem tretiraju s posve različitog stajalištaili na način sasvim drugačiji od onoga koji nalaze u svojim udžbenicima. U tim slučajevima ne sugeriramoda se od učenika traži da procijene koji je izvor točan, koji je istinit, ili najbliži istini – dovoljnoje da postanu svjesni postojanja kontradiktornih izvora, to jest, da postanu svjesni činjenice da nekipovijesni događaji i procesi nisu nedvosmisleni, kao što je možda prikazano u njihovim udžbenicima.Naime, u nekim zemljama (ili u većini?) jugoistočne Europe nastava povijesti (a i udžbenici povijesti15

UVODslijede tu koncepciju) zasnovana je na “jednoj istini”, pa se učenici vrlo rijetko susreću s kontradiktornimizvorima. Imajući ovo u vidu, svjesni smo da među onim nastavnicima i učenicima koji možda nisu navikliu svojim udžbenicima i u nastavi povijesti uopće nalaziti oprečne izvore, zbirka izvora zasnovanana multiperspektivnom pristupu može izazvati stanovitu dezorijentaciju, ili čak odbijanje. Mi, međutim,smatramo da bez multiperspektivnog pristupa nema istinskog, visokokvalitetnog izučavanja, razumijevanjai učenja povijesti – bez njega, učenje povijesti svodi se na puko pamćenje podataka.S druge strane, ovako koncipirana zbirka izvora ima i jedan značajan nedostatak. Naime, uzimajućiu obzir činjenicu da su na ograničenom prostoru ove zbirke izvora zastupljeni tekstovni i vizualni priloziiz jedanaest zemalja jugoistočne Europe, jasno je da ona ne pruža cjelovitu sliku toga prostora u vrijemeDrugoga svjetskog rata – očekivati tako nešto bilo bi u najmanju ruku pretenciozno. Toga smo bilisvjesni od samog početka rada na ovome projektu, tako da je bilo nužno napraviti izbor tema, odnosnoodabrati samo neke od mnogobrojnih aspekata Drugoga svjetskog rata, dok neki drugi, iako ne manjevažni, možda uopće nisu ni spomenuti. Osim izbora tema koje su manje zastupljene u udžbenicima,drugi je značajan kriterij odabira izvora bio metodičke prirode: nastojali smo uvrstiti što je moguće višeizvora koji kod učenika mogu izazvati neku emotivnu reakciju (srdžbu, zgražanje, šok, sućut, divljenje,smijeh...). Sudbine običnih ljudi – tragične, herojske, komične – često nam nude bolju, životniju slikuovoga okrutnog vremena negoli proglasi, političke izjave ili diplomatski izvještaji (kojima, dakako, timene namjeravamo odreći vrijednost, pa su i oni sastavni dio ove zbirke).Ukratko, naša je namjera ponuditi učenicima i nastavnicima ponešto drugačiji, multiperspektivnipogled na ovo turobno razdoblje naše povijesti, s nadom da će i ova zbirka izvora pripomoći njihovuboljem razumijevanju. Jer, usprkos transparentnosti i jednostavnosti događaja u Drugome svjetskomratu (barem kada govorimo o njegovoj moralnoj komponenti, tj. o očiglednoj razlici između dobra i zla),u nekim zemljama jugoistočne Europe čak i oko tog pitanja još uvijek se umjetno generiraju dvojbe, prvenstvenozbog činjenice da su vodeću ulogu u većini pokreta otpora imali komunisti. Uz to, u svjetskoji europskoj povijesti zapadna perspektiva marginalizira ulogu koju je jugoistočna Europa imala u Drugomesvjetskom ratu i katkad je podređuje dugotrajnim stereotipima o toj regiji. Nadamo se da će ovazbirka dokumenata pridonijeti širem razumijevanju naše povijesti kao dijela povijesti čovječanstva.16

DRUGI SVJETSKI RATKronologijaGodina Mjesec Svijet Jugoistočna Europa1939. travanj 7. – Invazija Italije na Albaniju12. – Albanska ustavotvorna skupštinaproglašava personalnu uniju s Italijom, aVictora Emanuela III. kraljem Albanije. Talijaniimenuju marionetsku fašističku vladupod Shefqetom Verlacijem i uskoro albanskuvojnu i diplomatsku službu pripajajutalijanskoj.kolovozrujanlistopad23. – Sovjetsko-njemački pakt “Ribbentrop–Molotov” sadrži tajni sporazum o budućojsovjetskoj okupaciji rumunjske Besarabije.1. – Invazija Njemačke na Poljsku3. – Britanija i Francuska objavljuju rat Njemačkoj.17. – Invazija Sovjetskog Saveza na Poljsku.7. – Rumunjska proglašava neutralnost15. – Bugarska proglašava neutralnost19. – Turska, Francuska i Britanija potpisujusporazum u Ankari o uzajamnoj pomoćiako ih napadne neka europska sila naMediteranu.1940. veljača 15. – Nova rojalistička vlada Bugarske, sprofesorom Bogdanom Filovim na čelu.travanjsvibanjlipanjkolovozrujan9. – Njemačka upada u Dansku i Norvešku.10. – Njemačka invazija Nizozemske, Belgije iLuksemburga; Winston Churchill postaje premijerVelike Britanije.12. – Njemačka invazija Francuske.10. – Italija objavljuje rat Velikoj Britaniji iFrancuskoj.22. – Francuska potpisuje primirje sa silamaOsovine.13. – Talijanska invazija na Egipat.27. – Japan se pridružuje silama Osovine.26. – 27. – Na sovjetski ultimatum Rumunjskaustupa Besarabiju i Sjevernu Bukovinu.10. – Antisemitski zakon u Rumunjskoj30. – Pod njemačkim i talijanskim pritiskomRumunjska predaje sjevernu TransilvanijuMađarskoj.4. – Ion Antonescu imenovan predsjednikomvijeća ministara Rumunjske.6. – Carol II. abdicira u korist svojeg sinaMihaila I.; de facto vladar Rumunjske je“Conducator” Ion Antonescu.7. – Sporazum u Craiovi. Rumunjska vraćaBugarskoj južnu Dobrudžu.17

KRONOLOGIJAlistopadstudeniprosinac5. – Roosevelt ponovno izabran za predsjednika.11. – Britanci porazili talijansku flotu kraj Taranta.20. – Mađarska se priključuje silama Osovine9. – Britanske jedinice potiskuju Talijane izEgipta.12. – Njemačka vojska ulazi u Rumunjskuu ulozi “vojnih savjetnika”.28 – Italija vrši invaziju na Grčku, služeći seAlbanijom kao bazom.Bugarska odbija priključiti se silama Osovine,napasti Grčku ili potpisati pakt ojamstvima sa SSSR-om.14. – Protunapad grčkih jedinica na albanskombojištu; za mjesec dana od Talijanapreuzimaju sve veće gradove u južnojAlbaniji.23. – Rumunjska se priključuje silama Osovine.25. – Turska proglašava opsadno stanjeu zoni koja obuhvaća Istanbul, Jedrene,Kırklareli, Tekirdağ, Çanakkale i Kocaeli.30. – Počinje zamračenje u Istanbulu.Bugarski parlament izglasava profašističkezakone: Zakon o organizaciji bugarskemladeži i antisemitski Zakon o zaštitinacije.19. – Iz Turske teretnim brodom „Kurtuluş“(Neovisnost) poslana pomoć u Grčku.1941. siječanj 9. – Britanska invazija na Eritreju 20. – Bugarski kabinet glasuje za priključenjeTrojnom paktu21. – 23. – Pobuna (fašističke) Željezne gardeu Rumunjskoj, poražena intervencijomgenerala Antonescua.veljačaožujaktravanj11. – SAD počine opskrbljivati Britance i drugesaveznike ratnim materijalom.24. – Rommel počinje prvu ofenzivu u Libiji.11. – Počinje njemačka opsada Tobruka.13. – Sovjetski Savez i Japan potpisuju petogodišnjipakt o nenapadanju.8. – Njemačka i Bugarska potpisuju vojnipakt.17. – Bugarsko-turska deklaracija o neutralnosti.1. – Bugarska se priključuje silama Osovine;njemačka vojska ulazi na bugarski teritorij.24. – Tursko-ruska deklaracija: u slučaju dabilo koja strana napadne Tursku, sovjetskaRusija ostat će neutralna.25. – Jugoslavija se priključuje silamaOsovine.27. – Nakon masovnih prosvjeda jugoslavenskavlada je zbačena vojnim udarom.Propao pokušaj lijevih Seljaka da izveduprobritanski puč u Bugarskoj.6. – Invazija Njemačke na Jugoslaviju iGrčku.18

DRUGI SVJETSKI RATtravanj10. – Stvaranje Nezavisne Države Hrvatske(NDH), marionetske države pod njemačko-talijanskomdominacijom.11. – 15. – Mađarska vojska okupira Bačkuu sjevernoj Srbiji (Vojvodina).17. – Jugoslavenska vojska se predaje.svibanjlipanj27. – Potopljen „Bismarck“; Roosevelt proglašavaizvanredno stanje zbog događaja u Europii Africi.22. – Njemačka, Italija i Rumunjska napadajuSovjetski Savez; Turska proglašava neutralnost.26. – Finska objavljuje rat Sovjetskom Savezu.19 .– Bugarska vojska ulazi u Makedoniju,jugoistočnu Srbiju i egejsku Trakiju.23. – Grčka potpisuje primirje s Njemačkom.30. – Ante Pavelić donosi nekoliko rasnihzakona u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.12. – 13. Na Ravnoj gori u Srbiji skupina časnikai vojnika Druge armije, s pukovnikomDragoljubom Mihailovićem na čelu,započela organiziranje gerilskog, (četničkog)pokreta.17. – Propao pokušaj mladog revolucionaraVasila Laçija (1922. – 1941.) da u Tiraniubije kralja Viktora Emanuela III.18. – Pavelić i Mussolini potpisuju sporazumu Rimu: NDH ustupa veći dio dalmatinskeobale Italiji21. – 31. – Kretska bitka. Grčki kabinet ikralj napuštaju zemlju i odlaze u Kairo;Grčka je podijeljena na tri okupacijske zone,koje kontroliraju njemačka, talijanska ibugarska vojska.31. – Uklanjanje svastike s Akropole: prvisimboličan čin otpora.5. – U okolini Gacke, u Hercegovini, počeospontani ustanak stanovništva kao reakcijana nasilje ustaške vlasti.18. – Potpisan tursko-njemački sporazumo prijateljstvu i nenapadanju.22. – Prvi hrvatski partizanski odred osnovanu okolini Siska, čime je počeo ustanaku Hrvatskoj.24. – Bugarski komunisti počinju oružaniustanak.25. – Tursko-njemački sporazum ratificiranjedinstvenim glasanjem u turskoj narodnojskupštini.29. – Mussolini proglašava “Veliku Albaniju”.19

KRONOLOGIJAsrpanjrujan12. – Britanija i Sovjetski Savez potpisuju sporazumkojim se Sovjetskom Savezu dodjeljujepomoć.24. – Japan okupira Francusku Indokinu.26. – SAD obustavlja trgovinu s Japanom.8. – Nijemci opsjedaju Lenjingrad.19. – Nijemci zauzimaju Kijev.7.– počinje partizanski ustanak u Srbiji.13. – počinje partizanski ustanak u CrnojGori.22. – počinje partizanski ustanak u Sloveniji.27. – počinje partizanski ustanak u Bosni iHercegovini.Osnivanje triju glavnih grčkih organizacijaotpora: EDES (Nacionalna demokratskaunija Grčke), EKKA (Nacionalno i društvenooslobođenje), EAM (Nacionalna oslobodilačkafronta);ustaše otvaraju koncentracijski logor Jasenovac,oko 100 km jugoistočno od Zagreba;u Rumunjskoj počinje deportacija više od100 000 Židova u Transnistriju, pri čemuvelik broj ljudi umire zbog loših uvjeta života.listopad 17. – Hideki Tojo postaje premijer Japana. Masovne odmazde njemačkih okupacijskihvlasti protiv civilnog stanovništva uSrbiji.11. – Počinje partizanski ustanak u Makedoniji.studeni 18. – Britanci počinju ofenzivu u Libiji. Početak građanskog rata između partizanai četnika u Srbiji8. – Osnovana Komunistička partija Albanije13. – Nijemci odbijaju uvjete četnika za suradnjuprotiv jugoslavenskih partizana;usprkos tome, četnici se nastavljaju boritiprotiv partizana i izbjegavaju borbe protivNijemaca.prosinac5. – Zaustavljeno njemačko napredovanjeprema Moskvi.7. – Japan bombardira Pearl Harbour.8. – Japan objavljuje rat SAD-u i Britaniji.11. – Njemačka i Italija objavljuju rat SAD-u.1942. siječanj 21. – Rommelov Afrički korpus počinje protuofenzivuu Libiji.12. – Nezavisna Država Hrvatska objavljujerat SAD-u i Britaniji.13. – Bugarska objavljuje rat Velikoj Britanijii SAD-u.veljača 15. – Japan zauzima Singapur. EAM odlučuje formirati oružane gerilskegrupe (Nacionalna pučka oslobodilačkavojska – ELAS).lipanjsrpanj4.-6. – Bitka za Midway.21. – Rommel zauzima Tobruk.Osnovana oružana sekcija EDES-a.20

DRUGI SVJETSKI RATkolovoz12. – Churchill i Staljin sastaju se s predstavnicimaSAD-a i Slobodne Francuske da bi raspravljalio otvaranju drugog bojišta.13. – General Montgomery preuzima zapovjedništvonad britanskim snagama u Egiptu.19. – propao saveznički napad preko Engleskogkanala na Dieppe.Njemačke okupacijske snage “rješavaju židovskopitanje” u Srbiji ubijajući gotovo90 posto židovskog stanovništva do krajaljeta 1942.25. – prvi broj Zëri i popullit (Glas naroda,časopisa koji predstavlja ideologiju albanskogakomunističkog pokreta).rujan 22. – Nijemci stižu do središta Staljingrada. Britanski odred tajno se iskrcava u Grčkoj.16. – Konferencija u Pezi: osnivanje Albanskeantifašističke nacionalne oslobodilačkefronte.listopadstudeni23. – Montgomeryjeve snage napadaju ElAlamein u Egiptu.8. – prvo veliko savezničko iskrcavanje u Marokui Alžiru.13. – Britanci ponovno zauzimaju Tobruk.19. – Sovjeti počinju protuofenzivu na Staljingrad.1943. siječanj 31. – General von Paulus predaje njemačku 6.armiju kod Staljingrada.Osnivanje političke organizacije “BalliKombëtar” u Albaniji, s antikomunističkimprogramom.12. – Uvođenje poreza na prihod od kapitalau Turskoj.25. – Združene britanske, EAM-ove iEDES-ove snage dižu u zrak željezničkimost Gorgopotamos (Grčka).26. – U Bihaću (Bosna i Hercegovina) partizaniosnivaju svoje najviše političko tijelo– AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnogoslobođenja Jugoslavije).ožujak 5. – Počinje savezničko bombardiranje Ruhra. 5. – Opći štrajk u Ateni sprječava mobilizacijugrčkih radnika.Ožujak–svibanj – Bugarsko društvouspješno se suprotstavlja konačnom rješenjui deportaciji bugarskih Židova.Ožujak–lipanj – deportacija oko 50 000 Židovaiz Soluna u Auschwitz.lipanjsrpanjkolovoz13. – Snage Osovine poražene u Tunisu;okončana afrička kampanja.5. – 17. – Velika tenkovska bitka kraj Kurska naIstočnom bojištu: sovjetska pobjeda.9. – Saveznici se iskrcavaju na Siciliji.25. – Mussolini zbačen i uhićen, nasljeđuje gaPietro Badoglio.14. – Partizani u Otočcu osnivaju najvišepolitičko tijelo za Hrvatsku – ZAVNOH(Zemaljsko antifašističko vijeće narodnogoslobođenja Hrvatske).10. – Osnovana Nacionalna oslobodilačkavojska Albanije.2. – Potpisan sporazum u Mukjeu izmeđuNacionalne oslobodilačke vojske Albanijei Balli Kombëtar. Samo nekoliko dana poslijeodbacuju ga Centralni komitet Komunističkepartije Albanije (CPA) i Nacionalnooslobodilačko vijeće.21

KRONOLOGIJAkolovozrujanlistopadstudeniprosinac3. – Saveznici prelaze sa Sicilije na talijanskokopno preko Messinskog prolaza.8. – Italija se predaje Saveznicima.12. – SS oslobađa Mussolinija i odvodi ga uNjemačku.13. – Italija objavljuje rat Njemačkoj.7. – Oslobođen je Kijev; njemačka obrana naDnjepru se urušava.28. studenoga – 1. prosinca – Churchill, Roosevelti Staljin sastaju se u Teheranu planiratisavezničko iskrcavanje u Francuskoj; jugoslavenskipartizani priznati su sastavnim dijelomantifašističke koalicije.24. – Eisenhower imenovan zapovjednikomsavezničkog iskrcavanja u Europi.1944. siječanj 27. – Sovjeti porazili Nijemce kod Lenjingrada.28. – Bugarski kralj Boris III. umire u Sofiji;proglašenje kralja Simeona II.8. – Partizanske trupe privremeno zauzimajuSplit (Hrvatska) i tamošnje golemotalijansko skladište.9. – Izbori za regenta u Bugarskoj: princ Kiril,profesor Filov i general Mihov.9. rujna – 10. listopada – Jugoslavenskipartizani razoružavaju deset talijanskihdivizija; dvije divizije priključuju se partizanima.17. – Britansko-američka vojna misija kodjugoslavenskih partizana dolazi na oslobođeniteritorij u zapadnoj Bosni i Hercegovini.20. – ZAVNOH proglašava ponovno ujedinjenjeteritorija koji je okupirala Italija sHrvatskom i Jugoslavijom.20. – Sljedbenici kralja Zogua s AbazomKupijem na čelu osnivaju stranku “Legaliteti”,s ciljem da poslije rata u Albaniji ponovnouspostave Zoguovu monarhiju.25. – 26. – Partizani osnivaju ZAVNOBiHkao vrhovno političko tijelo za BiH.29. – U Jajcu (Bosna i Hercegovina) AV-NOJ ustanovljuje partizansku vladu (NKOJ– Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije).7. – Roosevelt, Churchill i İnönü sastaju seu Kairu.Osnivanje žandarmerije u Bugarskoj zaborbu protiv oružanog otpora.8. – U pismu NKOJ-u (jugoslavenska partizanskavlada) Churchill obavještava daće Britanija prestati pomagati četnike. Odtog trenutka sva pomoć daje se isključivopartizanima.ožujak 15. – Invazija Japana na Indiju. 10. – EAM ustanovljuje Politički komitetnacionalnog oslobođenja (PEEA), drugugrčku upravu, paralelnu službenoj vladiu Kairu.svibanj9. – Sovjeti ponovno osvajaju Sevastopolj.18. – Nijemci se povlače iz Monte Cassina.Ugovor u Libanonu vodi sporazumu o formiranjugrčke nacionalne koalicijske vlades G. Papandreuom kao grčkim premijerom;22

DRUGI SVJETSKI RATsvibanjlipanjsrpanjkolovozrujan6. – Dan D, iskrcavanje saveznika u Normandiji.20. – Propao atentat na Hitlera.25. – Saveznici započinju proboj iz Normandije.15. – Saveznici se iskrcavaju u južnoj Francuskoj.25. – Oslobođen Pariz.3. – Oslobođen Bruxelles19. – Primirje između Finske i Saveznika.25. – Saveznici probijaju Gotsku liniju u Italiji.deportacija više od 100 000 Židova iz sjeverneTransilvanije (pod mađarskom vlašću)u njemačke logore smrti.24. – Albanski komunisti na kongresu uPërmetu biraju Nacionalno-oslobodilačkoantifašističko vijeće kao najviše zakonodavnotijelo i osnivaju Komitet s atributimaprivremene vlade.1. – Nova rojalistička vlada u Bugarskoj, sIvanom Bagrjanovim na čelu.2. – Turska odlučuje prekinuti odnose sNjemačkom;prvo zasijedanje ASNOM-a (Antifašističkosobranie na narodnoto osloboduvanje naMakedonija), koje je proglašeno vrhovnimzakonodavnim i izvršnim predstavničkimtijelom makedonske države.12. – Churchill i Tito sastaju se u Napulju.23. – coup d’état u Rumunjskoj: kralj Michailuz potporu koalicije najvećih stranakai komunista uhićuje Antonescua i njegovuvladu;Rumunjska se predaje Sovjetima.26. – Bugarski premijer Bagrjanov proglašavaneutralnost, u Ankari započinje pripremeza početak pregovora sa SAD-om iVelikom Britanijom i šalje delegaciju u Kairo.29. – Jugoslavenski kralj Petar II. razrješavadužnosti načelnika štaba Vrhovne komandeJugoslavije Dražu Mihailovića i priznajeTita kao vođu otpora u Jugoslaviji.30. – Pavelić sprečava coup d’état u NezavisnojDržavi Hrvatskoj i ostaje lojalan silamaOsovine.Partizani i postrojbe Crvene armije počinjuborbe za oslobođenje Srbije.2. – Bugarski regenti, predvođeni KonstantinomMuravjevim, imenuju vladuproruskih političkih stranaka (prva vladaformirana iz redova političkih stranaka odsvibnja 1934.).23

DRUGI SVJETSKI RATveljačaožujak8. – Saveznici pokreću veliku ofenzivu da bistigli na Rajnu.13. – 14. – savezničko bombardiranje zapaljivimbombama uništava Dresden.19. – SAD se iskrcava na Iwo Jimu.3. – Finska objavljuje rat Njemačkoj.9. – SAD bombardira Tokio.22. – Patton prelazi Rajnu kraj Oppenheima.23. – Montgomery prelazi Rajnu sjeverno odRuhra.Potpisivanje sporazuma u Varkizi o raspisivanjuopćih izbora i plebiscitu o monarhijiu Grčkoj, o raspuštanju gerilskih organizacijai ELAS-ovoj predaji oružja23. – Turska objavljuje rat Njemačkoj i Japanu.6. – Sovjeti nalažu da se imenuje koalicijskavlada Rumunjske s Petru Grozom načelu, ali tako da je kontroliraju komunisti.7. – formira se privremena vlada DemokratskeFederativne Jugoslavije, s Titomkao predsjednikom i s partizanskom prevlašćunad članovima vlade u egzilu (23: 5)travanjsvibanjlipanjsrpanjkolovoz12. – Roosevelt umire, Harry S. Truman postajepredsjednik SAD-a.23. – Sovjeti ulaze u Berlin.25. – Snage SAD-a i Sovjetskog Saveza susrećuse na rijeci Elbi; počinje konferencija UjedinjenihNacija u San Franciscu.28. – Talijanski partizani pogubljuju Mussolinija.30. – Hitler izvršava samoubojstvo u Berlinu.1. – Berlin se predaje sovjetskim trupama.7. – Njemačka formalno kapitulira.5. – Saveznici dijele Njemačku na četiri okupacijskezone.26. – Predstavnici pedeset zemalja potpisujuPovelju Ujedinjenih naroda. Osnovane Ujedinjenenarodi.17. srpnja – 2. kolovoza – Churchill, Staljin iTruman susreću se u Potsdamu kako bi planiralimir u Europi i završni napad na Japan.6. – Na Hirošimu bačena atomska bomba.9. – Na Nagasaki bačena atomska bomba.14. – Japan se predaje.6. – Oslobođeno Sarajevo14. – Formirana vlada Federalne DržaveHrvatske, kojom dominiraju komunisti.28. – SAD priznaju Titovu privremenu jugoslavenskuvladu.2. – Jugoslavenska partizanska vojska ulaziu Trst i stvara napetu podjelu (poslije naZonu A i B) između Italije i Jugoslavije.6. – Pavelić i njegova vlada, te velik brojvojnika i civila bježe iz Zagreba prema Austriji.8. – Partizani oslobađaju Zagreb.15. – Jugoslavenski partizani kraj Bleiburgaubijaju velik broj ratnih zarobljenika(ustaša, ali i četnika i slovenskih domobranaca)i civila s područja NDH, a ostale vodena “križni put”, koji mnogi od njih nisupreživjeli.10. – AVNOJ postaje Privremena narodnaskupština Jugoslavije.25

KARTA 1: DRUGI SVJETSKI RAT, 1939.–1942.26

PRVO POGLAVLJE:Politički kontekstDRUGI SVJETSKI RATSvrha je prvog poglavlja poslužiti kao svojevrstan okvir, budući da većina izabranih dokumenataspada u političku povijest, što u ostalim poglavljima nije slučaj. Na početku su opisi nekolicine eminentnihpolitičkih vođa iz onog vremena; koji podjednako govore o njima kao i o autorima tih opisa, pa ihsmatramo zanimljivima za analizu. Potom slijedi nekoliko karakterističnih ideoloških izjava kojima suvladajuće strukture pokušavale opravdati svoje djelovanje i/ili sámo svoje postojanje, a također i ideološkiobojene izjave pripadnika pokretā otpora.Podpoglavlje Vojske i vojnici je, iz razumljivih razloga, nešto opsežnije. To je posljedica činjenice dase u nekim zemljama na relativno malom području susretalo nekoliko vojski (okupacijske sile, kolaboracionističkevojske, pokreti otpora). Pokušali smo barem donekle objasniti njihove aktivnosti, njihovuideološku pozadinu, ciljeve i njihove (često vrlo složene) odnose. Tu su, zatim, dokumenti koji se baveodnosima između različitih strana u ratu, te sa susjednim državama.Završno podpoglavlje Vjerske organizacije donosi dokumente koji prikazuju aktivnosti vjerskih organizacijaza vrijeme rata: koliko su otvoreno i jasno vjerske organizacije pokazivale svoj stav premasamom ratu, prema zaraćenim stranama, prema pripadnicima drugih nacija/religija, prema ratnomstradanju, ratnim zločinima itd.27

POLITIČKI KONTEKSTI a. Vođe i ideologijeI–1. Fitzroy MacLean, Churchillov izaslanikkod partizana, o Titu 1943. godineTito je srednjeg rasta i pomno obrijan. Licemu je bilo opaljeno od sunca, a kosa čelično-siveboje. Usta su mu veoma čvrsta, aoči živahne i plave. (...) Pitao sam se kakavće dojam na mene ostaviti taj čovjek kad gausporedim s komunistima koje sam susretaou Rusiji? (...) Jedno mi je odmah upalou oči: spremnost da svako pitanje razmotrisa svih strana i da odmah – ako je potrebno– donese o tome odluku. Činilo mi se da jeposve siguran u sebe. Taj je čovjek starješina,a ne podređeni. Za mene je to bilo neštoposve novo – u jednom komunistu otkrititoliku sigurnost i samostalnost.Razgovor Fitzroya MacLeana s Titom upartizanskom Beogradu 1944. 1Tom zgodom obavijestio sam Tita kakvu jesrdžbu izazvao kod saveznika njegov potajniodlazak s Visa. (...) Rekao sam Titu daje g. Churchilla veoma uvrijedilo kako je onotišao. Također sam ga obavijestio o nerazumnomponašanju nekih njegovih podređenihi o trvenjima i bezbrojnim sitnijimpoteškoćama do kojih je došlo u vrijemenjegova izbivanja.Jasno se vidjelo da ga je to iskreno ražalostilo.Rekao mi je kako mu je žao što čuje da suse njegovi podređeni nerazumno ponašaliprema nama, ali je dodao da će se sve to odmahispraviti. (...)Odvratio sam da mi je to drago. “Međutim”,dodao sam, “meni se čini da vi ne uviđatekako je glavni uzrok svemu tome bio vaš nestanaki činjenica da nam uopće niste reklikamo idete”. Ali Tito ili ovo nije mogao ilinije htio shvatiti, nego je nedužno govorio:“Nedavno je g. Churchill otišao u Quebec dase tamo sastane s predsjednikom Rooseveltom,ali sam o tome saznao tek kad se otamovratio. Međutim, ja se zbog toga nisamrazljutio.”MacLean, str. 14–15, 240–241Josip Broz Tito rođen je 1892. godineu Kumrovcu u blizini Zagreba. Izučioje zanat, radio kao bravar i tvornički radnik.Kad je počeo Prvi svjetski rat mobiliziran jeu austro-ugarsku vojsku; poslan je na istočnobojište. Dospijeva u rusko zarobljeništvo;provodi nekoliko godina u Rusiji, gdje se upoznajes boljševičkim idejama. U svoj zavičaj,novoosnovanu državu Jugoslaviju, vraća se1920. godine. Pristupa Komunističkoj partiji;više puta bio je uhićen i više je godina proveou zatvoru. Godine 1937. dolazi na čelo Komunističkepartije Jugoslavije. Od 1941. glavni jeorganizator pokreta otpora, zatim i “vrhovnikomandant” partizanskih snaga. Nakon ratapostaje predsjednik Jugoslavije, kojom totalitarnovlada do svoje smrti 1980.Što se MacLeanu svidjelo kod Tita?Što mu se nije svidjelo? Zašto je Titoostavio dobar dojam na MacLeana prilikomprvog susreta? (Kakva je bila njegovakomunistička reputacija?) Što je pokvarilonjihove odnose? Je li se Tito, po tvojemsudu, ponašao nekorektno prema svojimbritanskim saveznicima? Titovi simpatizericijene njegovo “drsko” ponašanjeprilikom posljednjeg susreta s MacLeanom,jer u njemu vide potvrdu ustrajnoneovisnog duha Jugoslavije. Što misliš otome? Jesu li Britanci željeli uspostavitiodnose temeljene na ravnopravnosti, ilisu u savezništvu s partizanima htjeli dominirati?1 Njihov prvi sastanak nakon što je Tito tajno napustio Vis (gdje su ga štitile britanske snage) radi sastanka sa Staljinom.28

DRUGI SVJETSKI RATSl. 1. Josip Broz Tito, vođa partizanskog“Narodnooslobodilačkog pokreta”, i generalDraža Mihailović, zapovjednik “Jugoslovenskevojske u otadžbini” (četnici)Beograd, Narodna biblioteka Srbije, Zbirka plakataI–2. Pavelićev fotograf svjedoči o njegovojosobi 1961.Bila je prava muka fotografski portretiratiPavelića, jer je na svim slikama ispadao onakavkakav je doista i bio: mrk i s poznatimrazbojničkim izrazom. Te se fotografije naravnonisu dopadale njegovoj supruzi “faraonkiMari”, tako da su se po njenom izričitomnalogu snimanja opetovala u nedogled. (...)Napokon ona je pronašla rješenje kako danjen muž izgleda blaže pred fotografima:zahtijevala je da mu pričaju viceve dok pozira.Vojinović, str. 16Sl. 2. Ante PavelićSadržaj plakata“Nagrada od 100.000 rajhsmaraka uzlatu! 100.000 Rajhsmaraka u zlatu dobićeonaj koji dovede živa ili mrtva komunističkogvođu Tita.” “Nagrada 100.000 rajhsmarakau zlatu! 100.000 rajhsmaraka u zlatu dobićeonaj koji dovede živa ili mrtva vođu bandiDražu Mihailovića.”www.pavelicpapers.com29

POLITIČKI KONTEKSTAnte Pavelić rođen je u Bradini (Bosnai Hercegovina) 1889. godine. Po strucije bio pravnik, od mladih dana član Strankeprava. Nakon uvođenja diktature u Jugoslaviji1929. godine, Pavelić odlazi u emigracijugdje se sa svojim ustaškim pokretom zalažeza rušenje Jugoslavije. Pridobiva naklonostfašističkih vođa, prije svih Mussolinija, koji jeračunao da će, pomažući Paveliću, pripojitiItaliji priobalne dijelove Hrvatske. Nakon slomaJugoslavije, Mussollini i Hitler omogućujuPaveliću da stane na čelo marionetske NDH.Na samom kraju rata bježi u inozemstvo (Argentina,Španjolska). Umro je 1959. godine.Pažljivo pogledajte fotografiju. Je li fotografrekao istinu? Može li se na temeljufotografije saznati nešto o karakteru fotografiraneosobe? Što nam o Paveliću kao osobigovori činjenica da se nije znao smijati? (Daje cijelo vrijeme o sebi mislio kao o smrtnoozbiljnom vođi?) Fotograf je svjedočio dugonakon Pavelićeva pada; bi li to svjedočenjebilo drugačije da ga je fotograf dao u vrijemedok je Pavelić bio na vlasti? Što fotografhoće reći o Paveliću kad govori o odnosimaizmeđu njega i njegove žene? Može li trač bitipovijesni izvor?Razmotri pitanja koja se odnose na svjedočenjePavelićeva fotografa (tekst I–2).I–3. Opisi Mehmeta Shehua i Envera HoxheNekoliko dana poslije, MacLean se vratio idobili smo, prvi od mnogih, posjet iz “Štaba”Glavnog stožera LNÇ-a 2 , čija su dva vodećačlana bili Mehmet Shehu 3 i Enver Hoxha4 . Mehmet Shehu bio je nizak, mišićav,smeđokos, bolesno žute boje lica, tridesetogodišnjakkoji se rijetko smijao, osim kadbi vidio nesreću drugih. Dobro je govorioengleski, bio je vrlo sposoban i imao je neusporedivoviše vojnog znanja od većine drugihAlbanaca.Enver Hoxha bio je sasvim drugačiji – visok,punašan čovjek mlitavog stiska ruke. Nijebio vojnik, iako je imao vojnih pretenzija.Bio je društveniji od Shehua i s nama je razgovaraona tečnom francuskom. Vjerojatnomu se nismo sviđali, ali je barem prikrivaosvoje osjećaje, dok ste kod Shehua mogliosjetiti neprijateljstvo. Hoxha je imao tridesetpet godina. Obrazovao se u gimnaziji uGjirokastru, u lyceé u Korçëu i na sveučilištuu Montpellieru, u Francuskoj, koje je moraonapustiti zbog nepoloženih ispita. Otišao jeu Bruxelles i Pariz studirati pravo. Nije diplomirao.Vratio se u Albaniju i postao učiteljfrancuskog jezika u državnoj gimnaziji u Tirani;poslije je, i dalje kao učitelj francuskoga,prebačen u Korçë. Uvijek smo ga znalikao “profesora Envera Hoxhu” – vjerojatnoje tu titulu uzeo zbog svojega rada u nastavi.Napustio je predavački posao 1940. i2 LNÇ – Levizja Nacional Clirimtare (Pokret nacionalnog oslobođenja) – organizacija kojom su za vrijeme Drugoga svjetskog ratau Albaniji rukovodili komunisti. LNÇ je organizirao najveći oružani otpor u zemlji. Budući da je za vrijeme i poslije rata eliminirao svedruge političke grupe, proglasio se jedinim zaslužnim za oslobađanje Albanije i zahvaljujući tome je poslije rata postao vodeća snaga uzemlji.3 Mehmet Shehu rođen je 10. siječnja 1913. u Çorushu, u južnoj Albaniji. Od 1937. do 1939. borio se u Španjolskom građanskom ratu,u internacionalnoj brigadi „Garibaldi“. Od 1944. do 1945. bio je član Antifašističkog vijeća nacionalnog oslobođenja (privremena vlada).Nakon oslobođenja Shehu je smatran desnom rukom Envera Hoxhe i uživao je status „drugog čovjeka“ Albanije. Tvrdi se da se Shehu1981. usprotivio izolacionizmu Envera Hoxhe i da je stoga optužen kao jugoslavenski špijun. Dana 17. prosinca 1981. nađen je mrtav usvojoj spavaćoj sobi, s metkom u glavi. Prema službenom izvještaju (od 18. prosinca), izvršio je samoubojstvo u stanju živčanog sloma,što je prema albanskom zakonu bio zločin. Shehu je proglašen „narodnim neprijateljem“ i sahranjen je na pustopoljini u blizini Tirane.Poslije njegove smrti tvrdilo se ne samo da je bio agent jugoslavenskih tajnih službi, nego i CIA i KGB.4 Enver Hoxha rođen je 16. listopada 1908. u Gjirokastru. Od 1930. do 1936. godine studirao je i radio u Parizu, a potom u Bruxellesu.Godine 1936. vratio se u Albaniju i nekoliko mjeseci predavao na srednjoj školi u Tirani, a u travnju 1937. u lycée u Korçëu. Otpušten je1939., uz objašnjenje da je „proturežimska osoba“. Osmog studenog 1941. osnovana je Komunistička stranka Albanije i Enver Hoxha jeizabran za člana Privremenog centralnog komiteta i političkog komesara LNÇ-a. U studenome 1944. postao je premijerom te je diktatorskivladao Albanijom do 11. travnja 1985., kada je umro.30

DRUGI SVJETSKI RATotvorio trgovinu duhana, koja je postala komunističkaćelija i mjesto gdje su se sastajaliantidržavni elementi; nakon osnivanja Komunističkestranke Albanije 1941. godine postaoje generalni sekretar Centralnog komitetaStranke, a na tom je položaju po svoj prilici bio ikad smo ga prvi put upoznali.Smiley 1, str. 56Kakve razlike uočavaš između dvojicegore opisanih vođa? Smatraš li da su razlikenjihovih karaktera bile važne za njihovuspjeh? Kako autor daje čitatelju naslutiti svojeosjećaje prema Shehuu i Hoxhi?I–4. Engleski špijun o Iuliu Maniu, vođipolitičke opozicije u RumunjskojManiu je (...) bio jedan od najmanje razvikanihheroja koje je jedna zemlja ikad dala– pošten, mudar, prečesto u pravu i posvelišen pomodne ratne bombastičnosti. Tajčovjek krhke građe, inteligentnih očiju,odjeven prilično formalno, više je nalikovaoprovincijskom bilježniku no što je odgovaraopopularnoj predodžbi o vođi pokretaotpora. Godine 1938. morao je imati šezdesetosam godina, ali je izgledao mlađe (...)Od početka je sebi i svojoj stranci postaviovisoke standarde ponašanja. Poduzete sumjere onemogućavanja antisemitskih demonstracija.Ohrabrivao je strana ulaganja,a premda su neki njegovi kolege nesumnjivonapunili vlastite džepove, ne može se nizamisliti da je sâm Maniu uzeo bilo kakvomito. On i njegovi bliski suradnici – ljudi kaoIon Mihalache i ekonomist Madgaru – spadajumeđu najistaknutije Rumunje dvadesetogstoljeća.Porter, str. 18, 20I–5. Metaxasov govor urednicima iizdavačima svih grčkih novina (30.listopada 1940.)Turska nije saveznica Njemačke, kao što jeto bila 1916., nego je saveznica Engleza. Bugarska,dakako, i sada kao i tada čeka svojupriliku i, u svakom slučaju, u ovom trenutkui bar za sada, ne usuđuje se pokrenuti.Vrijeme, međutim, ne radi za sile Osovine.Ono radi za protivnike zemalja Osovine.Na koncu, za Njemačku bi, u svakom slučaju,pobjeda bila moguća samo ako ostvarisvjetsku dominaciju. Ali, u Dunquerqueu senapokon pokazalo da svjetska dominacijaNjemačke nije moguća. [...]Već sada, poslije nepravednog napada Italije,politika koju slijedim je Venizelosovapolitika vječitog pamćenja. Jer to je politikaizjednačavanja grčke politike sa sudbinomone sile za koju je, kad je o Grčkoj riječ, oceanuvijek bio morska površina koja spaja, ane granica koja razdvaja. [...]Za Grčku je Engleska prirodna saveznica; Engleskaje više puta dokazala da je braniteljicaGrčke, a u pojedinim trenucima i njezinajedina braniteljica. Pobjeda neće i ne možebiti ničija nego njezina. Bit će to pobjeda anglosaksonskogsvijeta; a kako do danas nijeuspjela postići konačni rezultat, Njemačkaće biti osuđena da je smrve njegove ruke.Stoga se od ovog trenutka ne smije vjerovatida za sile Osovine na horizontu nemaoblaka, čak ni u smjeru Istoka, a Istok je uvijekmjesto tajne. Uvijek je bilo tako, ali je ondanas više nego ikada prije pun neočekivanihdogađaja i tajni.Tako ćemo na kraju mi trijumfirati. [...]Postoje trenuci kad narod, ako želi ostati velikimnarodom, sebi duguje biti sposobanboriti se čak i bez ikakve nade u pobjedu.Samo stoga što je to ono što treba činiti.Metaxas, str. 525–5265 David Smiley bio je satnik britanske vojske i kao dragovoljac pridružio se Izvršnom odjelu za posebne operacije (Special OperationsExecutive) na Balkanu, a posebice u Albaniji. On daje živ opis Drugoga svjetskog rata i svojih službenih kontakata s komunistima, azatim i s rojalistima u organiziranju albanskog antifašističkog otpora.31

POLITIČKI KONTEKSTDana 28. listopada 1940. Italija je Grčkojdala ultimatum. Ioannis Metaxas,grčki premijer i diktator od 4. kolovoza 1936.,odmah je odgovorio “OXI” (NE) i dan “OXI”ostao je drugi grčki nacionalni praznik, iakoje Metaxasova diktatura još uvijek nepopularna.Dana 30. listopada, dok su talijansketrupe i dalje napredovale, a talijanski zrakoplovibombardirali, Metaxas se obratio urednicimai izdavačima svih grčkih novina, kojesu bile pod cenzurom. Metaxas je umro 29.siječnja 1941., dok su grčke trupe bile dubokou Albaniji, i nije doživio njemačku invaziju 6.travnja.Komentiraj zadnji odlomak. Što jeMetaxas htio postići?Sl. 3. Lutrijski kupon za prikupljanje novcaza obitelji vojnika koji se bore na albanskombojištu protiv Talijana 1940. – 41.IEEE, To epos tou ’40. Laiki Eikonografia, 166.PrijevodGrci,naši junački vojnici, koji kroče stopama Leonide,povjerili su vam obranu unutrašnjegbojišta.Jedno od sredstava te obrane je VELIKA RAT-NA LUTRIJA.Polovica prihoda ove nove lutrije namijenjenaje osiguravanju sredstava za zimu, zimskuodjeću, javne kuhinje, medicinsku njegu itd.,za djecu i stare roditelje naših boraca. Drugapolovica nudi velike nagrade kupcima lutrijskogkupona, koji svakog mjeseca mogu dobiti10.000.000 drahmi.Prva nagrada = 2.500.000 drahmiNa raspolaganju su i poklon-bonovi od 200,100 i 50 drahmi.I–6. Hitlerova zapovijed br. 26 (3. travnja1941.)Suradnja sa saveznicima na Balkanu1. Zadaće država jugoistočne Europe u vojnompohodu protiv Jugoslavije određenesu sljedećim političkim ciljevima:Mađarska, koja će dobiti Banat, morat ćeokupirati tu regiju, ali se obvezala da će pružitidodatnu pomoć u uništavanju neprijatelja.Bugarskoj će biti vraćena Makedonija, i zbogtoga će se najvjerojatnije i bez posebnogpritiska s njemačke strane usredotočiti nanapad na tu regiju. Bugari će, dodatno, uzpomoć jedne njemačke tenkovske divizije,biti zaduženi pružiti potporu protiv Turske.Za tu operaciju Bugarska će također moratipokrenuti tri divizije postavljene na grčkugranicu.Rumunjska će, u vlastitom interesu, kao i uinteresu Njemačke, ograničiti svoju zadaćuna čuvanje jugoslavenske i ruske granice.Vođa njemačke vojne misije mora postići dase spremnost za pružanje obrane od Rusijeproširi, te da se rumunjske snage raspore-32

DRUGI SVJETSKI RATđene oko Temišvara pošalju dalje na istok,kako se ne bi ugrozila veza između mađarskeDruge armije i njemačkih snaga.U najmanju ruku, uzajamno kretanje mađarskihi njemačkih jedinica mora omogućitiprelazak rumunjsko-mađarske granice bezpoteškoća.2. Za vojnu suradnju i organizaciju Zapovjedništvaza nadolazeću operaciju na snaziće biti sljedeći naputci:Objedinjeno rukovođenje vojnim pohodom,tamo gdje je riječ o operativnom postavljanjuciljeva za talijanske i mađarske snage,ostat će u domeni moje odgovornosti. Onose mora odvijati u duhu koji uzima u obzirosjećaje saveznika i omogućava glavarimatalijanske i mađarske države da se pred svojimnarodima i njihovim vojnim snagamapojave kao neovisne vojne vođe. [...]Hitlers Weisungen für die Kriegsführung, str. 108-109I–7. Ion Antonescu 6 o “židovskom pitanju”17. rujna 1940.Promidžba, tisak i radio moraju raditi u savršenojharmoniji, kako na unutarnjem, tako ina vanjskom planu. Djelovanje mora biti jedinstvenoi valja izbjeći probleme.Na vanjskom planuTreba obznaniti da je naša jedina uporišnatočka sa stajališta vanjske politike: Osovina.General Antonescu neće voditi politiku svojihprethodnika; general Antonescu izabraoje svoj osobni put kojim će ići. Rumunjskapolitika je sto posto uz Osovinu. Ostvaritćemo lojalnu, potpunu korektnost u odnosuna sile Osovine...Židovsko pitanje predstavlja životni problem.Pokušat ću – civiliziranim sredstvima– postupno ukloniti Židove iz rumunjskihekonomskih struktura. Svi Židovi koji su uzemlju došli potajno i tu se smjestili nakonunije, u bilo kojem obliku i pod bilo kojim izgovorom,bit će pozvani da okončaju svojeposlove i napuste zemlju. Ignorirati židovskopitanje ili ga prikrivati prividnim rješenjimaznačilo bi izdati samu bit našeg rumunjstva.Iako nasilnost gesta ili riječi ne rješava ovajproblem, nego degradira onoga koji gestečini ili riječ izgovara, general Antonescupreuzeo je odgovornost za rješavanje togproblema sustavno i postupno, kako ne biizazvao neravnotežu u privrednom životuRumunjske. Uklanjanje stranog elementauvjetovano je postavljanjem domaćih snagana njihovo mjesto.Evreii din România între anii 1940–1944, sv. II, dok. 44Ovo su naputci za tisak, radio i telegrafskeagencije.Specifikacije su sastavljene s obzirom na “židovskopitanje”. Na taj je način nastavljenapolitička cenzura u tisku koju je uveo prethodnirežim.Tko je iz Antonescuove perspektive1940. bio glavni saveznik Rumunjske?Koja su, po Antonescuovu mišljenju,bila sredstva za rješavanje “židovskog pitanja”?Usporedi situaciju u Rumunjskojsa situacijom u drugim državama u istovrijeme. Misliš li da je “židovsko pitanje”doista predstavljalo životni problem zaRumunjsku 1940. godine (u vrijeme kadaje izgubila 1/3 svojeg teritorija i bila naputu da bude uvučena u rat)?6 Ion Antonescu (1882. - 1946.), vojnik i političar. Zauzimao je važne položaje u rumunjskoj vojsci. Premijer (4. rujna 1940. – 23. kolovoza1944.). Vođa države (1940. -1944.). Saveznik Hitlerove Njemačke. Osuđen i strijeljan kao ratni zločinac (1946.).33

POLITIČKI KONTEKSTI–8. Proglas kralja Mihaia 7 građanimanjegove zemlje (23. kolovoza 1944.)Rumunji,u najtežim trenucima naše povijesti odlučiosam, zajedno sa svojim narodom, kako postojisamo jedan put da se zemlja spasi od potpunekatastrofe, a to je da napustimo savez sa silamaOsovine i smjesta prekinemo rat protiv UjedinjenihNacija.Rumunji,nova vlada nacionalnog jedinstva dobila je zadatakispuniti odlučnu volju ove zemlje da zaključimir s Ujedinjenim Nacijama. Rumunjska jeprihvatila primirje koje su joj ponudili SovjetskiSavez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.Od ovog trenutka, svaka borba ili neprijateljstvoprema sovjetskoj vojsci mora prestati,kao i rat protiv Velike Britanije i Sjedinjenih AmeričkihDržava. Molim vas da s povjerenjem prihvaćatevojnike tih vojski. Te nacije jamče našojzemlji neovisnost i nemiješanje u naše unutarnjeposlove. One su shvatile nepravdu bečkoga diktata,kojim nam je oduzeta Transilvanija...Rumunji,diktatura je završena, a s njom završava i svakougnjetavanje. Ova nova vlada označava početaknove ere, u kojoj će prava i slobode svih građanaove zemlje biti jamčeni i poštovani.Istoria României între 1918–1944 (culegere), str. 261Koje su glavne točke programa noverumunjske vlade? Kakav je stav premaprethodnoj vladi? Kralj Mihai je prvo podržavaoprofašističkog vođu Antonescua; zbogčega je promijenio mišljenje? Je li stvarnotako mislio ili je samo bio oportunist? Usporedito s nekim drugim primjerima vođā kojisu promijenile političku orijentaciju.I–9. Komunistička ideologija LNÇ, utumačenju Sejfulle Malshove 8Albanski narod, boreći se protiv okupatorai reakcionarnih klanova, odnedavno se političkiobrazovao, stekao je svijest o svojim interesimai shvatio da nema drugog valjanogputa osim onoga koji vodi narodnoj demokraciji.Priroda budućeg režima u Albaniji inarodni demokratski pokret neposredno supovezani s aktivnošću i doprinosom našegnaroda u današnjem ratu. Danas, u bitkamanarodnooslobodilačkog rata, odlučuje sesudbina sutrašnje Albanije. Činjenica da jevećina Albanaca okupljena oko Nacionalneantifašističke oslobodilačke fronte; činjenicada smo organizirali slobodne izbore u najrazvijenijimregijama i održali kongres uzprisutnost predstavnika iz svih krajeva Albanije;činjenica da danas imamo antifašističkovijeće, koje predstavlja političku snagunaroda albanske države; činjenica da danasimamo vojsku sastavljenu od brigada i divizija,vojsku ljudi sposobnih oduprijeti senjemačkim divizijama i reakcionarnim bandamai uništiti ih – sve je to prvo jamstvotrijumfa demokratskoga narodnog režimau Albaniji. (...) Naš narod, zajedno s cijelimprogresivnim svijetom, neće dopustiti drugima,koji su ga do danas tlačili i eksploatirali,da uberu žetvu njegove krvi. Ono što sedo sada dogodilo neće se ponoviti; narodubijaju, a drugi, koji rade protiv njegova interesa,zaposjedaju vodeće položaje.Bashkimi (Jedinstvo), lipanj 1944.7 Mihai I. (1921.-), kralj Rumunjske (1927. - 1930.; 1940. - 1947.). Dana 23. kolovoza 1944., uz podršku političke opozicije, uhitio je JonaAntonescua i objavio da je rat protiv Ujedinjenih naroda završen. Godine 1947. kralj je pod prijetnjom bio prisiljen abdicirati, a Rumunjskaje proglašena narodnom republikom.8 Sejfulla Malëshova rođen je 1900. u Malëshovë blizu Përmeta. U 24. godini počeo je pisati poeziju i prve članke. Kasnije je otišaou Moskvu kao član Kominterne. Vrlo je aktivno sudjelovao u Drugome svjetskom ratu. Poslije rata imenovan je za predsjednika Savezapisaca, a poslije je postao ministar obrazovanja u Albaniji. Prevodio je djela Goethea, Nekrasova i drugih. Komunistički režim ga je zbogliberalnih političkih pogleda uhitio i poslao u zatvor u kojem je proveo 20 godina. Sejfulla Malëshova umro je u Fieru, kamo je bio poslanu egzil.34

DRUGI SVJETSKI RATSejfulla Malëshova bio je jedan odnajistaknutijih vođa albanskoga antifašističkogotpora. Komunistička ideologijaLNÇ, izložena u ovom izvoru, ističe njihovmanifest za vođenje zemlje nakon rata u kojemje situacija prikazana tako da sve drugeskupine izgledaju kao kolaboracionističke iizdajničke. Čitajući ovaj članak, može se stećirealističan pogled na komunističku promidžbuza vrijeme rata.Analiziraj jezik u ovom odlomku. Koji seelementi ovoga članka mogu smatratipromidžbom?I–10. Letak Oblasnog komiteta Komunističkepartije Jugoslavije za Makedoniju, upućenmakedonskom naroduStudeni 1941.... Bugarske vlasti počinile su masakre u Kumanovu,bilo je 7–8 mrtvih, među njima i žena. (...)Naši gradovi su opkoljeni i okupirani, i narod jeprisiljen danima boraviti u kući; u Prilepu (i u nekimdrugim mjestima) stotine ljudi su uhićene,pljuvane, batinane na ulici. Na ulicama čestomožete vidjeti kako bugarska fašistička policijavodi u zatvor poštene Makedonce – najbolje sinovemakedonskog naroda. Tko čini sve to? Jesuli to Bugari? Ne. Bugarski narod nema nikakveveze s tim; to čine izdajice bugarskoga naroda,koje se prodaju za šaku prljavoga fašističkogsrebra. Te izdajice čine sve što je u njihovoj moćida budu poslušni monstrumu Hitleru i da nasMakedonce navedu da zamrzimo Bugare, Ruse,Srbe i druge slavenske narode, i da udarimo nanjih. Krvolok Hitler želi uništiti slavenske narodei pretvoriti ih u feudalno roblje – roblje koje ćeorati i kopati zemlju za njemačke grofove i barune.Hitler bezumno urla da 4–5 milijuna Slavenatreba nestati kako bi tamo gdje su oni bilizaorao njemački plug, i to je razlog što je krenuoprotiv sovjetske Rusije, zemlje socijalizma, zaštitnicesvih obespravljenih ljudi, posebno malogaslavenskog naroda. Danas je herojska borba sovjetskoganaroda borba svih slavenskih narodaprotiv zajedničkog zla. Njihova pobjeda je i našapobjeda, pobjeda koja će okončati ropstvo, gladi strah što ga je donio fašizam.Izvori za Osloboditelnata vojna i Revolucija voMakedonija, 1941–1945, str. 28–29Koji su bili ciljevi ovoga letka? Kakav jestav Oblasnog komiteta Komunističkepartije Makedonije prema bugarskom narodu?Objasni ulogu SSSR-a u borbi makedonskognaroda. Usporedi jezik ovoga dokumentas jezikom prethodnih dokumenata.Opća pitanja za podpoglavlje I a.Prikazuju li izvori političke vođe realistično? Kakve sličnosti možeš uočiti u opisima različitihvođa? Kakve razlike možeš uočiti u opisima različitih vođa?Pronađi opise vođa u svojoj zemlji iz istog razdoblja. Možeš li utvrditi sličnosti među njima? Pronađimeđusobno suprotstavljene opise istih vođa. Što misliš, zbog čega je ista osoba opisana na različitenačine?Što možeš zaključiti o promidžbenim slikama – što one pokazuju? Što su trebale reći ljudima? Pokušajutvrditi za svaki izvor: koju je ideologiju podržavao? Zbog čega je promidžba bila tako važna zavrijeme rata? Možeš li odrediti glavne ideologijske i političke sukobe u svakoj zemlji? Možeš li uočitizajedničke trendove u svim zemljama?35

POLITIČKI KONTEKSTI b. Vojske i vojniciI–11. Američki izvještaj o aktivnostimaalbanskog pokreta otporaBalisti 9 izbjegavaju borbe i protiv Talijana, iprotiv Nijemaca. Njihova osnovna politika uranim danima bila je “neka se saveznici boreza nas”. Sada, kada je LNÇ 10 ojačao svoje pozicijedo te mjere da izgleda posve mogućeda na kraju rata bude dominantan u zemlji,balisti postaju nervozni i zovu Nijemce daratuju za njih, pokušavajući pomesti LNÇ,a da pri tome sami uopće ne uđu u borbu.Što god se dogodilo, čini se da su balističkagospoda, kako ih zove LNÇ, riješena ne upustitise u istinsku borbu. Oni će po svoj priliciobaviti poneku rafiniranu likvidaciju i izvestiponeko elegantno ubojstvo, i bit će ljudikoji će to nazvati građanskim ratom, ali onineće ustati i boriti se. Barem svi znaci pokazujuu tom smjeru.Costa, str. 166Ovaj izvadak predstavlja dio službenogaizvještaja od 23. prosinca1943. koji je američki predstavnik Uredaza strategijske poslove (Office of StrategicServices) i Posebnu provedbu (SpecialExecutive) poslao u zapovjedni centarizvještavajući o aktivnostima albanskogpokreta otpora. Izvadak daje uvid u strategijusvake skupine i nudi mogućnostusporedbe.I–12. Predstavnici saveznika na Balkanu ostrategiji gerile u AlbanijiBalli Kombetar zapravo kaže: “Organizirajmose odmah, borimo se poslije.”Ili, kako navodi još jedan izvještaj:“Krenut ćemo u akciju kad se Britanci iskrcajuu Draču.”LNÇ zapravo kaže: “Organizirajmo se odmahi borimo se odmah. Nastavimo borbusve dok je ijedan vojnik sila Osovine na albanskometlu.“Costa, str. 167Ovo je izvadak iz izvještajā o gerilskomratu i ratnim strategijamaBalli Kombetar 11 i LNÇ tijekom 1943. Pisalisu ih predstavnici saveznika na Balkanu.Slažeš li se s taktikom koja je opisanau gornjim izvorima? Trebaju li “malenacije” doista ostati sa strane dok se velikesile bore? Objasni svoj stav.I–13. Hrvatski vojni izaslanik u Sofiji o situacijiu Makedoniji[...] Odnosi između Bugara i Nijemaca su dobri.Nedavno je u jednom noćnom klubu uSkopju došlo do incidenta političke naravi, itom je prilikom intervenirao jedan njemačkičasnik. U tom je klubu orkestar svirao makedonskuhimnu, a jedan niži bugarski ča-9 Balist: član Balli Kombetar.10 LNÇ – Levizija Nacional Clirimtare (Pokret nacionalnog oslobođenja), pod vodstvom komunista.11 Balli Kombetar (Nacionalna fronta) bio je politička i vojna organizacija u Albaniji tijekom Drugoga svjetskog rata, čiji je cilj bio daposlije oslobođenja uspostavi republiku. Pripadnici ove organizacije borili su se protiv okupatora, ali su povremeno surađivali s Nijemcimane bi li uništili komuniste. Komunistička promidžba je to iskoristila da diskreditira organizaciju Bali Kombetar među Albancima.36

DRUGI SVJETSKI RATsnik je zapljeskao. Na to mu je prišao bugarskičasnik s višim činom i upitao ga zašto jepljeskao. Dobio je odgovor: “Sve što je makedonskoistodobno je i bugarsko.” Kad jeto čuo, viši bugarski časnik ga je pljusnuo.Taj su događaj opazili neki njemački časnicikoji su sjedili u istom klubu, pa su upitali bugarskogačasnika zašto je pljusnuo svojegakolegu, ali ovaj nije odgovorio, nego je napustioklub. Njemački časnici su pošli za njim i vani gaistukli. Taj incident izazvao je nezadovoljstvokod svakoga tko je bio tamo i tko voli Makedoniju[...]Dokumenti za borbata ot makedonskiot narod zasamostojnost i nacionalna država, str. 308–9Ovaj je tekst dio širega izvještaja o situacijiu okupiranoj Makedoniji, kojije hrvatski vojni izaslanik u Sofiji podnio Ministarstvuobrane NDH. Ta unekoliko bizarnapriča pokazuje neke aspekte odnosa izmeđubugarskoga i njemačkoga vojnog osoblja uVardarskoj Makedoniji, koja je u to vrijemeslužbeno bila bugarski teritorij.Opiši odnose između njemačkoga i bugarskogavojnog osoblja u Makedoniji.Sl. 4. Zamjena njemačke vojske bugarskomvojskom nakon fašističke okupacije jugoslavenskeMakedonije (travanj 1941.)I–14. i I–15. Proglas Nacionalneoslobodilačke fronte (EAM) (Komitet StereaEllada)PROGLASNarodu RumelijeBraćo,Maska je pala i pokazalo se pravo lice organizacijeEDES. Jedinice te organizacije kukavički sus leđa napale naše snage u Epiru i bez povodazarobile više članova Nacionalne oslobodilačkefronte. Njihov je cilj jasan: da u suradnji sa svojimnjemačkim partnerima [...] razbiju Nacionalnuoslobodilačku frontu, pionirsku organizaciju grčkoganaroda, koja se bori za oslobođenje Grčke.Braćo,Poznavali smo organizaciju EDES, znali smo dasurađuju s izdajničkim huljama [...]. Znali smo štoje njihov cilj: masakr Grčke, slom nacionalnogaoslobodilačkog pokreta, podčinjavanje grčkognaroda i uvođenje diktatorskog režima. Sve smoto znali. No učinili smo sve što je u našoj moćida u što većoj mjeri sačuvamo jedinstvo, jer jeto bilo u interesu grčkog naroda – jer je to tražilaborba za slobodu.Ali sada, kad organizacija EDES otvoreno surađujes Nijemcima [...]; sada kad oni poduzimajuzajedničke operacije protiv grčkoga naroda, nastojećiga poklati i razjediniti u njegovoj borbi zaslobodu, objavljujemo uime grčkog naroda daćemo ih SLOMITI i onemogućiti im nanošenještete divovskom pothvatu koji je grčki narod poduzeoza slobodu, pothvatu koji je hranio i kojijoš uvijek hrani svojom krvlju.Braćo,imajte potpunu vjeru u EAM–ELAS! tupite u njegoveredove! Samo je EAM iznikao iz naroda ibori se za narod.Pozivamo sve ljude koje je nedomoljubna organizacijaEDES zavela s pravog puta da otvore očii da nam se pridruže u našoj svetoj borbi za SLO-BODU. Živio EAM.Živio ELAS.Smrt okupatorima, izdajicama i ubojicama vlastitanaroda.KOMITET EAM za STEREA HELLASFleischer, Stemma kai svastika, 2, str. 22937

POLITIČKI KONTEKSTProglas Nacionalne demokratske grčkeunije (EDES) 1943.NACIONALNADEMOKRATSKA GRČKA UNIJA (EDES)PROGLASKomunistička partija, koja je žrtvovala ovuzemlju, koja je lukavo i podmuklo uzurpiralanjezine svete tradicije, koja je bez potrebesamo uvećavala broj žrtava, koja je na svestrane organizirala ubojstva i terorističkenapade, koja je opljačkala dobre građane,koja je eksploatirala sve i svakoga, sada jeprešla sve granice uvredljivog i bestidnogponašanja i usuđuje se optužiti EDES, govorećida se on sastoji od germanofila, agenataGestapoa i ubojica!!! [...]EDES je i odveć visoko da bi ga ta bijednakleveta mogla dostići i utjecati na njega. UEDES-ovim redovima je sva vojnička slavamoderne Grčke, sve moralne političke ličnostii svaki napredni element u ovoj zemlji.Stijeg EDES-a je Narodna socijalistička demokracijai taj stijeg on drži visoko i čvrsto,i držat će ga tako sve dok narodna socijalističkademokracija ne bude uspostavljena isve dok ne postane izvor sreće za sve Grke.EDES je istinski lučonoša istinskoga domoljubnogduha. Njegovi počeci i njegovaduga tradicija, kao i osobna povijest njegovihčlanova čine ga zakletim neprijateljemsvih neprijatelja Grčke i krvožednih vukovaiz Sofije. [...]Grčki demokrati i domoljubi!Ostanite što dalje od izdajnika i klevetnika.Što dalje od onih koji izdaju okrvavljeni sjeverniEpir i nastavljaju očijukati s bugarskimmedvjedima. Što dalje od neprijateljā vašegamira i sreće. Jednom riječju, što dalje odKomunističke partije. Pridružite se EDES-u,Noinoj arki čistoće i nadmoći. Pridružite seEDES-u, snažnom valu plime istinske narodnesnage.EDESFleischer, Stemma kai svastika, 2, str. 230Početkom lipnja 1941. cijela je Grčkabila pod trojnom njemačkom, talijanskomi bugarskom okupacijom. Nijemci sunametnuli okrutan okupacijski režim, pljačkajućipoljoprivredne resurse zemlje, njezinuindustriju, i zahtijevajući od Grčke da plaćatroškove okupacije. U zimu 1941. – 42. nastalaje uništavajuća glad, koja je odnijela desetinetisuća života. Komunistička stranka je urujnu 1941. krenula u organiziranje Nacionalneoslobodilačke fronte (EAM). Ona je imaladva proklamirana cilja: organiziranje otpora islobodan izbor oblika vlasti nakon konačnogoslobođenja Grčke. U ustanovljavanju EAM-asudjelovale su i druge male zemljoradničkei socijalističke skupine. Ubrzo nakon toga,formiran je Vojni ogranak (ELAS). Nesposobnosttradicionalnoga “političkog svijeta” daponudi vodstvo produžila se pod okupacijom.Politička praznina, stvorena za vrijemeMetaxasove diktature, sada se povećala zbogčinjenice da je velik dio liberalnog vodstvanapustio zemlju. Komunisti, marginalnasnaga u međuratnom razdoblju, požurili suispuniti ovaj vakuum. Nudili su viziju bolje ipravednije budućnosti. K tome su, preživjevšiprijašnja proganjanja, osobito pod Metaxasovomdiktaturom, stekli iskustvo i sposobnostdjelovanja u ilegali. Iako su partijski vođe čvrstomrukom držali vodstvo kako EAM-a takoi ELAS-a, najveći dio vojnika nije pripadao komunistima.Pojavio se i niz nekomunističkihskupina otpora, među kojima je najznačajnijabila Nacionalna demokratska grčka unija(EDES), koju su stvorili grčki liberalni časnici.Godine 1943. velika planinska područja bilasu pod kontrolom snaga otpora.Usporedi prethodna dva izvora. Koje suideologije zastupljene u ovim proglasima?Kakvim se argumentima oni služe? Mislišli da je opredjeljivanje za određenu stranubilo samo pitanje ideologije? Je li za većinskostanovništvo (s obzirom na prosječnu razinuobrazovanja ljudi u to vrijeme) bilo lako opredijelitise za jednu stranu?38

DRUGI SVJETSKI RATSl. 5. Fotografija partizana (muškaraca ižena), pripadnika ljevičarskog pokreta otporau Grčkoj7. Poslije oslobođenja, Osvobodilna fronta ćeuvesti narodnu demokraciju. Sva pitanja kojaizlaze iz okvira nacionalnog oslobođenja rješavatće se demokratskim putem. (...)Repe, Sodobna zgodovina, str. 187Atena, Muzej rata; Britanska zbirka (Istoria, sv. 16, str. 16)Snage ELAS-a u maršu. EAM/ELASojačan je velikim brojem Grka kojisu željeli pružiti otpor okupatorima. Tijekomcijele okupacije zemlje od silā Osovine on jebio najvažniji protivnik okupacijskih snaga uGrčkoj.I–16. Osnove programa Osvobodilne fronte(OF, Oslobodilačka fronta slovenskog naroda)1. studenoga, 1941.1. Treba voditi nemilosrdnu oružanu borbu protivneprijatelja.2. Ta aktivnost predstavlja temelj oslobođenja iujedinjenja svih Slovenaca.3. Razumijevajući zajednicu jugoslavenskih narodaprirodnom i povijesnom, Osvobodilna fronta(OF) ne priznaje slom Jugoslavije. Ona će uložitisve svoje napore u borbi za valjano razumijevanjejedinstava svih jugoslavenskih nacija. Istodobnoće težiti jedinstvu svih slavenskih nacijapod vodstvom velike ruske nacije, a na temeljuprava na samoodređenje svake nacije (...)5. Sve skupine koje sudjeluju u Osvobodilnojfronti suglasile su se o međusobnoj lojalnosti.(...)Ubrzo nakon što su Njemačka, Italijai Mađarska okupirale Sloveniju utravnju 1941., Komunistička partija Slovenije(KPS) organizirala je antiimperijalističku frontu,čiji je cilj bio oslobođenje Slovenije uz pomoćSovjetskog Saveza. Takva se organizacijanije proširila na ostale dijelove Jugoslavije. UzKPS, ostale su osnivačke skupine kršćanskisocijalisti, “Sokol” i razne lijevo i liberalno orijentiranegrupe humanističke inteligencije.Nakon njemačkoga napada na Sovjetski Savez(22. lipnja 1941.) organizacija mijenja imeu Osvobodilna fronta slovenskega naroda(OF). U ljeto 1941. OF je pozvao na oružani otporokupatoru. Partizanima se pridružio velikbroj ljudi različitih uvjerenja. U jesen 1941.OF je sastavio izjavu o težnjama, nazvanu“Osnovni ciljevi OF”. Iako je OF uključivao političkeskupine različitih ideologija, vodstvoje preuzela KPS. Osim oslobođenja, cilj KPSbila je revolucija, a to je odbilo mnoge ljudei na dijelovima slovenskog teritorija izazvalograđanski rat. No općenito govoreći, većinaSlovenaca podržavala je OF, koji je prišao Antifašističkomvijeću narodnog oslobođenjaJugoslavije (AVNOJ), i sudjelovao u formuliranjunačela na kojima će počivati nova federalnaJugoslavija. U listopadu 1944. na kongresuOF, kojemu su prisustvovali izaslanici iz cijeleSlovenije, izabran je Komitet nacionalnogoslobođenja. Godinu dana poslije, preimenovanje u Skupštinu i činio je dio privremenevlade. OF, kao dio Narodne fronte Jugoslavije,osvojio je vlast na prvim poslijeratnim izborima1945.Razmisli o točki 7. Je li ona ostvarena?39

POLITIČKI KONTEKSTI–17., I–18. i I–19.Iz dnevnika partizanskog zapovjednika1. studenoga (1941.)Pre nekoliko noći došlo je do borbe sa oko 500četnika iz odreda Draže Mihailovića. Razbijeni sui oko 140 zarobljeno. Naši su likvidirali četnike uPožezi. U toj borbi su naši partizani imali strahovitežrtve. Poginuo je komandant bataljona drugKapelan, dva komandira četa i mnogo partizana.(...)Dogodilo se to da umesto borbe protiv fašističkihrazbojnika vodimo borbu sa braćom; umesto daprolivamo neprijateljsku krv, mi se međusobnokrvimo. Umesto da ljudi Draže Mihailovića presrećuneprijateljske kamione i otimaju, oni presrećunaše kamione i otimaju ono što je srpskinarod odvajao od svojih usta i davao za narodnuborbu; umesto da presreću Nemce i Nemce ubijaju,oni presreću naše ljude i ubijaju iz zasede.Dudić, str. 240Iz zapisnika sa sastanka D. Mihailovića ipredstavnika njemačkog zapovjedništva uSrbiji u selu Divci11. studenoga 1941.Draža Mihailović – Kao vojnik ne stidim se štosam nacionalista. U tom svojstvu želim jedino daslužim narodu. Pri tom nisam se stavio na stranuonih koji žele da isteraju Nemce. Ali, neću da dozvolim,uzimajući u obzir slabe nemačke snagekoje su u zemlji, da Srbija postane komunistička.Vodila se borba sa pojedinim oficirima i podoficirima,ali to je ipak bio samo manji broj. Našadužnost je kao vojnika da se ne predamo dogodmožemo izdržati. Stoga nam se ne može prebacitizašto se ne predajemo.... Borba protiv okupatora bila je nužno zlo kakonarodne mase ne bi prešle na stranu komunista.Meni je kao vojniku situacija više nego jasna. Nikadse ne bih upuštao u prepade da nije došlodo komunističkih prepada i da Nemci nisu predavaligradove i sela.Branko Petranović, Momčilo Zečević, str. 529Iz naputaka Draže Mihailovića majoru ĐorđuLašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću:20. prosinca 1941.... Ciljevi naših odreda jesu:1) Borba za slobodu celokupnog našeg narodapod skiptrom njegovog VeličanstvaKralja Petra II.2) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj velikuSrbiju, etnički čistu u granicama Srbije–CrneGore–Bosne i Hercegovine–Srema–Banata iBačke.3) Borba za uključenje u naš državni život isvih još neoslobođenih, slovenačkih teritorijapod Italijanima i Nemcima (Trst–Gorica–Istrai Koruška) kao i Bugarske, severneAlbanije sa Skadrom.4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnihmanjina i nenacionalnih elemenata...Sa Komunistima – partizanima ne može bitinikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastijei za ostvarenje socijalne revolucije...Postupak: sa Arnautima, Muslimanima iUstašama prema njihovim zaslugama zanjihova gnusna nedela prema našem življutj. iste treba prepustiti “Narodnom sudu”– prema Hrvatima koji su pod okupacijomItalijana postupiti prema njihovom držanjuu danom trenutku.Zbornik dokumenata i podataka o NOR narodaJugoslavije, XIV, knjiga 1, dok. br. 34Ova tri dokumenta pokušaj su osvjetljivanjauloge i položaja četnika i njihovaodnosa prema partizanima i Nijemcima.Četnike je vodio pukovnik pobijeđeneJugoslavenske vojske, Dragoljub Mihailović.U ljeto 1941. četnici i partizani su surađivalii uspjeli su zajedno osloboditi neke gradoveu zapadnoj i središnjoj Srbiji. Od samog početkaustanka, partizani i Mihailovićevi četniciborili su se za kontrolu nad gradovima koje suoslobodili. Početkom studenoga 1941. sukobizmeđu dvaju pokreta prerastao je u otvorenigrađanski rat. Obje vojske tvrdile su da su40

DRUGI SVJETSKI RATjedini istinski borci protiv okupacijskih snagai da njihovi protivnici surađuju s okupatorom.Do konferencije u Teheranu saveznici su gledalina četnike kao na svoje saveznike i tek sunakon toga počeli davati određenu pomoćpartizanima.Kako je Mihailović objasnio njemačkomzapovjedniku napade četnika na Nijemceu prvim mjesecima okupacije? Prema tvojemmišljenju, je li on doista smatrao partizanevećom opasnošću od Nijemaca?Obratite pažnju na stavove i predrasude premadrugim narodima u izvoru I–19. Koji dijeloviuputa su zapravo poziv na činjenje ratnihzločina?Sl. 6. Srpski plakatI Srbija je u antikomunističkomfrontu.I–20. Suradnja između ustaša i četnikaSvjedočenje Save PređeUstaške vlasti su, pod pritiskom Nijemaca,počele da revidiraju politiku prema srpskomstanovništvu u Bosni i Hercegovini. Njemačkomokupatoru je bilo važno da ima mir dabi mogao eksploatisati prirodna bogatstva ikoristiti ih za front. (...) Pavelićeva vlada donijelaje niz mjera. Uvela je u Hrvatski državnisabor od predstavnika Srba, u koji su ušliistaknutiji Srbi (...) osnovala Hrvatsku pravoslavnucrkvu i pozvala u domobranstvopojedina godišta srpskih mladića, itd. (...)Ustaško rukovodstvo prihvatilo je politikusporazumijevanja sa četnicima. Prve pregovorei sporazume vlasti NDH napravile su sačetničkim komandama na Ozrenu i Trebavi.Tim sporazumima četnici su priznali NDH iizrazili odanost Poglavniku. Prekinuta su svaneprijateljstva prema vojnim i građanskimvlastima NDH, koje će biti uspostavljene nacijeloj teritoriji gdje se nalaze četnički odredi.S ciljem vođenja zajedničke borbe protivpartizana, četnici zadržavaju svoje vojneformacije, naoružanje i komande, a u akcijamaprotiv partizana snabdijevaju ih vojnejedinice NDH. Ranjeni četnici će se liječiti ubolnicama oružanih snaga NDH.Sarajevo u revoluciji (ur. Albahari i dr.), sv. 3, str. 101-102Iako su snage Nezavisne Države Hrvatskebile u ratu s predstavnicimasrpskih ultranacionalista (četnici), što je kaoposljedicu imalo velik broj žrtava među nevinimcivilima, tijekom vremena (1942.), a podnjemačkim pritiskom, hrvatski i srpski nacionalistipovezali su se kako bi vodili zajedničkuborbu protiv komunista.Nikolić, str. 3741

POLITIČKI KONTEKSTŠto je navelo neprijatelje (četnike iustaše) na suradnju? Misliš li da li jedo toga došlo samo zbog njemačkogapritiska?I–21. Početak ustanka u BosniSvjedočenje Žarka Zgonjanina 12Dok smo bili u zanosu oko stvaranja prvepartizanske grupe i zadovoljni što posao idedobro, situacija se na čitavoj Kozari 13 nagloizmijenila i između 28. i 30. jula 14 pojavili suse samoupućeni kuriri i pronosili vijesti daje ustanak počeo i da se sve mora dići nanoge.Ustanici s dubičkog sreza 15 vjerojatno samoinicijativno,napali su žandarmerijsku stanicuna Knežici i likvidirali je. To je otprilikecentar Kozare, te se pronio glas po Kozarida je ustanak počeo. (...) Dogovorili smo seda preporučimo narodu da se vrati kućamadok mi ne pitamo rukovodstvo 16 šta trebaraditi. Neki su pristali, neki nisu. Odmah samse uputio ka Lešljanima znajući da je Šoša 17tamo. (...) Šoši sam rekao kakvo je stanjei pitao da li ima nove direktive. Šoša mi jeodgovorio da ni on sam ne zna šta se dešava.Narod se masovno diže i puca na svestrane.Kozara u Narodnooslobodilačkom ratu(ur. Žarko Zgonjanin i dr.), sv. 1, str. 349Nakon Drugoga svjetskog ratakomunističke vlasti su tvrdile daje pobuna počela kao ustanak koji je potaknulajedino Komunistička partija. No,ovaj izvor pokazuje da je ustanak potaknuti nagonom za preživljavanje.Zašto su partizanski vođe s Kozaresavjetovali narodu da se vrati svojimkućama i tamo i ostane dok se ne savjetujus rukovodstvom o tome što bi trebaloučiniti? Zbog čega je bilo važno da oni(komunisti) organiziraju pobunu? Kako izašto se katkad tumačenje povijesnih događajarazlikuje od događaja samih?I–22. Formiranje SS-ove “Handžar” divizije 18u Bosni 19Svjedočenje Džemala Bijedića 20To je razdoblje kada neprijatelj vodi propagandno-mobilizacijskuakciju u Sarajevu sciljem formiranja XIII SS, nazvane “Handžar”divizija. Zato je u Sarajevo došao njemački, iko zna čiji još agent, palestinski veliki muftijaEl Huseini, koji je uspostavio kontakt sareakcionarnom grupom Muslimana. Imalismo obavještenja o čemu se je raspravljalona tim sastancima, jer im je prisustvovao ičovjek koji je držao vezu s nama. El Huseini12 Žarko Zgonjanin, bosanski Srbin, rođen je 1916. godine u blizini Prijedora (sjeverozapadna Bosna). Bio je jedan od organizatoraustanka 1941. godine na Kozari i u Bosanskoj krajini. Poslije Drugoga svjetskog rata bio je jedan od čelnika državne policije u Bosni iHercegovini. Umro je u Zagrebu 1970.13 Planina u sjeverozapadnoj Bosni.14 1941.15 Grad u sjeverozapadnoj Bosni.16 Komunističko vodstvo.17 Slavni partizanski heroj s Kozare.18 Handžar je naziv za dugu sablju koja je korištena u osmanskom razdoblju.19 Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Bosna je bila dio Nezavisne Države Hrvatske.20 Džemal Bijedić rođen je 1917. u Mostaru. Bio je član jugoslavenske Komunističke partije od 1939. i sudionik komunističkog partizanskogpokreta od 1941. Za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata bio je jedna od ključnih osoba u političkoj hijerarhiji. Iako je bioBošnjak-Musliman, otvoreno je pisao o primjerima muslimanske kolaboracije s nacistima (recimo, o muslimanskoj SS „Handžar“ diviziji).Poginuo je 1977. u zrakoplovu koji se srušio u blizini Kreševa (Bosna i Hercegovina). U vrijeme svoje smrti bio je jedan od vodećih jugoslavenskihpolitičara.42

DRUGI SVJETSKI RATje insistirao na tome da Muslimani daju svojdoprinos pobjedi Njemačke i nastojao da seformira posebna SS jedinica, već pomenuta“Handžar” divizija, a zatim još jedna. Najreakcionarnijidio Muslimana, koji se opredijelioza NDH, odnosno Njemačku, računao jeda ta jedinica može poslužiti kao snaga kojomće Muslimani moći da kalkulišu u ovomili onom momentu.Zloupotrebljavajući izuzetno težak položajmuhadžira [muslimanskih izbjeglica], neprijateljje uspio da u ovu SS diviziju uvučei dobar dio njih. Formirajući “Handžar”diviziju po brojnosti i ustrojstvu njemačkihjedinica, nacisti su je poslali na prethodnuobuku u Francusku i Njemačku, da bi početkom1944. godine došla najprije u Srijem, azatim u istočnu Bosnu, gdje je izvršila brojnezločine. Bila je sastavljena od jednog brojaokrvavljenih ustaša i ološa, podržavana odnajreakcionarnijih muslimanskih, fašističkiorijentisanih krugova.Iz kakvih sredina su vrbovani pripadnici ovedivizije, najbolje govore sačuvani podacivojnih i političkih organa Trećeg rajha u tzv.NDH. Naime, prilikom vrbovanja “dobrovoljaca”u muslimansku SS diviziju, svakojporodici iz koje je bio bar jedan “dobrovoljac”,bilo je “zagarantovano” snabdijevanjeprehrambenim artiklima i novcem kolikosu dobivali i vojnici Trećeg rajha. Međutim,to nikada nije zaživjelo u praksi, jer rodbina– žene, roditelji ili djeca, da bi to ostvarila,trebala je popuniti određene obrasce, a onito nisu mogli učiniti, jer su bili nepismeni.Sarajevo u revoluciji (ur. Albahari i dr.), sv. 3, str. 398–399Koji su, po tvojem mišljenju, bili motiviza pristupanje SS-u? Vjeruješ li daobitelji dragovoljaca nisu primile hranu inovac koji su im bili obećani, iz razlogakoji su navedeni u tekstu?I–23. Darko Stuparić piše o formiranjuprve partizanske jedinice u blizini Siska(Hrvatska) u lipnju 1941.U dvorištu kuće obitelji Lasić u Žabnu te sevečeri okupilo desetak komunista i skojevaca.Prošli su stotinjak metara od sela i podjednim hrastom održali sastanak. Dogovaralisu se do ponoći. Članovi partijskih organizacijaiz obližnjih sela razišli su se zatimzbog zadataka koje su trebali izvršiti istenoći. Capo i Marijan ostali su sami pod hrastom,rasprostrli šatorska krila i legli. Bila jeto njihova prva partizanska noć. Bili su prvijugoslavenski partizani.U prvim danima partizanskog ratovanja...svih je zanimalo koliko će trajati rat. Odnosnodokle ćemo ratovati, imamo li šanse dadignemo ustanak itd. (...) Neki su pitali: “Akose zavučem u štagalj i ako budem ondje petšesttjedana, hoće li sve ovo završiti?” Takvimasmo odgovarali da će teško završiti takobrzo, da je za nas najvažnije da se oružjemodupremo, da je to zasad naša odluka, ali daće takvu odluku donijeti cijela Partija.Dedijer, str. 397Kako je izgledala partizanska realnostu prvim danima pokreta otpora?Što misliš o želji za sakrivanjem u štaglju?I–24. Svjedočenja o viđenju ulaska Nijemaca,Talijana, Bugara i partizana u Ohridtijekom Drugoga svjetskog rataUlazak Nijemaca u Ohrid, 10. travnja 1941.U četvrtak navečer, oko pet sati, sva zvonapočela su zvoniti jer su tada počele stizatinjemačke postrojbe. [...] Neki ljudi čekalisu ih u središtu, a Panto Rilkoski nudio imje kruh, sol i vodu. Bojali su se da je sve tootrovano, pa je Panto morao prvi probati aposlije su i oni jeli. Kasnije ih je jedan srpski43

POLITIČKI KONTEKSTpomorski časnik odveo i predao im mornaricu.Znao je njemački i vjerojatno je bio Hrvat.Nakon što su prošetali gradom, sjeli suručati i jeli su hranu iz konzerve... Trgovinesu bile zatvorene. Radile su samo dvije kavane,ali tamo nisu služili ni piće, ni kavu i čajjer nije bilo šećera...Koje su sličnosti, i koje su razlike izmeđuovih opisa? Je li moguće razabrati autorovstav prema različitim vojskama koje sudolazile u Ohrid?Sl. 7. Bošnjaci u ustaškim jedinicamaUlazak Talijana, 11. travnja 1941.U noći između petka i subote talijanske jedinicesu došle s kolima punim vojnika i oružja...Talijani su bili prilično gladni i tražili suod naroda jaja i piliće, kupovali su kruh i slično.Djeca su im prodavala hranu, a zauzvratsu dobivali novac – lire i albanske leie.Ulazak Bugara, 12. svibnja 1941.Dvanaestog svibnja u pet popodne prvo jestigla bugarska policija. Primio ih je predsjednikopćine, Ilija Kocareski. Petnaestdana poslije došao je i ostatak bugarskihtrupa. Njemački general Lindeman održaoje govor koji je prevođen i u kojem je rekaoda je predao grad Bugarima jer je on njihovi oni trebaju njime upravljati. Onda je govoriobugarski general, koji je rekao da smo mibili robovi srpskog naroda i izrazio zahvalnostnjemačkoj oslobodilačkoj vojsci.Eto tako su se u Ohridu promijenili gospodaritri puta za mjesec dana...Ulazak partizana 15. listopada 1944.Petnaestog listopada (1944.) u nedjelju ujutrodošli su partizani. Narod je znao da dolaze.Došli su jašući na konjima. Narod im jepriredio veličanstven doček. Bilo je mnogoljudi, mladih i starih. [...] Sljedećeg dana došloje još partizana. Među njima bile su ženenaoružane bombama, strojnicama, redenicima,odjevene u hlače, što je bila priličnanovost...Mitreski, str. 230–232, 280Krišto, str. 257Ustaše su posvećivale osobitu pozornostBošnjacima (bosanskim muslimanima).Pavelić je objašnjavao da su brojkeod 7,5 milijuna Srba i samo 2,5 milijuna Hrvatanetočne; ima 5,5 milijuna “katolika i muslimanaHrvata”. Kako bi privukli muslimanena svoju stranu, zvali su ih “cvijeće hrvatskognaroda”. Bošnjaci su formirali zasebne jediniceu ustaškim snagama. Razlikovali su se oddrugih jedinica po “fesu”, tradicionalnoj muslimanskojkapi.44

DRUGI SVJETSKI RATI–25. Iskaz jednog djeteta o suparništvupolitičkih skupina u AlbanijiSljedeća varka koju su iskušali bila je da partizani,preodjeveni u njemačke odore, dođuk nama i kleveću komuniste, da vide hoćemoli se složiti s njima. Oni naklonjeni Njemačkojizvodili su istu varku sa svima u Arzi.Tri frakcije izvodile su istu varku sa svima uArzi. Muškarci koji su dolazili u kuće uvijeksu bili iz nekog drugog dijela zemlje i u Arziih nitko nije poznavao. Na taj način otkrivalisu kako su se ljudi odnosili spram svake odfrakcija.Hysolli, str. 58Kako su frakcije pokušavale otkrititko ih zaista podržava, a tko ne? Štoti ovaj odlomak govori o svakodnevnomživotu civila? Koji je po tvojem mišljenjumogao biti najbolji način da se odgovorina pitanje o različitim vojskama/frakcijama?I–26. Okružno pismo Središnjeg vijećaLNÇ-a svim regionalnim komitetima uAlbaniji (9. rujna 1943.)U slučaju savezničkog iskrcavanja, Vijećenacionalnog oslobođenja mora biti pravavlast. Oni moraju oko sebe mobilizirati cijelinarod i ne smiju dopustiti da druge snage,kao Balli Kombetar, vrše ikakav utjecaj nanarod. (...) Od ovog trenutka snage Nacionalnogoslobođenja moraju se dokazati nasvakom mjestu, i kad dođe do iskrcavanja,moraju se, kroz vijeća Nacionalnog oslobođenja,saveznicima predstaviti kao jedinavlast albanskog naroda. (...) Upravljanje Albanijomtreba u cijelosti biti u rukama oslobodilačkihvijeća.Smiley, str. 89Kako ovo pismo savjetuje ljudima dase ponašaju u slučaju savezničkogiskrcavanja u Albaniji? Kako da pokušajuonemogućiti predstavljanje drugih političkihsnaga? Kakav je bio odnos LNÇ premasuparničkim političkim skupinama uAlbaniji? Je li konačni, pa čak i glavni ciljpokreta otpora bio dolazak vlast?Opća pitanja za podpoglavlje I b.Napravi tablicu s tri stupca. U prvi upiši okupacijske snage, u drugi komunističke snage, a uposljednji antikomunističke snage iz svakoga od izvora. Opiši odnose između komunističkih i antikomunističkihsnaga koje su djelovale u istoj zemlji. Napravi popis snagā koje su postojale u vašojzemlji. Saznaj više o njihovim vođama i ciljevima. Kako su organizirane partizanske snage? Kakve supoteškoće imale? Snage otpora nisu se borile samo za slobodu nego i za neke druge ciljeve. Koji suto ciljevi bili?45

POLITIČKI KONTEKSTI c. Odnosi s dvjema koalicijama i sa susjednim zemljamaI–27. i I–28.Novinski izvještaj o vojnom puču izbacivanju proosovinske vlade KraljevineJugoslavije. Puč se dogodio 27. ožujka1941., poslije pristupanja JugoslavijeTrojnom paktuIdući iz periferijskih ulica povorke su se slivalejedna u drugu i rasle u moćnu reku. U povorcisu bili izmešani radnici, nameštenici, omladina,građani, seljaci i žene. Na čelu povorke su nošenedržavne zastave... Celo vreme narod je demonstriraosvoje raspoloženje. Vikalo se : “Živelanarodna vlada!”, “Živela narodna vojska!”, “Vojskas narodom!”, “Tražimo demokratska narodnaprava!”, “Amnestija za političke osuđenike!”.(...) Na Slaviji su govorili predstavnici omladine iradnika i g. dr Dragoljub Jovanović. 21 Svi su izraziliradost što je ranija vlada smenjena i želju Beogradada se ne stane na pola puta, da se sačuvamir i nezavisnost narodna.(...) Pred spomenikom Vuka Karadžića održanoje nekoliko govora. Pored ostalih govornika govorioje profesor univerziteta dr Sima Milošević.Narodi Jugoslavije, po rečima g. Miloševića, želeda očuvaju narodnu nezavisnost, slobodu i daizvojuju demokratska prava.Politika, 28. ožujka 1941.Izvještaj vrhovnog rabina Jugoslavije dr.Isaka Alkalaja Jugoslavenskoj vladi u izbjeglištvuo događajima u Jugoslaviji od krajaožujka do kraja lipnja 1941.Toga dana [26. ožujka] došlo je do neredapo svim srednjim školama istovremeno...Kroz sva odeljenja orilo se “bolje rat negopakt, bolje grob nego rob”... raspuštene susve škole a uveče je došlo do demonstracijana Kalemegdanu i Slaviji. Grčki konzulat jebio prepun mladih ljudi između 17 i 20 godinakoji su hteli da se prebace u Grčku i tamobore kao dobrovoljci. (...)Čim se čulo za preokret, sve su ulice okićenezastavama, a mnoge i cvećem. Već u šestsati ujutru [27. ožujka] ulice su bile prepunesveta, seljaka u svečanom ruhu koji su neprestanopristizali iz okolnih sela, radnika,intelektualaca, đaka i građana, staro i mlado,sve je to bilo izašlo da dâ oduška svojojradosti, sve se to uzajamno grlilo, plakalo,pevalo i klicalo. Toga dana pozdrav je bio“živeo Kralj, živela Jugoslavija” (...) Englesko,američko, rusko i grčko poslanstvo bilisu prosto opsednuti. Pojedine grupe išlesu od poslanstva do poslanstva, prodiraleu dvorišta i igrale kola dočekivane od dosuza tronutih šefova i osoblja delegacija. (...)Obrazovane su povorke sa zastavama jugoslovenskimi savezničkim na čelu i išle premacentru, kličući Kralju, Otadžbini i vojsci,vičući protiv Hitlera i njegovih plaćenika. (...)Oko podne došlo je do velikih demonstracijapred Nemačkim saobraćajnim biroom.Jedan čovek stao je na prozor držeći velikuHitlerovu sliku i zapalio jedan njen ugao.Slika je polako gorela a frenetično pljeskanjeonih dole prolamalo se i dopiralo čak dodrugih krajeva varoši. Zatim su dvojica izvuklinemačku zastavu sa kukastim krstom izubima je rastrgli.Tokovi istorije, 1–2/1997., str. 181–182Kakva je bila reakcija stanovništva nato što je jugoslavenska vlada potpisalapristupanje Trojnom paktu i na vojni puč kojije potom uslijedio? Koji detalj otkriva da sudemonstranti bili svjesni da ti događaji moguuzrokovati napad Njemačke na Jugoslaviju?21 Dr. Dragoljub Jovanović (1895. - 1977.), sveučilišni profesor, bio je vođa lijevog krila Seljačke stranke. Poslije Drugoga svjetskograta, Titov režim osudio ga je na dugogodišnji zatvor zbog njegovih opozicijskih aktivnosti.46

DRUGI SVJETSKI RATSl. 8. Masovne demonstracije protiv silaOsovine u Beogradu 27. ožujka 1941.Branko Petranović, Nikola Žutić, 27. mart 1941.Hitlerova žestoka reakcija na vojnipuč koji je organizirala skupinajugoslavenskih časnika kao reakciju napristupanje jugoslavenske vlade Trojnompaktu 25. ožujka iskazala se u napadu naglavni grad Jugoslavije 6. travnja 1941. i uuništenju prve jugoslavenske države.generacija. Bugari nisu vjerovali da će ratomili sudjelovanjem u velikom međunarodnomsavezu popraviti svoje životne uvjete.Tipičan primjer izgubljene vjere Bugarada ih u međunarodnoj politici u to vrijemečeka sreća daje sljedeći vic, vrlo popularanu to vrijeme:Pižo sretne seoskog učitelja i pita ga:“Učitelju, ovog puta ćemo ostati neutralni,zar ne?”“Ne, ne”, odgovara učitelj, koji je stručnjak zameđunarodnu politiku, “ovaj put Bugarskaneće biti njemačka saveznica. Sada idemo sEngleskom!”“Odlično! Neka jednom i Engleska dobijebatine!”Katsarov, str. 547–548Zbog čega je većina Bugara htjelaizbjeći novi rat? Jesu li očekivali daće im potonji svjetski sukob donijeti ikakvudobrobit?I–29. Iz sjećanja Konstantina Katsarova 22 ,poznatog bugarskog odvjetnika, o prvojgodini Drugoga svjetskog rataU toj fazi “drôle de guerre”, u Bugarskoj serat, barem na površini, jedva osjećao, u političkomkao i u vojnom smislu. Unutarnjasituacija počivala je na carskom autoritetu,a on je opet počivao na vojsci očišćenoj odčasnika koji se bave politikom i na ministrimakoji nisu članovi nijedne stranke. Vanjskapolitika zemlje bila je politika čekanja, politikakursa “proći neopaženo”. (...)Bugarska je bila neutralna.Ta riječ je imala osobito privlačnu snagu zaBugare. Vodili smo tri rata i propatili dvijenacionalne katastrofe koje su pokopale nacionalneideale kojima se nadahnjivala našaI–30. Poznati bugarski novinar Danail Krapčevo optužbi da Bugarska ne pruža otpornjemačkoj vojsciZašto nisu zaustavili njemačku vojsku?Neke zemlje kritiziraju Bugarsku što je dopustilanjemačkoj vojsci, svojem saveznikuu Svjetskom ratu, da prođe kroz njezin teritorij.Moramo naglasiti da su te zemlje Velikesile. Mi, Bugari, imamo svako pravo upitatiih: zašto oni, koji kritiziraju Bugarsku štoje dopustila njemačkoj vojsci da prođe kroznjezin teritorij, nisu zaustavili istu tu vojskuu njezinu maršu prošle ili pretprošle godine?(...) Zašto nisu došli na donji tok Dunavazaustaviti Nijemce, nego žele da sedam milijunaBugara, koji su bili njemački savezniciu Svjetskom ratu, spriječi Nijemce da prijeđuveliku rijeku?22 Konstantin Katsarov rođen je 1898. u Sofiji. Bio je profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Sofiji (1931. - 1953.). Nepravedno jeosuđen 1953. Oslobođen je, jer je poslije utvrđeno da je njegova presuda bila pogreška pravosuđa. Poslije ukidanja presude, emigriraoje u Švicarsku.47

POLITIČKI KONTEKSTNa kraju krajeva, ne bi trebalo zaboraviti da jeBugarska žrtva Versailleskog ugovora, koji je zanju počeo u Bukureštu, a završio u Neuillyju. Zaštobi sedam-milijunska nacija bila obvezna zaustavitijuriš osamdeset milijuna Nijemaca kojihrle stvoriti novu Europu? I Bugarska i Njemačkažrtve su pobjednika u ratu koji se vodio prije dvadesetljeća, i mi čekamo da pobijedi pravda (...)Novine Zora, Sofija, 6. ožujka 1941.Krapčev, str. 210–211Koji su razlozi Krapčevljeve sreće upovodu ovoga događaja? Odnosi lise njegova sreća na cijelu Jugoslaviju ilisamo na njezin dio? Zašto? Što taj članakgovori o svojem autoru?Sl. 9. Rumunjske novine: kralj Mihail, generalAntonescu, Mussolini, Hitler (1941.)Što su autorovi argumenti? Jesu lioni uvjerljivi? Kakav je Krapčevljevstav prema Njemačkoj i Nijemcima?I–31. Danail Krapčev komentira brzu pobjeduNjemačke nad Jugoslavijom u travnju1941.Srušena je zemlja koja je 1885. napala KneževinuBugarsku jer se Južna Bugarska priključila sjevernoj.Srušena je zemlja koja je 1913. perfidnoodbacila saveznički sporazum između Bugarskei Srbije i izazvala rat među saveznicama (Drugibalkanski rat). Srušena je zemlja koja je na mirovnimpregovorima u Bukureštu htjela dobitiCarevo selo, isto kao i da “slomimo zube u Sofiji”,kako je izjavio srbijanski predstavnik Spalajković.Srušena je zemlja koja je dala Grčkoj domovinuĆirila i Metoda. Srušena je zemlja koja je pripremilaatentat na austrijskog princa prestolonasljednika,izazvavši time Svjetski rat. Srušena jezemlja koja je pridonijela izbacivanju Bugarske izegejske regije. Kažemo zemlja, a ne srpski narod,jer narod nije kriv; kriva je njihova vladajuća inteligencija,koja je oduvijek mrzila Bugarsku...Ne samo što je ta zemlja potlačila više od milijunBugara, odvajajući ih od nas i pokušavajućiim uzeti srca, duše i materinski jezik, nego je iiznutra potkopavala Bugarsku...Isus Krist je ustao iz mrtvih! Od sada će građaniBugarske disati slobodnije. Radujmo se!Krapčev, str. 145–146Universul, br. 130, 15. svibnja 1942.Sl. 10. Rumunjske novine: kralj Mihail i generalisimusStaljin (1945.)Universul, 26. listopada 1944.48

DRUGI SVJETSKI RATUsporedi ovu fotografiju s prethodnom.Koje je tvoje mišljenje o rumunjskoj vojscii o političarima koji mijenjaju stranu? Mislišli da je novo “drugarstvo” iskreno? Objasnisvoj odgovor.I–32. i I–33.Izvadak iz promemorije (18. listopada1941.) ondašnjeg premijera službene grčkevlade u Kairu Emmanouila Tsouderosa– nekadašnjega bankara poznatog poliberalnim pogledima i suprotstavljanjuMetaxasovu režimu – upućeno BritancimaPovratak Kralja i njegove obitelji u našu zemljupitanje je časti, jer je on slijedio ispravnu i hrabrupolitiku, ali i zato što je to u najboljem interesunas samih i naših saveznika. Svako dovođenjerežima u pitanje, do kojeg bi moglo doći poslijerata, bacilo bi Grčku u sukobe i anarhiju bez kraja.Ako se naši prijatelji raduju poslijeratnoj Grčkoj,sposobnoj nastaviti voditi svoju vanjsku politikui zadržati koristan politički utjecaj na Mediteranui na Balkanu, oni moraju već sada pripremiti tlokoje će onemogućiti da se u Grčkoj dogode takveanomalije.Fleischer, sv. 1, str. 181Kako Tsouderos pokušava uvjeriti saveznikeda je povratak kralja u njihovunajboljem interesu? Što ti misliš o njegovimargumentima?Poruka britanskog Ministarstva vanjskihposlova britanskom ministru u Kairu 14.kolovoza 1944.Ono što bi bolje poslužilo našim interesimabila bi predaja Nijemaca u trenutku kadanaše snage budu spremne ući u Grčku, poduvjetom da oni predaju i ukupno njemačkooružje i zalihe, kako ne bi pale u ruke EAMu,i da ne bude nikakva jaza iz kojeg bi EAMmogao izvući korist. To bi bilo mnogo lakšeizvesti ako bi se materijal mogao predati ulukama koje su nam lako dostupne. Naravno,feldmaršal za Bliski istok razmatra razneputove i načine i uzet će u obzir navedenerazloge.Iatridis, str. 227Njemačka je započela invaziju na Grčkuu travnju 1941. i grčke, kao i britansketrupe brzo su svladane. Tri dana prijepada Atene, 23. travnja, general Tsolakoglouje, bez suglasnosti vlade, sklopio s Nijemcimasporazum o primirju. Kralj i njegova vlada povuklisu se na Bliski istok. U Grčkoj je uspostavljenakolaboracionistička vlada. U ožujku1944. EAM je osnovao Politički komitet nacionalnogoslobođenja koji je trebao upravljatiGrčkom i koji je predstavljao neposrednu prijetnjuvladi u egzilu. Novi predsjednik vladeu egzilu Georgios Papandreu, pod britanskimpokroviteljstvom, počeo je sastavljati vladunacionalnog jedinstva. Na kraju je EAM-u unovoj vladi dao pet drugorazrednih ministarstava.Papandreuova vlada vratila se u oslobođenuAtenu u listopadu 1944., praćenanevelikim britanskim snagama. Papandreunije dao prednost zahtjevima za kažnjavanjekolaboracionista. No glavni je problem ležaou razvojačenju gerilskih vojski i njihovomzamjenom nacionalnom vojskom. EAM-ovikandidati povukli su se iz kabineta, a nekolikodana poslije, 3. prosinca 1944., EAM je organiziraomasovne prosvjede. Policija je pucalai ubila oko petnaestero ljudi. Jedinice ELAS-anapale su policijske postaje; u Ateni su vođenežestoke ulične borbe između ELAS-ovihpostrojbi i britanskih i vladinih snaga. Na krajusu u toj bitki prevladale britanske trupe.Kakvog se jaza bojalo britansko Ministarstvovanjskih poslova? Zbog čega?49

POLITIČKI KONTEKSTI–34. Brigadni general Myers, zapovjednikbritanske vojne misije u Grčkoj, procjenjujeutjecaj otpora nacistima na sveukupan tijekrataUskoro nakon okupacije Grčka je za neprijateljazadobila znatnu stratešku važnost.Ne samo da su zemlju cijedili kako bi dalašto više domaćih proizvoda, nego su i njezineluke, pogotovo Pirej, korištene kakoza opskrbu neprijateljskih zračnih baza naotocima u istočnom Mediteranu, tako i zadostavu vojnih potrepština preko mora dosjeverne Afrike.U jesen 1942., baš kada smo probili crtu krajEl Alameina, srušen je vijadukt kraj Gorgopotamosa,i jedini željeznički put do Atenebio je presječen na šest kritičnih tjedana 23tijekom kojih se neprijatelj nije bio mogaoslužiti Pirejem za ojačavanje svojih postrojbiu sjevernoj Africi, osim malih pričuva, kaošto je već bio slučaj u južnoj Grčkoj. Širokorasprostranjene sabotaže komunikacijā ulipnju i srpnju 1943. privremeno su odsjekledvije njemačke divizije od glavnog bojištana Siciliji. To je znatno pridonijelo ukupnomplanu, uspješnom iskrcavanju i zauzimanjuotoka. Procjenjuje se da su između 1941. i1944. andartes 24 *nanijeli neprijatelju gubitkeveće od dvadeset pet tisuća. Zna se da jeviše od sto pedeset lokomotiva bilo oštećenoili uništeno. Više od sto mostova dignutoje u zrak. Više od dvjesto pedeset brodovaod oko šezdeset osam tisuća tona potopljenoje ili oštećeno sabotažom. Tijekom 1943.djelovanja andartesa zaustavila su trinaesttalijanskih divizija u Grčkoj. Poslije talijanskekapitulacije Nijemci su tamo bili prisiljenidržati šest divizija. Da je neprijatelj oslabiosvoju okupacijsku vojsku prije no što je uplaninama izbio građanski rat, ozbiljno bi riskiraoda Grci podignu svenarodni ustanak.Myers, str. 280–281Zašto je Grčka imala strateško značenjeza Nijemce? Po čemu je bilovažno uništenje vijadukta kraj Gorgopotamosa?Sl. 11. Fotografija iz rumunjskih novina: prijateljstvoizmeđu rumunjske vojske i Crvenearmije – časnici na frontiKoje je godine mogla biti snimljenaova fotografija? Objasni svoj odgovor.Universul, Bukurešt, 6. listopada 1944.I–35. Postupanje s engleskim zarobljenicimau Rumunjskoj (1944.)Iako dolazim kao neprijatelj, Antonescu jeobavijestio Chasa da će nas zaštititi od Nijemaca.Nisu morali izmišljati za Nijemce nikakavizgovor zbog čega nas uzimaju u zaštitui zahvaljujući tome, profesor Mihai Antonescu... će nam pomoći napisati naše izjave.Ni u kojem slučaju ne smijemo priznati dasmo poslani radi sabotaže nafte, jer bi takavčin protiv strateške sirovine pružio Nijemcimavaljan argument da nas preuzmu... Eto,23 Rušenje željezničkog vijadukta kraj Gorgopotamosa u studenome 1942., preko kojeg je prelazila željeznička pruga Solun–Atena,bilo je jedna od najspektakularnijih akcija pružanja otpora u okupiranoj Europi. Izveli su ga gerilci, članovi ELAS-a i EDES-a, i saboteri kojeje padobranima u Grčku spustila Britanska uprava za posebne operacije.24*Partizani.50

DRUGI SVJETSKI RATtako je najbliži Hitlerov saveznik – kvisling– uhvatio tri britanska padobranca, zatim imponudio svoju zaštitu, a potom poslao vlastitogministra vanjskih poslova da ih poučikako se ponašati pri ispitivanju s Nijemcima.Koliko bi ljudi kod kuće – naviklih da o ratuprosuđuju na opći i manje dvosmislen način– moglo uopće pomisliti da je tako neštomoguće?Porter, str. 161Ovaj izvještaj napisao je Ivor Porter,engleski obavještajac poslan uRumunjsku sa zadatkom uspostave vezes Iulijum Maniuom 25 , vođom demokratskeopozicije. Postupanje kojem su bilipodvrgnuti zarobljenici pokazuje stavAntonescuove vlade, koja je, usprkosslužbenim izjavama vjernosti Njemačkoj,nastojala steći simpatije silā unutar savezničkihsnaga.Koje je, po tvojem mišljenju, objašnjenjeneuobičajenog postupanja sratnim zarobljenicima?I–36. Iz zapisnika o razgovoru između J. B.Tita i W. Churchilla u Napulju 12. kolovoza1944.(...) MARŠAL TITO je rekao da, što se tiče Srba,on nije u svađi s njima, nego samo s Mihailovićevomskupinom koja je okrenula puškeprotiv partizana u najkritičnijem trenutku.(...) MINISTAR PREDSJEDNIK je rekao da jepravo rješenje za Jugoslaviju demokratskisustav koji bi se oslanjao na seljake, dok biuvjeti na seljačkim imanjima postupno postajalisve bolji.MARŠAL TITO je rekao da, kao što je nekolikoputa javno izjavio, ne želi uvesti komunističkisustav u Jugoslaviju, ako ne iz drugihrazloga, onda stoga što se očekuje da će većinaeuropskih zemalja nakon rata živjeti udemokratskom sustavu, od čega se Jugoslavijane smije razlikovati.Tito–Churchill: Strogo tajno, str. 277Je li Tito bio iskren prema Churchillu?I–37. Zapovijed talijanskog kralja VittorijaEmanuelea III. od 3. svibnja 1941. o aneksijiLjubljanske provincije ItalijiKRALJEVA ZAPOVIJED OD3. SVIBNJA 1941. – XIX., BR. 291Osnivanje Ljubljanske provincijeVITTORIO EMANUELE III.(...) Članak 2. Naredbom Kralja izdanomna prijedlog fašističkog Ducea i ministravanjskih poslova, Ljubljanska provincija će– zbog kompaktnog slovenskog stanovništva– uživati autonomni status, čime će seuzeti u obzir etničke značajke stanovništva,geografski položaj zemlje i njezine posebnelokalne potrebe.Članak 3. Upravna vlast bit će u rukama Visokogpovjerenika imenovanog Kraljevomnaredbom, na prijedlog Ducea, premijera iministra unutarnjih poslova.Članak 4. Visokom povjereniku pomagat ćevijeće sastavljeno od četrnaest članova izabranihiz proizvođačkih skupina slovenskogstanovništva.Članak 5. Za stanovnike Ljubljanske provincijeneće biti obvezne vojne službe.Članak 6. Nastava u osnovnim školama25 Iuliu Maniu (1873. - 1953.), rumunjski političar. Istaknuti vođa rumunjskog nacionalnog pokreta u Transilvaniji u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. U međuratnom razdoblju Maniu je bio jedna od glavnih političkih figura, postojano promičući demokratske ideje.Bio je vođa demokratske političke oporbe u vrijeme Antonescuove vlade. Komunisti su ga osudili i zatvorili (1947.). Umro je u zatvoru uSighetu.51

POLITIČKI KONTEKSTodržavat će se na slovenskom jeziku. Nadrugom i trećem stupnju školovanja bit ćeizborna nastava talijanskog jezika. Sve službeneodluke tiskat će se na oba jezika. (...)Ferenc, str. 33Talijanske snage okupirale su zapadnei južne dijelove Slovenije.Poslije kratkotrajne vojne uprave, talijanskisu okupatori transformirali svoje okupiraneteritorije u takozvanu Ljubljanskuprovinciju (Provinzia di Ljubliana). Njomeje upravljao visoki povjerenik. Nekolikodana nakon okupacije vlast je preuzeloslovensko tijelo pod imenom Nacionalnovijeće, ali je ono trajalo samo nekolikomjeseci i nije imalo nikakvu stvarnumoć. Pravno, Ljubljanska provincija bilaje jedna od talijanskih provincija. Dobilaje autonoman status koji se manifestiraou različitoj tituli njezina upravitelja (“visokipovjerenik” umjesto “prefekt”, kakoje titula glasila u Italiji), u dvojezičnosti, uformalnom suupravljanju, tj. sudjelovanjusavjetodavnog vijeća za Ljubljanskuprovinciju, čiji su članovi bili Slovenci, i nakraju, u činjenici da slovenski građani nisumorali služiti vojsku. Nakon talijanske kapitulacijenekadašnje talijansko okupacijskopodručje preuzeli su Nijemci.Kako komentiraš članak 4.?I–38. Anegdota Ivana Venedikova, poznatogbugarskog arheologa, o njegovim odnosimas Nijemcima u MakedonijiTada je Stamen Mihajlov doveo njemačkogvojnika, arheologa. Bio je tipičan Nijemac,plav, visok, u uniformi; nalazio se sa svojompostrojbom u Skopju. Imao je oko tridesetpet godina i specijalnost mu je bila prethistorijskorazdoblje...Posljednji put kad sam ga vidio, Lange mi jeispričao vic o nama, Bugarima:“Priča se da vas ima dvanaest milijuna”, rekaoje.“Ne, samo šest.”“Ne, dvanaest: šest milijuna je uz nas, a drugihšest – uz Sovjetski Savez”, rekao mi je.To me je rastužilo, ali ništa nisam rekao. Je limoguće da je on u pravu?Venedikov, str. 238–239Što je skriveni njemački prigovor? Natemelju čega je stvoren?Opća pitanja za podpoglavlje I c.Koji su čimbenici utjecali na odluke o stanovitim koalicijama? Zbog čega su politički djelatnicimijenjali koalicije? Jesu li aktivnosti stanovitih vodećih ličnosti bile u skladu s proklamacijama kojesu iznosili početkom rata?52

DRUGI SVJETSKI RATI d. Vjerske organizacijeI–39. Poslanica nadbiskupa Janjine(Ioannina, Grčka) svim kršćanima podnjegovom nadležnošću (10. rujna 1943.) 26Kršćanima naše pokrajineDevetog dana ovoga mjeseca vojnu upravunad Epirom preuzele su njemačke okupacijskevlasti. Službeni predstavnici te vlastiobznanili su da njemačka vojska poduzimamjere zaštite miroljubivog stanovništva kojepoštuje zakon, ali da pripadnike gerile smatraneprijateljima ne samo njemačke vojske,nego i miroljubivih građana, koji će snositiposljedice strogog kažnjavanja, jer će bitinužno poduzeti oštre mjere, ne razlikujućikrivce i nevine.Koristimo ovu priliku da se još jednom obratimonašem kršćanskom narodu i podsjetimoga na to koliko su kritična ova vremena,te da uputimo očinsku opomenu i savjetujemoga da se suzdrži od svakoga nezakonitogčina, i da uvjerimo lakovjernije međunjima da se suzdrže od suradnje s gerilomkao i od pomaganja gerili, kako bi se spriječilostradanja nevinih ljudi.U potpunosti shvaćamo tjeskobu u svimdušama, ali uime naše pastirske dužnosti,uime nježne ljubavi za naše stado, uime cijelogživota provedenog u zaštiti i služenjustada koje nam je povjereno, pozivamo sveda stave na stranu osobne interese u koristopćeg dobra, za dobro mnoštva nedužnih,izloženih bezbrojnim opasnostima, i pozivamona razboritost, na puno razumijevanjetežine okolnosti i na strpljenje.Očekujemo i nadamo se da će ovaj naš krajnjipoziv naići na dužnu pozornost i da ćebiti uvažen.S usrdnim molitvama BoguIoannina, 10. rujna 1943.Spiridon, nadbiskup IoannineFleischer, sv. 2, str. 222Što je janjinski nadbiskup savjetovaokršćanima koji su bili u njegovojnadležnosti? Što su bili motivi davanja takvogsavjeta? Može li se iz te poslanice vidjetije li janjinski nadbiskup odobravaoakcije njemačkih vlasti ili ne?I–40. Pismo nadbiskupa Damaskina i drugihuglednih Grka Güntheru von Altenburgunjemačkom veleposlaniku u GrčkojNadbiskup Damaskin i drugi ugledni GrciGünteru von Altenburgu, veleposlaniku i opunomoćenikuRajha u GrčkojAtena, 24. ožujka 1943.Vaša ekselencijo,Mi, dolje potpisani, ovim pismom ne težimona bilo koji način umiješati se u pitanja općetaktike njemačkih vlasti u ovoj zemlji ili bilogdje drugdje, nego Vam samo želimo iznijetistanovita razmišljanja u vezi s pitanjima kojasu posljednjih dana držala grčko društvo ustanju sumnje i uznemirenosti, u uvjerenjuda ćete ih ispitati u duhu istinske dobre voljei još dubljeg razumijevanja.Pitanje o kojem je riječ odnosi se na protjerivanježidovske zajednice grčke nacionalnostiiz Soluna, zajednice koja je bila vrlo dugoi u cjelini zakonom integrirana u ustanoveove zemlje, i ne samo što nikada nije davalarazloga za pritužbe od ma i jednog Grka,nego je, naprotiv, uvijek davala primjer ozbiljnei kooperativne solidarnosti s njima,a u trenucima krize dokazala da je u stanjusamozatajno se žrtvovati za dobrobit svojezemlje. (...)Treba primijetiti i to da se mentalitet Židovau Grčkoj razlikuje od mentaliteta Židova uNjemačkoj, i da oni čak ne znaju ni jezik svojihistovjernika u Poljskoj, kamo ih šalju.26 Vidi i izvore III-6. i III-7.53

POLITIČKI KONTEKSTUzimajući sve to u obzir i imajući u vidu dasu naši odnosi sa židovskom zajednicom tijekomcijele grčke povijesti uvijek bili skladni iprijateljski – od dubinā antike preko vremenaAleksandra Velikog i njegovih nasljednika,tijekom svih epoha tolerantnoga grčkogkršćanstva, sve do našega današnjeg životakao nacije – vjerujemo da Vaša ekselencija,u svojstvu regulatora prilika u našoj zemljitijekom sadašnjeg rata, neće oklijevati prihvatitinaš zahtjev i odlučiti da se obustaviprotjerivanje židovske zajednice iz Grčke,barem privremeno, dok se pitanje Židova uGrčkoj ne prouči u svjetlu posebnog i temeljitogistraživanja.(...)Vaša ekselencijo,Uime istih onih uzvišenih ideja koje su grčkiduh i visoka kultura Vaše zemlje podigli tolikovisoko da su postali deviza sveobuhvatnaprestiža i trajnog autoriteta, molimo Vasda protjerivanje naših židovskih sugrađana,prema našem zahtjevu, bude obustavljeno ida se ta odluka sprovede što prije, i uvjeravamoVas da će cijeli grčki narod dostojnoi visoko cijeniti veličanstvenu povijesnu gestukoju ćete učiniti.Dokumenti o povijesti grčkih Židova, str. 264–265Pravoslavna crkva, koja je tijekom cijeleokupacije djelovala u Ateni, igralaje važnu ulogu u vjerskim i političkim događajimatijekom toga razdoblja i nastojala jepomoći Židovima u bijegu ili skrivanju, a timei u preživljavanju. Kada su počele prve deportacijeŽidova, nadbiskup Damaskin organiziraoje sastanak vodećih akademskih građana,sudaca i pravnika, kao i predsjednike i tajnikesindikatā i profesionalnih udruga. Napisanesu peticije kvislinškoj vladi i opunomoćenikuReicha, a potpisali su ih Damaskin i dvadesetjedan uglednik, izražavajući užasavanje grčkognaroda zbog deportacija i zahtijevajućida se s njima odmah prestane.Kako su autori ovoga pisma pisali ožidovskoj zajednici u Grčkoj? Što sutražili da veleposlanik učini? Jesu li uglednejavne osobe dovele sebe u opasnostpotpisujući ovo pismo (imaj u vidu njemačkuantisemitsku politiku, kao i brutalnostsamoga režima)? Zbog čega su, potvojem mišljenju, autori pisma naglasilida se “... mentalitet Židova u Grčkoj razlikujeod mentaliteta Židova u Njemačkoj...”?I–41. Katolička crkva Albanije o talijanskojinvaziji na AlbanijuOd povijesnog dana 7. travnja 1939. Albanijaje imala sreće, zahvaljujući velikom Duceu,njegovoj ekselenciji Benitu Mussoliniju, spasiteljuAlbanije, i u skladu s voljom koju jealbanski narod izrazio putem Ustavotvorneskupštine 12. travnja 1939., Albanci i njihovbratski talijanski narod ujedinjeni su u svojojsudbini, koja je prirodno predodređenaod davnih vremena. Pod blistavom krunomSavoje i pod njegovim veličanstvom VittorijemEmanuelom III., velikim kraljem i trostrukimpobjednikom, postali su jedno, kao dioRimskog Carstva. Od toga sretnog vremenaAlbanci su slobodni i bez straha izražavajusvoje osjećaje i težnje u svim stvarima, štonisu smjeli od vremena njihova legendarnogvođe Gjergja Kastriota Skenderbega.“Hylli i Dritës” (Zvijezda svjetlosti), prosinac 1940., str. 601Ovo je izvadak iz članka objavljenogu časopisu Zvijezda svjetlosti (“Hully iDritës”), koji je bio službeno glasilo katoličkecrkve i jedan od najuglednijih časopisa u Albaniji.54

DRUGI SVJETSKI RATI–42. i I–43.Sarajevski Bošnjaci o situaciji u Bosni iHercegovini (koja je u to vrijeme bila dioNezavisne Države Hrvatske)U tom krugu pojavila se 12. 10. 1941. Rezolucijakoju je potpisalo oko sto sarajevskihMuslimana, sačinjena na prijedlog glavnogodbora “El Hidaje”, 27 društva muslimanskogsveštenstva. Rezolucija konstatuje teškostanje Muslimana u Bosni i Hercegovini,osuđuje nasilja prema Srbima i Jevrejima,odbacuje odgovornost Muslimana za počinjenazlodjela i istovremeno osuđuje oneMuslimane – “neodgovorne elemente”, kojisu učestovali u nasiljima. Potpisnici Rezolucijeformulisali su na kraju zahtjeve, međukojima su najvažniji: uspostavljanje “sigurnostiživota, časti, imovine i vjere za sve građaneu državi bez ma kakvih razlika”, kao ida ubuduće spriječe “ma kakve akcije kojeće po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolićau narodu”.Redžić, str. 16Neki predstavnici Bošnjaka bili suzgroženi zločinima koje su vlastiNDH počinile nad srpskim i židovskimstanovništvom u Bosni i Hercegovini tijekom1941. U listopadu 1941. izdali su rezolucijuu kojoj su iznijeli svoje stavove.Islamsko svećenstvo i formiranje BošnjačkeSS-divizije 1943.Glavnu ulogu u regrutiranju vojnika u SSdiviziju imali su islamske muftije i imami. Utom pogledu naročito su bili aktivni imamiMustafa Malkoč i Halim Malkoč, koji su preddžamijama držali propagandne govore i pozivalivojne obveznike Muslimane da se javeu 13. SS-diviziju. Vrbovano ljudstvo prebačenoje najprije u Njemačku, a zatim upućenou južnu Francusku, gdje je bilo podvrgnutoposebnoj disciplini, vojnoj obuci ipolitičkom vaspitanju. Glavni cilj vaspitnenastave bio je da se kod pripadnika ove divizijerazvije fatalistička predanost islamu iratnim ciljevima Trećeg rajha, među kojimaje oslobođenje svih Muslimana, naročitomuslimanskog Bliskog istoka, od posebnogznačaja. Nosioci vaspitanja vojnog sastava13. SS-divizije bile su mlade muftije, koje suprethodno sticale panislamsko obrazovanjeu specijalnoj školi koju je osnovao veliki jerusalimskimuftija El Huseini u Berlinu.Redžić, str. 16Usporedi ova dva izvora. Na koji senačin razlikuju djelovanja raznih članovamuslimanskog svećenstva? Možeš linaći slične primjere u svojoj zemlji?I–44. i I–45.Govor rumunjskog patrijarha Nikodima,održan na Pravnom fakultetu u Bukureštu1942.Još je jedna stvar koju trebamo imati naumu. Naši su neprijatelji također i neprijateljikriža, neprijateljski raspoloženi premacivilizaciji utemeljenoj na neopisivoj muci ižrtvovanju, na svetom Evanđelju te na znanostiu njegovoj službi. Boljševici hule bogai bore se za uništenje križa i svega što je njegovomsnagom podignuto, prevrću zemljunaših praotaca i uništavaju grobove 28 . (...)S korijenima duboko u prošlosti punoj krvi,branimo ovakvo naslijeđe, koje pripada icijelom civiliziranom svijetu. Borimo se zasveti križ i za sveto Evanđelje i molimo sebogu i Isusu Gospodaru.Universul, 79/2. ožujka 1942., str. 427 El Hidaja je bila ključna islamska organizacija u Bosni i Hercegovini.28 Tvrdnja se odnosi na okupaciju Besarabije i Bukovine od Sovjetskog Saveza u ljeto 1940.55

POLITIČKI KONTEKSTČlanak iz novina: Sestrinske crkve. Velikeperspektive pravoslavlja Mihaia BurlacuaČim je prestao rat na Istoku, pao je crni veo kojije razdvajao dvije susjedne bratske pravoslavnecrkve – onaj veo što je stajao između naše starijesestre, Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, i njezinemlađe sestre, Patrijaršije naše Rumunjskepravoslavne crkve. (...)I u riječima upućenima okrugu, njegova svetostNikodim, patrijarh Rumunjske pravoslavnecrkve izrazio je poštovanje Ruskoj pravoslavnojpatrijaršiji, našoj starijoj sestri: “Nedavno se njegovasvetost Aleksej, arhiepiskop lenjingradski inovgorodski... obratio pravoslavnim vjernicimanaše voljene zemlje bratskim riječima poticanjai okrepljujućeg ohrabrivanja nade našegavoljenog naroda i za dobrobit naše svete crkve.Te misli naše starije sestre u Isusu Kristu izazivajuu nama veliku radost. Naša je živa želja da jevidimo obnovljenu i ojačanu, zajedno s našomstarijom sestrom u Bogu, svetom pravoslavnomcrkvom Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika;u duhu kršćanske i bratske ljubavi, najbližuvezu.” (...)Ali, velike i nove perspektive otvaraju se pravoslavljuu budućnosti. Teolozi i svećenstvo svihpravoslavnih crkvi na Balkanu ozbiljno su sepripremali čekajući novi ekumenski sabor. Aliekumenskog sabora ne može biti bez sudjelovanjastarije sestre, ruske pravoslavne patrijaršije.Naši su teolozi poduzeli ozbiljna izučavanja iistraživanja Anglikanske crkve, uspoređujući je sdrugim pravoslavnim sestrinskim crkvama. Nodo konačnog zaključka nisu mogli doći bez ekumenskograzumijevanja svih pravoslavnih crkava.Zato je i s našega vjerskog stajališta objašnjivošto je Anglikanska crkva toplom molitvom ipobožnim poštovanjem pozdravila trenutak ponovnogbratskog ujedinjenja dvaju kršćanskihpravoslavnih naroda.“Universul”, 29/28. 10. 1944.Na koji se način razlikuju ova dva teksta?Što možeš zaključiti iz ove dvijeizjave patrijarha Nikodima o vanjskimpritiscima? Je li se, po tvojem mišljenju,promijenio stav spram boljševika? Akojest, što je mogao biti razlog za tu promjenu?29 Obrazloži svoj odgovor.I–46. Uhićenje patrijarha Gavrila od Gestapoau samostanu Ostrog, 23. travnja 1941.Posle kapitulacije jugoslovenske vojske 16.aprila, ja sam još ostao u Ostrogu. Imao samnameru da se vratim što pre u Patrijaršiju uBeograd. No to nije bilo lako izvodljivo. Putevisu bili razoreni, a benzina nije bilo, nitije bilo mogućnosti da se ma sa koje stranenabavi. Okupator je takoreći sve puteve, ionakoslabe, upropastio sa svojim blindiranimkolima i tenkovima. Čekao sam kolikotoliko pogodan momenat za moj povratak.Nešto pre 6 časova izjutra, 23. aprila, zakucaoje Milutin 30 na moja vrata. To me je jakoiznenadilo. Odmah sam pomislio da se neštodesilo. Tako je i bilo. Samo što je Milutinušao u moju sobu, saopštio mi je: “Vaša Svetosti,Nemci su došli i traže vas”. Bio je uznemireni vrlo uzbuđen. Videći to njegovo neraspoloženje,ja mu rekoh: “Budite, molimvas, prisebni i nemojte da klonete duhom.Vama se neće ništa dogoditi, jer vi nematenikakve krivice. Nemci mene traže.” Tek štosam završio rečenicu, upadoše bez kucanjačetiri Nemca u vojničkim uniformama, sacrnim košuljama, ispisanim inicijalima narukavima i reverima od bluze SD, što znači:Politička policija GESTAPO...(...) Potpukovnik je izjavio sledeće: “Vi steoptuženi, kao glavni ratni zločinac, za ulazakJugoslavije u rat protivu sila Osovine.29 Jedan od razloga mogao je biti promjena stava boljševičkog režima prema ruskoj crkvi u razdoblju između ovih dvaju tekstova.Poslije progona tridesetih i ranih četrdesetih godina, ruska crkva je 1943. ponovno legalizirana. Promjena Staljinove politike mogla je irumunjskoj crkvi dati nadu u mogućnost (su)života s boljševicima. Više o tome vidi u: Pospiclovsky, The Russian Church under the SovietRegime, sv. I.30 Stalni patrijarhov pratitelj.56

DRUGI SVJETSKI RATNa osnovu toga imam naređenje Vrhovnogkomandanta vojne i civilne sile firera AdolfaHitlera, da vas saslušam za vaše zločinačkepostupke i da ih posle toga sprovedem višemvojnom sudu radi izricanja pravednekazne, koju predviđa vojni zakon. Vaša sekrivica sastoji u ovome: vi ste bili šef grčkosrpskeCrkve u Jugoslaviji. Vaše je zvanje Patrijarhsrpski. Umesto da gledate vašu Crkvui vaše potčinjeno sveštenstvo i svoje vernekao glava Crkve, vi ste odstupili od svega iušli u čistu politiku, da sa toga terena dejstvujeteu vašem narodu i da ga razdražitesa vašim stavom da bude kompaktan u svomerevoltu protivu sila Osovine. Naročitootkako je potpisan bio Pakt 25. marta, kojimje Jugoslavija svojom slobodnom voljom ibez presije od strane sila Osovine, pristupilaTrojnom paktu. (...) Sve što ste radili našloje plodnoga zemljišta kod vaših vernika, dase podaju revoltu i pripreme vojni puč. (...)Vi ste lično gurnuli Jugoslaviju u rat i oborilizakonito Kraljevsko namesništvo i njegovuVladu. (...) Čim je izbio rat 1939. godine, viste učestali svoje posete srpskom narodu iu svojim govorima podizali ste u masamaratoborno raspoloženje koje se sastojalo utome: da treba dati svaki otpor silama Osovine,kao neprijateljima jugoslovenske države.”Memoari patrijarha srpskog Gavrila, str. 291, 299, 300Patrijarh Srpske pravoslavne crkveGavrilo (Dožić, patrijarh od 1938.do 1950.) interniran je početkom rata usamostan Ostrog u Crnoj Gori, kao protivnikpolitike sila Osovine i pristupanjaJugoslavije silama Osovine. Nakon dugotrajnihmučenja, prebačen je u Sarajevo,a zatim u zatvor Gestapoa u Beogradu.Njemačke okupacijske vlasti zatim su gainternirale u samostan Rakovica u bliziniBeograda, a poslije u samostan Vojlovica.Tamo je, pod nadzorom i posve izoliran,ostao do rujna 1944., kada je, zajedno svladikom Nikolajem Velimirovićem, prebačenu koncentracijski logor Dachau, ukojem je proveo nekoliko mjeseci. Iako jebio protivnik novoga komunističkog režima,vratio se u zemlju 1946. godine i pokušaopomoći u obnovi ratom uništenezemlje i ponovnom ustanovljenju gotovopotpuno uništene crkvene organizacije unekim područjima (posebice na područjimakoja su bila u sastavu Nezavisne DržaveHrvatske).Kako je patrijarh reagirao kada mu jerečeno da ga Nijemci traže? Za što jebio optužen? Usporedi sudbinu patrijarhaGavrila sa sudbinom nadbiskupa Stepinca(sljedeća dva izvora).I–47. Stepinčev poziv katoličkom svećenstvuda podrži NDH, 28. travnja 1941.Časovi su ovo, u kojima ne govori više jezik,nego krv svojom tajanstvenom povezanošćusa zemljom u kojoj smo ugledali svjetlobožje i s narodom iz kojega smo nikli. Je lipotrebno isticati da je i u našim grudima življezakucalo srce?(...) I tko nam može zamjeriti, ako i mi kaoduhovni pastiri dajemo svoj prinos narodnomveselju i zanosu, kad se puni dubokogganuća i tople zahvalnosti obraćamo BožjemVeličanstvu?... Govoreći vam dakle kaopredstavnik Crkve i pastir duša molim vasi pozivam, da svim silama nastojite i raditeoko toga, da naša Hrvatska bude Božja zemlja,jer će samo tako moći izvršiti dvije bitnezadaće, koje kao država imade da izvršiu korist članova... Odazovite se stoga spremnoovom mom pozivu na uzvišeni rad okočuvanja i uznapređenja NDH.Živojinović, Lučić, str. 554-55657

POLITIČKI KONTEKSTI-48. Stepinčevo pismo Paveliću, 14. svibnja1941.Poglavniče!Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše uGlini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba.Ja znam da su Srbi počinili teških zločina unašoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja.Ali smatram ipak svojom biskupskomdužnošću, da podignem glas i kažem, daovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno,pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere,na cijelom teritoriju Nezavisne DržaveHrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, akomu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužiosmrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslovneba, bez kojega moramo propasti.Nadam se, da mi nećete zamjeriti ovu otvorenuriječ.Krišto, str. 134-135Dio visoko pozicioniranog katoličkogsvećenstva u Hrvatskoj u početkuje podržao stvaranje NDH, a međunjima je najvažnije mjesto zauzimao zagrebačkinadbiskup Alojzije Stepinac. Noubrzo nakon stvaranja NDH on je u višenavrata u pismima ustaškim dužnosnicimaslužbeno prosvjedovao protiv zločinaustaškog režima, a potom ih u svojimpropovijedima i javno osudio. Slična promjenastava karakteristična je ne samo zaStepinca i veći dio katoličkog svećenstva,nego i za veći dio stanovništva Hrvatske.Stepinac se, međutim, kao radikalni antikomunist,usprkos osudi ustaškog režima,nije distancirao od NDH kao države, smatrajućipartizane glavnim neprijateljem.Nakon rata komunistička vlast osudila gaje kao kolaboracionista na šesnaest godinazatvora i prisilnoga rada. Za vrijemeizdržavanja kazne Sveta Stolica ga je imenovalakardinalom, na što je Jugoslavijareagirala prekidom diplomatskih odnosa.Stepinac je umro u zatočeništvu 1960.godine, a 1998. ga je papa Ivan Pavao II.proglasio blaženim. 31Protiv čega je Stepinac prosvjedovao?Na koji se način obratio Paveliću?Analiziraj jezik kojim se služi.I–49. Otac Zlatko Svirić 32 o prelasku pravoslavnihSrba na katoličanstvoJednog lijepog srpanjskog dana prije podnenađoše se pred župskim uredom jednotridesetak postarijih ljudi, i sve pravoslavci,iz već ranije pomenutih sela moje župe. (...)Bili su smrknuti, deprimirani, puni straha,brige i neizvjesnosti, što me se jako neugodnodojmilo.“Što je braćo moja, ljudi moji, koje dobro vasvodi u tolikom broju dovde?”, zapitao samglasno, da predusretnem to loše i tmurnoraspoloženje, a da s druge strane i samomesebi olakšam.’Nikakvo dobro, oče, fra Zlate’, povikaše svikao u jedan glas. ’Eto, hoće na silu da mijenjamovjeru pod stare dane. Tko je to vidio i31 U komunističkoj Jugoslaviji, historiografijsko prikazivanje Stepinca temeljeno je na presudi za kolaboraciju i bilo je isključivonegativno, a nikakva javna debata o toj temi nije bila dopuštena. Padom komunizma, prevladavajući historiografski prikaz Stepinca uHrvatskoj promijenio se do te mjere da ga se sada uglavnom prikazuje u pozitivnom svjetlu, kao pravednika, mučenika, te kao žrtvupovijesnih okolnosti (takav prikaz prevladava u udžbenicima povijesti). Između ovih dviju krajnosti, postoji niz povjesničara koji uzimajuu obzir njegove zasluge (spašavanje Židova, prosvjedi koje je slao vlastima), ali i njegove propuste (činjenicu da se nikada nije u potpunostidistancirao od NDH). U svojoj knjizi Hrvatska povijest ugledni hrvatski povjesničar Ivo Goldstein među ostalim tvrdi da Stepinčevapogreška „... u tim složenim ratnim događajima može biti samo moralna i politička, te stoga nije smio biti suđen za zločin“ (Ivo Goldstein,Hrvatska povijest, Zagreb 2003., str. 309). Srbijanska historiografija nije promijenila svoj odnos prema Stepincu, smatrajući ga odgovornimza suradnju s ustaškim režimom.32 Rimokatolički svećenik.58

DRUGI SVJETSKI RATčuo danas u dvadesetom stoljeću’!?... Govorilisu to kroz duboke uzdahe i suze koje suim se kotrljale niz obraze.Uviđam da ih golema nevolja i strašan udespritišću. Sjetivši se da nitko od njih nije odjutros ništa ni prezalogajio ni popio, pozvaosam ih da sjednemo u debelu hladovinui rekao momku da donese nešto za mezu,rakije i vina. Za to vrijeme sam intenzivnorazmišljao i donio odluku – ovim ljudima semora pomoći. Krivotvorit ću “krsne listove”.Nekako mi je u tom momentu laknulo. Zadobiosam opet svoj mir i samouvjerenost.(...)Kada smo se malo potkrijepili jelom i pićem,i kada je ona njihova napetost prilično popustila,obratio sam se direktno Lazaru, dasu me i ostali mogli čuti:“Odgovori mi, Lazare, jesi li ti rođen kao Srbinpravoslavne vjere?”“Jesam oče fra Zlatko”. (...)“A da li živiš kao takav?”“Jeste, bogami, fra Zlatko.”“E, onda ćeš i umrijeti kao takav, Lazare. Nećešmijenjati vjeru dok sam ja živ ovdje, atako ni ostali!”Ljudi podigoše glave. Svi pogledi se upriješeu mene. No, odmah se pojavi sumnja, pai strah. Obasuše me pitanjima. Što sada darade? Razumljivo, bojali su se. Objasnio samim svoju odluku. U župnom uredu imao samnažalost samo nekoliko formulara “krsnih listova”.Rekao sam im da ću ih sutra nabavitiza sve. Ušao sam u kuću i odmah za nekepočeo popunjavati. Prvo za Lazara.Cvitković, str. 113-114 (bilješka br. 48)Jedan od načinā na koji su ustaškevlasti kanile “riješiti” srpsko pitanjebio je njihov prelazak na katoličanstvo. 33Premda Pavelićeva Nezavisna Država Hrvatskanije formalno podržala prelaske,ona je to u zbilji činila, jer su oni bili uobičajenapraksa po župama. NadbiskupStepinac se u svojim izjavama distanciraood prisilnog prelaska na katoličanstvote čak i prosvjedovao protiv te prakse,ali određen broj povjesničara još uvijeksmatra da je upitno je li on učinio sve štoje mogao da to spriječi. Prelasci su provođeniuglavnom uz obrazloženje da jeto bio način da se pravoslavne Srbe spasiod ustaške strahovlade. No premda sutakvim postupanjem mogli biti spašeniživoti pripadnica i pripadnika religijskihmanjina, mnogi od njih nisu rado prihvatilitakvu “velikodušnost”. Kako pokazujeovaj izvadak, neki su se župni svećeniciprotivili politici prelaska na katoličanstvo.Što misliš o postupku oca Zlatka? Zaštoje on pokušao spasiti ljude?Opća pitanja za podpoglavlje I d.Opiši stavove vjerskih vođa prema okupacijskim snagama, partizanskoj vojsci i antikomunističkojvojsci. Kakve sličnosti i razlike možeš naći u izjavama vođa vjerskih organizacija? Jesu li svećenicismjeli, ili su čak bili dužni, zauzeti određenu stranu tijekom rata?33 Druga dva načina bili su deportacija i istrebljenje.59

ŽIVOT U VRIJEME RATADRUGO POGLAVLJE:Život u vrijeme rataOvo poglavlje jasno oslikava univerzalnost ljudske patnje za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Glad,neimaština i nesigurnost bili su svakodnevica većine civila na ovom području; razlike su tek u nijansama.Pritom je teško procijeniti je li život bio teži u gradu ili na selu.Pokušavajući prikazati svakodnevicu pripadnika pokreta otpora nastojali smo, među ostalim, naznačitimijenjanje položaja žena tijekom toga vremena. Njihovo izjednačavanje s muškarcima unutarpokreta otpora rado je isticano, iako će se s vremenom pokazati da je stvarna promjena bila daleko manjesveobuhvatna no što je to naglašavano u svrhu promidžbe; poslije rata stvari su se vratile u dobronam poznatu patrijarhalnu kolotečinu, a o ravnopravnosti spolova može se govoriti uglavnom samo nadeklarativnoj razini.Potkraj poglavlja prikazali smo neke izvore koji se bave uočljivim promjenama u kulturi i obrazovanju,i koji na zanimljiv način upotpunjuju sliku tadašnje elite.60

DRUGI SVJETSKI RATII a. Siromaštvo, nesigurnostII–1. i II–2.Ograničavanje potrošnje kruha u Rumunjskojtijekom rata (1942.)S obzirom na ograničavanje potrošnje žita,državni podsekretarijat za opskrbu vojskei civilnoga stanovništva izvještava javnostda će, počevši danom koji će naknadno bitioglašen, kruh u glavnom gradu biti dijeljensamo na temelju karata za opskrbu, i tosamo za pet dana na tjedan. Tijekom ostalihdvaju dana jest će se kukuruzna kaša i zbogtoga se treba na vrijeme opskrbiti potrebnimkukuruznim brašnom koje se može naćiu svakoj pekarnici ili u svakoj trgovini u kojojse dijeli kruh.“Universul”, 5. siječnja 1942., str. 1Ograničavanje potrošnje kruha u Rumunjskojtijekom rata (1944.)Uredbom prefekture za kotar Braşov, br.26/1944., potrošnja kruha za kotar i za gradBraşov utvrđuje se na sljedeći način:– dani kada se jede crni kruh: utorak, četvrtaki subota– dani kada se jede bijeli kruh: nedjelja– dani kada se jede kukuruzno brašno:srijeda– dani kada se jede krumpir: ponedjeljaki petak.Stanovništvo se mora pridržavati gore navedenoga.Svaki prekršaj bit će kažnjen uskladu sa zakonskim propisima.Nacionalni arhiv – Odsjek za kotar Braşov, fond Gradskevijećnice općine Bod, dokument 74/1944., str. 83U čemu je razlika između dvajurazdobljā o kojima govore ovi tekstovi?Koja su moguća objašnjenja ovihpromjena, ako ih ima? Ovaj primjer odnosise na Rumunjsku. Jesu li ti poznati sličniprimjeri iz tvoje zemlje?Sl. 12. Ograničavanje potrošnje kruha uIstanbuluCumhuriet Ansiklopedisi, sv. 2 (1941.–1960.)U Istanbulu je ograničavanje potrošnjekruha počelo 14. siječnja1942. U svibnju je za osobe iznad sedamgodina dnevni obrok iznosio 150 gramapo osobi.Kako objašnjavate činjenicu da jepotrošnja kruha ograničavana u Turskoj,premda ona nije sudjelovala u Drugomesvjetskom ratu?II–3. Grčki seljak opisuje talijanske okupatore[Talijani i njihovi vlaški suradnici] neprestanosu išli gore-dolje, kopilad, gore-dolje, jelisu naše kokoši, pili naše vino, uzimali jaja iuživali! I tjerali nas da ih na našim magarcimavodimo kamo god požele. Nas je to dovodilodo bijesa. Govorili smo: “Zar se nitkoneće pojaviti, pa da utemeljimo nove Kolokotronis[borac za grčku revoluciju] postrojbe– i započnemo revoluciju”?Van Bouschoten, str. 8061

ŽIVOT U VRIJEME RATAOpiši seljakove osjećaje. Bi li se i tiisto tako osjećala/osjećao na njegovumjestu?II–4. Ivan D. Stančov, bugarski diplomat, oživotu svoje obitelji za vrijeme rataMoja je obitelj provela tri zanimljiva i aktivnamjeseca boreći se protiv stjenica i nastojećipreživjeti na gljivama, borovnicama, mladojkoprivi i juhi od repe. Sustav kupona bio jenemilosrdan; ne samo što je bilo nemogućenaći meso, nego nitko nije smio ubiti životinju.Možete zamisliti koliko je bilo veseljekad je svećenikovo tele slomilo nogu pa jemoralo biti ubijeno. Moji su uspjeli kupitiodrezak; jeli smo ga pomalo, tako da štoduže traje. Iako je, iz neobjašnjivih razloga, uSofiji, kao i na selu, sol potpuno nestala s tržišta,uspjeli su održati meso jestivim cijelihtjedan dana: stavili su ga na cementni podi pokrili vlažnom tkaninom čiji su krajevipotopljeni u umivaonik napunjen hladnomvodom. Tako su, u vrućim srpanjskim danima,postigli neprestano isparavanje.Stančov, str. 145količinom hrane; no to nije bilo dovoljno niza koga. Ljudi su stajali u dugim redovimapred trgovinama hranom.Bugari su još uvijek bili jedinstveni u želji dapo svaku cijenu zadrže “nove teritorije”. Ali,bilo je nekih kritičkih glasova koji su govorilida će se prava Bugarska, dakle ona bezokupiranih teritorija, sada morati brinuti onamirnicama i za stanovništvo na novim teritorijima,posebno u Trakiji i nekim dijelovimaMakedonije. Bugarska vlada također jeopskrbljivala brašnom bugarska sela unutargrčke granice, u područjima sjeverozapadnood Soluna. Pričalo se da se više od 300 000ljudi u tim područjima izjasnilo da su Bugarisamo da bi dobili brašno. Naravno, to je bilasamo promidžba. Nitko ne treba očekivatida će Bugarska odustati od okupiranih teritorija,osim ako na to ne bude natjerana.Булгариа – своенравният съюэник на Трети райх,Sofija 1992., str. 90–91Zašto su se Grci izjašnjavali kao Bugari?Misliš li da im je to bilo lako činiti,uzme li se u obzir nedavna povijestte regije?U kakvim uvjetima živi obitelj jošuvijek visokog dužnosnika bugarskedržave? Ako su to bili uvjeti u kojima ježivjela elita, možeš li zamisliti u kakvim suuvjetima živjeli “obični ljudi”?Sl. 13. Redovi pred trgovinom u Ljubljani zavrijeme rataII–5. Iz povjerljivog izvještaja br. 162, kojije američki generalni konzul u IstanbuluSamuel Honaker poslao državnom tajnikuSAD-a Cordelu Hullu o osjećajima bugarskejavnosti, rujna 1942.Istanbul, 4. studenoga 1942.Svi su počeli osjećati nedostatak hrane,odjeće, drvā i ugljena za ogrjev. Sustav kuponaopskrbljivao je gotovo svakoga malom62

DRUGI SVJETSKI RATSl. 14. Red za meso u Zagrebune može usijanim gvožđem da im se utisne sramanžig, on predlaže da se uvede da svi kažnjenišpekulanti moraju nositi sramnu traku, na kojojće pisati: “narodna izjelica” ili “crnoberzijanac” ilipak “špekulant sa narodnom bedom”.“Srpski narod” sa svoje strane smatra da je ovajpredlog sasvim umesan i obraća se Vladi narodnogspasa da ga prihvati i sprovede, jer je dalareč i obavezu da će čuvati i spasavati narod odsviju nevolja i nedaća, od komunističkih banditapo šumama kao i od razbojnika sa Terazija 35 * .“Srpski narod”, 3. lipnja 1942.VojinovićŠto možeš zaključiti o životu u Zagrebui Ljubljani u vrijeme rata? Postojili slična fotografija iz tvoje zemlje? Općanestašica, osobito hrane, i raspodjela potrepštinaputem kupona i obveznica bilisu svakodnevna pojava tijekom rata.Komentiraj zahtjev za uvođenje sramnihvrpca za crnoburzijance. Slažeš li se s timprijedlogom? Možeš li pronaći isti (ili baremsličan) stav u svojoj zemlji?Sl. 15. Turska karikaturaII–6. Tražimo sramne trake za crnoburzijance(iz srbijanskih novina) 34Mi ovde iznosimo otvoreno i bez obzira sve slučajevenedozvoljene spekulacije i crnoberzijanskepljačke moleći sve od reda da nas i državupomognu u toj akciji socijalnog spasa. Nekanam svaki svestan građanin dostavi svaki takavslučaj da ga objavimo, da udarimo sramni žigsvakom takvom zločincu na ma kakvom položajuon bio. Pozivamo isto tako sve odreda da namupute predloge o merama kojima bi se efikasnomogla voditi borba protivu ove rak rane našegadruštva.Danas objavljujemo predlog jednog našeg čitaocau vezi sa objavljivanjem lista kažnjenih špekulanata,koje donosi dnevna štampa. Ovaj naščitalac misli da to nije dovoljno već da treba daostane kakav vidljiv trag ovih zločina. I kad već„Karikatur“, 24. rujna 1942.Prijevod: Debela teta susreće profitera.Njezin muž kaže: “Ne brini se,draga! Njegova prsa nisu Bogom dana kaotvoja!”34 „Srpski narod“: beogradske službene dnevne novine kolaboracionističke Vlade narodnog spasa generala Milana Nedića.35 Jedna od središnjih ulica u Beogradu.63

ŽIVOT U VRIJEME RATAII–7. Gradsko stanovništvo prodaje praktičkisve za što je moglo naći kupcaProdavali su iz kuće sve što je seljak hteo dauzme u zamenu za malo hrane. Prvo je odlazilozlato i nakit, a zatim i stvari iz kuće: nameštaj,posteljina, garderoba. Svet je po gradovimaogoleo, obosio i ostao bez ičega. A seljaci kaoseljaci. Uzimaju im razne vojske, uzima okupator,pa ono što je spasio od njih i od svojih usta odvojio,nastojao je da što bolje naplati. Naši seljacisu sa gladnim nevoljnicima bili nemilosrdni izbog onog večitog antagonizma između gospodei seljaka. Grad je od njega uvek samo uzimao,a nikada mu nije ništa davao. Mislio je, došli sunjegovih pet minuta, te da sve naplati.Nikolić, str. 113Kako ocjenjuješ ponašanje seljaka premastanovnicima gradova? Je li ti poznatonešto slično u književnosti ili na filmu?Ima li autor, po tvojem mišljenju, predrasudeprema seljacima?II–8. Nesigurnost civilnoga života tijekomrata u Albaniji“Ovaj čovjek kaže da su jučer došli Nijemci. Uzelisu pokrivače, hranu, pet pilića i dvije koze. Istjeralisu ljude iz kuća pod izgovorom da obavljajupretres, pa su u kućama podmetnuli požar.Mnogi seljani pobjegli su sakriti se”, rekao je,“jer su se bojali da bi mogli biti odvedeni u zarobljeništvo.”Gary je preko prevoditelja ispitivaoseljane: “Znate li, jesu li Nijemci imali ikakav razlogza osvetu? Jeste li prije toga vidjeli mnogoNijemaca ili njihovih akcija?” Jedan je uzbuđeniseljak bez prestanka govorio sve dok ga Steffanije blago potapšala po ruci i zaustavila bujicunjegovih riječi. “Kaže da ne zna zašto su upali unjegovo selo, ali čak ako su sve i uzeli, zašto sumorali spaliti kuće? Sad nemaju gdje živjeti, azima je blizu.”Mangerich, str. 136Ovaj odlomak prikazuje život u Albanijitijekom rata i otkriva nesigurnost ineizvjesnost opstanka. Riječ je o izvješću očevidaca,američkih medicinskih sestara koje suse u studenom 1943. slučajno avionom spustileu Albaniju i nakon dvomjesečnog putovanjastigle do savezničkih linija.Bi li rekla/rekao da je u tvojoj zemlji životza vrijeme rata bio teži na selu negou gradu? Objasni svoj stav. Što su, po tvojemmišljenju, “obični ljudi” osjećali u takvim situacijama– strah, ljutnju, ili nešto treće?II–9. Građani Beograda uzgajaju povrće(tekst objavljen u beogradskim novinama,rujan 1942.)Kukuruz i povrće između palača.Građani Beograda prilično su zadovoljni urodomiz svojih vrtova.“Varoški zemljoradnici”, oni koji su od neplodnihdvorišta, pustih gradilišta i raznih dečijih igralištanačinili sebi bašte, uveliko beru plodovesvog truda. Dok drugi danas čekaju na pijacama,novi baštovani ponosno se šepure po svežemzelenilu, grickaju po cen dan paradajz i čeprkajupo novim lejama [lijehama]. Kroz lep napor onisu pokazali šta može da se uradi sa malo dobrevolje i strpljenja.Ovih dana Beogradska opština uputila je na tereni naročite komisije, koje se blagovremenointeresuju šta je sve zasejano po baštama. Stručnjacidele i praktične savete, koji mogu da koristeza iduću sezonu uz bogato iskustvo stečenou dosadašnjem radu. Objavljen je i apel da svakiobrađivač odvaja i čuva seme povrća za novu setvuna svom terenu. Po simpatičnim bašticama,u dekoru varoških palata, nekoliko koraka odasfalta, vidi se život koji smo navikli da vidimosamo kad smo negde na selu, daleko od gradskebuke...“Novo vreme”, 25. rujna 1942.64

DRUGI SVJETSKI RATTeško stanje opskrbe stanovništva Srbijeodgovarajućom hranom, osobitou velikim gradovima, prevladavalo je tijekomsvih ratnih godina. Zbog borbi između okupacijskihsnaga i pobunjenika, zbog novihgranica, oštećenih komunikacija i zabraneslobodnog prometa robe i ljudi, gradovi subili odsječeni od poljoprivredne unutrašnjosti.Tržišni prehrambeni proizvodi (kruh,meso, mast) bili su strogo racionalizirani i uvrlo malim količinama prodavani su u zamjenuza kupone za opskrbu ili potrošačke karte.Ipak, osnovni proizvodi mogli su se kupiti na“crnoj burzi”, po cijeni daleko višoj od uobičajene.Kako bi se gradskom stanovništvupomoglo u preživljavanju nestašica, poticalose uzgajanje povrća na svim upotrebljivimpovršinama.Postoji li sličan primjer u tvojoj zemlji?Sl. 16. Žrtve gladi u Grčkoj za vrijeme tragičnezime 1941./42.Atena, Nacionalni povijesni muzej (Istoria, sv. 16, str. 59)Gotovo potpuna nestašica hrane,posebice u Ateni i drugim velikimgradovima, dovela je do teške i dramatičneneuhranjenosti većine stanovništva, asvakoga dana mnogo je ljudi umiralo odgladi.II–10. i II–11.Faik Okte o turskom porezu na kapitalNa Izmenovu sugestiju porezni obvezniciklasificirani su u dva odvojena popisa, popisM za muslimane, i popis G za nemuslimanskemanjine (Gayrimuslim). Poslije su dodanejoš dvije kategorije, E za strance (ecnebi)i D za Donme, pripadnike sabatajske sektežidovskih preobraćenika u islam. [...]Porezi su trebali biti plaćeni u gotovini uroku od dva tjedna. Dopušteno je bilo prekoračenjeod dodatnih petnaest dana, ali skaznama koje su prvobitnu sumu uvećavaleza jedan i dva posto, ovisno o slučaju. Akoporez ni poslije trideset dana ne bi bio plaćen,imala je biti oduzeta cijela imovina poreznogobveznika i njegova prvog srodnika,a on bi bio poslan u logor za prisilni rad.Nikakav prigovor na visinu poreza nije biomoguć. Imovina onih koji nisu mogli platitiprodavana je na javnoj dražbi.Okte, str. 19, 25Ova se priča raširila među ljudima u vrijemeskupljanja poreza na bogatstvo. Vrlo je zanimljivajer otkriva “konkurenciju među manjinama”kao svojstvo ovoga oporezivanja.Nakon što su objavljeni popisi poreza na bogatstvo,Solomon je otišao u kavanu i počeose raspitivati:Mišone 36 , koliko si ti dao?Deset tisuća pet stotina i pedeset lira idvadeset kurusa.Lijep novac... lijep novac...36 Tipično židovsko ime u Turskoj.65

ŽIVOT U VRIJEME RATAKirkore 37 , koliko si ti platio?Dvadeset tisuća pet stotina i petnaest lirai trideset kurusa.Jani 38 , koliko si ti dao?Dvadeset devet tisuća sedam stotina ipetnaest lira i četrdeset kurusa.Lijep novac... lijep novac...Ahmet Bej 39 , koliko si ti dao?Pedeset lira i deset kurusa.Solomon raširi ruke prema nebu i reče:O, veliki Ataturče, kako si samo lijepo rekao:“Sretan je čovjek koji se može nazvatiTurčinom.”Aktar, str. 185Iako je bila neutralna, Turska se ipakborila s problemima sličnim onimakoje su proživljavale zemlje koje su bile uratu. Turske su se vlasti suočavale s ozbiljnimfinancijskim poteškoćama izazvanim teškimekonomskim uvjetima, neobuzdanom inflacijom,oskudicom u hrani i drugim potrepštinama.Zato je vlada u posljednjim mjesecima1942. uvela niz drastičnih povećanja poreza.Najgori među njima, Varlık Vergisi, ili porezna bogatstvo, odnosio se na one koji su imaliimovinu i za koje se vjerovalo da, zahvaljujućiratnim prilikama, ostvaruju velike profite.Ovaj porez reguliran je tako da najtežepogađa lako pristupačnu imovinu gradskihtrgovaca, među kojima mnogi nisu bili muslimani,i koji su, činilo se, jedini imali spremnugotovinu lako dostupnu za hitne nacionalnepotrebe.Faik Okte, koji je bio odgovoran za provođenjeoporezivanja, napisao je 1949. knjigu otome, pod naslovom “Tragedija turskog porezana kapital”.Opća pitanja za podpoglavlje II a.Kakvi su bili životni uvjeti u zemljama u ratu? Kakve su bile reakcije ljudi na te uvjete? Jesu li svipodjednako trpjeli posljedice rata? Ako nisu, tko je patio najviše?37 Tipično armensko ime u Turskoj.38 Tipično armensko ime u Turskoj.39 Tipično tursko ime.66

DRUGI SVJETSKI RATII b. CiviliII–12. Prijetnja njemačkih vlasti BeograđanimaStanovništvu BeogradaOd strane nemačke oružane sile sve češćesu žalbe da civilno stanovništvo u odnosusa nemačkim oficirima i vojnicima ne pokazujenjima dužnu pažnju i poštovanje. Naročitose sve više primećuje da jedan velikideo stanovništva u pešačkom saobraćajune pokazuje nimalo sklonosti da se ukloninego često na drzak način preprečava put.Krajskomandantura upozorava stanovništvoda će se ubuduće protiv istupa ove vrstepostupiti sa svom strogošću.Beograd, maj 1941.KreiskomandanturBožović, str. 129Sl. 17. Njemački promidžbeni plakatNikolić, str. 2Njemački neprijatelji (komunisti,Britanci i Židovi) “zaveli su” srpskogseljaka lažnim obećanjima i naveliga da s leđa napada njemačkog vojnika.Golemi njemački vojnik rastjeruje uljezesvojom pojavom, oprašta “zavedenom”srpskom seljaku i uzima ga u zaštitu.Što je razljutilo njemačke vlasti u Beogradu?Komentiraj njihovu prijetnju.II–13. Dolaskom rata, civilna industrija jemilitarizirana i rad se morao obavljati podposebnim, ograničavajućim uvjetima. Rad uRumunjskoj u vrijeme rataUredba o pravilima rada za vrijeme rata (2.listopada 1941.)Članak 2. Ukidaju se svi godišnji odmori,odobreni člankom 49. i 89. zakona o radnimugovorima od 5. travnja 1929., sa svim daljimizmjenama (...)Članak 4. U svim industrijskim poduzećimau kojima se radi kontinuirano (u tri smjene)radno vrijeme će biti 8 sati dnevno ili 56 satitjedno; u svim drugim industrijskim poduzećima,normalno radno vrijeme bit će 10sati dnevno ili 60 sati tjedno.Vojni zapovjednici u militariziranim poduzećima,vojni voditelji i upravitelji vojnih poduzeća,u suglasnosti s inspektorima rada,te inspektori rada u odnosu na nemilitariziranapoduzeća, mogu odobriti, najduže natri mjeseca, da gore navedeno trajanje radnogdana iznosi najviše do 12 sati dnevnoili 72 sati tjedno. Oni također mogu odobritirad nedjeljom i zakonom određenim praznicimaako potrebe proizvodnje nalažu takvapravila. [...]67

ŽIVOT U VRIJEME RATAČl. 31. Sljedeća djela smatraju se zločinom sabotažei bit će kažnjena s 5 do 20 godina zatvora:a) Svaka – pojedinačna ili skupna – obustavarada do koje dođe bez prethodne suglasnostivojnih zapovjednika militariziranog poduzeća[...] ili upravitelja vojne ustanove, a u onome štose smatra drugačijim poduzećima, bez prethodnesuglasnosti inspektora rada [...]b) uništavanje, kvarenje, podrivanje, krivotvorenje,manjkava proizvodnja ili namjerne pogreške,manipuliranje ili rukovanje na prijetvorannačin ili nesolidno: strojevima, instalacijama, instrumentimaza rad, materijalima, robom i proizvodima,u cjelini ili djelomično, bilo zaposlenihili upravitelja.Murgescu (coord.), str. 343Kako su te mjere utjecale na svakodnevniživot radnika u vrijeme rata? Dopuštajuli ove odredbe ikakvo odstupanje od zapovijedi?Primjerice, je li moguće da osoba kojaje na poslu počinila pogrešku bude optuženaza sabotažu?REGIONALNI POLICIJSKI INSPEKTORAT PLOIEŞTI(...) Dužnosnici i njihove obitelji oskudno su odjeveni,na posao moraju ići u staroj odjeći koja imkatkad više ne pristaje ili nije u skladu s njihovimpoložajem javnih djelatnika.Također, mnogi od njih žive u kućama (ili namještenimsobama) u kojima vladaju nehigijenskiuvjeti, što smanjuje njihovu radnu sposobnosti ugrožava im zdravlje. Njihov moral također jevrlo nizak, jer stvari sve više poskupljuju, i oni suzabrinuti budući da ne znaju kako osigurati potrepštinenužne za njihovu budućnost i budućnostnjihovih obitelji.Isto stanje duha vlada i među radnicima u tvornicamai među dužnosnicima i radnicima kodC.F.R. 40Ni dužnosnici niti radnici ne pokazuju javnosvoje nezadovoljstvo, neki od njih stoga što seboje da bi mogli biti izloženi nevoljama, a nekijer shvaćaju poteškoće kroz koje država danasprolazi.Između sebe, oni razgovaraju o ovim stvarima, oteškim okolnostima u kojima žive i nadaju se daće vlada uskoro poduzeti mjere kako bi popravilatu situaciju.QUAESTOR, I. CiureaMârturii documentare, u: “Revista Arhivelor”, 2/1969., str.20-21Kakav je stav državnih službenika u odnosuna njihov svakodnevni život? Izražavali se njihovo nezadovoljstvo javno? Zašto?Zašto se vlasti zanimaju za stanje duhadržavnih službenika?Sl. 18. Vježbe civilne zaštite na Bajazidovutrgu u IstanbuluII–14. Izvještaj tajne policije vođi Rumunjskedržave o stanju duha u stanovništvu io nezadovoljstvu uvjetima života tijekomrata. Stanje duha u mjesecu svibnju 1943., uizvještaju Tajne policije.40 Skraćenica za Rumunjske željeznice.Cumhuriyet Ansiklopedisi, sv. 2 (1941.–1960.)68

DRUGI SVJETSKI RATII–15. Vojni izaslanik Nezavisne Države Hrvatskeu Sofiji izvješćuje 41 o situaciji u VardarskojMakedoniji pod bugarskom vlašćuPrije nekoliko dana moj prijatelj došao je u Sofijuiz Skopja, gdje je radio kao ovlašteni upraviteljelektrične centrale. Njegovo ime je Albert Schritoff.Pitao sam ga o situaciji u Skopju i bugarskojMakedoniji uopće i on mi je u nevezanom razgovorurekao, između ostalog, i ovo:“Unutarnje stanje u dijelu Makedonije koji je dodijeljenBugarskoj prilično je nejasno. OpredijeljeniMakedonci pokazuju stanovito nezadovoljstvonovim bugarskim režimom. Također i dioBugara koji žive u Makedoniji, njih oko 30 posto,nije oduševljeno bugarskom upravom, jer im neomogućuje ista prava kao Bugarima u Bugarskoj.Osobito se snažno razočaranje primjećujekod mlade inteligencije koja je studirala u Beogradui u staroj Jugoslaviji bila zaposlena u državnojslužbi. Ti ljudi nemaju vjere i nezaposlenisu. Ima i onih kojima je bugarska država dala nekakvuslužbu, ali su kasnije otpušteni i takođersu nezaposleni.Arnauti 42 su također vrlo nezadovoljni novimgospodarima i čeznu za Jugoslavijom. S drugestrane, Arnauti pod talijanskom okupacijom zadovoljnisu, jer su im Talijani dali vlast.Turci (muslimani) imaju sličan stav kao i za vrijemeJugoslavije, ali sada pokazuju anglofilskeosjećaje.Trgovci Srbi i Židovi prisiljeni su prodati svojuimovinu u roku od tri mjeseca i likvidirati svojetrgovine, a potom će Srbi koji žive u bugarskojMakedoniji vjerojatno odande biti uklonjeni.Prema nama, Hrvatima, Makedonci pokazujuposebno srdačan odnos.(...) Po svemu sudeći, čini se da u bugarskoj Makedonijipostoji jaka težnja za oslobođenjem istvaranjem autonomne Makedonije...PotporučnikAdam Petrović, vojni izaslanik u SofijiDokumenti za borbata na makedonskiot narod zasamosvojnost i nacionalna država, II, str. 308-9Je li, po tvojem mišljenju, ovaj izvorpouzdan? Objasni svoj stav.II–16. Situacija 1941. godine – prema viđenjuOblasnog komiteta Jugoslavenske komunističkepartije za MakedonijuVeliki dijelovi Makedonije već imaju bugarskuupravu, tamo su već postavljeni policajci,žandari, seoski načelnici, sekretari,računovođe, bilježnici, porezni činovnici, iizgleda da su svi iz Bugarske. Makedoncimase ne nude činovnička mjesta. Oni čak nemajupravo biti seoski načelnici. Svaki pošteniMakedonac s pravom se pita: “Kakva je tosloboda kad Šumadinca (Srbina) zamjenjujeBugarin, dok se Makedonce drži u izolaciji?”Makedonska inteligencija u najboljem slučajudobiva službu u bugarskim selima, alinikada u Makedoniji. Argumenti su isti kaooni kojima su se nekada služili Srbi – “neznate službeni jezik ove države!”Terzioski, 309Kako se (ako uopće) izmijenilo stanjeu Makedoniji tijekom 1941. u pogleduadministrativnih poslova? Kakvo jeobjašnjenje vlasti za to?II–17. Emil Sattolo o svojoj ljubavi premadjevojci iz susjedstvaIspred kuće gdje smo stanovali (u NovojGradiški, gdje je Sattolo išao u školu), prolazilaje jedna djevojka svijetle kose. Išla jeu osmi razred. Uvijek smo je nastojali vidjetikad prolazi, osobito ja. Sretali smo se i uparku. Usrećivao me je i sam pogled na nju.Jedne večeri u prosincu, prišla mi je i rekla:– Kolega, ako ideš kući mogla bih prošetati s41 Riječ je o izvještaju upućenom Ministarstvu hrvatske obrane (domobranstvo) od 21. listopada 1941.42 Albanci69

ŽIVOT U VRIJEME RATAtobom. – Ostao sam zapanjen od veselja. (...)Razgovarali smo o svemu, ali najviše o užasimarata. Kad smo došli pred njenu kuću (...)Nevenka (tako se djevojka zvala) brzo kaže:– Sada moram ići, ali dođi sutra oko šest kodmene. I pruži mi ruku. – Ja sam je s veseljemprihvatio. Osjetih mekoću, nježnost, kao ihladnoću njene ruke, a ugodan osjećaj miprostruji tijelom. Jedva sam čekao sutrašnjuvečer. Došao sam. Pokucao na vrata, a onaje odmah otvorila.– Zdravo kolega, kako si?– Dobra večer, Nevenka. Nisam li preranodošao? (...)Stidljivo i pomalo nespretno uđem u sobuiz hodnika. Stol je bio uz prozor. Ponudi mistolicu. Sjednem. Onda me ponudi likerom.Kucnuli smo čašama i nazdravili. Živio, kolega!(...) Tražio sam razlog zbog kojeg me jepozvala. Malo smo razgovarali o školi, profesorimai ratu. (...)– Znaš, kolega, napredna ideja pobjeđuje ijoš malo, pa će biti ovdje.– Kako ti to misliš?– Pa Rusi su naša napredna ideja.Sad mi je postalo jasno da ona želi meneuključiti u napredne, a ja sam želio nju. Nisamželio nikakvu ideju. (...) Želio sam govoritio osjećajima, ali nju je zanimala samopolitika.Dogovorili smo se ponovno za sastanak.Mislio sam da je ona ipak zainteresirana zamene. Kako je trebalo proći nekoliko danado sljedećeg sastanka, pripremao sam se zato kako ću Nevenku odvratiti od politike. Pokušatću joj objasniti političku situaciju, misliosam. Govorit ću joj o namjeri da imamobitelj s puno djece. Mislio sam da kao ženao tome želi slušati.(Nije mu uspjelo.)Emil Sattolo, str. 93-94U vrijeme rata Emil Sattolo bio je učeniksrednje škole. Živio je u selu Puska,a u školu je išao u Novu Gradišku. Sattolo jeodobravao osnivanje NDH i ustaški pokret,iako je kritizirao njegove zločinačke aspekte.U svakom slučaju, bio je protivnik partizana ikomunista. U svojim memoarima piše, izmeđuostalog, o svojoj ljubavi prema djevojci izsusjedstva.Usporedi udvaranje u vrijeme ratai danas. Zašto je došlo do nesporazumaizmeđu djevojke i mladića? Jesu limladićevi ciljevi i ideje bliski tvojima? Adjevojčini? Koju je ideologiju ona podržavalai na čijoj je strani bila u ratu? Štoje podrazumijevala pod terminom “naprednaideja”? Zašto su Rusi smatranipredstavnicima “napredne ideje”?II c. Život vojnikaII–18. Odysseas Elytis, dobitnik Nobelovenagrade za književnost (1979.), opisuje iskustvoobičnog grčkog vojnika na albanskojfrontiSada smo znali da smo blizu mjesta gdje nepostoje radni dani i praznici, bolesnici i zdraviljudi, siromašni i bogati. Jer huka je isprednas, kao bura iznad planina, stalno rasla,tako da smo na koncu mogli jasno razabratisporo i teško topništvo, suhe i brze strojnice.I zato što smo sve češće nailazili na sporekolone ranjenih, koje su išle u suprotnomsmjeru. Bolničari s vrpcama crvenog križana nadlakticama spuštali bi nosila i pljunuliu ruke, dok im se u očima vidjelo da bi svedali za cigaretu. Kad bi čuli kamo idemo, zatreslibi glavom i počinjali priče o krvi i užasu.Ali, jedini glasovi koje smo mi slušali bilisu oni drugi glasovi koji su se dizali iz tmine,još oprženi vatrom i sumporom iz dubina.“Oi, oi, mana mou”, “Oi, oi, mana mou”. A70

DRUGI SVJETSKI RATkatkad, rjeđe, zvuk prigušenog disanja, kaohrkanje; oni koji su znali govorili su da je točegrtaljka smrti. Katkad su sa sobom vuklizarobljenike uhvaćene prije nekoliko sati uiznenadnim racijama naših patrola. Njihovdah zaudarao je na vino, a džepovi su im bilipuni slatkiša i čokolada. A mi nismo imaliništa, iza nas su srušeni mostovi i nekolikonaših magaraca koji su nemoćno stajali usnijegu i skliskom blatu.Elytis, str. 21Sl. 19. Litografija koja predstavlja starog ratnikaiz bitke kraj Maratona, borca iz grčkograta za neovisnost 1821. i “evzonea” (modernogagrčkog borca)IEEE, To epos tou ’40. Laiki Eikonografia, 167II–19. Ivan Šibl, od samog početka sudionikpartizanskog pokreta u Hrvatskoj, opisao jesvoje iskustvo u ratnim memoarima. Sljedećitekst je opis prvih Šiblovih dana nakonšto je “otišao u šumu”(popularan izraz zaodlazak u partizane).Dijelom sam već partizan. Istina, nemampušku, ali imam svrab i sav sam namazanžutom, smrdljivom mašću. (...) Osim toga, umojem donjem rublju nađe se i gdjekoja ušili, kako se po vojnički kaže, vaška – ta svimvojnicima svijeta najprivrženija domaća životinja.(...) O buhama i stjenicama ne vrijedigovoriti. To su zapravo sasvim pristojni kukci,koji se na tijelu izdovolje noću, a u rublje iodijelo uopće se ne zavlače.Šibl 2, str. 13Na koji način Šibl opisuje neudobnostipartizanskog života?II–20. U svojim ratnim sjećanjima partizanskiveterani često su osobitu pozornostpoklanjali visokoj zastupljenosti žena u partizanskimodredima. U svojim memoarima,u poglavlju s podnaslovom “Žene ratnici”,Šibl piše:U četama naše brigade ima mnogo partizanki.To su većinom seljačke djevojke, Slavonke,Kozarčanke, sve još vrlo mlade. Pješačeu našoj koloni, bore se na položaju, jurišajuna utvrđena uporišta neprijatelja; zajedno sostalim borcima prve bojne linije podnosesve napore partizanskog života. (...)Sestre Milija i Danica Zlokapa su puškomitraljeskinje.Tek su nedavno došle u našubrigadu, no već su stari borci. Hrabru čovjekuje potrebno samo jedno ratno krštenje.Miliji je šesnaest, Danici osamnaest godina.(...) Na smjenu nose puškomitraljez i ranacmunicije i ne dopuštaju da im itko pomogne.(...)U napadu na Sirač poginula je jedna od najhrabrijihdjevojaka naše brigade i cijele Slavonije,Persa Bosanac. (...) Bila je tanka, vitkaosamnaestogodišnja djevojka. Govorili su zanju: “Persa se ne zna bojati”’... U borbi na Javorovici,za vrijeme ožujske ofenzive, poslijecijelog dana jurišanja upala je među prvimau neprijateljske postave i tukla se s Nijemcimaprsa o prsa sve dok nisu uništeni. (...)Pala je pod siračkom školom, u jednom odmnogih juriša na taj utvrđeni objekt. Persaje morala poginuti. Izlagala se mnogo, nijese znala bojati! (...) Na Javorovici je pokrajnje jurišala i Katica Hacman, Bilogorka. Bilesu najbolje drugarice i uvijek su se držalejedna uz drugu. U posljednjem jurišu Kati-71

ŽIVOT U VRIJEME RATAcu je zahvatio neprijateljski rafal i smrtno jeranio. (...)U ratu i u surovim uvjetima života ljudi mogulako postati grubi i bezosjećajni. Hoće li seove djevojke-ratnice prometnuti u muškarače?Možda će ih ratne strahote u kojima suprisiljene sudjelovati lišiti divnih svojstavakoja ženu čine ženom i kakva želimo osjetitikod žena koje volimo!Šibl 2, str. 308–311Zbog čega je, po tvojem mišljenju,partizanima bilo važno istaknuti aktivnuulogu žena? Zašto to isto nije bilovažno ustašama? Jesu li, po tvojem mišljenju,žene partizanke doista bile jednake smuškarcima? (Šibl je naveo samo nekolikoistaknutih primjera.) Objasni značenjeŠiblova završnog iskaza o ženama u ratu.Kako je on gledao na ulogu žene?II–21. Žene u selima Grevene (Grčka) zahtijevajuviše poštovanja i veće sudjelovanje ujavnim poslovima nakon što su sudjelovaleu pokretu otpora– Nastavnik: “Vidjeli biste žene bez vlastitaidentiteta, kao lutke muškaraca, i onda bione rekle: ‘E pa, ja sama jesam nešto, postojinešto što znam raditi’; počele su mislitida možda zaslužuju više nego samo kuhati,prati i primati zapovijedi. To je bilo prvo velikobuđenje ruralnih žena i ostavilo je na njihjak dojam.”– Seljanka: “Sviđalo nam se to i privlačilo nasje, zato smo i odlazile [na sastanke]. Jednostavnosmo htjele malo izaći iz tog kruganeprestanog primanja zapovijedi. Jer tadasu muškarci bili takvi – kao diktatura [sic],kako kažu...”– Seljanka: “Htjele smo jednostavno maloslobode kao žene, pravo da govorimo, da nebudemo podređene muškarcima... radeći idobivajući batine. Htjele smo malo slobodeza sebe same. Otišle smo u planine, nosilesmo streljivo na leđima, pravile kutije zastrojnice, radile danonoćno – postajale smočak vezistice, iako smo bile žene. A sve štosmo željele bilo je da i mi doživimo neštodobro. Malo slobode, a ne robovanje, kakovi to kažete – da budemo u stanju govoriti.”Van Bouschoten, str. 101-102Kakve su motive žene imale kad su sepriključivale pokretima otpora? Kojeje tvoje mišljenje o njihovim motivima?II–22. Ovu pjesmu skladao je nepoznatiautor za vrijeme Drugoga svjetskog rata;vjeruje se da je to makedonska narodnapjesmaMLADA PARTIZANKAPresretna sam i radosnaPostala sam mlada partizankaPostala sam mlada partizankaNa planini Pelister.Zbogom i oprosti mi, zemljo moja,Ja idem u bitku, u bitku, u bitku(...)Tamo smo se zakleliNa borbu s fašistimaZa svoju sloboduZa našu MakedonijuZbogom i oprosti mi.Ženite od Makedonija vo Narodnoosloboditelnata vojna,str. 56Objasni razloge za pisanje ovakvihpjesama. Ima li u njima promidžbenihelemenata?72

DRUGI SVJETSKI RATSl. 20. Heroine iz 1940.nije moglo, pa se pomišljalo da bi najbolje bilopoginuti, jer je ponestalo snage. Nije u pitanjuhrana, jer je bilo hrane, nije u pitanju ni hrabrost,jer više nije bilo straha, ali je umor teži od svega.Tada je komandir čete Petar Marin, krasan momak,hrabar i odvažan, poginuo isključivo zbogumora. Prosto je stojeći zaspao i tako je pogođen.“Albahari i dr. (ur.), str. 171 i 218Pokušaj se staviti u položaj partizana.Možeš li zamisliti da stojeći padaš usan?Sl. 21. Partizanske novine: Džepne novinečete za vezu, Zadar (Hrvatska), 1944.IEEE, To epos tou ’40. Laiki Eikonografia, str. 55Ova litografija predstavlja žene Epirau vrijeme grčko-talijanskog rata kakona leđima nose kutije sa streljivom kroz planinuPindos na grčko-albanskoj granici.II–23. Izdržljivost partizana za vrijeme neprestanihbitaka protiv Nijemaca i njihovihsuradnika u JugoslavijiSvjedočenje Živka RodićaGledao sam neprijateljske tenkove koji neće dapucaju na naše borce, nego hoće da ih gaze. Toje ravnica pa je tenkovima olakšano manevrisanje,a našim borcima otežano povlačenje. Jedanod naših boraca bježao je ispred tenka i zaklanjaose oko plasta sijena da bi ga najposlije tenkzgazio prelazeći preko sijena. (...)Čitava brigada je nosila ranjenike na nosilima. (...)Obično smo noću napadali neprijatelja, a danjubi on napadao nas. Umor je bio toliki da se višeHrvatski povijesni muzejŠto pokazuje ova karikatura? Kako supartizani vidjeli svoj status u odnosu nadruge antifašističke snage (predstavljene zastavama)?Što ti misliš, jesu li Velika Britanija,SAD i Sovjetski Savez gledali na partizane kaona ravnopravne partnere?73

ŽIVOT U VRIJEME RATAII–24. Denčo Znepolski, čuveni bugarski gerilskizapovjednik, o odnosima između ženai muškaraca u skupini i o neuobičajenimpotrepštinama koje su primili od EnglezaI mi u gerilskom odredu Tran, kao i Srbi, bilismo vrlo strogi u pitanjima morala. Intimniodnosi nisu bili dopušteni, i u jedinici smostvorili kult mladih žena, i čuvali smo ih odbilo kakva nasilja. Ali, Srbi su bili još većinekonformisti u revolucionarnoj situaciji, ukojoj su se nalazili. Drugačije jednostavnonije moglo biti!... Mnogo kasnije, kada suEnglezi, u skladu s odlukama konferencijeVelike trojke u Teheranu, počeli padobranimabacati oružje i streljivo za gerilce Trana,te sve vrste potrepština za vlastitu vojnu misiju,bacili su nam i igraće karte i kondome.I Srbi su dobili istu pošiljku. Isprva, njihov jebijes bio neopisiv i ubrzo su došli k meni iVladi Tričkovu (u to vrijeme ja sam već biozapovjednik gerilskog odreda Tran), psujućii prijeteći da će napasti Engleze. Kadasmo čuli o čemu se radi, Vlado Tričkov, kojije bio vrlo obrazovan i dobro obaviještenčovjek, nasmijao se s razumijevanjem i sveim objasnio. Rekao je da svaki vojnik u engleskojvojsci, još od Prvoga svjetskog rata,obvezno dobiva to zaštitno sredstvo, kaošto dobiva odjeću, cipele itd., i da smo mi uprvoj pošiljci dobili osobne medicinske pakete,kondome i igraće karte. Dodao je dasmo razdijelili medicinske pakete i da smoostavili na stranu ono što smo smatrali nepotrebnim,i to je sve. Uspio ih je smiriti, alije Barko otišao u englesku misiju, bacio impaketiće i sarkastično rekao:“Hvala, ali ovo nam nije potrebno! Mi smovojnici!”Znepolski, str. 112-113Kakvi su bili odnosi između bugarskei srpske gerile? Kako jedni i drugireagiraju na neobične pošiljke Engleza?Komentiraj Barkovu reakciju.II–25. Časnik Viktor Budescu, sudionik događaja,o borbama na okuci Dona – StaljingradUjutro 11. prosinca Rusi su započeli protunapadna cijelom bojištu. Slijedili su dani i noćikad vojnici nisu dobivali ni kruh ni voduzbog užasne neprijateljske paljbe iz topovai bacača. Danima su njihove ruke stezalepuške i sijale smrt u redovima neprijateljā,čija su mrtva tijela hrpimice prekrivala poljaispred njihovih položaja. Deset dana i desetnoći vladala je neprestana napetost, vodilase bjesomučna borba i izgledalo je da se počinjupokazivati znaci pobjede te da prestajubrige zapovjednika i vojnika, koji su sveto nadgledali sa svojih položaja, nastojećizaustaviti kao s užeta puštenu pomamu ruskebujice.Ali nije bilo tako. S novim i svježim snagama,dovedenima iz pozadine bojišta, Rusi su ponovnonapali, čak s još većom pomamom.Zbog velikih gubitaka naše bojište više nijepružalo otpor. Napustili smo položaj kojismo osvojili uz toliko mnogo žrtava i od togtrenutka počeo je užas našeg povlačenja udonsku stepu. Ali riječ stepa vrlo malo govorionome tko nikada nije prošao kroz njuusred zime i u ratnim uvjetima.Prije svega, tu je mraz, mraz koji grize, a uznjega vjetar koji ovdje bijesno puše. Nadtom pustarom često je ležala gusta i teškamagla, koja kao da se spustila da zauvijekbaci zemlju u ponor. A iznad svega, ta potpuna,apsolutna tišina pojačana ledenomukočenošću svega okolo pretvara stepu uokoliš suprotan životu, neprijateljski i nehuman.“Magazin istoric”, listopad 2002., str. 93Bitke na okuci Dona – kraj Staljingradabile su među najstrašnijimaza rumunjske vojnike u Drugome svjetskomratu jer su se morali sukobiti kakos neprijateljem, tako i s ekstremnim klimatskimuvjetima.74

DRUGI SVJETSKI RATKakav je stav vojnika na bojišniciprema ratu? Razmišljaju li oni o slavii junaštvu? Jesu li sretni što se bore?II–26. Neagu Djuvara, povjesničar i profesionalnidiplomat, sjeća se (u lipnju 2002.)razdoblja kada je sudjelovao u borbama naIstočnom bojištuKad sam se vratio na bojište, nakon desetakdana provedenih u odjelu za oporavak, dogodilose da je u međuvremenu pala Odesa,pa sam tako izbjegao najgori trenutak;jer upravo su tu doživjeli strašnu klaonicu.Moj nekadašnji kolega iz Vojne akademije,koji je bio pukovnikov posilni, rekao mi je daje vidio da je na pukovnikovoj listi, nekolikodana prije pada Odese, u našem puku, kojije prvobitno bio sastavljen od 1800 ljudi, aposlije je primljeno još 1200 novaka, bilo još92 vojnika. Eto što je značilo da je Antonescuzauzeo Odesu. To je ono što govorim nateleviziji kad god imam priliku, jer je borbatamo bila potpuno apsurdna – Nijemci sunam rekli: “Okružite Odesu” kako se ruskavojska ne bi mogla izvući odande, ali nisuinzistirali. Rumunjski Glavni stožer i Antonescuhtjeli su zauzeti Odesu (izgleda da taideja nije bila baš Antonescuova, ali on ju jeprihvatio) kako bismo im pokazali tko smo,koliko smo veliki; ali mi nismo imali sredstavada zauzmemo velik grad. Moglo ga seporaziti sve do gorkog kraja... Kad smo preuzeliOdesu – to je bilo stoga što su se Rusipovukli.Jednog lijepog jutra, premda su u okolinisvakodnevno umirale tisuće ljudi, ušli su bezikakva otpora, jer u gradu nitko nije ostao– svi koji su branili Odesu već su se nanovoukrcali. Bila je to jedna od prvih Antonescuovihpogrešaka, ali mi, uglavnom mladići– reći ću vam iskreno – kad smo kretali urat, pošli smo puni entuzijazma, s mišlju daizbrišemo sramotu posljednje godine kadsmo bez jednog ispaljenog metka dali Besarabijui Bukovinu, a onda i Transilvaniju, pa iQuadrilater.Neagu Djuvara, Despre cucerirea Odessei (O osvajanjuOdese), http:/www.memoria.ro/index.php?option=articles/artid=381Odražava li ovaj tekst junaštvo? Kojaje bila cijena kojom je rumunjskavojska platila težnju da osvoji Odesu?Postoji li promjena motrišta u pripovjedačevustavu (između razdoblja rata i današnjice)?Usporedi motrište mladog čovjekačije je srce ispunjeno heroizmom i,nasuprot tome, motrište zrelijeg čovjekakoji analizira relativnu političku dobit, ali iljudske gubitke.Sl. 22. Oni koji su pjevali ratuEpopeja e Luftës AntifashisteNacionalçlirimtare e Popullit Sqiptar, 1939.–1944.Ova slika Andona Lakuriqija pokazujepojedince različite starostikoji su pripadali partizanskim postrojbamau ratu.75

ŽIVOT U VRIJEME RATAUsporedi sliku s tekstom III–2.II–27. Poteškoće boraca u prilagodbicivilnom životuSvjedočenje Dragomira Radišića: Praktično,1. bataljon 11. krajiške kozarske brigade završavasvoj ratni put kod Zidanog Mosta. 43Tu smo zaustavljeni i vraćeni u Brestanicu.Bio je 12. maj 1945. Zadržali smo se dan-dva,a zatim krenuli u Sv. Nedjelju kod Zagreba,gdje smo ostali 15, 16. i 17. maja 1945. i proslavilidan konačnog oslobođenja naše zemlje.Rat je završen. Nastalo je pravo slobodarskoraspoloženje, ali rekao bih za kratkovrijeme. Počela se uvlačiti tuga. Nema višepokreta, nema borbe i ratnici su počeli prostoda boluju zato što nema borbi, što se netuku i što nemaju pokreta, akcije i borbe.Jer, činilo nam se da je najveća radost biti saborcima, ići u borbu, a mi smo se sada našliu oslobođenom Šibeniku, gdje je tekao sasvimdrugi mirnodopski život na koji nismonavikli, odnosno zaboravili smo takav načinživota.Kozara u Narodnooslobodilačkom ratu(ur. Žarko Zgonjanin i dr.), sv. 6, str. 399Zašto vojnik kaže da se “pojavilatuga”? Misliš li da su se svi vojniciosjećali isto? Znaš li što je PTSP (posttraumatskistresni poremećaj)? Bi li se suglasila/suglasioda ovaj izvor otkriva i elementefanatizma, što je uobičajen rezultatrata? Objasni svoj stav.u vojsku. Moj drug Ivan Kosovel, došavšipred komisiju, od straha se zaboravio i podigavširuku pozdravio sa “Spremni” (ustaškipozdrav). Radi toga je proglašen “umnonesposobnim” te malo kasnije zatvoren uBrodu, gdje je odležao 6-7 mjeseci. Uprkostome sljedeće je godine primljen u oficirskuškolu u Osijeku i promaknut u rezervnogporučnika.Prcela–Živić, str. 329“Magazin istoric”, listopad 2002., str. 93Partizanske postrojbe bile su sastavljeneisključivo od dragovoljaca. Partizanskavojska je tek potkraj rata otpočela smobilizacijom. Mnogi mladi ljudi bili su prisiljenipridružiti se partizanima. Jedan od njihbio je Zdravko Lazarić.Zbog čega je Lazarićev prijatelj učiniotako tešku pogrešku? Kako je on (makarpodsvjesno) doživio promjenu vlasti? Kakoinače ljudi reagiraju na (nasilnu) promjenuvlasti?Sl. 23. Kolaž novina jugoslavenskih makedonskihvojnih postrojbi iz 1944.II–28. Zdravko Lazarić o strašnoj zabuni...prešao sam u Osijek i tamo dočekao padgrada u partizanske ruke početkom mjesecatravnja 1945. Malo zatim pozvan sam navojničku komisiju za regrutaciju i primljen43 U Sloveniji.76

DRUGI SVJETSKI RATII d. Kultura i obrazovanjeII–29. Preporuke Školskog inspektoratabitolskog okruga za učitelje1) Razvijanje bugarskoga nacionalnog osjećajameđu učenicima i stanovništvom uopće,ili postizanje nacionalnog i državnog jedinstvakroz naglašavanje prošlosti i kulturebugarskog naroda.2) Stanovništvu, a osobito đacima objasnitida njihov bugarski nacionalni osjećaj i svijesto pripadnosti bugarskoj naciji i državinisu ustaljeni zbog dugotrajnog ropstva.Treba naglasiti da su nacija i država neodvojive,te da se za državu moraju prinijeti žrtvejednako kao što su i ranije prinošene za bugarskunaciju.3) Treba objasniti da je u prošlosti u Makedonijiuništena sva ona kultura koja je ujedinjavalabugarski narod. Bugarska knjiga,škola, crkva, udruge, spomenici, narodnesvečanosti, osobito bugarska narodna pjesma,tradicija, mitovi, sve su to turske vlastiprogonile. Zbog toga je kod dijela stanovništvau Makedoniji došlo do gubljenja bugarskogosjećaja.4) Naglasiti da je zbog takvih uvjeta u Makedonijiizgubljeno znanje o prošlosti bugarskoganaroda, dok je u isto vrijeme slobodnidio bugarskoga naroda u samoj Bugarskojpostigao goleme uspjehe.5) U nastavi pažnju treba dati djelovanjukoje se protivi nacionalnom odgoju, a uvezi je s nekim kriminalnim pojavama kojese javljaju u redovima neprijateljā Bugarske.Treba objasniti razvoj vojne situacije na bojištui hraniti vjeru u uspješan kraj rata.Terzioski, str. 78Kao što je bugarska vlast podijelila jugoslavenskuMakedoniju na dvije administrativnejedinice nazvane prema dvamavelikim gradovima – Skopju i Bitoli, tako je iobrazovni sustav obuhvaćao bitolski i skopskiobrazovni okrug. Ovaj izvor pokazuje što jeŠkolski inspektorat bitolskog okruga preporučioučiteljima kao glavne ciljeve koje trebaispuniti (tu, dakako, nije bilo velikih razlika uodnosu na druge obrazovne okruge).Kakve su preporuke dane učiteljimau jugoslavenskoj Makedoniji? Znaš lišto se dogodilo s osmanskom Makedonijomposlije balkanskih ratova i Prvogasvjetskog rata?Sl. 24. “Partizanska škola”Epopeja e Luftës Antifashiste Nacionalçlirimtare e PopullitSqiptar, 1939.–1944.Ova slika S. Capoa nosi naziv Partizanskaškola. Zanimljiva je jer ilustriraobrazovnu ulogu partizanskoga rata. Oni kojiznaju čitati i pisati podučavaju one koji neznaju.77

ŽIVOT U VRIJEME RATAII–30. Statut “Klimenta Ohridskog”, središnjegakulturnog kluba u Makedoniji1) Ujediniti sve snage zainteresirane za konsolidacijubugarskoga nacionalnog bićameđu makedonskim stanovništvom;2) Stvoriti u narodu temeljitu svijest o bugarskojdržavi i priznanje bugarske države,cara i domovine;3) Raditi na ujedinjenju svih Bugara kako bise stvorila Velika Bugarska u njezinim etničkim,povijesnim i organskim granicama;4) Raditi na oblikovanju savršenog identitetaBugara u Makedoniji i obrazovati omladinuu zdravom nacionalnom duhu; (...)6) Voditi računa o brzom inkorporiranju Makedonijeu Bugarsku u svakom smislu riječi,s pozitivnim osjećajima i postupno;7) Raditi na ujedinjenju svih klasa u jednunacionalnu i gospodarstvenu cjelinu;8) Razviti ljubav prema svemu što je bugarsko:prema bugarskoj nacionalnoj povijesti,bugarskom nacionalnom naslijeđu, čuvanjunarodnih običaja i nacionalne biti itd.Terzioski, str. 198–199Nakon pripajanja teritorija jugoslavenskeMakedonije Bugarskoj, Uprava zanacionalnu promidžbu u svim je većim gradovimaorganizirala mrežu takozvanih “kulturnihodbora”. Ta tijela trebala su poslužitikao korak ka formiranju “pučkih sveučilišta”,tj. večernjih tečajeva za širenje pismenosti,čitaonica itd. Ti su odbori, pod nazivom “kulturnihklubova”, vrlo brzo postali sastavni elementupravnih jedinica na svim razinama – ugradovima, općinama, većim okruzima itd.U Skopju je formiran središnji kulturni klub– “Kliment Ohridski”. Gornji tekst pokazujekako njegov statut definira ulogu kulturnihklubova u Makedoniji.II–31. Nakon što je proglasila namjerustvaranja novoga obrazovnog sustava zarumunjski narod, Antonescuova vlada jepreuzela vodeću ulogu u unapređivanjudomoljubne školske politike u kojoj kultheroja ima značajnu uloguKult heroja u školamaKako bi škola, na temelju uzora iz života,bila kuća nacionalnog obrazovanja za djecui mladež, svakoj školi treba dati fotografijenastavnika heroja, uz koje će ići objašnjenjeo njihovim ratnim zaslugama i o onome štosu učinili za školu. Da bi se ilustrirala vjerai žrtva koju su dali seljani pali na bojnompolju, u svakoj školi sakupljat će se njihoveslike i uz svaku fotografiju ići će objašnjenjekakvu su hrabrost oni pokazali u borbi.Na taj će se način, uvodeći heroje našeganaroda u škole i odajući im počast, ustanovitprva knjiga nacionalne povijesti za učenike.Njihova će djela trajno nadzirati svijestdjece i imat će jedan od najjačih utjecaja nanjihov moral i nacionalno formiranje...Svaki vrtić i osnovna škola odredit će jedansat na tjedan za ovaj kult.Program sata posvećenog kultu heroja sastojatće se od sjećanja na borce iz sela, i tos pomoću sljedećih sredstava:Slike lokalnih heroja...Opisi koje su dali seoski heroji koji su se vratilikući...Zemljovidi koji se odnose na borbu protivboljševizma (dječji radovi)...Aleja heroja: na jednoj strani školskog dvorištaposaditi stabla koja će nositi imena heroja.Ta stabla će tvoriti lug ili aleju lokalnihheroja, koju će održavati skupina djece.Svaka škola imat će raspelo u znak sjećanjana seoske heroje.Posjeti grobljima heroja i održavanje groblja.Universul, 44/15. 2. 1942.78

DRUGI SVJETSKI RATKoji su ciljevi školskoga obrazovanjakako ih ocrtava ovaj izvadak, u skladus Antonescuovom perspektivom? Što je cilj“kulta heroja”? Postoje li za učenike ikakviuzori osim njihovih učitelja? Koji je tvoj stavprema “kultu heroja” u školi i “kultu heroja”uopće? Odražava li njihova borba tvoja današnjauvjerenja? Postoje li danas u školamaslični projekti?II–32. Izvadak iz udžbenika za osnovnoobrazovanje koji je objavila Nacionalnaoslobodilačka fronta (predvođena komunistima)u oslobođenim dijelovima GrčkeTko je tvoj susjed?Kiki se danas probudila s visokom temperaturom.Gušila se cijele noći. Boljelo ju je grlo.Njezina majka zamolila je susjeda, koji se upravouputio u ulicu u kojoj je živio liječnik, da svrati donjega i kaže mu da dođe. [...]Majka nema mira; čim čuje korake na pločniku,trči do prozora. Kada će stići liječnik?Liječnik je na kraju došao, pregledao dijete i rekao:– Morate jako voditi računa o djetetu, gospođo.Imate li još djece? Morate ih razdvojiti, jer je bolestzarazna. Nabavite ovaj lijek što prije možete,u roku od četvrt sata.Čim je liječnik otišao, majka je zgrabila šal i torbui otrčala u ljekarnu.[...]– Tassia Ioannidou – pozvao ju je ljekarnik – preparatje gotov i stoji 55 drahmi. Majka otvaratorbu. Ima samo 35 drahmi. Što da čini? Prilazipultu. – Mogu li vam sada dati sve što imam iuzeti lijek? Ostalo ću vam poslati tijekom poslijepodneva.– Ni govora, gospođo uzviknu ljekarnik. Izigravateli vi ludu? Nabavite novac, pa ćete dobitilijek.Majci je neugodno, počinje plakati. Zakasnit ću.Mojem je djetetu potreban ovaj lijek. Život joj jeu opasnosti.Ali ljekarnik ne želi slušati, a ljudi oko nje gledajuje sumnjičavo.Onda s klupe ustaje radnik. Odjeven je siromašno,umorna je lica.– Što je bilo, gospođo? Nemojte tako. Mi smosamo ljudi. Evo, uzmite novac koji vam je potreban.Majka se saginje da poljubi radnikovu ruku. Alion žuri da se skromno vrati na svoju klupu.Ta aetopoula, 97/98, anatyposi ASKIKako je u ovom izboru prikazan radnik?Što je smisao takvog prikaza?II–33. Iz povjerljivog izvještaja br. 162, kojije američki generalni konzul u Istanbulu poslaodržavnom tajniku SAD Cordelu Hullu, opromidžbi u bugarskim školamaIstanbul, 4. studenoga 1942.Drugi iznimno snažan čimbenik koji formirajavno mnijenje, pa stoga i osjećaje kod ljudi,jest nacional-socijalistička promidžba koja seprovodi u školama. Najčešće se provodi kroznastavu bugarske geografije, povijesti i književnosti.Svaki bugarski pisac i nastavnik jepropagandist bugarskog nacionalizma. Svimladi Bugari, koji su završili osnovno obrazovanjes četrnaest godina, ili srednju školus devetnaest, znaju napamet kartu Balkana ivrlo su dobro obaviješteni o bugarskim pretenzijamana različite balkanske teritorije. Nazidovima svake škole stoje karte Bugarske izrazličitih razdoblja njezine povijesti, i onesu snažno utisnute u pamćenje svakog bugarskogdjeteta. Tako su se teritorijalne pretenzijepretvorile u dio nacionalnih interesa.One ne izražavaju samo mnijenje dinastije ivlade, nego i cijelog stanovništva. Na taj jenačin školsko obrazovanje iz nacionalizma unjegovim različitim oblicima dobilo golemopromidžbeno značenje.Българиа – своенравният съюэник на Третия райх,str. 9179

ŽIVOT U VRIJEME RATAZbog čega je bilo toliko važno provoditipromidžbene programe uškolama? Postoji li, po tvojem mišljenju, idanas nešto slično u udžbenicima povijesti,geografije i književnosti? Objasni svojstav.Ilija Beškov (1901.–1958.) jedanje od najznamenitijih bugarskihumjetnika, karikaturista i slikara.Kakvu poruku nastoji poslati ovomkarikaturom?Sl. 25. Ilija Beškov: Bez životnog prostora,1942.80

DRUGI SVJETSKI RATSl. 26. Rumunjska novinska fotografija: članako ženskoj modi (1942.)Film je ilegalno snimljen u Beograduu vrijeme okupacije. Aleksić,cirkuski artist, nije imao iskustva usnimanju filmova, a isto vrijedi i za većinunjegovih suradnika. Ipak, cenzura je odobrilafilm, pa je s velikim uspjehom prikazivankao jedini srpski film na domaćemrepertoaru, na kojem su prikazivani samonjemački filmovi i filmovi iz drugih zemaljaOsovine.II–34. Rumunjska uredba za reguliranjeobrazovanja Židova (11. listopada 1940.)“Universul”, br. 30, 1. veljače 1942.Misliš li da je u to vrijeme mnogo čitateljabilo zainteresirano za ovaj članak?Objasni svoj stav.Sl. 27. Prizor iz filma Nevinost bez zaštiteDragoljuba AleksićaJugoslavenska kinoteka, BeogradČlanak 1. Židovi su slobodni, u okviru privatnogobrazovanja, organizirati vlastiteosnovne i srednje škole.Članak 2. Židovske škole navedene u prethodnomčlanku mogu zapošljavati samo židovskenastavnike i upisivati samo židovskeučenike.Članak 3. Oni čija su oba roditelja Židoviili čiji je otac Židov, bez obzira na vjeru, nemogu raditi kao nastavnici ili administrativnoosoblje i ne mogu biti primljeni kaoučenici ili studenti u rumunjskim osnovnimi srednjim školama, niti u visokim školama,bilo državnim ili privatnim, a niti u školamadrugih kršćanskih etničkih zajednica. Izuzetnoi u pojedinim slučajevima, Ministarstvonacionalnog obrazovanja, kulture i umjetnostimože odobriti onima rođenima od židovskogoca koji je prešao na kršćanstvo imajke kršćanke drukčijeg etničkog podrijetlarad u privatnim i profesionalnim kršćanskimškolama ako su kršteni kao kršćani dodruge godine života.Izvanbračna djeca imat će pravni status svojemajke. [...]Članak 5. Ministarstvo nacionalnog obrazovanja,kulture i umjetnosti otpustit će i uklonitisve one koji odgovaraju odredbamačlanka 3 ove uredbe.Evreii din România între anii 1940/1944,sv. I: Legislaţie antievreisca, str. 70–7181

ŽIVOT U VRIJEME RATANa koji su način diskriminirani učeniciŽidovi u odnosu na druge učenike?Jesu li slični stavovi prema Židovimaili bilo kojoj drugoj etničkoj ili religioznojskupini prisutni i danas?Sl. 28. Najava filmskog programa u beogradskimkinima sredinom rujna 1942.II–35. Promjene u školskim programima uAlbaniji u vrijeme talijanske okupacijeMinistarstvo obrazovanja počelo je ostvarivatiširok izdavački program za objavljivanjevisokoškolskih tekstova. Kao što je poznato,jedva su postojali ikakvi tekstovi za visokeškole i umjesto udžbenika primjenjivao sesustav zapisivanja bilješki. Zato je Ministarstvoobrazovanja razmotrilo ovaj problem imože se reći da će do početka iduće školskegodine velik broj tekstova biti spreman zauporabu. Danas niz pisaca i prevoditelja radina tome. Nedavno je objavljen prvi tekstkoji nosi naslov “Doktrina fašizma” BenitaMussolinija; predgovor za škole napisao jeSalvatore Valittuti, a knjigu je preveo profesorKole Shiroka.Publikacije Ministarstva obrazovanja, “Tomori”,6. kolovoza 1940., 2.Komentiraj naslov prvog teksta prevedenogi objavljenog za uporabu uvisokim školama u Albaniji. Koja je doktrinaimala središnje mjesto u albanskomobrazovnom sustavu?“Novo vreme”, Beograd, 16. rujna 1942.Naslovi ukazuju na to da je riječ onjemačkim, talijanskim i mađarskimfilmovima. Na početku okupacije Srbije, utravnju 1941., sva kina i filmska distribucijskapoduzeća stavljena su pod strogu “komesarskuupravu” i uvedena je cenzura, dok su kinau vlasništvu Židova konfiscirana. Njemačkapromidžba i domaće kolaboracionističkefilmske vijesti bile su obvezan dio programa.82

DRUGI SVJETSKI RATSl. 29. Djeca ulaze u osnovnu školu “HasanPrishtina”Što je, po tvojem mišljenju, bio glavnicilj ovih kampova? Za koje je ciljevezabava zapravo korištena?Sl. 30. Nacionalna nogometna vrsta NezavisneDržave HrvatskeOva je slika značajna zbog promjenado kojih je nakon talijanske okupacijedošlo u školama. Slika prikazuje djecu kakoulaze u osnovnu školu “Hasan Prishtina”. Lakose može uočiti da djeca nose odore kakve jenosila talijanska fašistička mladež. To je biojedan od načina da se u albanskim školamapod okupacijom proširi fašistički utjecaj.II–36. Život u kampu za mladež “Italo Balbo”,44 jednom od brojnih središta koja sufašisti organizirali u AlbanijiOvi posjetitelji idu gledati sretnu mladežkoja ima veliku povlasticu da prvi put doživifašističko gostoprimstvo u zabavnim sunčanimvrtovima, gdje svakodnevno dobivadobro tjelesno i moralno obrazovanje i učivoljeti fašizam i Ducea. Tijekom dana nabrdu, na svježem zraku i suncu, u vježbanju,plivanju, igrama, plesu i drugim zabavnimi sportskim aktivnostima, oni upoznaju imperiju,čiji dio Albanija ima sreću biti, njezinasuverena, život osnivača imperije i herojskadjela Itala Balboa, čije ime središte nosi.“Tomori”, 11. kolovoza 1940., 2.VojinovićZašto su nogometaši podigli ruku?Što ta gesta danas simbolizira? Trebajuli, po tvojem mišljenju, sportašipredstavljati svoju zemlju iako se ne slažus postupcima državnih vlasti?44 Talijanski dragovoljac koji se borio u Albaniji 1913. tijekom balkanskih ratova.83

ŽIVOT U VRIJEME RATASl. 31. Rumunjske novine izvještavaju o nogometnoj utakmici između Rumunjske i Hrvatske1942. godineKoje je tvoje mišljenje o sportskim događajima za vrijeme rata? Usporedi ovu ilustaracijus ilustracijom br. 30.“Universul”, br. 28, 14. listopada 1942.II–37. Ministarstvo nacionalnog obrazovanjaRumunjske zabranjuje geografske kartekoje podsjećaju ljude na sovjetsku invaziju1940.Primjena Konvencije o primirju u školamaMinistarstvo nacionalnog obrazovanja obavještavasve škole u zemlji, kao i kulturne institucijeovisne o ovom odjelu, da je u skladus odredbama čl. 16 Konvencije o primirjuzabranjeno tiskati, uvoziti, distribuirati ili prikazivatigeografske karte s rumunjskim granicamaprije 28. lipnja 1940., koje prikazujuSjevernu Bukovinu i Besarabiju kao dijeloveove zemlje. Također je zabranjeno u školamarabiti obrazovnu građu bilo koje vrste ako84

DRUGI SVJETSKI RATtaj materijal nije odobren i nije u suglasnostis naputcima koje su dale kontrolne komisijekoje je ustanovilo Ministarstvo koje ga analizirai koje ne odobrava ništa osim građeu kojoj nema ničega što bi moglo izazvatiprobleme u prijateljskim odnosima izmeđuRumunjske i saveznika. Također je zabranjenoiz sveučilišnih i školskih knjižnica izdavatiknjige koje mogu sadržati dijelove koji narušavajuodredbe Konvencije o primirju i kojebi mogle ugroziti uspostavljeno primirje sasaveznicima.“Universul”, 318 / 26. studenoga 1944.Donosi li novi režim Rumunjskoj demokracijui slobodu, kao što je obećavalaKraljevska proklamacija? Iznesidokaze koji će potkrijepiti tvoj odgovor.Po tvojem mišljenju, tko su promicateljiovih zabrana? Zašto oni zastupaju takvestavove?se njegov osobni ured. Sve je alarmirano.Tko je zločinac? “Hrvatski narod” objavi načelu lista dva puta uzastopce strogi ukor izPoglavnikova osobnog ureda s Poglavnikovimupozorenjem da će dotični prestupnikbiti kažnjen. (...) Očekivah da ćemo u najskorijevrijeme pozdraviti u logoru jedno “lice”(osobu koja je upotrijebila riječ “pogreb”).Ali kako to “lice” bijaše Pavelićev osobni stenografili “brzopisac”, pomilovan je, i takonam je izostala ta senzacija.Jakovljević, str. 205–206Služeći se represivnim mjerama,ustaška vlast je poduzela korake da“očisti” hrvatski jezik od stranih, prvenstvenosrpskih utjecaja. Imajući na umu sličnosti dvajujezika, ustaše su pokušale (umjetno) stvoritihrvatski jezik koji bi bio bitno drugačiji odpredratnog jezika.II–38. Ilija Jakovljević – zatvorenik ustaškoglogora u Staroj Gradiški o Pavelićevu jezičnompurizmuU glavnom ustaškom glasilu “Hrvatskom narodu”,netko se zaboravio i upotrijebio riječ“pogreb” (srbizam). Zaprepastio se Poglavnik,zaprepastio se njegov “dvor”, prestravioOpiši i objasni Jakovljevićev stavspram Pavelića. Kakvu sliku o Pavelićustječeš na temelju Jakovljevićeve interpretacije– posebice u vezi s anegdotomo srbizmu “pogreb”? Treba li se vođadržave baviti pitanjima jezika? Usporedisliku o Paveliću koju si stekao na temeljuovoga izvora s tekstom I–2.Opća pitanja za podpoglavlje II d.U ovom je pod-poglavlju mnogo primjera promidžbe u obrazovanju tijekom Drugoga svjetskograta. Napravi popis raznih promidžbenih ciljeva u raznim zemljama i pokušaj naći sličnostimeđu njima. Je li propaganda nestala iz obrazovnog sustava poslije Drugoga svjetskog rata? Ako jeodgovor niječan, nađi primjere. Ima li primjera u tvojoj zemlji?85

UŽASI RATATREĆE POGLAVLJE:Užasi rataUžasna okrutnost Drugoga svjetskog rata uzrokovana je složenom mješavinom mnogih čimbenika,okolnosti, stavova i pokretačkih ideja. Zbog ove složenosti i opsega, moguće je spomenuti, i ispitati,samo neke od ovih čimbenika: brisanje granice između bojišnice i pozadine pa stradava velik broj civila;njemački planovi za proširenje životnog prostora, koji su podrazumijevali čišćenje okupiranih područjaod nenjemačkog stanovništva; okrutnost kao neizostavni element ostvarenja njemačke ideologije utemeljenena rasizmu i antisemitizmu; zadržavanje kontrole na okupiranom teritoriju posredstvom nemilosrdnogi brutalnog kažnjavanja nevinoga civilnog stanovništva; i napokon, uloga nacističke/fašističkeokupacije u dovođenju na površinu potisnutih međuetničkih napetosti. Ovo posljednje bio je jedan oduzroka građanskog rata u nekim zemljama jugoistočne Europe – okupacijske snage poticale su svakuod strana, što je vodilo nezamislivo okrutnim sukobima.Drugi svjetski rat “obogatio” je naš rječnik obema novim pojmovima: genocid i holokaust. Iako je, uskladu s nacističkim rasnim shvaćanjima, oznaka Untermenschen vezivana ne samo uz Židove, nego i uzRome, Poljake, Ukrajince, Ruse..., „konačno rješenje“ je ipak slučaj za sebe zbog svoje stravične sustavnosti.Zato je ono u ovom poglavlju obrađeno posebno, kao izdvojen entitet koji ima vlastitu posebnuprirodu, zamah i ciljeve, sasvim neovisno o ciljevima i dinamici rata, ali u njegovu kontekstu. Na žalost,u jugoistočnoj Europi je „konačno rješenje“ izvedeno s tako okrutnom djelotvornošću da je broj Židovapao s oko 900 000 na 50 000.Neki od ovih užasa zabilježeni su u sljedećim izvorima – počevši od onih na bojnom polju do onihizvršenih protiv civila u njemačkim i talijanskim osvetničkim pohodima, u koncentracijskim logorima, utamnicama, u partizanskim osvetničkim operacijama poslije rata itd.86

DRUGI SVJETSKI RATIII a. BojišnicaIII–1. Ratno pravo albanskih partizanaSamo u jednoj prilici zarobljeni su neki talijanskivojnici; stožer je ovaj neobični događajobjavio s velikim ponosom, i ja sampozvan da ih pogledam. Otišao sam u kućuobitelji Vitkuq i tamo zatekao četiri talijanskačasnika i četvoricu vojnika s drugim činovima.Izgledali su pomireni sa svojomsudbinom, s obzirom na to da jedva da jebilo neke sumnje u to da će biti strijeljani – usvakom slučaju časnici. Držali su se upadljivomirno i odbili su dati ikakve druge podatke,osim svojih imena i adresa svojih obitelji uItaliji; bio sam tužan, jer mi je strijeljanje zarobljenikabilo odvratno. Odbijanje da se uakcijama uzimaju zarobljenici bilo je drugastvar – Talijani su jednom zaprijetili da će zasvakoga zarobljenog Talijana strijeljati desetalbanskih talaca, što sigurno nije ohrabrivalosamilost. U gerilskom ratu zarobljenik jesmetnja, morate ga hraniti i čuvati da nepobjegne; stoga je razumljiva politika bilane uzimati zarobljenike. Gerilci su računali stim da će biti na mjestu strijeljani ili ubijeni,vjerojatno nakon mučenja, tako da je sustavneuzimanja zarobljenika postao ustaljenimobilježjem gerilskog rata.Smiley, str. 66akciji. Obojica su bili sasvim mali dječaci, oddvanaest i deset godina, i iscrpljeni glađui nespavanjem, ispali su iz stroja prilikompovlačenja iz Šupala. U vrijeme kada smoih vidjeli, već su jeli i odmorili se, i bili suspremni, premda vrlo plašljivo, sklapati poznanstva.Govorili su u jakom komunističkomžargonu; rekli su nam da je već gotovogodina dana od kada su pobjegli od kuće,u blizini Valone, i pridružili se partizanima.Obojica su tvrdili da su vidjeli akcije protivbalista i Nijemaca.Amery, str. 222–223Komentiraj životnu dob uhićenihpartizana. Što misliš o djeci vojnicima?Što misliš o vojskama koje ih novačei njima se koriste? Postoje li danas djecavojnici?Usporedi ovaj tekst s ilustracijom22.Usporedi stav spram zarobljenika iz ovogaizvora sa stavom iz prijašnjeg. Je li mogućestvoriti opći zaključak samo na osnovi ovihdvaju kratkih izvadaka? Objasni svoj stav.Sl. 32. Četvrta partizanska divizija u crnogorskimplaninama 1944.Komentiraj ponašanje talijanskihčasnika: može li se ono nazvati herojskim,iako su oni u ratu bili agresori?Zbog čega albanski gerilci nisu uzimalizarobljenike? Kako je talijanska politikautjecala na takvo ponašanje?III–2. Kako su albanski nacionalisti tretiralizarobljenikeMeđutim, najznačajniji događaj, koji je obilježioboravak vojske u selu, bilo je hvatanjedvojice partizana, prvih zarobljenika u ovojDedijer, Dnevnik87

UŽASI RATASl 33. Rumunjski vojnici na devama u kavkaskimbitkamaImajući na umu da je velika većinarumunjskih vojnika bila iz redovaseljaka, kratko komentiraj moguće reakcijevojnika na devama – bio je to priličnoegzotičan način putovanja za rumunjskuvojsku. Može li se rat shvatiti i kao načinstjecanja novih iskustava – ne samo loših?Universul, br. 272, 5. listopada 1942.III b. OkrutnostiIII–3. Proglas njemačkoga vojnogzapovjednika u Grčkoj (1943.) upućenGrcimaPROGLASSvaka osoba uhvaćena u uništavanju ilioštećivanju telefonskih žica bit će strijeljana.Ova kazna primjenjivat će se i na žene imalodobne osobe.Ako počinitelj ne bude uhvaćen, pet osobaiz susjednog sela bit će uhićeno i strijeljano.Zajednice kojima te osobe pripadaju bit ćekažnjene imovinskom kaznom.Primjena ove zapovijedi počinje od dananjezina objavljivanja.Krf, 23. listopada 1943.Zapovjedništvo otoka KrfPROGLAS O ZABRANI ŠTRAJKASvaki štrajk bit će smatran neprijateljskimčinom protiv okupacijskih vlasti, čak i akonikakvi vojni interesi ne budu izravno ugroženi.Upotrijebit ću sva raspoloživa sredstva daunaprijed onemogućim takve pokušaje.Ubuduće će teški prekršaji biti kažnjavanismrću. Smrtna kazna primijenit će se osobitona podstrekače i vođe. Ostali sudionicištrajka biti će kažnjeni dugotrajnim kaznama,koje će služiti u zatvoru ili u logorima zateški rad.Atena, 10. rujna 1943.Vojni zapovjednik GrčkeFleischer, sv. 2, str. 169III–4. Njemački pamflet (listopad 1943.) nakonprvog vala masovnih odmazda u GrčkojPROGLASNARODE EPIRA!Njemačka vojska bila je prinuđena uništitivaše selo jer ste pružili pomoć gerilcima kojisu ubijali naše vojnike.Na vama je da spriječite gerilce da napadajunjemačke trupe.Vaša je obveza da najbližoj njemačkoj vojnojpostaji odmah prijavite nazočnost gerilaca.Na taj način njemačka vojska može zaštititivaš život, vašu obitelj i vašu imovinu.Njemačka vojska nije u Grčkoj kao neprija-88

DRUGI SVJETSKI RATtelj grčkog naroda. Naš jedini neprijatelj sugerilci koji narušavaju mir i red u zemlji. (...)Od sada morate njegovati dobre odnose snjemačkom vojskom radi obnove zakona ireda, a osobito radi zaštite vaših osobnih interesa.NJEMAČKO ZAPOVJEDNIŠTVOFleischer, sv. 2, str. 223Sl. 34. Odmazda njemačke vojske u Grčkoj:fotografija masovnih pogubljenja u Agriniju1943.Jesu li stanovnici uništenih sela zaistamogli spriječiti gerilce da napadajunjemačke jedinice? Je li cilj njemačkevojske u Grčkoj zaista bio zaštita životai imovine domaćega stanovništva, kaošto su tvrdili u ovom proglasu? Što mislišo primjeni smrtne kazne na žene i djecuzbog navedenih djela?III–5. Hitlerova zapovijed (iz rujna 1941.) oponašanju vojske na okupiranim teritorijimau jugoistočnoj EuropiDa bi se zavjere u korijenu sasjekle, prvomprilikom i bez oklijevanja, treba poduzetinajoštrije mjere tako da se uspostavi ugledokupacijske sile i preduhitri svako daljnješirenje ideja o zavjeri. Čineći to, morateimati na umu da u tim zemljama ljudski životnema nikakvu vrijednost i da se učinakzastrašivanja može postići samo neuobičajenomoštrinom. Kao osvetu za jednoganjemačkog vojnika treba izvršiti proporcionalnusmrtnu kaznu nad pedeset do stokomunista. Način pogubljenja mora stvoritizastrašujući učinak.Krizman, str. 520Budući da su temeljena na zapovijedi,njemačka vojska ova pogubljenjanije smatrala zločinom tj. smatrala ihje zakonitima. Slažeš li se s tim stavom?Može li zakon uvijek točno odrediti štojest zločin, a što nije?Fleischer, sv. 1, str. 347III–6. Njemački zločini u vrijeme okupacijeAlbanije (srpanj 1943.)Na povratku sam vidio dim iz drugih selau plamenu, i pretpostavio da su ih Talijanizapalili, u znak osvete; pogriješio sam, sreosam naime Safeta Butku i njegovu četu BaliKombetar, rekli su mi da je selo koje samvidio u plamenu selo Barmash te da su gaNijemci zapalili. Rekao mi je da su spalili živežene i djecu u kućama te da su ih puškomubijali ako bi pokušali pobjeći; dodao je daje njemačka divizija upravo stigla u Korçë izFlorine. To je bila prva vijest koju smo dobilio Nijemcima u Albaniji.Smiley, str. 5289

UŽASI RATAStav njemačkih vojnika spram talijanskihvojnika nakon njihove kapitulacije (listopad1943.)Imao sam još jedno zakašnjenje jer su seljaciinzistirali da mi pokažu grobove šezdesetpet talijanskih časnika, koje su po zapovijediNijemaca morali pokopati. Gledali su kako ihNijemci ubijaju. Nijemci su vezali Talijanimaruke, postavili ih na crtu, strijeljali strojnicamai ranjene dokrajčili bajunetama. Zbogsvega što su vidjeli, seljaci su se jako bojaliNijemaca i laknulo im je kad sam se pozdravioi krenuo dalje.Smiley, str. 93Što je bio cilj tako okrutnog ponašanjanjemačke vojske? U koje se vrijememogao odigrati drugi događaj? Postojeli slični zločini koje su Nijemci izvršiliu tvojoj zemlji?opsovao ovu jadnu skupinu i zaprijetio daće svi muškarci biti strijeljani ako žene neprestanu moliti. Na trenutak bi sve ušutjele,a zatim smo čuli prigušeno jecanje i na krajusu zaplakale još očajnije nego prije...Repe, Naša doba, 1996., str. 201Pisac ovog dnevnika nije samo svjedok,nego i sudionik događaja kojiopisuje. Ima li u njegovim riječima ikakavznak suosjećanja?Sl. 35. Fotografije spaljenih ili uništenih sela(osvete)III–7. Don Pietro Brignoli: 45 Sveta misa za mojstrijeljani narod (fragment iz dnevnika)Dvadeset peti kolovoza. Očajne žene. Jednaod njih moli za pravdu.U selu u koje smo upravo ušli zatvorili smo,kao i drugdje, sve muškarce. Na početkuoperacija ljudi nisu bili uplašeni kad smouhitili odrasle muškarce, jer nisu znali štomogu očekivati. Kad su se vijesti o onomešto se događa počele naokolo širiti 46 , podigaose val očaja. Isto je bilo u ovom “oslobođenom”selu.Budući da su okupili muškarce i držali ih podstražom na livadi, nedaleko su se okupiležene, moleći za muškarce i plačući s tolikoemocija da su čak i manje osjetljivi vojnicibili dirnuti. S vremena na vrijeme netko biFleischer, tom 2, str. 49745 Don Pietro Brignoli bio je kapelan u okupatorskoj Talijanskoj vojsci u Sloveniji i Hrvatskoj. Tijekom rata pisao je dnevnik koji jeobjavljen šezdesetih godina. Bio je lojalan Italiji, ali je također opisao i osudio okrutno postupanje talijanskih vojnika prema civilnomstanovništvu u Sloveniji i Hrvatskoj. Za vrijeme talijanske ofenzive u ljeto i jesen 1942.: paljenje sela, ubijanje talaca, odvođenja u koncentracijskelogore, pljačka... Brignoli je za sve užase koje je vidio krivio sam rat i pokušavao je odgovor za svoj nemir naći u gledanju na ratkao na univerzalnog krivca.46 Strijeljanje talaca ili slanje ljudi u koncentracijske logore.90

DRUGI SVJETSKI RATSl. 36. Naslovnica brošure o MauthausenuIII–8. Dio iz intervjua s Cvetom Kobalom 47Nakon nekoliko dana skupili su nas za prijevoz.Oko 1000 ljudi prevezeno je jednim jedinimvlakom. Vozili smo se dva dana. Nekiljudi u našem vagonu umrli su već tijekomputovanja. Vrućina je bila strašna. Uvjeti nemogući.Vagoni su bili za prijevoz stoke, bezikakve mogućnosti za korištenje nužnika.Onda smo nosili mrtva tijela od željezničkestanice na vrh brda, gdje se nalazio koncentracijskilogor. Netom prije dolaska do Mauthausenajedan je zatvorenik strijeljan jer jesa zemlje podigao zelenu jabuku...Govoreći na temelju vlastita iskustva, htiobih reći mlađim naraštajima kako je nužnoboriti se protiv svakog nasilja. Nikakvo nasilje,makar i iz najboljih namjera, ne može seopravdati...Repe, intervju s Cvetom Kobalom (video)Što Cveto Kobal, čovjek koji je preživiokoncentracijski logor Mauthausen,misli o nasilju? Dijeliš li njegovo mišljenje?III–9. Pismo Hitleru 48Ovu brošuru napisao je Cveto Kobal ulipnju 1944. i to je, koliko se zna, prviobjavljeni tekst o jednom od najstrašnijihkoncentracijskih logora.Paraćin, 25. marta 1941. godine.ADOLFU HITLERUBerlin, 1. april 1941.Nit pravde prekinuta je. Zacarila obest i sila.Veliki tlače male i u svojoj osionosti ne poznajuboga; nemaju dušu.Krvožedni Hitler hita da nijedna njiva na ovozemaljskoj kugli ne ostane nezasejana ja-47 Cveto Kobal rođen je 15. 12. 1921. Postao je član pokreta otpora u Sloveniji 1941. U siječnju 1942. uhićen je i poslan u koncentracijskilogor Auschwitz, a zatim u Mauthausen. U proljeće 1944. pobjegao je iz radnog logora u Linzu (Austrija) i pridružio se partizanimau Sloveniji. U lipnju 1944. ilegalna partizanska tiskara objavila je njegovu brošuru o Mauthausenu i to je, koliko je poznato, prvi objavljenitekst o jednom od najstrašnijih koncentracijskih logora (vidi ilustraciju).48 Na dokumentu se nalazi bilješka na srpskom jeziku: „Osoba je umrla u logoru 14. siječnja 1942.“ Pismo je napisano na dan kada jeJugoslavija prišla silama Osovine. Dva dana kasnije, jugoslavenska vlada zbačena je vojnim udarom, i 6. travnja počeo je njemački prodoru Jugoslaviju. Stoga možemo pretpostaviti da osoba koja je pisala ovo pismo nije mogla biti potpuno svjesna kakvoj se opasnostiizlaže.91

UŽASI RATAdom i čemerom. Ni naša napaćena Otadžbinanije pošteđena. Pružamo ti svoju poštenuruku, ali ti hoćeš i srce. U želji da osvajaši tlačiš ti nam gaziš ono što nam je kroz svarobovanja i kroz vekove bilo najsvetije – gazišnam slobodu i čast, gaziš nam ponos.Tebi Hitlere, Kajinov sine, mi deca velikihotaca i dedova uzvikujemo dosta. Ne slušašli naići ćeš na bodre mišice naše. Prolićemoti krv i nogom ti aždaje stati na vrat da se nedigneš. Upamti da nas je možda Bog odredioda kod nas dobiješ odmazdu za sva nedela.Upamti.Svetolik M. Dragačevacsreski načelnik u penzijiGlavna uprava za sigurnost ReichaBerlin, 16. svibnja 1942.Sigurnosna policija i Služba sigurnosti (SD),Einsatzkommando u BeograduPredmet: Okružni načelnik u penziji SvetolikDragačevac, Paraćin (Jugoslavija)Führerov ured NSDAP-a šalje priloženo pismogore spomenutog okružnog načelnikau penziji, u prijevodu. Pismo sadrži najgrubljeuvrede i optužbe protiv Führera. Molimda poduzmete potrebne mjere protiv autorapisma i izvijestite u slučaju uspješnoguhićenja.Po nalogu:potpis: BastzIstorijski arhiv grada Beograda, BDS, d–77Pokušaj razumjeti motive pisanjatakvog pisma. Je li, po tvojem mišljenju,Svetolik Dragačevac bio svjestanmoguće opasnosti kada je pisao ovakvopismo? Ako jest, zbog čega ga je usprkostome pisao?III–10. Njemačke mjere protiv ustanka uSrbiji... smatram – pošto je ugled oružane silepretrpeo znatne štete usled neuspeha...da je već iz razloga prestiža potrebno dase sa krajnjom bezobzirnošću postupi barna jednom određenom mestu, kako bi seovim primerom zastrašili ostali delovi Srbije...Deca i žene održavaju vezu, a staraju sei o snabdevanju. Prema tome, kaznu moraiskusiti celokupno stanovništvo, a ne samomuškarci....Sam general Böhme je odmah po dolasku uSrbiju izdao naredbu da “bezobzirne meremoraju biti zastrašujući primer, što će se zakratko vreme pročuti po celoj Srbiji”.Ovakva politika oslanjala se na naredbe ogušenju pokreta otpora u okupiranim zemljama,koje su stigle sa “najvišeg mesta”,iz Hitlerovog glavnog stana. Njih je, po Hitlerovomnalogu izneo feldmaršal Keitel, 16.septembra 1941. Na jednom mestu se podvlači:“Da se pokret uguši u samom zametkuimaju se upotrebiti najdrastičnije mere... Uvezi s tim treba podsetiti na to da ljudski životu tim zemljama često ne vredi ništa i dase samo neobičnom strogošću može postićizastrašujući efekat.”Božović, str. 23Tekst ocrtava oružani ustanak koji jeizbio u Srbiji u ljeto 1941. Potpora kojuje stanovništvo pružilo pobunjeničkim snagama,u kombinaciji s gubicima koje su okupacijskesile trpjele, izazvala je val sustavnihosveta koje su zahvatile cijelu Srbiju u jesen tegodine. U rujnu 1941. zapovjednik njemačkeokupacijske uprave, general Turner, predložioje generalu Böhmeu (glavni zapovjednik u Srbiji)uzvratne mjere protiv ustanka.92

DRUGI SVJETSKI RATIII–11. Masakr civilnih talaca u Kragujevcu 49Oko 7 časova ujutro (20. oktobra) nemačkejedinice su pod komandom majora Königanapravile obruč oko grada:“Zatim se obruč sve više stezao a nemačkivojnici kupili su muškarce, sve odreda... Ljudisu uzimani sa ulice, iz kuća, radnji, kafana,crkve i svih drugih ustanova. Iz suda su uzimalisudije, pisare i stranke; iz škola profesore,učitelje, đake..., pa i same bolesnike upojedinim kućama nisu poštedeli.Ovako sakupljen ogroman broj građana,koji je iznosio oko 8.000–9.000 ljudi bio jepritvoren u topovskim šupama...”Dvadeset prvog oktobra ujutro počelo jestreljanje:“Ubijanje su vršili na sledeći način: oni suuzimali ljude po grupama... i tako ih podjakom stražom vodili na gubilišta, koja suse nalazila kod Sušičkog potoka, Šumaricai topovskih šupa. Gubilišta su se otezala nadesetine kilometara. Tu su ih ubijali iz mitraljeza,puškomitraljeza i puščanim plotunima[...] Dotle su svi ostali, koji su čekali na redda idu na gubilišta, slušali klokotanje mitraljeza,puškomitraljeza i prasak pušaka, a onipak koji su bili na putu za gubilište imali suprilike, uoči same smrti na nekoliko minuta,i sve to da vide svojim očima.”“Oni (Nijemci – op. prev.) su u lecima objavilida su ubili 2.300 Srba. Ovo je isto takoneistinito, jer su ubili samo u Kragujevcu, ane uzimajući u obzir broj ubijenih u okolnimselima Kragujevca, 7.100–7.300 Srba.” 50Božović, Poruke streljanog grada, str. 50Masakr talaca civila u Kragujevcu uslijedioje (u skladu sa “zapovijedi zaSrbiju”, koja je nalagala da se za svakoga pripadnikaokupacijskih vlasti koji je ubijen odpočetka okupacije uzme sto talaca, a pedesetza svakoga pripadnika koji je ranjen) nakonnapada partizanske jedinice u blizini GornjegMilanovca sredinom listopada, u kojem jedeset njemačkih vojnika ranjeno, a dvadesetšest ubijeno. Domaće kolaboracionističkepostrojbe (“Srpske dobrovoljačke jedinice”)pružale su pomoć prilikom uhićivanja i zatvaranjatalaca.Ovo je izvadak iz svjedočenja Danila Mihailovića,visokog časnika policije u domaćoj kolaboracionističkojupravi, koji je posjetio Kragujevacnekoliko dana nakon masakra.Je li njemačka vojska poštovala ratnopravo? Je li ti poznat sličan slučajiz tvoje zemlje?III–12. Partizanski izvještaj o talijansko-četničkimdjelovanjima na području Like u ljetoi jesen 1942.Četnici su, gdje god su mogli, pljačkali i ubijaliHrvate, posebno pristaše NOB-a 51 (Narodnooslobodilačkaborba). Tako su ubiliIvana Šebelja iz Glibodola, oca devetorodjece, Miju Mesića iz Lipca, Miju Fertića i njegovuženu, inženjera Šarića iz Plaškog, inženjeraDenisova iz Drežnika. Većinu ubistavai pljački izvodili su maskirani partizanskimkapama kako bi svoje zločine prikazali kaodjelo partizana. Početkom rujna 1942. godinenalaze se u akcijama zajedno s Talijanimau selu Ponikve i okolini, gdje su zapalili iopljačkali 96 srpskih kuća. (...) Svoja zlodjela49 Listopadska pogubljenja koje je Vermacht izvršio u Kragujevcu, Kraljevu i drugim gradovima širom Srbije, s tisućama ubijenih,predstavljaju tragičan dokaz o istinskoj, goloj biti okupacijskog sustava. Od početka kolovoza 1941. do sredine veljače 1942. ubijeno je uborbama 7776 ljudi, a njih 20149 su u znak osvete pobili streljački vodovi.50 Ovaj broj dugo je važio kao službeni. Srbijanski povjesničar Venceslav Glišić ranih sedamdesetih, a neki drugi autori kasnije, pokazalisu da je broj žrtava preuveličan, ali i da je viši od 2.300.51 Narodnooslobodilačka borba – partizanski naziv za antifašistički pokret otpora.93

UŽASI RATAčetnici su često opravdavali time da su ih nato prisilili Talijani, izražavajući žaljenje što suspalili srpske kuće, ali da su zato spalili višehrvatskih.Jelić-Butić, str. 161Glavni cilj četničkih postrojbi bilaje obnova Jugoslavije s velikom ietnički homogenom Srbijom, koja bi imaladominantnu poziciju. Kako bi to postigli,smatrali su da željena područja treba“očistiti” od nesrpskog stanovništva. Najvećimprotivnicima bile su proglašenepartizanske postrojbe, pa su, radi uništenjapartizanskog pokreta, neki četničkizapovjednici prihvaćali suradnju s talijanskimjedinicama u akcijama “odmazde”i “čišćenja terena” u Dalmaciji, Bosnii Hercegovini i Crnoj Gori. U tim akcijamastradalo je brojno civilno stanovništvo,hrvatsko i muslimansko, ali i srpsko.Svjedočenje Štefice Belak-PavičićNajgore mi je bilo izdržati batine pod ledenimtuševima, i to u prosincu, u podrumuUNS–e, gdje su se agenti, tukući me, smjenjivali.Sjećam se, iz golog tijela dizala separa, a hladna voda iz tuševa držala je tijeloda ne padne. A onda su gazili čizmama,udarali pendrecima, korbačima, tijelo je biloišarano krvavim modricama. Ležali smo nabetonu u ćelijama, vezani. Poslije takvih batina,buncali smo od temperature. Primjenjivalisu batinanje pendrekom po tabanima,u obliku “ražnja”. Svi smo uglavnom prošlikroz takve torture. Neki su izdržali, neki ne.Albahari, str. 432Štefica Belak-Pavičić preživjela jestrašna mučenja. Ne trebaš odgovoritini na kakva pitanja, samo pokušajzamisliti kakve je posljedice takvo mučenjeimalo na svakog pojedinca koji jepreživio.Sl. 37. Fotografija beogradskoga glavnoggradskog trga, 17. kolovoza 1941.Kako su četnici opravdavali svojezločine? Koje su kriterije četnici imaliprilikom izbora svojih žrtava? Zašto i ukojim slučajevima su palili i kuće svojihsunarodnjaka?III–13. Užasi u ustaškim zatvorima u Sarajevu.U ovom slučaju žrtva je mlada HrvaticakomunistkinjaIstorijski arhiv Beograda, Zbirka fotografijaSvakodnevne scene pod okupacijom,s iluzijom “normalnosti” (ljudišeću u ljetnoj odjeći, plakat koji pozivapubliku na konjske trke na gradskomtrkalištu, i slogan njemačke organizacijeza masovno ljetovanje “Kraft durch Freude”/snaga kroz radost/), ruku pod rukus okrutnošću okupacije, s obješenim tijelimatalaca na glavnom gradskom trguTerazije 17. kolovoza 1941.94

DRUGI SVJETSKI RATIII–14. Izvještaj rumunjske policije o položajuRoma deportiranih u TransnistrijuBulletin Žandarmerijskog inspektorata u Odesio stanju duha u žandarmeriji za mjesec rujan1943.Cigani su smješteni na teritorij okruga Berezovcai Oceacov, ukupno 2441. Ista nastojanjada se izbjegnu poljoprivredni radovi potvrđenasu u vezi s Ciganima i ovog mjeseca.Oni su duboko nezadovoljni premještanjemu Transnistriju. Svi se pokušavaju, služeći sesvim sredstvima, vratiti u zemlju. Uhvaćene suveće skupine Cigana koji se pokušavaju vratitiu zemlju s pomoću lažnih dokumenata i odobrenja.Žandari bi trebali intenzivno i stalnomotriti na njih kako ne bi pobjegli iz kolonijana Bugu.Nedostaje im odjeće. Budući da su gotovo goli,boje se zime koja dolazi. Zahvaljujući takvomstanju stvari, u zimu će umrijeti od hladnoće ineuhranjenosti, kao što su umirali prošle zime– i tako će sljedećeg proljeća nestati problemCigana u Transnistriji kad oni sami nestanu.Minoritati etnoculturale. Marturii documentare. Tiganii dinRomania (1919.–1944.), dok. 339Što su glavni uzroci smrti među deportiranimRomima? Jesu li vlastipoduzele ikakve mjere zaštite za deportiraneljude? Kako su vlasti namjeravaleriješiti “problem Cigana”?III–15. Ilija Jakovljević opisuje život u koncentracijskomlogoru Stara Gradiška (diologorskog kompleksa Jasenovac)se kanala zatvori, tako da voda ne prodire. (...)Ustaše, preuzevši bivšu kaznionu, nisu to znali,ostavili su u proljeće izlaz otvoren i Sava jeprodirala kroz kanal ispunjavajući podrum dovisine svojega vodostaja. (...) Da ugase žeđ,ovi su izbezumljeni ljudi 52 spuštali cipele dopodrumskog prozorčića, a kroz taj prozorčiću podrum. (...) Tako su se opskrbljivali vodom.(...) Cipele su provlačene također kroz cijevdimnjaka, da se dođe do prljave tekućine.Jedan zatočenik, koji je imao dužnost da svakogadana pere hodnik pred tom ćelijom, pripovijedaomi je:– Od svih poslova koje sam obavljao u logoru,ovaj je, pod takvim okolnostima, bio najstrašniji.Donesem kantu s vodom i zapljusnemhodnik. Ispod vrata proklete ćelije pokažu seprsti. To netko moči ruke. Vidim također gdjekojužlicu. Nesretnik hvata prljavu vodu. Nekipodmeću čak i cipele, a neki legnu na pod iližu zamazanu tekućinu. Prag je nizak, i kakozapljusnem, voda prodire pomalo u ćeliju. Idok se jedni bacaju na svaku kap, drugi viču:“Ne pljušti, ne pljušti! Prestani već jednom, nemožemo slušati kako voda pljušti.”Jakovljević, str. 164–165Ilija Jakovljević, predratni političari član Hrvatske seljačke stranke,bio je zatvoren u logoru Stara Gradiška.Logor Stara Gradiška bio je sastavni diologorskog kompleksa Jasenovac. Broj žrtavalogora Jasenovac, od kojih su većinučinili Srbi, ali i Židovi, Romi, Bošnjaci iHrvati protivnici ustaškog režima, bio jekontroverzan. Recentne procjene krećuse između 70 000 i 100 000 žrtava 53 .Ispod ćelije je podrum koji je u proljeće biopun vode što je prodirala iz Save kroz kanal,izmiješana s fekalijama. Kanal je, naime, povezansa Savom. Prije nego Sava počne rasti, izlaz52 Zatvorenici mučeni žeđu.53 Vidi, primjerice, Igor Graovac, Dragan Cvetković: Ljudski gubici Hrvatske 1941-1945. godine: pitanja, primjeri, rezultati…, Zagreb2005.95

UŽASI RATASl. 38. Plakat s imenima mrtvih talaca u njemačkojokupacijskoj zoni u SlovenijiOvo pismo Jakovljeviću je potajnodala njegova supatnica u logoru,žena po imenu Dika, pripadnica partizanskogpokreta otpora. Jakovljević je očekivaoskoro puštanje. U dodatku pismu,Dika opisuje svoj neobični odnos s jednimod zatvorenika u logoru, poznatimpo nadimku Uzvišeni. Budući da je bioustaša, Uzvišeni je u logoru imao boljitretman nego ostali zatvorenici (komunisti,Srbi, Židovi, Romi).III–16. Pismo obitelji iz koncentracijskoglogora Stara GradiškaNeki dan je u mojoj sobi (Dikinoj) ronio suzice.Znate li vi da je on meni očitovao neštokao ljubav!? Rekla sam mu neka to sada pustina stranu. Nije meni ovdje do toga. On moranajprije steći moje poštovanje, mora popravitišto je pogriješio, ljudima pomagati. Obećavada će biti “dobar”. Uvjerava me da me neće niu najkritičnijem času napustiti. Dok je on ovdje,mene neće nitko mrcvariti. Stigne li nalogda me likvidiraju, on će osobno doći po menei to obaviti. Dat će mi kuglu u zatiljak. Uvjeravame da to ništa ne boli, ali ne bi htio da na sebiisproba. Takve, eto, razgovore mi vodimo. Većsam preko njega uhvatila neke druge veze.Postala sam gatarom. Bacam im (ustašamau logoru) karte, pogađam, da je to čudo. (...)Nema druge, odoste vi na slobodu, a menene puštaju ni unutar zatvorskog kruga. Triputsretan put. Jeste li upamtili sve što imate poručitimojima? Ne zaboravite pusicu djevojčiciod mamice.Jakovljević, str. 304U prvom je odlomku opisano kakosu ustaše logoraše mučili žeđu. Je limoguće pronaći ikakve valjane razlogeza takvo mučenje? Je li to povezano sastranom za koju su se borili u ratu ili s njihovimkarakterom, temperamentom itd.?Postoje li i danas takvi ljudi? Što misliš oponašanju Uzvišenoga? Kakav je bio njegovstav prema logorašima, ubijanju logorašai boravku u logoru uopće?III–17. Ustaški vojnik opisuje svoje okrutnostiTratio je (Uzvišeni) dane u trgovini – bio je,kaže, poslovođa velike tvrtke – a noći po barovimai gostionicama, i jedva je dočekao danda se posveti svojem novom životnom pozivu.(...) Uzvišeni je više od političara. On je rođeniorganizator na svim područjima. Osobito muje teško što ne može vojnički djelovati, iako jenjegov strateški talent neobičan. Brzo bi onočistio zemlju od svih njezinih neprijatelja.Eto, kako je u Bosni uspješno izvršio povjerenimu zadatak! Kada Mađari prilikom slomapotjeraše dobrovoljce (jugoslavenske vojske),požuriše se u svoj bosanski zavičaj, na zemljudavnu, ali ipak rođenu. Trebalo je ove ljudepopisati – Kako ste to učinili?– Jednostavno, dao sam ih pozvati, a oni suse odazvali. Rečeno im je da privremeno iduu jedno selo gdje će im sigurnost biti zagarantirana.Ja sam se pobrinuo da nakon popisabudu dobro hranjeni. Onda sam ih dao otpravitiu zatvorenim teretnim vagonima.96

DRUGI SVJETSKI RAT– Kamo?– Do jedne manje postaje. Nemate pojma kakoje za sve to potrebno samo nekoliko dječaka.Bio je prevrat, bjegunci su izgubili glavu. Likvidacijusu obavili Cigani. Nakon toga smo se riješilii te gamadi. Žao mi je što sam, osim Cigana,morao likvidirati i nekoliko naših koji su utome poslu sudjelovali. Radili su na svoju ruku,a ustaška vlast ne može preuzeti odgovornostza njihovu samovolju. Šteta ih je, ali domovinatraži žrtve od svojih najboljih sinova. Bili smopokriveni – krivce smo kaznili. Rezultat je biojedan prema sto. (...) Volio je umjesto mržnjei osjetljivosti isticati druge, više motive svojedjelatnosti. Tražio ih je, a vjerovao je da ih jenašao, u čišćenju hrvatske zemlje od Srba i hrvatskeprivrede od Židova.Jakovljević, str. 54, 57Ustaške vlasti u NDH provodile surepresiju nad određenim etničkimmanjinama: Srbima, Romima i Židovima.Pripadnicima ovih manjina oduzimana jeimovina, a oni sami tjerani su u logore i ubijani.Na isti način postupalo se s Hrvatimai Bošnjacima koji se nisu slagali s ustaškimrežimom. Politika prema Židovima nije serazlikovala od one u nacističkoj Njemačkoj.Židovi su lišavani svih građanskih prava, abrakovi između Židova i osoba “arijevskog”podrijetla bili su zabranjeni “Zakonskomodredbom o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskoganaroda”.Ovo je jedan od brojnih razgovora koje jeveć spomenuti Ilija Jakovljević vodio s (takođerveć spominjanim) jednim od zatvorenika,ustašom zvanim Uzvišeni u logoruStara Gradiška.Je li Uzvišeni mislio da je počiniozločin? Kako on opravdava svoje postupkei kako je sam sebe motivirao daubija ljude? Kako opravdava ubijanje pripadnikasvojega naroda?III–18. Partizanski zločini u Bleiburgu. CollinGunner, poručnik Kraljevske irske pješadije,svjedoči kako zarobljenici prolaze kraj njegadok on promatra...... ustaše koje su pripadnici Titovih postrojbivodili u smrt. Ustaše su bili zapravo Jugoslavenikoji su se od početka borili na njemačkojstrani. Sada, nakon pobjede Titovih komunista,oni trebaju biti poklani, doslovno poklani.Kolona se činila beskrajnom, a vodili su je prekodravskog mosta na jugoslavensku stranu.Muškarci, žene, djeca i dojenčad u naručju, sviizgladnjeli, kretali su se dalje gonjeni Titovimljudima koji su jahali na ponijima i imali zloglasnekozačke bičeve s čeličnim vršcima, nagajke,kojima se jednim udarcem može rasparatičovjeku lice. Slobodno su ih upotrebljavali...Bleiburg, str. 141–142Jugoslavenski partizani sebe susmatrali borcima koji poštuju ratnopravo i ne trpe zločin, i prikazivali su se utom svjetlu. Tvrdili su da se po tome razlikujuod zločinačkih fašističkih vojski. Ipak,nisu oklijevali kazniti smrtnom kaznomzarobljenike i civile koji su identificirani (ilisamo osumnjičeni) kao suradnici okupatorskihsnaga ili ustaških vlasti.U svibnju 1945. partizani su tjerali različitefašističke vojske s teritorija Jugoslavijeprema sjeverozapadu. Ustaše su, zajedno smnogobrojnim civilima iz Hrvatske, išli premasadašnjoj slovensko-austrijskoj granici,kako bi se predale britanskoj vojsci (a nepartizanima). No Britanci nisu prihvatili njihovupredaju, pa su se morali predati partizanima.Mnoge ratne zarobljenike i civileubijali su i mučili vojnici pobjedničke vojske.To je počelo u malom gradu Bleiburgu(Austrija), a nastavilo se poslije kad su zarobljenicibili prisiljeni marširati na jug, dubljeu jugoslavenski teritorij (taj je marš poznatkao “Križni put”).97

UŽASI RATAŠto je uzrokovalo masovne osvetena kraju rata? Usporedi to sa sličnimmanifestacijama “pobjedničkog bijesa” naostalim ratnim scenama (Hirošima, Dresden,sudetski Nijemci, francuski kolaboracionistiitd.). Može li se osvetničko ponašanjenakon rata opravdati borbom za pravednustvar tijekom rata?Sl. 39. Žrtve, Vladimir Filakovac, ulje na platnu,Zagreb 1943.III–19. Tito o partizanskim zločinima u svibnju1945. 54Što se tiče ovih izdajnika koji su se našli unutarnaše zemlje, u svakom narodu posebice – toje stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnicanašeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu,a samo jedan mali dio uspio je pobjećipod krilo pokrovitelja izvan naše zemlje.Bleiburg, str. 41Je li “ruka osvete” uvijek i “ruka pravde”,jesu li one identične, kao što tosugerira izvor? Objasni tvrdnju: ono što jeza jednoga zločin, za drugoga je pravda.Hrvatski povijesni muzejOpiši sliku. Kakav se teret nalazi nakolima? Što misliš o korištenju užasarata kao predmeta umjetničkog djela?Kakav je, po tvojem mišljenju, bio umjetnikovstav prema užasima koje je slikao?III c. HolokaustIII–20. Iz bugarskog Zakona o zaštiti nacije24. prosinca 1940.Članak 21. Pojedincima židovskog podrijetlanije dopušteno:a) postati bugarskim državljanima; žene židovskogpodrijetla dobivaju državljanstvo svojihmuževa;b) birati ili biti birani, na javnim izborima ili izborimaza bilo koju neprofitnu udrugu, osim uslučaju kada se izbor obavlja u organizacijamačiji su članovi isključivo pojedinci židovskogpodrijetla;c) zauzeti službeni položaj u bilo kojoj državnoj,općinskoj ili drugoj javnoj vlasti – osim uorganizacijama čiji su članovi isključivo pojedincižidovskog podrijetla;e) sklapanje braka ili život u izvanbračnoj zajednicis osobama bugarskog podrijetla; brakovipojedinaca židovskog podrijetla i Bugara,sklopljeni nakon stupanja ovoga zakona nasnagu, smatraju se nevažećima.Članak 23. (...) Osobama židovskog podrijetlaubuduće je zabranjeno naseljavanje u Sofiji.Članak 24. Osobama židovskog podrijetla nije54 Zločini počinjeni potkraj rata bili su mnogo godina tabu u poslijeratnoj Jugoslaviji.98

DRUGI SVJETSKI RATdopušteno posjedovanje ili iznajmljivanje nekretnina,bilo osobno, bilo preko opunomoćenika,kao što im nije dopušteno da u selima,osim skloništa, posjeduju ikakve zgrade.Članak 26. Vijeće ministara, slijedeći izvještajMinistarstva trgovine, industrije i rada, imapravo u cijelosti ili djelomice ograničiti, osobnoili putem kapitala, udio pojedinaca židovskogpodrijetla u nekim granama trgovine,industrije ili zanatstva.U roku od mjesec dana od stupanja ovoga zakonana snagu, svi pojedinci židovskog podrijetlaobvezni su prijaviti svu svoju imovinu.Opstanak. Zbirka dokumenata. 1940.–1944., str. 157–161Postoji li u tvojoj zemlji sličan dokumentiz toga vremena? Je li antisemitskapolitika u zemljama jugoistočneEurope iznuđena isključivo njemačkimutjecajem? Jesu li njemački saveznici imaliizbora? Treba analizirati i naziv toga zakona:je li se bugarska (ili bilo koja druga)nacija zaista trebala štititi od Židova?III–21. Bugarski zastupnici prosvjeduju protivodvođenja Židova 55(...) Ima glasina da bugarske vlasti hoće protjeratite ljude iz naše zemlje. Te glasine su, posvoj prilici, neosnovane i zlobne, jer su ti ljudibugarski građani i protjerivanje bi imalo negativneposljedice ne samo stoga što bi obilježilonacionalni karakter Bugarske, nego bi utjecaloi na buduće međunarodne odnose.Mala nacija nema slobodu zanemarivati moralneobzire. Snažan moralni karakter naše jenajjače oružje protiv budućih nepravdi. On jeza nas vrlo značajan, jer se Vi, dragi Premijeru,svakako sjećate da smo ne tako davno i mi patilizbog teških moralnih i političkih posljedicapojedinih moralno iskrivljenih zakona koje suformulirali neodgovorni pojedinci.Koju bugarsku vladu želimo opteretiti takvomodgovornošću za budućnost?Židovi su u Bugarskoj malobrojni; snaga državeje moćna, država je naoružana mnogimzakonskim sredstvima kojima svladava svakikriminalni element, bez obzira na njegovo podrijetlo.Stoga nema potrebe posezati za novimi iznimno okrutnim mjerama koje moguvoditi budućim optužbama da je Bugarska sudjelovalau masovnu ubojstvu. Držanje sadašnjebugarske vlasti omogućit će te optužbe,ali one će narodu Bugarske ostati u naslijeđesada i u budućnosti. Rezultate te politike lakoje predvidjeti i zbog toga ju se ne smije dopustiti.Za nas će biti nemoguće dijeliti ikakvuodgovornost za to. (...)Оцеляването. Сборник документи 1940–1944 str.216–218Ovo je prosvjedna izjava (od 26. prosinca1943.) koju su potpredsjednik25. zasjedanja bugarske Nacionalne skupštineD. Pešev i četrdeset dva zastupnikauputili premijeru, protiveći se odvođenjuŽidova. Inzistirali su da nove protužidovskemjere treba zasnivati na stvarnim političkiminteresima i na etičkim stavovima bugarskoganaroda. Oni postavljaju pitanjehoće li vlada preuzeti golemu, povijesnuodgovornost za odvođenje nevinih osobakako bi služila stranoj sili.Komentiraj sljedeću rečenicu: “Malanacija nema slobodu zanemarivatimoralne obzire.” Znači li to da velike nacijeimaju tu slobodu? Što je brinulo autoreprosvjedne izjave u odnosu na budućnost?55 U skladu s dogovorom između Bugarske i Njemačke od 22. veljače 1943., s područja koje je Bugarska okupirala (gotovo cijeladanašnja Republika Makedonija, dijelovi južne Srbije te dijelovi sjeveroistočne Grčke) trebalo je deportirati 20000 Židova. U ožujku 1943.njih približno 15000 deportirano je u koncentracijski logor Treblinka. Bugarska vlada nije deportirala bugarske Židove.99

UŽASI RATAIII–22. Zapovijed Vojnog zapovjedništva,Beograd25. april 1941.VOJNA KOMANDA BEOGRADNAREDBA1) Svi Jevreji nastanjeni u Beogradu mogu kupovatiživotne namirnice i drugu robu na trgovimai pijacama svakoga dana samo od 10,30časova pa nadalje. Trgovci im ne smeju ranijeprodavati.2) Na javnim česmama i ostalim mestima gdečekaju u redu građani, Jevreji se mogu uvrstitiu red tek pošto se ostali građani arijevci snabdejusa odnosnim potrebama.3) Svima trgovcima se zabranjuje, da povećanimcenama i uopšte ispod ruke proda-ju životnenamirnice i drugu robu Jevrejima.4) Jevreji koji se ogreše o gornju naredbu kaznićese do 30 dana zatvora ili novčanom kaznomdo din. 10.000. Po oceni biće upućeni iu koncentracione logore. Istom kaznom bićekažnjeni i trgovci pomenuti u članu 3) ove naredbe.5) Za izricanje kazni po ovoj naredbi nadležnaje Policija u Beogradu, odnosno njeni kvartovi.Ova naredba stupa odmah na snagu.Naređeno 25. aprila 1941. godine u Beogradu.Pukovnik i komandantVon KAISENBERGBožović, Beograd pod komesarskom upravom 1941.,str. 54Zašto je Židovima bilo zabranjenokupovati namirnice prije 10.30 ujutro?Kako je kažnjavan onaj tko nije poštovaotu zapovijed?III–23. Ion Antonescu osuđuje pogrom uIaşiju 56 4. srpnja 1941.Zapovijed br. 255 generala Iona Antonescua,vođe države, vojnim i žandarmerijskim postrojbamau zemlji, u vezi s krvavom osvetomnad židovskim stanovništvom u Iaşiju.Neredi koji su se prije nekoliko dana odigraliu Iaşiju bacili su krajnje nepovoljno svjetlo navojsku i vlasti.Prilikom povlačenja iz Besarabije, za vojskuje doista bilo sramota bez reakcije prihvatitiuvrede i napade Židova i komunista. Sramotaje još veća kad vojnici, na vlastitu inicijativu iduže vrijeme pljačkaju, zlostavljaju ili napadajužidovsko stanovništvo i nasumice ubijaju,kao što se dogodilo u Iaşiju.Židovi su stoljećima otimali od rumunjskognaroda, siromašili ga, špekulirali i zaustavljalinjegov razvoj. Neporecivo je da se rumunjskinarod mora osloboditi ove kuge, ali samo vladaima pravo poduzeti potrebne mjere. Te semjere provode i bit će nastavljene u skladu spravilima koja ću ja odrediti.Ne može se svaki građanin ili svaki vojnik upustitiu rješavanje židovskog pitanja tako što ćekrasti i ubijati.Takvim postupcima svijetu pokazujemo dasmo nediscipliniran i neciviliziran narod i bacamovrlo neugodno svjetlo na državni autoriteti prestiž.Ovime u potpunosti obustavljam svaku akcijupoduzetu samoinicijativno i proglašavam vojnei civilne vlasti odgovornima za striktno provođenjeove zapovijedi. Onima koji se ogriješeili su se ogriješili o gornju zapovijed sudit će sei dobit će najteže kazne propisane zakonom.General Ion AntonescuEvreii din România între anii 1940–1944, sv. II., dok. 9856 Tridesetoga lipnja 1941. rumunjska vlada objavila je da je 500 “židovskih komunista” strijeljano u Iaşiju, jer su otvorili vatru narumunjsku i njemačku vojsku. Zaista, čini se da su 28. - 29. lipnja na trupe ispaljeni meci. Nije bilo žrtava, ali su se širile glasine da se Židovikomunisti spremaju s leđa napasti vojske na bojišnici. Tisuće Židova je uhićeno, neki su ubijeni. Zapovjednik 14. rumunjske divizijeoslobodio se uhićenih Židova tako što ih je deportirao. Prema službenim podacima, od ukupno 4430 ljudi deportiranih u dva vlaka, okopolovice je preživjelo.100

DRUGI SVJETSKI RATKakav je bio službeni stav Iona Antonescuaspram pogroma u Iaşiju? Pokazujeli osuda nereda u Iaşiju prožidovskistav? Tko je proglašen odgovornim zarješavanje židovskog pitanja u Rumunjskoj?Iako Antonescu optužuje židovskumanjinu za poduzimanje akcija protivrumunjske vojske, on izjavljuje da je protivupuštanja u “konačno rješenje” židovskogpitanja. Slažeš li se da je u pitanjubila samo reakcija na pojedinačne akcijekrađe i zločina? Kakvi mogu biti rezultatitakva stava vođe države? Koje je tvoje mišljenjeo kolektivnoj krivnji?Prijevod: Brod pun Židova uplovljavau izmirsku luku. Židov: “Nemamonovca! Gladni smo! Dopustite, molim Vas,da se iskrcamo na pet minuta, pa da se vratimona brod kao bogati ljudi!Koji je smisao ove karikature? Kakavstereotip ona zastupa?Sl. 41. Turska karikaturaSl. 40. Turska karikaturaBali, Cumhuriyet’in Yurttaşlar?Akbaba, 24. kolovoza 1939.Hobotnica koja drži u zagrljaju svijetpredstavlja Židove (objavilo Anticionističkodruštvo Turske): “Opasnostkoja okružuje svijet – svjetsko židovstvo– cionizam. Nema mira na zemlji dok postojita kuga.”101

UŽASI RATAIII–24. Koncentracijski logor Sajmište, BeogradIz iskaza Hedvige Schönfein, zatvorenice JudenlageraZemlin (logora Sajmište)Odmah po našem dolasku u logor Nemci susaopštili da će se logor postepeno isprazniti,jer će na Sajmište dovesti komuniste, ali nisuhteli reći kuda će nas odvesti... Za prve transportepozivali su lica da se dobrovoljno jave,i to su prvo pozivali grupu sa kojom sam i jadošla – Jevreje iz Kosmeta. (...)Onima koji su bili određeni za transport, naređenoje – ili, tačnije, ljubazno savetovano – danajvrednije stvari ponesu sa sobom, a da sveostalo brižljivo upakuju i na paketu stave svojutačnu adresu. (...)Tako su ti transporti odlazili skoro svakogdana. Nedeljom i praznicima obično nije bilotransporta, ali je bilo dana kada je automobildolazio i dvaput. Šofer sivoga automobila ulazioje često u sâm logor, sakupljao decu okosebe, milovao ih, uzimao u naručje i delio imbombone. Deca su ga volela, i uvek kad bi došao,trčala mu u susret po bombone. Niko ulogoru nije slutio da ljude odvode u smrt. Čvrstose verovalo da se radi o preseljenju u nekiradni logor.Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protivŽidova u Jugoslaviji, str. 33 i 34Komentiraj ponašanje vozača sivogkamioneta. Je li on znao što se događaunutra?Sl. 42. Nepoznata djevojčica čeka na deportacijublizu Celja u SlovenijiNa okupiranom teritoriju Srbije biloje oko 17 800 Židova. Oko 6320 Židovaiz Srbije nestalo je u logoru na Sajmištuu Beogradu. Za potrebe logora naSajmištu dovezen je iz Njemačke posebankamionet s plinskom komorom. Osim logorana Sajmištu, većina Židova muškaracausmrćena je, zajedno sa Srbima i Romima,u masovnim strijeljanjima talaca 1941. i uprvoj polovici 1942. Tu zločinačku akcijuorganizirala je i sustavno izvodila njemačkavojska (uglavnom njemačka regularna vojskaWehrmacht).III–25. Patnje mlade Židovke iz SarajevaSvedočenje Hibe Zildžić-ČehajićStravični događaji koji su nastupili izbijanjemrata definitivno su uobličili fizionomijuhiljada mladih Sarajlija, među njima i velikogbroja ženske omladine. Imala sam šesnaestgodina i pohađala šesti razred gimnazije.U gradu su prvo bile raspuštene škole, a uškolske zgrade se uselila vojska. U mom komšilukustanovalo je dosta Jevreja. Imala102

DRUGI SVJETSKI RATsam blisku drugaricu Reginu Finci. Majka jojje tada držala malu trafiku na uglu Baščaršije.Posjećivala sam ih i gledala kako danimastrepe na svaki šum, na svaki korak, u očekivanjukada će ih deportovati u koncentracionilogor. Stvari su im stajale spakovane.Jednog dana su ih odveli u sabirni logor, izkojeg je Regina uspjela da pobegne i da seskloni u našu kuću. Nažalost, i pored našegnagovaranja da je sakrijemo, ona nije imalasnage da se otrgne od porodice. Ponovo jeotišla u logor da podijeli sudbinu sa svojimnajbližim. Taj progon jevrejskog stanovništvai atmosfera užasa u njihovim porodicama,koju sam i neposredno doživljavala,ostali su kao jedan od najsnažnijih dojmovakoje nosim iz tog perioda. U grad su počeliprodirati glasovi o koncentracionim logorimaGradiška i Jasenovac i deportovanju imučenju komunista i rodoljuba. Stizale suvijesti o monstruoznim pokoljima srpskogstanovništva po selima, o bacanju u jamei ponore, o spaljivanju sela, a nešto kasnijei vijesti o četničkom pokolju Muslimana ukrajevima prema Drini, o krvavim rijekama,spaljenim selima i gradićima, o stanovništvučitavih naselja u bezglavom bjekstvubez igdje ičega. U grad su počeli pristizatimuhadžiri – izbjeglice iz krajeva oko Foče,Rogatice, Višegrada. Muslimanske porodiceprimale su izbezumljenu djecu koja su ostalasiročad. Navodim samo djeliće te užasneatmosfere kako sam je ja doživjela. To je, dakle,bio fašizam na djelu, u svoj svojoj svirepostii izopačenosti.Albahari i dr. (ur.), str. 495–496Procijeni ponašanje Regine Finci. Štobi ti učinila/učinio da si bila/bio nanjezinu mjestu? Je li odluka koju je donijelabila lagana? Što ti ovaj izvor govori oustrajnosti ljudskog duha u okolnostimarepresivnog režima?III–26. Protužidovske mjere u GrčkojBilješke o trenutnom stanju grčkih Židova - A.L. MolhoKairo, 12. listopada 1943.Protužidovske mjere i kvislinške vlade(...) Ostaje činjenica da su Židovi u Grčkoj doveljače ove godine uživali, de jure i de facto,isti status kao svaki drugi grčki građanin.Mjere protiv Židova, koje su od gornjeg datumanadalje usvojene u Solunu i u cijelojMakedoniji potječu isključivo od njemačkihokupacijskih vlasti. Te su vlasti, premavlastitom priznanju, postupale u skladu sveoma detaljnim zapovijedima dobivenims visokih instanci. Grčke su vlasti nepopustljivoodbijale poistovjetiti se s tim mjerama.Pravoslavna crkva podigla je glas protiv njih(Memorandum arhiepiskopa Atene njemačkimvlastima). Vođe političkog svijeta, kao iprofesionalne i pučke organizacije odmahsu se poistovjetile s tim prosvjedom. Pritisakgrčkog javnog mnijenja bio je tako jak da jekvislinški premijer, g. Ioanis Rallis, bio prisiljenizjaviti kako će intervenirati u korist židovskogelementa. Nije poznato je li održaoobećanje. U svakom slučaju, ono nije došlodo izražaja na služben način.Documents of the History of the Greek Jews, str. 280Kada su u Grčkoj uvedene mjereprotiv Židova, niz različitih organizacijai institucija, uključujući crkvu, atenskupoliciju i komuniste, pružio im je djelotvornui jasnu potporu. EAM, najsnažnija međugrčkim organizacijama otpora, bila je najdjelotvornijau pružanju pomoći Židovimada se sakriju ili pobjegnu, kako bi preživjeli.Pripadnici ove organizacije ometali su planovenacista uništavajući podatke o Židovskojzajednici u Ateni, a pomogli su i rabinuda prijeđe na EAM-ov teritorij. EAM-ovilegalni tisak redovito je objavljivao pozivestanovništvu da pomaže židovskim sugra-103

UŽASI RATAđanima, dok je sama organizacija omogućavalagrčkim Židovima prebacivanje naBliski istok, a uz to je novačila i dobrovoljceu svoje redove. Pravoslavna crkva takođerje pomagala Židovima nastojeći zaustavitideportacije. Arhiepiskop Damaskin susreose s opunomoćenikom Reicha u Grčkoj iuložio snažan prosvjed u vezi s mjeramakoje se poduzimaju protiv Židova u Solunu(v. dokument I–40).Kako su grčke vlasti reagirale na mjerepoduzete protiv solunskih Židova?sljedećeg dana pojavljivale u grčkom tisku, stipičnim antiizraelitskim opisima. (...)S vremenom je bilo sve više proizvoljnih akcijaprotiv Izraelita, recimo prisilno izbacivanjepetnaest vlasnika trgovina (povrtlara, trgovaca,mesara i dr.) sa središnje tržnice u ulici CaraIraklija i njihova zamjena trgovcima kršćanimakoji su premješteni iz drugih dijelova grada.Ovakav način, koji je odgovarao trgovcima kršćanima,budio je apetite kod drugih konkurenataIzraelita i Nijemci su neprestance interveniraliizbacujući trgovce Izraelite sa središnjihlokacija i dovodeći na njihovo mjesto trgovcekršćane koji su ili bili u prijateljskim odnosimas Nijemcima, ili su bogato potkupili neke poznateposrednike.Giakoel, str. 57–58, 98–99III–27. Dio iz uspomena jednoga grčkogŽidova iz Soluna (1941. – 1943.)U prvim danima srpnja 1942. solunske novineobjavile su službeni proglas Njemačkoga vojnogzapovjedništva za Solun i Egej, prema kojemsu se svi muškarci Izraeliti obvezni pojavitina Trgu Elefterias u subotu 12. srpnja ujutro,pod prijetnjom oštrih kazni u slučaju neodazivanja.Bila je to prva manifestacija antisemitskepolitike u Solunu od početka okupacije.[...] Okupljene su teško zlostavljali njemačkičasnici i vojnici. Neki Židovi, koji su zakasnili,okrutno su udarani rukama, nogama i bičevima.Jedna skupina njemačkih mornara pokazalase iznimno okrutnom u ovim akcijama.Članovi njemačke vojne policije (F.G.) puštalisu svoje buldoge na Izraelite koji su se usudilipušiti ili pokriti glavu kako bi se zaštitili odvrućega srpanjskog sunca. Druge, koji bi sjelina tlo zbog umora nakon čekanja od nekolikosati, njemačka vojna policija tukla je dok ne biprokrvarili. Drugi Izraeliti bili su prisiljavani ponekoliko sati izvoditi teške tjelesne vježbe, aprijetilo im se batinama ako stanu. Napokon,neke skupine Nijemaca prisiljavale su Izraeliteda rade ponižavajuće akte (salto) pred očimaradoznalih kršćana. Nijemci i novinari fotografiralisu cijelu predstavu, fotografije bi se većAnaliziramo li čimbenike koji suutjecali na broj preživjelih Židovau različitim židovskim zajednicama u Grčkoj,trebamo uzeti u obzir udaljenost odnajbližih krajeva pod kontrolom pokretaotpora i nazočnost djelatnoga antifašističkogpokreta, stupanj asimilacije u društvoi prihvaćenosti u društvu, i sposobnost ivolju lokalnih vlasti. Većina Židova koji supreživjeli govorili su grčki i živjeli u istimčetvrtima kao i grčko pravoslavno stanovništvo.Stupanj asimilacije ne samo da jeotežavao njihovo lociranje, već je utjecaoi na želju ostalog stanovništva da im pomogne.Razlog što je većina grčkih Židovakoje su nacisti pogubili tijekom Drugogasvjetskog rata potjecala iz Soluna nije ležaou činjenici da je to bila daleko najvećažidovska zajednica u Grčkoj (oko 50 000 od73 000 Židova u Grčkoj živjelo je u Solunu),nego se to može pripisati i okolnosti da susolunski Židovi govorili španjolski “sefardski”(ladino) i uglavnom živjeli odvojeno odgrčkoga pravoslavnog stanovništva. Židovskostanovništvo ovoga grada deportiranoje uglavnom u Auschwitz. Samo 17 postoŽidova koji su živjeli u Grčkoj prije rata preživjeloje nacističku vladavinu.104

DRUGI SVJETSKI RATKakvo je tvoje mišljenje o ponašanjugrčkih trgovaca koji su preuzeli trgovinekoje su prije toga pripadale Židovima?Sl. 43. Koncentracijski logor Banjica u BeograduZločini fašističkih okupatora, str. 211Sl. 44. Koncentracijski logor Uštica, 1942.(dio logorskog kompleksa Jasenovac)Mataušić, Jasenovac 1941–1945.Skupina žena i djece ispred “Kuće leleka”.Opiši fotografiju. Kakvi se osjećaji videna licima zatvorenika?Objasni ime “Kuća leleka”.III–28. Pismo Rozalije Kramer Pavelićevuuredu 20. listopada 1941.Majka sam 17. god. kćerke Bele zvane Beluške.Moja kćer je uhapšena 1. srpnja 1941. god.,potpuno bezrazložno t.j. sa ostalim hapšenjima,koja su uslijedila proti Židova i Židovki izKustošije gdje imamo malu trgovinu mješovitomrobom.Nekoliko dana nalazila se je moja kćerka uuzama redarstva u Petrinjskoj ulici, te sam jojtamo i jelo nosila.Jednog dana kada sam donijela onamo jelo,izjavili su mi, da jelo ne mogu primiti, jer dase ona više kod redarstva ne nalazi. Od togčasa nijesam više mogla uopće saznati, gdjese moja kćer nalazi, te joj se zameo svaki trag.Koliko znam ne nalazi se ni u jednom od postojećihlogora, barem nisam mogla saznati,tako da već uopće sumnjam, je li još na životu.Napominjem, da se moja kćerka politikomnije nikada bavila, da živi od svog djetinjstvasamnom u Kustošiji, te da mi pomaže u mojojtrgovini. Moja kćer je bila mlada i vrlo dobradjevojka, te ju je cijelo pučanstvo u Kustošijivrlo voljelo, jer je prema svakome bila ljubazna,uvijek nasmiješena i spremna svakomepomoći.Molim, da me se obavijesti, što je sa mojomkćerkom, je li ista na životu, te u koliko jesteu kojem se logoru nalazi da bi joj mogla poslati,barem malo toploga rublja, jer nemože ujednoj lahkoj ženskoj haljini u kakvoj je otišlaprovesti cijelu zimu.Napominjem da je moj suprug šlogiran, te daosim Beluške imam još dvoje čisto male djece,oko kojih još imam mnogo brige i posla, takoda mi je nemoguće svladati sama cijeli posao,a moja starija kćer bila mi je jedina pomoć.Goldstein, 365–366Kad je ovo pismo napisano, Bela jeveć bila ubijena.105

UŽASI RATAKako gospođa Kremer objašnjava svojzahtjev? Zašto ne kaže izravno da jeučinjena velika nepravda, tj. zločin? Misliš lida su u nekim slučajevima i same žrtve počinjaleprihvaćati zločinačku stvarnost kaonešto normalno? Isto se pitanje postavlja uvezi s onima koji su počinili zločine, kao ionima koji su bili šutljiva većina.Sl. 45. Naslovnica kataloga protužidovskeizložbe u Zagrebu 1942.Opiši ilustraciju i njezino značenje.Je li neka takva protužidovska izložbabila održana u tvojoj zemlji? Možeš lizamisliti kako je izgledala?106

ČETVRTO POGLAVLJE:Ljudska solidarnostCilj je ovoga poglavlja unijeti tračak optimizma u mračna zbivanja rata i pokazati da čak i najtragičnijeepizode u povijesti čovječanstva nisu bile lišene humanosti, da je čak i u najkaotičnijim ratnim okolnostimabilo ljudi spremnih pomoći, katkad i uz rizik i dovodeći u opasnost osobnu sigurnost i živote.K tome, ovo poglavlje sadrži nekoliko izvora koji prikazuju neuobičajeno, neočekivano ponašanje uratnoj svakodnevici. Ti izvori prikazuju situacije koje s moralnog stajališta nisu bile jednoznačne: onenisu uvijek bile jasne i upravo stoga daju mogućnost analize i diskusije (recimo: IV–1. i IV–2.). Rasprava ćese zasigurno najbolje razviti ako posegnemo za metodom uživljavanja u događaj tj. ako učenici preuzmuuloge stvarnih osoba iz pojedinog izvora i pokušaju predvidjeti svoje ponašanje u opisanoj situaciji,te shvatiti njihove osjećaje u opisanim okolnostima.107

LJUDSKA SOLIDARNOSTDRUGI SVJETSKI RATIV–1. Razgovor između partizana i ustaše“Što trošiš moju municiju, mater ti ustašku!”On, naime, ustašku municiju već unaprijedsmatra svojom i žao mu je svakog ispaljenogmetka.“Dođi po nju, ne boj se, majku ti tvoju!” odgovaraustaša.Ali to je samo uvod u dalji sadržajni razgovor,koji ima pretežno “politički” karakter. (...) U postojanjepartizana ustaša ne vjeruje, i sve nassmatra četnicima. Četnici i odmetnici, a sve jejedno te isto, i svi se bore protiv Hrvata u koristSrba i Židova. Zatražio je (ustaša) od Svrabeda opsuje kralja Petra i kraljicu Mariju, kaodokaz da nije četnik. Svrabo mu je s najvećimužitkom ispunio želju, ali je odmah zatražio odustaše da opsuje Pavelića. (...) I baš u času kadje ustaša umuknuo, jer nije htio ni mogao opsovatiPavelića, i kada mu se ponovo obratio,neki je čarkar raspalio na njega rafal. Nije ga,doduše, pogodio, ali ga je prekinuo u pol riječii Svrabo se zavuče u zaklon.“Jesi ranjen?” upita ga njegov ustaša zabrinuto.“Nisam!” odgovori Svrabo.“Što pucaš na njega, majku ti ustašku, vidiš darazgovaram s čovjekom?” okosi se ustaša naonog koji ih je prekinuo. (...)“Da ga uhvatim, pustio bih ga, časti mi!” izjaviSvrabo velikodušno. Ali u toj njegovoj izjavinema ni trunke istine. Prije bi vrba grožđe rodilanego što bi Svrabo pustio ustašu.Šibl 2, str. 203–204zapovjednik Milan Svrabić Svrabo često jerazgovarao s jednim od ustaša. Ovo je jedanod razgovora koji je počeo pucnjem sustaške strane.Jesu li, po tvojem mišljenju, takvi razgovoribili uobičajeni na drugim bojištimai u drugim ratovima, ili je to bio samohir vojnika kojima je bilo dosadno pa suse malo zabavljali? Odobravaš li takve razgovore?Što misliš o naklonosti koja se razvilaizmeđu dvaju vojnika? Koliko dalekoseže ta naklonost? Misliš li da bi ti vojnicibili spremni na čin kojim bi onome drugomspasio život? Je li Šibl u pravu kad u svojemzavršnom komentaru tvrdi da je takvo štonemoguće?Sl. 46. Plakat iz rumunjskih novina: SpasitesiročadNa nekoliko mjesta Ivan Šibl opisujeiznenadne i neočekivane izrazepoštovanja između pripadnika zaraćenihvojski u Hrvatskoj. Silovite borbe odigralesu se u Slavoniji početkom 1943. U svojimbazama u Voćinu, neprijatelji (u ovom slučajupartizani i ustaše) nalazili su se na udaljenostiod šezdesetak metara zračne linije,tako da su vojnici dviju vojski mogli komuniciratibez poteškoća. Šiblov partizanski„Universul“ br. 249, 12. rujna 1943.108

DRUGI SVJETSKI RATOvaj plakat nastoji potaknuti građanstvoda pomogne siročadi. Koji sudogađaji bili glavni uzrok da mnoga djecapostanu siročad? Jesu li političari poduzeliikakve mjere glede uzroka?IV–2. Proslava imendana u koncentracijskomlogoruGazda (logora) je nekoliko dana prije toga kuharimanabacio: “Baš ćemo vidjeti kako će seiskazati na imendan.” O mojemu je držanjuovisilo hoću li ispasti kao “čovik” ili kao “kenjac”.(...)Pomeo sam ćeliju, pospremio stol, napraviored na prozoru, nabacao u peć nešto kartonaod kutija i malo trijeska, iz kuhinje posudio parčaša – još je samo trebalo izvjesiti sliku Pavelića,pa bi ova samica mogla poslužiti kao sobaza primanje uglednika.(...) S Gaonom sam dogovorio da mi se navratikada odu ovi uglednici, pa da se kao ljudiuz čašu vina porazgovaramo. Ti gadovi ne bihtjeli sjesti s njime za stol, jer je Židov. (...)Oko deset sati otvoriše se vrata i u sobu uđenjih četvoro na čelu sa zastavnikom.– Spremni! Gospodine doktore, čestitam!– Hvala, lijepi moj Ante, srce moje iz njedara!Baš mi je drago, k’o da mi je sultan došao! (...)Eh, baš je lijepo što ste došli! Kakav bi to bioimendan bez ovakvih po izbor ahbaba? (...)Natočih čaše, kucnusmo se, poljudikasmo, budački,strogo hrvatski. Daj bože, da se dogodinenađemo u Zagrebu, pa da se napijemo k’oćuskija i da se vozamo od birtije do birtije.– Doktore, volite li lumpati?– A tko ne voli? Nema gorega čovjeka negokoji sjedi na parama. Dok imaš, troši, zabavljajse, tjeraj kera! Ih, sunce mu, neću vam nikadzaboraviti što ste došli. Dogodine moramoudesiti da se opet nađemo zajedno, ali pomogućnosti ne u ovoj kući. Uzet ćemo nekogciganina, pa neka nam svira i pjeva – uz svirkui pjesmu bolje se pije.– Gdje su ti cigani, đavo te odnio? Nema ih više– nasmija se Gazda.– Što? Valjda niste potamanili i svirače? Ja ses tim ne slažem. Nenadoknadive ljude trebaštedjeti – tko će zamijeniti svirca ciganina?“Tako je razgovor na proslavi imendana skrenuona tematiku genocida:“Ustaška vlast, čisteći zemlju nožem, maljem,vatrom i olovom, smatrala je naime, svojomdužnošću da i cigane istrijebi. U novinama suobjavljene bilješke kako se temeljito rješavacigansko pitanje. Cigani se više neće uokoloskitati, varati po sajmovima, krasti djecu. (...)– Što su vam cigani smetali? – [upitao je Jakovljevićsvoje goste] – oni barem nisu političari.– A što će nam cigani? – [odgovara jedan od“gostiju”] – niti rade niti vojsku služe. Ako jebaš do toga, ja bih prije Vlaha (Vlah = Srbin, uovom slučaju) ostavio. On barem ore i kopa...ako se prorijede, neće biti opasni. (...)”Zatim je Jakovljević, kao čovjek literature, gostimarecitirao pjesme. Istodobno se iz podrumačula buka; ustaše su mučile nekog od zatočenika.“Morao sam se savladati da se ne zagrcam.Dok ponavljah pjesnikov uzdah za slobodom,sam bez nje, u ime te slobode izvršen je istogačasa još jedan zločin. (...) Morao sam se prenavljati,praviti se glupim, kao da ne znam štose zbiva u sobi ispod nas. (...)”Jakovljević, str. 173–179Ilija Jakovljević, logoraš u Staroj Gradiški,imao je poseban status u logoru.Kao predratni hrvatski domoljub kojije “malo skrenuo s linije”, ali će se možda ubudućnosti i pridružiti ustašama, on je uživaopovjerenje logorskih čuvara. Usprkostome, u svakom je trenutku mogao pastiu nemilost i biti na mjestu strijeljan – kaošto se mnogima događalo. Stoga je moraoodržavati prividno prijateljske odnose s čuvarimai s upravom logora. Tako je bio prisiljenpozvati cijelu upravu logora u svojućeliju – na proslavu svojega imendana.109

LJUDSKA SOLIDARNOSTSmatraš li ponašanje “zatvorskog osoblja”neobičnim i neočekivanim? Jesu lise oni, po tvojem mišljenju, ponašali na istinačin i prema drugim zatvorenicima? Zaštoje Jakovljević imao donekle povlašten položaju logoru? Što misliš o “neobaveznimrazgovorima” koje su vodili zatvorenik injegovi gosti? Stavovi koji su ustašama bilinormalni Jakovljevića su užasavali – ali onto nije smio pokazati. Što misliš o njegovuponašanju? Što bi ti učinila/učinio na njegovumjestu?IV–3. Pismo intelektualaca upućeno I. Antonescuu(travanj 1944.)U ovom trenutku, kada užasna nevolja prijetinašem narodu, mi, članovi Rumunjske akademijei profesori sveučilišta u Bukureštu, Iaşijui Cluju, svjedoci narodnog egzodusa i uništavanjarumunjskih sela i gradova, pretvorenihu bojna polja, odlučili smo, poslije dugog razmišljanja,obratiti Vam se ovim apelom. U postojećimuvjetima, naša bi šutnja bila zločin.Dužnost nam je izreći svoje iskrene misli predvođom države: moramo odmah završiti rat sRusijom, Velikom Britanijom i Sjedinjenim Državama...Gospodine Maršale,Bombardiranje glavnog grada, uništavanjedrugih gradova, upozorenja primljena odLondona, Washingtona i Moskve, pretvaranjeMoldavije u bojno polje – sve su to znacineposredne propasti. Rumunjski narod, iscrpljenratom predugim za njegove kapacitete,više se ne može boriti. Izađite na ulice i pitajteprolaznike, idite u sela i gradove, slušajte glasljudi. Svuda ćete vidjeti očaj u očima ljudi i istiodgovor: NE. Za što se trebamo boriti? Životniinteresi naše države i našeg naroda zahtijevajužuran prekid rata, ma koliko to moglo bititeško. Žrtva koju će Rumunjska morati podnijetibit će mnogo manja i manje mučna odnastavka rata.Scurtu et al., str. 439–440Prevladavajuća politika tolerancijepolitičke opozicije motivirala jemnoge političke, kulturne i druge ličnostida se prosvjednim pismima obrate državnomvođi i tim putem izraze svoje nezadovoljstvopolitikom koju vodi vlada. Takvodjelovanje, u načelu, nije bilo praćeno represijom.Koji je društveni položaj autorā ovogapisma? Kakav je stav autorā pismaprema glavnim političkim problemima uRumunjskoj 1944.? Je li to samo stav ovihautora? Jesu li autori riskirali pišući ovo pismo?IV–4. Izvadak iz pisma predsjednika vladeGrčke (7. listopada 1943.) njemačkim vlastimaŠEF KABINETAUrudžbeni broj E 312 1/10 POVJERLJIVONjegovoj Ekscelenciji predstavniku Reicha uGrčkoj Dr. G. A. AltenburguAtena, 7. listopada 1943.Vaša Ekscelencijo,Zapovjednik SS policije u Grčkoj izdao je zapovijedza sve grčke građane izraelitske vjere dase prijave radi registracije. Vijest da je izdanatakva zapovijed stvara kod mene dojam da ćese mjere protiv Židova, koje je poduzelo vojnozapovjedništvo u Solunu, ovdje ponoviti protivgrčkih građana židovskog podrijetla.[...] Mogućnost da grčki građani, koji su oduvijekživjeli na grčkoj zemlji, budu preseljeni unepoznate krajeve ispunjava žalošću i grčkuvladu i svako grčko srce.Izraeliti stare Grčke (Grčke kakva je bila prijebalkanskih ratova) u potpunosti su, jezično ipovijesno, integrirani u lokalno stanovništvoi dali su pjesnike koji se ističu svojim grčkimduhom.110

DRUGI SVJETSKI RATKao zakoniti građani uvijek su se borili za Grčkui mnogi od njih istaknuli su se u bitkama.Njihova marljivost, sposobnost i osjećaj dužnostipomogli su im da zablistaju kao državnislužbenici, osobito kao suci i vojnici. Uvijek suuspješno rješavali teške državne poslove i odanose borili za unapređenje interesā zemlje.Grčka crkva uvijek je pružala zaštitu izraelitskojzajednici u Grčkoj i nadahnjivala grčkinarod duhom tolerancije i plemenitosti u pitanjimavjere. Izraelitska zajednica stare Grčkepredstavlja zanemarivu manjinu bez ikakvepolitičke ili kulturne moći.[...] Nametanje ovih mjera protiv grčkih Izraelitau staroj Grčkoj povrijedilo bi osjećaje narodačija je duša upila velike tradicije grčkogduha...Enepekidis, str. 50–51Kako je predsjednik grčke vlade objasniosvoj zahtjev? Zašto nije izravnorekao da je holokaust velika nepravda izločin? Je li preuzeo neki rizik pišući ovopismo? Što bi ti učinila/učinio na predsjednikovumjestu?IV–6. Memorandum skupine bugarskih brijačai frizera upućen ministrima – u vezi saZakonom o zaštiti nacije11. studenoga 1940.Poštovana gospodo,Danas, kada proživljavamo teške dane koji zahtijevajujedinstvo cijele bugarske nacije, donosese određene odluke protiv Židova, kojene samo da se protive volji bugarskog naroda,nego su i opasne po njega. Riječ je o odlucida se donese Zakon o zaštiti nacije. Ne znamohoćete li poslušati naš pravedni glas, kojipotječe iz klase koja je dala najviše sredstavai žrtava za dobrobit našeg naroda. Danas miradimo zajedno s našim zemljacima Židovimai ako zatreba – poginut ćemo zajedno nabojnom polju, kao što su to činili naši i njihoviočevi. Mi u njima ne vidimo ništa loše, ali vi ihhoćete otkinuti od našega tijela lišavajući ihsvih njihovih prava. Ako je cilj da se kazne židovskiprofiteri, onda valja kazniti i naše.Борбата на българския народ в защита и за спасяванена блъгарските евреи по време на Втората световнавойна, str. 49IV–5. George Enescu 57 pokušava zaštititiRome7. studenoga 1942.NOTAObaviješten sam da se i sâm George Enescuzaložio u prilog glazbenikā Cigana kod maršalaAntonescua, rekavši da će i on poći akonjegovi glazbenici budu upućeni u Bug.Minoritati etnoculturale. Marturii documentare Tiganii dinRomania (1919.–1944.), dok. 281Zašto je, po tvojem mišljenju, Enescuintervenirao u prilog Roma? Možeš lipogoditi njegove razloge?Postoji li sličan dokument u tvojoj zemlji?Da si ti bio/bila jedan od bugarskihbrijača u ono vrijeme, bi li potpisao/potpisala njihov memorandum?IV–7. Turska pomoć i potpora GrčkojZahvala iz GrčkeSpomenut ću prijevode pisama zahvalnosti,koje sam primio kao odgovor na svoje naporei na nastojanja komisije ustanovljene pod mojimpredsjedništvom u našem ministarstvu,da se narodu Grčke i Egejskih otoka, koji jegurnut u stanje gladovanja pod okupacijomza vrijeme Drugoga svjetskog rata, pošaljepotpora u hrani:57 George Enescu, (1881. - 1955.) bio je najveći rumunjski glazbenik i jedan od najdarovitijih glazbenika dvadesetog stoljeća: velikiviolinist i skladatelj, istaknuti dirigent, uspješan pijanist, sposoban čelist i slavan učitelj violine.111

LJUDSKA SOLIDARNOSTPismo gradonačelnika AteneLjubazno Vas molim da primite ovaj albumgrada Atene. Darujem Vam ga kao malen darza Vašu višestruku pomoć u strašnim vremenimaza Grčku i narod Grčke.Pismo guvernera HiosaS radošću sam od gospodina Courvoisiera,predstavnika Crvenog križa i prijatelja našezemlje, primio obavijest o svim detaljima uvezi s Vašom pomoći u slanju brašna Crvenomkrižu na Hiosu.Dopustite mi da, kao guverner ove regije, izrazimsvoje oduševljenje i zahvalnost za Vašuljubaznu pomoć napaćenom narodu malogotoka Hiosa.Također, ljubazno Vas molim da primite zahvalnostsvekolike Grčke i grčke vlade za slanjepomoći sa susjednih obala na naše obale.Veoma smo dirnuti kad vidimo brod Lav (Arslan)s turskom nacionalnom zastavom kakouplovljava u našu luku.Tijekom svojega povijesnog života naši su narodigodinama živjeli zajedno. Sačuvali smoblisko prijateljstvo i cijenimo uspomene navašu naciju iz tog doba suradnje. Jer turska jenacija u vrijeme mira i u vrijeme rata, kad godsmo se susretali, uvijek na nas gledala kao nabraću, prijatelje i voljene rođake. Tijekom ovesurove i strašne nestašice kroz koju smo prošli,vi ste nam pružili ruku; potvrdili ste naše mišljenjeo plemenitoj turskoj naciji.Ljubazno Vas molim da primite ovaj mali dars Hiosa, koji Vam predajem posredovanjemgospodina Courvoisiera.Erkin, str. 130–31Erkin je bio službenik turskog Ministarstvavanjskih poslova u vrijemeDrugoga svjetskog rata. U ovom izvještajuiz prve ruke on govori o turskoj pomoći ipotpori pruženoj različitim dijelovima Grčke,uključujući i egejske otoke koji su patilizbog pomanjkanja hrane. Ovo su pisma zahvalnostigrčkih vlasti.Što znaš o povijesti grčko-turskih odnosa?Potvrđuju li ovi izvori stereotipeo mržnji između dviju nacija?IV–8. Svjedočanstvo umirovljenog veleposlanikaNecdeta Kenta u vezi s njegovimspašavanjem turskih Židova u Marseilleu uFrancuskojJedne večeri turski Židov iz Izmira, po imenuSidi Iskan, koji je radio u konzulatu kao činovniki prevoditelj, došao je vrlo uzbuđen u mojukuću. Rekao mi je da su Nijemci skupili okoosamdeset Židova i odveli ih na željezničkupostaju, u namjeri da ih ukrcaju u stočne vagonei prebace u Njemačku. (...) Odmah samga pokušao smiriti, a potom sam uzeo najbržeraspoloživo vozilo i odvezao se do željezničkogkolodvora Saint Charles u Marseilleu. Prizorkoji sam tamo zatekao bio je nevjerojatan.Došao sam do stočnih vagona, punih uplakanihi ridajućih ljudi. Tuga i gnjev izbrisali su sveostalo iz moje svijesti. (...)Kada je časnik Gestapoa, nadležan za željezničkupostaju, čuo da sam tu, došao je domene i na vrlo oštar način upitao što mi treba.S onoliko ljubaznosti koliko sam se mogaonatjerati pokazati, rekao sam mu da su ti ljuditurski državljani, da je njihovo uhićenje pogreškai da se ona mora ispraviti tako što ćeoni odmah biti pušteni. Časnik Gestapoa rekaoje da on izvršava zapovijed koju je dobio,i da ti ljudi nisu Turci nego Židovi. Shvatio samda prijetnjama koje se ne mogu ostvariti ništane bih postigao, vratio sam se Sidiju Iskanui rekao: Dođite, i mi ćemo se ukrcati na vlak.Gurnuo sam u stranu njemačkog vojnika kojimi je pokušao prepriječiti put i zajedno sa SidijemIskanom popeo sam se u vagon. Sadaje na njemačkog časnika došao red da viče ičak moli. Nisam slušao što mi govori i dok jebacao molećive poglede prema nama, vlak sepočeo kretati. To je bilo vrlo davno, i ne sjećamse baš najbolje, ali se sjećam da je vlakstao kad smo došli ili u Arles, ili u Nimes. Ne-112

DRUGI SVJETSKI RATkoliko njemačkih časnika popelo se u vagoni smjesta došlo do mene. Primio sam ih vrlohladno, čak ih nisam ni pozdravio. Rekli su mida je u pitanju pogreška, da je vlak krenuonakon što sam se ja ukrcao, da će odgovornaosoba biti kažnjena, i čim se iskrcam, mogu sevratiti u Marseille vozilom koje će mi biti osigurano.Rekao sam im da nije u pitanju nikakvapogreška, da je više od osamdeset turskihdržavljana utovareno u stočni vagon zato štosu Židovi, a budući sam ja građanin te nacije ipredstavnik vlade koja smatra da vjerska uvjerenjane smiju biti razlog za takvo postupanje,nema govora o tome da ih ostavim same i dasam stoga ovdje. Časnici su rekli da će sve počinjenepogreške biti ispravljene i pitali su jesuli svi koji su u vagonu turski građani. Svi ljudioko mene, žene, muškarci i djeca stajali su skamenjenidok su gledali kako se odvija igra ukojoj je ulog njihov život. Najvjerojatnije zbogmojega odbijanja da učinim kompromis, kao izbog zapovijedi primljene od nacističkog časnika,svi smo zajedno sišli s vlaka. (...) Nikadaneću zaboraviti što se dalje događalo. Spašeniljudi grlili su nas i rukovali se s nama, s izrazomzahvalnosti u očima. (...)Shaw, str. 342–344Komentiraj kako je veleposlanik riješiosituaciju. Je li ugrozio svoj život nastojećispasiti ove ljude?Što bi ti učinila/učinio da si bila/bio na njegovumjestu?IV–9. Iz dnevnika bugarskog vojnika uZapadnoj Trakiji – grčkom području podbugarskom okupacijomDvadeset trećeg svibnja 1941. otišli smo uKsanti da bismo sudjelovali na paradi.Stanje je ovdje bilo isto kao u Gyumyurdjini(Komotini). Gdje god da je vojnički logor, tu suuvijek djeca, stari muškarci i žene, koji dolazes tanjurima u rukama. Mi nemamo ni mnogohrane, niti je ona raznovrsna, ali uvijek smo ustanju dati nešto graha ili vojničke juhe da nahranimogladne ljude.U podne se mnogo djece skupilo oko skladišta.Današnji ručak bio je poseban, gladni sumogli uzeti i drugi obrok, a mnogi vojnici dalisu svoj obrok djeci. Popeo sam se na drugi katskladišta i otvorio prozor. Oči su mi se zaustavilena mladoj ženi, možda još djevojci, odjevenoju crno. Stajala je na susjednom uglu igledala djecu koja su pažljivo koračala da neproliju juhu koju su nosila u posudama.Nije mi bilo teško pogoditi zašto je žena bilau crnini. Sigurno je netko koga je voljela umrou ratu, otac, brat, muž ili voljeni. Ali, što je čekalatamo na uglu? Možda je i ona bila gladna,možda je i ona željela komad kruha?Iznenada, kao da je odlučila da ne obraćapažnju ni na kakve prepreke, žena je krenulaprema ogradi. Nekoliko momaka iz naše četestajalo je u dvorištu kraj metalne ograde. Ženaje prošla kraj njih i čuo sam njezine stidljive riječi:“Kirie (Gospodine), kruha...”Bila je na rubu suza i naši su momci to shvatili.Jedan od njih uvukao je ruku u vojničku torbui dao joj cijeli vojnički kruh. Taj je vjerojatnotrebao biti prodan na crnoj burzi, gdje se zakruh moglo dobiti sve: od obezvrijeđenih grčkihdrahmi do prstenja i narukvica.Žena je već odlazila kad je zapovjednički glaszaustavio:“Achtung! Halt!”Dobri 58 i Elena Djurov, str. 159–160Možeš li predvidjeti kako je završioovaj događaj?58 Djurov, Dobri (1916. - 2002.) – zapovjednik gerilske brigade, general armije, ministar obrane.113

LJUDSKA SOLIDARNOSTIV–10. Stojan Petrov Čomakov, bugarski ministarskiopunomoćenik u Bukureštu, pričasmiješnu i dirljivu priču o odnosima izmeđurumunjskih vojnika, ruskih ratnih zarobljenikai bugarske zajednice u Rumunjskoj uvrijeme Drugoga svjetskog rataNekoliko mjeseci nakon što je Rumunjska ušlau rat, broj ljudi koji su u crkvi bili na misi jednese nedjelje iznenada povećao kada je stiglaskupina ruskih ratnih zarobljenika koje je vodiorumunjski vojnik. On je, kako i treba, nosiopušku s bajunetom na vrhu. [...] Uspravioje pušku pokraj drveta i, kao što je zajedničkosvim vojnicima, nastojao je privući pozornostsluškinje koja je na balkonu prašila tepih, očiglednomnogo duže no što je bilo potrebno.Vojnik je, čini se, bio zadovoljan razvojem stvarii procijenio je da su mu izgledi za uspjeh sasvimdobri, jer je, umjesto da skupi povjerenemu zarobljenike i da ih vrati u logor, dopustioda se pomiješaju sa župljanima i s njima stupeu razgovor.Ubrzo je postalo jasno da postoje uzajamnesimpatije i rezultat je bio da su ljudi počeliskupljati novac za zarobljenike i dali im priličnukoličinu cigareta. Očigledno, susret je biouspješan za sve njegove sudionike, uključujućivojnika i djevojku, jer je iduće nedjelje dvostrukoveći broj zarobljenika došao u crkvu.Doveo ih je isti vojnik, samo je ovoga putaobukao novu odoru i svježe se obrijao. I djevojkaje obukla novu bluzu i brižljivo je četkalaodjeću na balkonu. Još jednom je skupljen novacza sirote ratne zarobljenike prije no što ihje njihov čuvar, koji je gotovo zaboravio svojupušku jer je bio zaposlen slanjem poljubacadjevojci pocrvenjelih obraza, vratio u logor.Napokon je postalo jasno da će naši posjetiteljipočeti dolaziti u četama, ili čak bataljunima.Crkveni savjet morao je, na žalost, zamoliti rumunjskevlasti da ograniče broj novih posjetiteljacrkve i da naglase kako samo polovicanjih mogu biti pušači.S. Petrov Čomakov, str. 346–347Zašto rat ne mijenja obične ljudskeosjećaje? Igra li nacionalnost ikakvuulogu u ovom događaju?IV–11. Grčki Židov opisuje kako su pravoslavniGrci pomagali njegovoj obitelji uvrijeme njemačke okupacijeUsprkos prijetnjama zatvorom, mnogi nežidoviskrivali su svoje prijatelje Židove u svojimstanovima ili su im pomagali u bijegu. AlfredCohen, atenski odvjetnik, bilježi spontanupotporu prijatelja i susjeda: “Nikad neću zaboravitistrah koji smo osjećali one noći kad samsakrio svoju mnogobrojnu obitelj u jednoj odtih kuća i kad je objavljeno da su Nijemci izdalizapovijed prema kojoj će svaki Židov uhvaćenu skrivanju biti strijeljan, dok će oni koji gaskrivaju biti poslani u koncentracijski logor.Tada je jedan od nas rekao da nije u redu štoostajemo u toj kući i dovodimo u opasnost životi mir ljudi u godinama, čak i žena. Njihovje odgovor bio: ’Ne, vi morate ostati. Zašto binaši životi bili vredniji od vaših?”’Mazower, str. 287–288Postoji li sličan primjer iz tvoje zemlje?Što bi ti učinio/učinila u takvoj situaciji?IV–12. Humani postupak rumunjskog službenikaprema ŽidovimaJa sam prvi narednik Prisăcaru Gheorghe, načelnikokruga Băcani, koji uključuje i područjeu kojem se trenutno nalazite. I uime ovogokruga želim vam reći – dobro došli! Znamkakva previranja muče vaše duše i kakav jebol u vašim srcima pri pomisli da ste u ovimratnim danima odvojeni od onih koje volite.Znam sve vaše patnje. I savjetujem vam da sene obeshrabrite, jer bez obzira na to kako semolimo, svi mi imamo istog Boga i nitko nasnije pitao hoćemo li se roditi kao Rumunji, Židovi,Turci ili Bugari. Svi smo mi ljudska bića114

DRUGI SVJETSKI RATi želim vas uvjeriti da će ova vremena proći,da će isto tako proći i ludilo koje danas postojiu ljudskim umovima. Svi ćete se vratiti svojimkućama i svojim obiteljima i misliti o ovim danimakao o ružnim uspomenama. Poduzet ćumjere smještaja za vas kod ljudi u selu, jer nemožete spavati na zemlji; također ću poduzetimjere kako biste, dok ste na teritoriju mojegaokruga, mogli održavati vezu sa svojima kodkuće. (...)Poslije ovoga neočekivanog govora, saslušaoje sve naše primjedbe. Ohrabren takvim njegovimnastupom, ispričao sam mu o nehumanomponašanju policije u Huşiju, koja je nasdvanaestoricu, sam pravedni Bog zna zbogkojih aktivnosti, označila kao “osumnjičene zakomunizam”, a znajući običaje onog vremena,čovjeku je bilo jasno što nakon toga možeočekivati. Obećao mi je da će tijekom našegboravka kroz dva–tri tjedna na njegovu teritorijuta kategorizacija nestati.Valja razumjeti da je ovo divno ponašanje odmahproizvelo očekivani učinak, pa su i vlasti istanovnici u mjestu Bogdana postupali s namakao prava braća. Smješteni smo u kuće, dobilismo hranu, žene su oprale i zakrpale našerublje, i kad smo nakon nekoliko dana dobilizapovijed da napustimo Bogdanu, svi smo bilitužni. Seljaci su nas otpratili do odredišnogsela Băcanija i odvezli našu prtljagu, odbivšibilo kakvu naknadu za tu uslugu.Istoria României în texte, str. 339–340Ovaj odlomak pokazuje da deportacijaŽidova, u kontekstu antisemitskepolitike koju je vodila Antonescuovavlada 59 , nije nužno imala za posljedicunestanak ljudskih osjećaja kod svih službenika,kadrova vojske ili žandarmerije.Postoje mnogi primjeri u kojima su službenicipokazali humano ponašanje premažrtvama rumunjske državne politike. SkupinaŽidova okupljena je u dvorištu policijskepostaje i odvedena iz Huşija. Nakontri dana hoda, stigli su u okrug Tutova (20.– 21. lipnja 1941.), gdje su predani načelnikužandarmerijskog okruga, koji im se obrationavedenim govorom.Je li Gheorghe Prisacaru preuzeo ikakavrizik pomažući deportiranim Židovima?Što mu se moglo dogoditi da su njegovinadređeni saznali što je učinio? Kakobi se ti ponašala/ponašao na njegovu mjestu?Misliš li da je mogao učiniti više?IV–13. Bugarski diplomat Ivan D. Stančovpriča kako ga je njemački časnik spasio odGestapoa u BugarskojUjutro me je probudio neočekivani posjetilac:krupan njemački časnik kopnenih postrojbi.Pozdravio me je i rekao da ga je poslao“Herr Major” sa sljedećom porukom: “Moratesmjesta napustiti Sofiju. Smeđi su vas – takosu nazivani pripadnici Gestapoa, zbog svojihsmeđih uniformi – krenuli uhititi.” Pitao samga zbog čega je njegov “major”, koji je, znaosam, bio pripadnik vojne obavještajne službeu Bugarskoj, toliko zabrinut za mene.“Weil Sie doch ein Offizier und ein Herr sind!“(Zato što ste časnik i gospodin), odgovorio ječovjek, bodro salutirao i nestao.Uhvatio sam prvi vlak za Varnu, i dok sam putovao,razmišljao sam o tome koliko je za nasdobro što između Wermachta i nacista postojitoliko neprijateljstvo... Poslije mi je vratarrekao da je jedan sat nakon mojega odlaskadošla i tražila me „skupina Nijemaca‘.Stančov, str. 17259 Antonescuova vlada deportirala je Židove, uglavnom iz Bukovine i Besarabije, preko Dnjestra (izvan ratnog rumunjskog teritorija),gdje je organizirala nekoliko deportacijskih logora. U rujnu 1942. vlada je počela vraćati deportirane Židove natrag, a u sljedećem razdobljunastojala je podržati njihovu emigraciju u Palestinu. General Antonescu smatrao je da židovsko stanovništvo mora biti uklonjenos rumunjskog teritorija, ali to nije moralo uključiti fizičko uništenje; stoga je emigracija izgledala kao pravo rješenje.115

LJUDSKA SOLIDARNOSTJe li nužno i valjano “Nijemce” uvijekizjednačavati s “neprijateljem”? Zaštosu jedni Nijemci radili protiv drugih Nijemaca?Kakav argument je imao njemačkičasnik kada je odlučio pomoći Stančovu?Sl. 47. Turski Židovi stoje ispred turskogkonzulata u Parizu 1943. godine, kako bidobili putovnice i vize da bi se mogli vratitiu TurskuIV–14. Alfonz Baron, povjerenik tvornicebombona i čokolade “Union”, Ravnateljstvuustaškog redarstva 9. srpnja 1941.Danas je odvedena Židovka Draga Gerber stanujućaIvkančeva 7/III. Rečena Draga Gerbervrši u ovom poduzeću službu blagajnice.Ona se nalazi u otkazu, pa je imala ovih danapredati blagajnu, čim se vrati sa dopusta jednačinovnica, i tada je trebala napustiti poduzeće.Kako je Draga Gerber odvedena iz stanaposlije naših uredovnih sati nije dospjela nitida preda ključeve od blagajne niti da predasamu blagajnu. Postoji opasnost da će se ključevinegdje zametnuti a bit će i neprilike akosutra, kad dođu stranke, ne budemo mogliotvoriti blagajnu.Stoga molim da se omogući da Draga Gerberšto prije preda u poduzeću ključeve u blagajnu.Goldstein, str. 370Što je Baron htio postići pišući i šaljućiovo pismo? Je li on, po tvojem mišljenju,doista želio oslobađanje zatvorenicezbog razloga koje je naveo? Je li to moždabila varka (ili jednostavno pokušaj), s obziromna to da vlasti NDH ne bi ni uzele urazmatranje druge razloge? Zašto Baron ozatvorenici koju želi (bar privremeno) osloboditipiše s prezirom?Sl. 48. Tajna partizanska bolnica “Franja”pokraj Cerkna u SlovenijiŽidovi iz Osmanskog Carstva i Turske Republike116

DRUGI SVJETSKI RATIlegalna medicinska služba u okviruOsvobodilne fronte – vjerojatnonajhumanija misija u vrijeme rata – bila jevrlo dobro organizirana usprkos iznimnoteškim uvjetima. U siječnju 1945. imala je281 tajnu i šest legalnih bolnica (još 62 uizgradnji), s ukupno 2260 kreveta. Za vrijemerata 11 321 ranjenik i bolesnik dobio jemedicinsku njegu od 30 liječnika, 652 medicinskesestre i drugih medicinskih djelatnika;19 liječnika izgubilo je život.Ovo je pismo njemačkom vojnomzapovjedniku u Srbiji, generalu HeinrichuDankelmannu, u povodu vješanjatalaca na Terazijama, središnjem beogradskomtrgu, 17. kolovoza 1941., s upozorenjemda bi njega i njegovog pomoćnikamogla zadesiti ista sudbina.Misliš li da je ovo pismo bilo herojskičin? Objasni svoj stav.Sl. 49. Pismo jednoga anonimnog Beograđaninanjemačkom vojnom zapovjedniku uSrbijiIstorijski arhiv Beograda, Uprava Grada Beograd, SP III–48,k 157/15, 25. rujna 1941.Opća pitanja za poglavlje IV.Jesu li, po tvojem mišljenju, humanizam i solidarnost neka vrst povlastice izdvojenih velikodušnihi hrabrih pojedinaca, ili je svatko sposoban za to? Je li moguće da ista osoba u jednojsituaciji postupa kao ratni zločinac, a u drugoj kao plemeniti humanitarac? Objasni svoj stav.Imajući u vidu da se ljudi često žele prikazati kao bolje osobe no što doista jesu, koliko su pouzdanineki od izvora (memoari)?117

PETO POGLAVLJE:PosljediceDrugi svjetski rat, kao najveći sukob u povijesti čovječanstva, ostavio je brojne neizbrisive, dubokourezane tragove. Dio ratnih posljedica nastojali smo približiti izvorima koji slijede – počevši od brojaranjenih i ubijenih, preko prisilnih migracija stanovništva za vrijeme i poslije rata, do naznaka političkihpromjena u većini zemalja u ovoj regiji.Zbog ograničenog prostora, neke su posljedice rata samo periferno dotaknute, ili nisu čak ni spomenute.To je slučaj s promjenama etničke strukture stanovništva, ratnim razaranjima i poslijeratnomobnovom, kažnjavanjem kolaboracionista nakon rata, poslijeratnim političkim promjenama i s građanskimratom u Grčkoj.118

DRUGI SVJETSKI RATV a. Ratni gubici, žrtve rataV–1. Enver Hoxha na mirovnoj konferenciji uParizu o žrtvama i materijalnoj šteti u AlbanijiŽrtve našeg naroda bile su vrlo velike. Od jednogmilijuna stanovnika ubijeno je 28 000, ranjenoje 12 600, a 10 000 političkih zarobljenikazatvoreno je u Italiji i Njemačkoj; 35 000 jeodvedeno na prinudni rad; od 2500 gradova isela u Albaniji 850 je razoreno ili sravnjeno sazemljom; sve komunikacije, sve luke, rudnici ielektrična postrojenja uništeni su; opljačkanisu naša poljoprivreda i stoka, a propalo je cijelonaše nacionalno gospodarstvo. Na drugojstrani, neprijatelj je pretrpio sljedeće gubitke:ubijeno je, ranjeno ili zarobljeno 53 639 Talijanai Nijemaca, a oko 100 tenkova i oklopnihkola je onesposobljeno; 1334 artiljerijska oružjai topova, 1934 kamiona i 2855 strojnica oduzetoje i uništeno, da ne spominjemo uništeneili oduzete puške, municiju i spremišta.O’Donnel, str. 13Sl. 50. 17. studenoga 1944.Epopeja e Luftës Antifashiste Nacionalçlirimtare e PopullitShqiptar, 1939–1944.Je li ovaj izvor sasvim pouzdan? Objasnisvoj stav.Ova slika Bukurosha Sejdinija slavi uspomenui prikazuje kako su partizanioslobodili albanski glavni grad Tiranu.Tablice1. Broj ubijenih u Jugoslaviji – prema nacionalnostiNacionalnost Kočović (1985.) Žerjavić (1989.)Srbi 487 000 530 000Crnogorci 50 000 20 000Hrvati 207 000 192 000Muslimani 86 000 103 000Slovenci 32 000 42 000Makedonci 7000 6000Ostali 145 000 134 000Ukupno 1 014 000 1 027 000Žerjavić, str. 14, 57119

POSLJEDICEPrvu procjenu broja žrtava iz Drugogasvjetskog rata u Jugoslaviji dala je Komisijaza reparacije, koju je osnovala jugoslavenskavlada. Autor te procjene, student matematike(!) Vladeta Vučković dobio je rok oddva tjedna za ispunjenje tako teške zadaće,uz naputak da “broj mora biti značajan i znanstveno-statističkiutemeljen”. Njegova procjenademografskih gubitaka (koja je uključivalaubijene u ratu, pad nataliteta uslijed rata i iseljavanje)bila je 1,7 milijuna, no u završnoj recenzijinjegova rukopisa tom su brojkom označenežrtve, dakle poginuli u ratu.Gornja tablica temelji se na novijim procjenamaBogoljuba Kočovića i Vladimira Žerjavića(dakle, jednoga srpskog i jednoga hrvatskogautora). Točnost ovih brojki još se provjerava.Primjerice, Slovenski institut za suvremenupovijest radi na istraživačkom projektu kojiveć pokazuje da je broj slovenskih žrtava pretjeranonizak. Autori (T. Tominšek, M. Šorn iD. Dubaja) već su identificirali imena 87 000žrtava.2. Grčki gubici za vrijeme Drugog svjetskog rataGubici Predratni brojevi Gubici u %Ljudski gubiciSmrti (1940. – 1944.) 475 000 7 335 000 6,5Materijalni gubiciŽivotinje za rad 855 000 2 005 000 42,6Ovce, svinje, perad 12 305 000 24 840 000 49,5Šume 5000 km2 19 180 km2 25,0Vozila (putnička, kamioni, autobusi) 11 300 17 200 65,7Cestovni mostovi (dužina više od 6 m) 90,0Željeznica (lokomotive, vagoni itd.) 6 080 6502 93,5Željeznički mostovi (više od 10 m) 96 96 100,0Zgrade 401 000 1 730 000 23,2Trgovački brodovi (do travnja 1945.) 434 583 74,53. Gubici grčke trgovačke flote za vrijeme Drugoga svjetskog rata 60„Αι Θυσίαι της Ελλάδος στο Δεύτερο Παγκόσμιο Πολεμο“,Ministarstvo obnove, Atena 1946. (Istoria, sv. 6, str. 63)Grčka flota 1. rujna Grčki brodovi izgubljeni1939.do 2. rujna 1945.Gubici u postocimabruto tonažabruto tonažateretni brodovi 500 1 766 352putnički brodovi 55 49 995oceanski brodovi 1 16 690razno 21 3 997ukupno 577 1 837 034 432 1 346 520 74,8 % 73,3 %brodovi na jedra i naftu 713 55 057 551 52 634 77,3 % 95,4 %ukupno 1 290 1 892 091 983 1 39915460*Podatke prikupio Hristos E. Ntounias (Christos E. Ntounias).120

DRUGI SVJETSKI RATPočetkom rata grčka trgovačka flotabila je deveta po veličini u svijetu, takoda je njezina puna uključenost na strani saveznikaod početka rata (čak i prije 28. listopada1940.) bila važan čimbenik.Među svim mornaricama, grčka trgovačkamornarica izgubila je najviši postotak svojebruto tonaže: poslije nje dolazi Velika Britanijas 54 posto bruto tonaže izgubljene u sukobima.V b. Migracije za vrijeme i poslije rataV–2. Fragment iz izvještaja saveznog službenikaministarstva unutarnjih poslovaNjemačke, upućenog čelniku civilne upraveDonje Štajerske, od 30. svibnja 1941. o masovnimpreseljenjima Slovenaca 61Najteži problem koji treba riješiti u Donjoj Štajerskojjest da se donjoštajersko nacionalnotijelo očisti od stranog slavenskog elementa,koji se ne može podvrgnuti procesu germanizacije.Ako ponovna germanizacija Donje Štajerskeuopće ima izgleda na uspjeh, i ako ovajjugoistočni kraj treba postati pouzdanom granicomnaspram uvijek burnog Balkana, ondalokalno stanovništvo mora biti oslobođeno odsvakog sastojka koji potkopava germanizacijubilo rasno ili po ponašanju. Zadatak Štajerskedomoljubne udruge može uspjeti samo akoje teren adekvatno očišćen. Stoga se planiradeportacija (preseljenje) stanovništva, koja ćebiti izvedena u četiri faze, i to na način koji sepokazao uspješnim u sličnim aktivnostima nadrugim ponovno osvojenim teritorijima Reicha(posebice na istoku).Povijesne pretpostavke ovih mjera više sunego očevidne. Jasan pogled na zbiljske potrebetreba ostaviti po strani sve odveć humaneosjećaje, koji su također svojstveni njemačkojnaravi, osobito ako se uzmu u obzirnemilosrdna destruktivna sukobljavanja kojimaje njemačka nacionalnost bila izloženaovdje, u Donjoj Štajerskoj, od onih koji sadatrebaju otići. Deportacije u Srbiju i dijelom uHrvatsku bit će izvedene vlakovima s po oko1000 osoba. Početak i trajanje akcije (u ovomtrenutku planiraju se jedan ili dva vlaka dnevno)još nisu određeni.Ferenc, str. 43Što je cilj planirane deportacije (preseljenja)stanovništva? Saznaj koje subile posljedice ovoga plana.V–3. Izvještaj visokog predstavnika za Ljubljanskuprovinciju, od 24. kolovoza 1942., oprogramu aktivnosti u regijiU vezi s povjerljivim dokumentom br. 1362/2,datiranim 16. kolovoza, uzimam slobodu datinacrt programa aktivnosti koje namjeravamsprovesti u ovoj provinciji. (...)1. Problem slovenskog stanovništva može seriješiti na tri načina:a. njegovim uništenjemb. njegovim preseljenjemc. uklanjanjem opozicijskih elemenata, što bise moglo provesti ostvarivanjem teške, premdapravedne politike homogenizacije, s ciljempostavljanja temelja za korisnu i pravednu suradnju.To bi nam dalo mogućnost za asimilaciju,koju je moguće postići samo tijekom vremena.Zato moramo odlučiti koji put želimoizabrati.2. Za masovna preseljenja stanovništva moratćemo slijediti unaprijed pripremljene programe,koje će trebati provesti unutar cijele pokrajine.Bolje bi bilo organizirati radne, umje-61 Njemačka je, između dvaju svjetskih ratova, smatrala slovenski teritorij njemačkim i nakon okupacije htjela ga je formalno pripojitiNjemačkoj, kao južnu granicu Reicha. To se trebalo dogoditi u razdoblju od šest mjeseci (do kraja 1941.). Slovenci su trebali bitideportirani ili germanizirani, a zemlja naseljena Nijemcima.121

POSLJEDICEsto internacijskih logora u kojima ljudi ne radeništa, nego se samo dosađuju.3. U svrhu zamjene slovenskog stanovništvaTalijanima treba utvrditi sljedeće:a. kamo će slovensko stanovništvo biti preseljeno;b. gdje će se naći odgovarajuće talijansko stanovništvo,u slučaju čega valja imati u vidu dasu ljudi iz sjevernih i središnjih regija najpogodnijiza naseljavanje na slovenskim teritorijima;c. ako se područje uzduž granice ima posvetalijanizirati, tada treba odrediti njezinu širinu(20 do 30 km);d. ako cjelokupno slovensko stanovništvo trebapreseliti, proces treba početi u područjimaduž granice, gdje Slovenci žive pod Italijom.Moje je mišljenje da bi potpuno, pa čak i djelomičnopreseljenje slovenskog stanovništvabilo teško moguće tijekom rata.Ferenc, str. 73–74Dok je talijanska “meka” okupacijabila neuspješna, vojne i civilne vlastisu, slijedeći Mussolinijeve instrukcije, poduzeleiste mjere kao i Nijemci u njihovoj okupacijskojzoni: strijeljanje talaca i masovnapogubljenja uhvaćenih partizana, ilegalnihaktivista Osvobodilne fronte, stanovnikamjesta osumnjičenih za vezu s oslobodilačkimpokretom, ali i potpuno nevinih ljudi.(U cijelom razdoblju talijanske okupacijeLjubljanske provincije, talijanske oružanesnage strijeljale su najmanje 416 pojedinacai 238 skupina s 1153 osoba, u ukupnombroju 1569 osoba, ne uzimajući u obzir onekoje je osudio vojni sud u Ljubljani, kao nimasovna preseljenja). Krajnji cilj bio je dase slovenski nacionalni teritorij “očisti” i pripremiza naseljavanje talijanskim stanovništvomposlije rata.Što su sličnosti, a što razlike izmeđunjemačkoga i talijanskoga plana (usporediovaj izvor s prethodnim)?Sl. 51. Izbjeglice iz Bosne u Srbiji 1941.Milošević, Izbjeglice i preseljenici, str. 246Više od 400 000 srpskih izbjeglicasa svih područja Jugoslavije našlo jeutočište na teritoriju okupirane Srbije.V–4. Progon njemačke manjine u Rumunjskojposlije rata1. Internaciji podliježu svi muškarci između 17i 45 godina.2. Također i sve žene između 18 i 30 godina.3. Nema izuzetaka iz gore spomenutih kategorija,osim ako je riječ o ženama s djecommlađom od godinu dana i osobama koje pateod bolesti koja ih onesposobljava za rad. (...)6. Svi oni koji podliježu pravilima o internacijimoraju biti izručeni odgovarajućoj žandarmerijskojpostrojbi koja će ih dovesti do mjestaprikupljanja, koje su prethodno odredili policijai žandarmerijske vlasti; treba napomenutida mjesta za prikupljanje moraju biti smještenakraj željezničke postaje.7. Hranu za one koji podliježu internaciji moraju,do mjesta okupljanja, osigurati oni sami;od toga trenutka nadalje, hranu će im osiguratirumunjske vlasti (žandari i policija) za dvado šest dana, za koje vrijeme moraju dobitibarem jedan topli obrok dnevno.Deportarea etnicilor germani din România în Uniunea Sovietică(1945), str. 38–39122

DRUGI SVJETSKI RATOkupacija Crvene armije nad Rumunjskomvodila je progon njemačkemanjine u Rumunjskoj. Mnogi etnički Nijemcipreseljeni su u SSSR. Ovaj dokumentbr. 32.475–S, koji je izdao glavni upraviteljpolicije, sadrži specifikaciju u vezi s internacijometničkih Nijemaca (3. siječnja 1945.).Je li sovjetska okupacija donijela Rumunjskojslobodu i demokraciju?Smatraš li da je normalno preseljavati ljudesamo na temelju njihova etničkog podrijetla?Jesu li svi oni koji su bili preseljavani bilii krivi? Je li ikoga zanimalo razdvajanje krivaca,koji su trebali biti kažnjeni, od ostalih?Je li ti poznat ijedan drugi primjer “kolektivnekrivnje” iz povijesti 20. stoljeća?V–5. Osobna zabilješka britanskog premijeraWinstona Churchilla namijenjena britanskomministru vanjskih poslova o preseljenjimarumunjskih građana njemačkogpodrijetla u Rusiju (19. siječnja 1945.)Osobna zabilješka PremijeraDowning Street 10Whitehall19. L 1945.Serijski br. M 91/5MINISTRU VANJSKIH POSLOVAČini mi se da zauzimamo vrlo aktivan stav protivpreseljavanja Austrijanaca, Saksonaca i drugihnjemačkih ili kvazi-njemačkih elemenata izRumunjske u Rusiju u radne svrhe. Uzme li seu obzir sve što je Rusija propatila, kao i planiraninapadi Rumunjske na Rusiju, golema vojskakoju Rusija u ovom trenutku koristi na bojištu,kao i užasni uvjeti u kojima žive ljudi u mnogimdijelovima Europe, ne razumijem zašto segovori da Rusija griješi zahtijevajući sto do stopedeset tisuća ljudi te vrste koji će tamo raditipod zemljom. Moramo također zapamtiti dasmo obećali sudbinu Rumunjske ostaviti u rukamaRusa. S obzirom na sve što se dogodilo,ne mogu smatrati pogrešnim što Rusi uzimajuRumunje, ma kojeg podrijetla oni bili, da radeza njih u njihovim rudnicima.19.1.1945.Deportarea etnicilor germani din România în UniuneaSovietică (1945), str. 31Ocijeni s moralnog stajališta stav WinstonaChurchilla. Poštuje li taj stavljudska prava koja promoviraju Ujedinjeninarodi?Sl. 52. Povratak slovenskih domobrana u lipnju 1945.123

POSLJEDICESlovenski domobrani osnovani su urujnu 1943. u Ljubljani kako bi se boriliprotiv Osvobodilne fronte. Organizirali su ihNijemci; njihovi članovi bili su uglavnom katolicii antikomunisti. Nijemci, koji nisu vjerovalidomobranima, zahtijevali su da njihovi članovipotvrde svoju lojalnost javnom prisegom,koja će biti položena na svečanosti na dan Hitlerovarođendana (20. travnja 1944.). Na krajurata, članovi Domovinske garde su se, zajednos njemačkom vojskom, povukli u Austriju,gdje su ih Britanci razoružali kao njemačkekolaboracioniste. U lipnju 1945. Britanci su ihvratili u Sloveniju. Između 7000 i 11 000 ljudiubijeno je na nekoliko mjesta u Sloveniji. Timasakri su do 1975. bili tajna za slovensku javnost.U 1980-im intelektualci su počeli otvorenoraspravljati o masovnim pogubljenjima,odgovornosti za njih i njihovim mučnim posljedicama.Poslije prvih demokratskih izbora1990., na Kočevskom rogu, gdje se nalazi najvećamasovna grobnica, održana je ceremonijapomirenja.V c. Promjene političkog sustavaV–6. Churchillova ponuda za sporazum o“postocima” 62Rumunjska Rusija 90%ostali 10%Grčka Velika Britanija 90%ostali 10%Jugoslavija 50/50Mađarska 50/50Bugarska Rusija 75% 90%ostali 25% 10%България – своенравният съюэник на Третия райх,Sofija 1992., str. 96Sl. 53. Atenjani slave dolazak britanske vojskeposlije oslobođenjaVide se britanska i američka zastavakako vise odmah pokraj grčke, zajednosa simbolima EAM-a i Komunističkepartije (KKE).V–7. Jačanje vlasti Narodnooslobodilačkogpokreta u Bosni i HercegoviniPrijedlog odluke o osnivanju Antifašističkogvijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovinekao najviše zakonodavne i izvršne vlastiFederativne Bosne i Hercegovine1. srpnja 1944.Član 1.Pozivajući se na slobodno izraženu volju narodau Bosni i Hercegovini 63 i u skladu s odlukamadonesenim na Drugom zasjedanjuAntifašističkog vijeća narodnog oslobođenjaJugoslavije u Jajcu 29. i 30. studenog 1943.,Antifašističko vijeće narodnog oslobođenjaBosne i Hercegovine proglašava sebe najvišimorganom državnog autoriteta u Bosni i Hercegovini,kao ravnopravnoj federalnoj jedinici uDemokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.Zgonjanin i dr. (ur.), str. 399Istoria, sv. 16, str. 10112462 Ponuda podnesena Staljinu 9. listopada 1944.63 U to vrijeme u Bosni i Hercegovini nisu bili provedeni demokratski izbori.

DRUGI SVJETSKI RATTijekom 1944. partizanske trupeučvrstile su svoj autoritet u cijelojJugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.U odlukama Antifašističkog vijeća narodnogoslobođenja Bosne i Hercegovinemožemo vidjeti kako se sustavno radilo natome da se ostvari komunistički monopolvlasti poslije rata.Što misliš o akcijama nove, partizanskevlasti, kakve su opisane gore? Je lipo tvojem mišljenju Horvat autocenzuriraosvoj dnevnik?Sl. 54. i Sl. 55.Partizani ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945.Komentiraj činjenicu da izvor spominje“slobodno izraženu volju naroda”,iako u Bosni i Hercegovini nisu provedenidemokratski izbori. Postoji li sličan primjeru tvojoj zemlji?V–8. U svibnju 1945. Josip Horvat, novinar ipovjesničar, promatra odlazak ustaša i dolazakpartizana u Zagreb8. – Šetao sam kroz Tuškanac. Putem sam sesmijao kao dijete – četiri godine i mjesec dananisi onuda smio prolaziti. Na toj sitnici osjetiosam da je došla sloboda, da ulazimo u nov život.Tako je čudno kod srca, mozgom čovjekne kapira da je nestalo straha. (...)9. – Gradom još prolazi pridošla vojska, svarazderana, ali sjajno naoružana, pravi borci. (...)A propos poderani i zamazani borci: kolika sulaž slikarske kompozicije ratnih scena – ratnicisu uvijek na njima čisti, dotjerani, počešljani iizbrijani – to više nije ni idealiziranje, ni stiliziranje– pusta glupost.14. – Loše spavao zbog silne vrućine. Bio umame i na šetnji. Pozvali me u HIBZ (Hrvatskiizdavački bibliografski zavod) ispuniti osobnepodatke. Tamo je raspoloženje uglavnom nujno.U HIBZ-u je postavljen kao komesar nekiučitelj, koji u stvari nema pojma. S Fricikom sevratio kući, gdje je došlo do par časaka panike,jer su nekakvi uniformirani ljudi odveli Cigu;ali incident se svršio sretno, pušten je nakonpola sata. Jedino je stradao neki njegov sanduks finim alatom.Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu, str. 229–331Muzej grada ZagrebaOpiši fotografiju: je li očevidno da fotografijapokazuje povijesni događaj?Zašto je glavni zagrebački trg prazan?Masovni skup na Trgu bana Jelačića, svibnja1945., nakon što su partizani preuzeli vlastGalerija Državnog arhiva, Zagreb125

POSLJEDICEZašto je glavni gradski trg bio prepunljudi nekoliko dana nakon što su partizaniušli u Zagreb? Što su bili mogući motivinjihova dolaska na masovni skup koji suorganizirale nove vlasti?Kako se odlučilo o presudama – natemelju stvarne krivnje ili nekih drugihkriterija? Je li na političkim vođama dadonose takve odluke, ili ih trebaju donositiodgovarajuće pravosudne ustanove?V–9. Fragment iz izvještaja o sastankuBugarske radničke partije (komunista) nakojem su osporene presude izrečene članovimabivšeg režima20. siječnja 1945.Dnevni red: Razmjena ideja i mišljenja o presudamau dvama procesima. (...)Ministar Minčo Nejčev: Drugovi narodni tužiteljirade na posve pogrešan način. Oni traženajteži zločin, a onda u odnosu na njega ostalezločine stupnjuju kao lakše. Oni hoće smrtnukaznu samo za one najodgovornije, a zaostale (koji nisu toliko krivi u usporedbi s prethodnima)hoće lakše presude. Oni ne tražedokaze koji bi bili dovoljni da dokažu postojanjeozbiljnog zločina koji mora biti kažnjensmrtnom kaznom, nego ih traže za druge, kojisu počinili teže zločine.Georgij Čankov: Naši tužitelji ne postupajuna način na koji to čine osobe kojima je staloda kazne tu kamarilu, nego kao oni koji stojeodvojeno od cijele borbe koju vode Bugari, isamo mjere krivnju. Naši tužitelji ne postupajukao ljudi koji traže makar i najmanje dokazekoji bi potvrdili da su ti kriminalci krivi...Trajčo Kostov: Nikako se ne možemo složiti snačinom postupanja naših drugova tužitelja.Ja predlažem: za regente – smrtna kazna, zasvu trojicu... Za savjetnike – Sevova i ostalu četvoricu– smrtna kazna... Za prvi kabinet Filova– jasno je – smrt. (...)Za drugi kabinet Filova: isto. (...)Provedeno.Христоматия по История на България 1944–1948,Sofija 1992., str. 484–485V–10. i V–11.Izvaci iz izvještaja ministra pravosuđa o brojuljudi koje je osudio Narodni sud BugarskeIz izvještaja dr Minča Nejčeva, ministra pravosuđa,Nacionalnom odboru Domovinske fronte:(...) Od 23. prosinca 1944. do 31. ožujka 1945.Narodni sud sudio je u 145 slučajeva sa 10907optuženih. Oni su osuđeni sljedećim kaznama:2680 – osuđeno na smrt; 1921 – doživotnakazna; 19 – 20 godina zatvora; 962 – 15 godinazatvora; 7272 – 10 godina; ostalih 3241 – manjeod 10 godina. Imovina gotovo svih osuđenikakonfiscirana je.Manov, str. 21Britanski memorandum u vezi sa suđenjimai izvršenjima presuda protiv takozvanihratnih zločinaca u oslobođenim i satelitskimzemljamaBritansko veleposlanstvo u Washingtonu, 31.ožujka 1945.(...) 2. Iako su pojedinci, kažnjeni smrtnomkaznom u nedavnim procesima u Bugarskoj,svrstani u “ratne zločince”, očevidno je, na temeljuoptužnica i drugih okolnosti u vezi sasuđenjima, da su ta suđenja zapravo politička.U tu svrhu donesen je i poseban zakon expost facto (retroaktivni zakon, op. ur.) i koristise prilika te se uklanjaju mnogi političari kojisu neprijateljski raspoloženi prema onima kojisu sada na vlasti.3. Takva čistka, iako izvedena djelomično, lakoće prouzročiti vakuum u političkom životu zemlje,time omogućavajući određenoj jednostranačkojvladi da preuzme vlast i ustanovidiktaturu.България – своенравният съюэник на Третия райх,Sofija 1992., str. 222–223126

DRUGI SVJETSKI RATAko znaš da broj osuđenih na smrt unürnberškim procesima iznosi nekolikodesetaka, a da je broj osuđenih u Japanučak i manji, kako objasniti velik broj smrtnihpresuda koje je donio Narodni sud u Bugarskoj?Kako je Britansko veleposlanstvo uWashingtonu komentiralo ova suđenja?Sl. 56. Topao doček makedonskih vojnih,političkih i državnih vođa u oslobođenomSkopju – glavnom gradu jugoslavenske Makedonije(13. studenoga 1944.)prolijevati krv. Od prvoga dana svoje vladavine.Sve se to odigravalo uz prešutnu suglasnost“bratuški – braće” (Rusa).Manov, str. 11–12Kako ovaj autor gleda na promjenurežima? Koja je uloga Crvene armijeu ovom događaju, na jednoj strani, i partizanai Domovinske fronte, na drugoj? Kakopobjednici to prikazuju?Sl. 57. Beograđani pozdravljaju bugarskuvojskuV–12. Fragment koji opisuje invaziju Crvenearmije na Bugarsku i preuzimanje vlasti odDomovinske fronteČetiri i pol desetljeća slavljen je 9. rujna 1944.kao “antifašistički narodni ustanak” i “socijalističkarevolucija”. Zapravo, bio je to coupd’etat uz pomoć druge zemlje, čija je vojskaušla u Bugarsku nakon što nam je objavilarat. U Bugarskoj ni metak nije ispaljen protivStaljinove Crvene armije. Naprotiv, ona je pozdravljenadobrodošlicom, kao naša osloboditeljica...Gerilci su trijumfalno počeli izlaziti izšuma, silaziti u gradove i sela, mašući crvenimzastavama i izvikujući parole: SMRT FAŠIZMU,SLOBODA NARODU! Najčešće korištena riječtih dana bila je SMRT!(...) Nije bilo nikakva ustanka, jer je vlada Domovinskefronte uzela vlast bez krvoprolića.Ali, upravo su oni, novi ljudi na vlasti, počeli“Živjela bratska bugarska vojska”– tako su Beograđani pozdravili svojesusjede. Bugarska se u Drugi svjetski ratuključila na strani antihitlerovske koalicijetek od rujna 1944. do svibnja 1945. Prijetoga je kao saveznica sila Osovine držalapod okupacijom značajne dijelove Srbije iMakedonije. Od rujna 1944. se zajedno sajugoslavenskim partizanima i dijelovimaTreće ukrajinske fronte borila na jugoslavenskom,mađarskom i austrijskom teritoriju.127

POSLJEDICEOpća pitanja za podpoglavlje V c.Kakve su se političke promjene odigrale u tvojoj zemlji poslije Drugoga svjetskog rata? Je libilo ikakvih drugih velikih političkih promjena u desetljećima koja su slijedila, i iz kojeg razloga?Usporedi svoju zemlju sa susjednim zemljama.128

ŠESTO POGLAVLJE:Sjećanje na ratOvo poglavlje nudi ponešto drugačiji pogled na ratne događaje, pogled s određenim odmakom.U slučaju memoara, sjećanja i intervjua radi se o vremenskom odmaku – sudionici ratnih zbivanjanakon stanovita vremena na iste događaje gledaju iz djelomično promijenjena rakursa. Pritom jezanimljivo promatrati smjer mijenjanja perspektive pripovjedača te pokušati naslutiti koji su razlozite promjene (namjerno prekrajanje prošlosti i svoje uloge u njoj, promjene uzrokovane mijenjanjempripovjedačeva političkog stava i njegovih/njezinih pogleda na život, izblijedjelo sjećanje,utjecaji drugih itd.).Druga vrst odmaka prisutna u izvorima što slijede jest odmak od dokumentarnog prikazivanja,tj. od stvarnih, konkretnih događaja. Takav se odmak najjasnije vidi u književnim djelima. Međunjima nailazimo na širok spektar različitosti, od onih uočljivo ideološki obojenih i neuvjerljivih,beživotnih, crno-bijelih, do onih u kojima se realistično prikazivanje i visoka umjetnička vrijednostuzajamno dopunjavaju, stvarajući zaokruženu cjelinu. Mali dio toga spektra nalazimo u izvorimakoji slijede.129

SJEĆANJE NA RATVI–1. Intervju s Jožetom Požarom (rođenim1932. u Sloveniji) – siročetom Drugogasvjetskog rataSjećam se da je rat bio noćna mora, koja je nanesreću bila stvarna. Ali, sve moje uspomenezamagljene su činjenicom da je jednoga danatalijanski vojnik odveo mojega oca i strijeljao gakao taoca u Podpeču, zajedno s još pet drugihseljana iz Bresta.Moje uspomene na mladost su mučne. Moj životje u to vrijeme bio vrlo težak. Ja, moje sestreMilka i Marija, moj brat Marin, moj otac Jože imoja majka Ivanka živjeli smo na malom imanju.Uzdržavali smo se radom na imanju. Naš životbio je sličan životu drugih obitelji u selu Brest iu okolini.Sve se promijenilo, ili možda je bolje reći slomilo,kad je moj otac odveden i strijeljan. Stvari suse još pogoršale kad je majka 1944. odvedena unjemački koncentracijski logor. U to vrijeme bilomi je dvanaest godina i počeo sam se brinuti okući i obitelji. Poslije se moja tetka Alojzija Grudeniz Ljubljane pobrinula za moje sestre Milkui Mariju i mojega brata Marina, a naši susjedi brinulisu se o meni. Ostao sam s njima do 1945.,kad se majka vratila iz koncentracijskog logora...Život se nastavio. Svi smo se nekako snašli, ali bisigurno bilo bolje da je moj otac bio s nama kadnam je bio najviše potreban... I danas se uzbudimdok stojim na grobu svojega oca u Tomišeljui razmišljam o njegovoj smrti u vrijeme kadnam je bio toliko potreban.Brest, travanj 2003.“Ilegalčki borec”, Ljubljana 2003.Kako bi opisala/opisao uspomene JožetaPožara? Sjeti se velikog broja civilakoji su nastradali u Drugome svjetskomratu i pokušaj zamisliti koliko je priča sličnihNjegovoj...VI–2. Izvadak iz polubiografskog romanaFikreta DemiragaBio je 28. travnja 1941. Zarobljeni smo tijekomprvog mjeseca nakon dolaska u Grčku i tijekomjedanaestog mjeseca otkako smo se pridružilipokretu. Bilo je teško vjerovati da višeod polovice nas nikada nije opalilo ni metkatijekom cijele svoje vojničke karijere. Razlogtome u velikoj je mjeri bio što je većina Cipranaslužila u pričuvi.Kad smo stigli do puta, primijetili smo omanjegnjemačkog vojnika. Bio je to prvi njemačkivojnik kojeg sam ikada vidio. Izgledao jeumoran i sit svega. Nije u izgledu ovoga nacističkogvojnika bilo ničega što bi govorilo daje poseban ili superioran! Jedina stvar po kojojse razlikovao bila je strojnica u njegovim rukama,koja je bila okrenuta u smjeru tisuća ratnihzarobljenika koji su se spuštali s planina.“Report” br. 46, str. 14U vrijeme rata Cipar je bio kolonijaBritanske krune. Mnogi ciparski Grcii Turci pridružili su se “Ciparskim regimentama”i borili se protiv nacističke Njemačke.Mnogi od njih su zarobljeni i proveli suneko vrijeme u njemačkim logorima za ratnezarobljenike.Što je frustriralo Bilala Denizala? Kakoopisuje njemačkoga vojnika? On jeiznenađen što vojnik ne izgleda ni “posebanni superioran”. Zbog čega je očekivaoda izgleda tako?VI–3. Bugarski partizanski zapovjednikDenčo Znepolski o prekrajanju povijestipokreta otpora u godinama nakon Drugogasvjetskog rataDuboko sam uvjeren da se povijest ne možepisati po zapovijedi, nekoliko desetljeća poslije.Ona je stvorena tijekom gerilskih borbi,ali postalo je uobičajeno da neki ljudi manipulirajučinjenicama i prilagođavaju ih svojimvlastitim ambicijama...Dotad je sve bilo u redu, ali kad smo strpani uzatvor 1951. – 1954., mnogi su ljudi zahvaćeni130

DRUGI SVJETSKI RATepidemijom “slabljenja memorije” i počeli suizvrtati povijesnu istinu te proizvoditi izmišljenedokaze kako bi njihova prošlost odgovaralanjihovu sadašnjem položaju u Stranci i državnojhijerarhiji. Kao da je bilo obvezno izjavitikako su bili veliki zapovjednici u vrijeme oružanihborbi protiv fašizma, ne bi li njihove biografijezvučale prestižnije! Neki od njih zaistasu imali dovoljno revolucionarnog iskustva inije bilo potrebno pretjerivati u prikazima vlastitaživota prije 9. rujna, ali ... i to je za ljude!Znepolski, str. 316Sl. 58. Fresko-kompozicija Borka LazeskogKoji su to ljudi koji prekrajaju povijest?Zbog čega to čine?Ova fresko-kompozicija prikaz jenarodnooslobodilačke i antifašističkeborbe makedonskog naroda za vrijemeDrugoga svjetskog rata (1941.–1945.).Sl. 59. Scena iz filma Užička republikaJugoslovenska kinoteka, BeogradOvaj film snimio je beogradski redateljŽika Mitrović 1974. godine. Užičkarepublika je paradigma posljednje fazeuljepšane i romantizirane interpretacije kakvunude “partizanski filmovi”.VI–4. General Ctin Sănătescu o suprotnostiizmeđu “javnih’ informacija i realnosti nabojištu (dio iz njegova dnevnika)Petnaesti prosinca 1942. Danas je red za čitanjenovina od 23. i 24. studenoga [1942]. KroničarUniversula kaže: “U sektoru donjeg Dona, rumunjskei njemačke jedinice koje su nekolikodana bile angažirane u užasnim defanzivnimbitkama odbile su nekoliko puta ponovljeninapad neprijatelja i slomile konjički puk koji seuspio probiti do njihovih položaja, ali koji nijemogao izbjeći opkoljavanje.” Nema lakonskijeformulacije. Ako je konjički puk doista bio uništen,to znači otprilike dvanaestinu cjelokupneruske konjice koja se borila na toj fronti, jer supostojale tri konjičke divizije.Gospodine kroničaru, dopustite da vam kažemkakva je bila situacija u to vrijeme: 5., 6.,13., 15. i dio 14. rumunjske divizije potpunosu opkoljene. Jedanaesti njemački korpus i1. rumunjska konjička divizija – prinuđeni naprelazak na istočnu stranu Dona, te 48. njemačkioklopni korpus, bili su suočeni s nemogućnošćudjelovanja, što je navelo generalaHeima – zvanog mali Rommel – da preuzmezapovjedništvo. Neprijatelj je stigao na Cir u131

SJEĆANJE NA RATIstočnoj Oblivskoj, presijecajući prugu kojaje opskrbljivala trupe u Staljingradu. Kao što,bez sumnje, možete vidjeti, gospodine kroničaru,propast... Vidim, gospodine kroničaru,da vi samo kopirate lažljiva njemačka priopćenja,kojima dodajete nekoliko praznih riječida biste napunili dva stupca novina; eto, za toste vi plaćeni. Sada shvaćam da nikada nije napisanotoliko neistina kao u službenim ratnimpriopćenjima...Sanatescu, str. 87–88Komentiraj razliku između perspektivevojnika i one koju iznosi tisak. Zaštotisak izokreće zbilju? Je li to opravdano?Sl. 60. Đorđe Andrejević Kun (1904. – 1964.),Strijeljanje, 1943.šljivim cvrkutom ptica, koje se čudno stapalosa sve slabijom pucnjavom. Ta pucnjava bijašenjegov cilj. Tamo se bore partizani i međunjima njegov otac, koga sad jedinog ima naovome svijetu. Hoće li ga naći? Mora, mora,mora ga naći! A onda će ostati s njim, otac ćemu dati pušku i on će osvećivati selo u dolini ispaljenu kućicu u plodnom voćnjaku. (...)Borba se utišala. Začuje se mrmor glasova.Partizani nisu bili daleko. Dječak osjeti kakomu uzbuđeno udara srce u toplom očekivanjususreta s ocem...Susreo je partizane i...Časak potom stajao je pognute glave nadmrtvim partizanom, koga su upravo donijeliiz borbe. Niz lice su mu tekle krupne suze, amršava mu ramena potresao grčevit plač. Okonjega su šutke stajali drugovi. Nitko ga nijetješio, nitko mu nije govorio umirujuće riječi.A šta bi i koristilo. Njegovu bol ništa ne možesmanjiti!Odjednom, odlučno odmahne glavom, musavimrukavom obriše suze, a onda se prigne kocu. Iz njegove krupne mrtve šake slabašnimručicama izvuče pušku, zabaci je na rame iteška se koraka uputi prema četi kojoj je dočas prije stajao na čelu njegov otac. Nitko nijeimao snage da ga zaustavi.Martić, 118–120Jugoslovenska grafika 1900–1950. Katalog izložbe, Beograd,prosinac 1977. – veljača 1978., Beograd 1977.,katalog br. 12VI–5. Anđelka Martić u pripovijetki Susretopisuje kako dječak traži svojega oca partizanaOkrenuvši leđa zgarištu, brzim se korakomuputio prema šumi, u kojoj je zamirala udaljenapucnjava.Spaljeno selo ostalo je u nizini. Dječak se višenijednom nije okrenuo da ga pogleda. U njemusu ostali njegovi najmiliji da ih nikada višene vidi, da nikada više ne čuje njihove riječi...Šuma ga je okružila šumorom svoga lišća i pla-Partizanska književnost za djecu bilaje poseban književni žanr u poslijeratnojkomunističkoj Jugoslaviji. Jedna odnajistaknutijih njezinih predstavnica bila jeAnđelka Martić.Misliš li da su se događaji kao što jeovaj zaista dogodili? (Dijete izgubi roditelje– pridruži se partizanima i postaneborac.) Smiju li djeca u izvanrednim situacijamapostati vojnici? (Nije bitno pitanje jeli to poželjno, nego smije li se dopustiti –jesu li postupci partizanskog zapovjednikakoji je takve stvari dopustio shvatljivi?) Je li132

DRUGI SVJETSKI RATpriča Anđelke Martić idealizirana? Objasnisvoj stav. Usporedi ovaj izvadak s tekstomIII–2. i slikom 22.VI–6. Bjegunac – pjesma Iakovosa KambanelisaBJEGUNACiz Mauthausena Iakovosa KambanelisaYannos Ber sa sjeveraNe može podnijeti ogradeStegne srce i bježiI trči do sela u dolini.Daj mi malo kruha, gospođo,I odjeću da se presvučemPreda mnom je dug putMoram letjeti preko jezera.Kud god otišao, gdje god zastao,Sije strahI glas, tajni glas“Sakrijte se, sakrijte se od bjegunca.”Ja nisam ubojica, kršćani,Ni životinja koja će vas pojestiPobjegao sam iz zatvoraDa bih otišao kući.O, kakva strašna pošastU staroj zemlji Bertolta BrehtaYannos je predan SS-uI odveden na strijeljanje.Mauthausen je ciklus pjesama koji jekomponirao Mikis Teodorakis, međunarodnopriznat kao glazbeni genij i kaonajveći živi grčki skladatelj. Autor stihova jeIakovos Kambanelis. Pjesma je nastala 1965.i snimljena je 1966. Iakovos Kambanelis rođenje 1922. i smatra se jednim od očevaposlijeratne grčke drame. On i njegov prijateljuhvaćeni su i poslani u Mauthausen,gdje je proveo dvije i pol godine. PremaKambanelisu, Yannos Ber bio je Poljak kojije, uhvaćen u bijegu, javno strijeljan.Kako se osjećao bjegunac? Zašto munitko nije htio pomoći?VI–7. Evelyn Waugh opisuje partizanski napad(iz zadnjeg dijela njegove ratne trilogijeSword of Honour)Konvoj je krenuo kroz predjel rustične ljepote,kao kroz akvarel iz prošlog stoljeća. Nizovi blistavihpaprika visjeli su sa streha. Žene koje suradile u polju katkad bi mahnule na pozdrav,katkad bi sakrile lice. Nije bilo vidljive razlikeizmeđu “oslobođenog” teritorija i onog koji jestenjao pod stranim ugnjetavanjem. (...)Za manje od jednog sata ugledali su promatračnicu.Odabrano je mjesto udaljeno okopetsto jardi. Bilo je dobro skriveno lišćem, ipromatrači su tu mogli udobno i sigurno čekatina razvoj događaja. (...)U devet i trideset ispod njih se začula puščanapaljba. Partizanski general djelovao je uznemireno.(...) Partizanski kurir poslan je dolje vidjetišto se događa. Vatra je prestala prije no štose vratio. Kad je izvijestio, prevoditelj je rekaogeneralu Spitzu: “Nije ništa, bila je pogreška.”“Propalo nam je iznenađenje.”De Suza, koji je čuo i razumio kurirov izvještaj,rekao je Guyu (alter ego Evelyna Waugha): “Tose pojavila druga brigada. Ovi su prvo mislilida je neprijatelj, pa su zapucali. Nitko nije pogođen,ali kao što je rekao naš saveznik, ‘propalonam je iznenađenje’.”Više nije bilo mira u dolini. Sljedećih četvrtsata čuli su se povremeni pucnji, sporadični,činilo se, neki s promatračnice, neki iz okolnihzaklona; onda, točno u deset, baš kad seminutna kazaljka na savršenom satu generalaSpitza poklopila s brojem, na plavom su senebu uz urlik pojavila dva aviona (britanskazračna potpora). Obrušili su se jedan iza dru-133

SJEĆANJE NA RATgog. Prvi je istodobno ispalio dvije rakete kojesu promašile cilj i eksplodirale u šumi iza njega,gdje je sada bio grupiran dio snaga koje sunapadale. Drugi je točnije pucao. Ali, njegoverakete pale su na zidnu konstrukciju, podižućiu zrak gomilu šute. Zatim su avioni uzletjelii učinili nekoliko krugova. Guy, koji se sjećaobombardera-obrušivača koji su na Kreti neumornoprogonili i tukli jedinice na terenu, čekaoje da se vrate. Ali umjesto toga, oni su seizgubili s vidika i više se nisu ni čuli. Pilot koji jeposlan da ih promatra stajao je u blizini. “Sjajnoučinjeno”, rekao je, “u pravo vrijeme, točnou metu.”“I to je sve?” pitao je Guy.“To je sve. Sad vojnici (partizani) mogu učinitisvoj dio.”Ali partizani nisu učinili ništa.“Izgleda”, objasnio je prevodilac generalu Spitzu,“da napad treba biti odgođen. Njemačkaoklopna kolona je upozorena i krenula je ovamo.”“Što će vaši ljudi učiniti?”“Raspršit će se prije no što stigne njemačkaoklopna kolona. To je tajna naših velikih imnogobrojnih pobjeda.”Waugh, str. 288–291Sl. 61 i Sl. 62. Dva plakata iz grčkih filmova oDrugome svjetskom ratuΠροβοσία (Izdaja), 1964.Soldatos, sv. 1, str. 147Τι έκανες στον πόλεμο Θανάση (Što si ti radio uratu, Thanassise?), 1971.Evelyn Waugh, autor ovog teksta,sudjelovao je u ratu na teritoriju Hrvatske(Topusko, Vis) – kao član Britanskevojne misije kod partizana. Zadatak misijebio je nadgledati situaciju i obavijestiti savezniketko se zapravo bori protiv Nijemacau Jugoslaviji (partizani ili četnici).U koji bismo žanr, osim u ratnu prozu,mogli uvrstiti Waughov opis (humor,farsa, akcija, akcijska komedija...)? Kakav seodnos između pisca i partizana može otkritiu tekstu? Je li ovaj fragment u potpunostiizmišljen ili je zasnovan na istinitim događajima?Usporedi ga s tekstom II–23.Soldatos, sv. 2, str. 4134

DRUGI SVJETSKI RATVI–8. Izvadak iz prvog romana Dobrice ĆosićaDaleko je sunceDa sastanak bude neobičan, splele su se sveokolnosti. Vreme je stalo na ponoć. Mećavazavija kao da samu smrt kolju. Odred opkoljen,ljudi gladni, malaksali, zima i strah stružupo iskidanom snu. Komesar ih budi i zoveu štapsku kolibu. Ona je puna dima. Partijcise zgužvali jedan preko drugog, cvokoću odzime, a spavljivi mrmljaju proteste zbog sastankau ovo vreme. Naslanjajući se jedan nadrugog, neki su odmah počeli da dremaju, nečekajući da saslušaju ni dnevni red.Pavle reče:– Na dnevnom redu je, drugovi, samo jednatačka: šta da se radi u ovoj situaciji? Mi se uštabu ne slažemo. Imamo posebna mišljenja iizgleda da niko nije spreman da odustane odsvog mišljenja. Evo u čemu je stvar...”Pavle govori, a Vuksan misli: “Kako mogu dase ne slažu, a rukovodioci su i stari komunisti.Znači, neko je od njih oportunista... A ko je?...Pa naravno, Uča ima pravo: mi smo na Jastrepcu64 gospodari. Zašto da bežiš iz svoje baze...Pa ovaj Gvozden je lud. Što ti je sitnosopstveničkaduša. Čim ima privatnu svojinu, nesiguranje za revoluciju. Spavaj, jedi i čekaj daNemci odu. Šta je njemu? On je odan čovek...Čudo! (...) Kud ćeš u Moravu 65 i Kopaonik, 66 kadtamo ne možeš da makneš od četnika. 67 Narodje zaveden protiv nas. Bar da je leto, pa možeši po kukuruzima. Izbegavanje borbe... “(...) Dok je Pavle govorio, Gvozden i još nekolicinaupadali su u reč, pa je Pavle više puta moraoenergično da ih opominje.“... Ovo više ne liči na partijski sastanak. Ovoje svađa. Treba ih sve pokažnjavati i izabratinovog rukovodioca. Razbijaju jedinstvo ćelije.Razbiće i odred. Šta je njima? Panikirali se. Nijeovo pevačko društvo!”(...) “Pavle je potpuno u pravu! Ostavite te izmišljotineo terenu. Naš je teren svuda gdeima okupatora. (...)– Ako mi napustimo Jastrebac, politički ćemopotpuno da izgubimo ovaj teren. Narod će dase razočara u nas. Dražinci 68 će da stvore organizacijui poklaće nas sve...” (str. 24, 25)“(...) – Kad pođoh u partizane – produži Đurđe– kaže ti meni onaj krezubi Vuksan: ’Rusi će dapuste padobrance, svake noći ih očekujemo.Rat je gotov za mesec dana.’ Nekoliko noći sepripremasmo da palimo vatre kad se pojavesovjetski avioni. Prođe leto, pade slana, za slanominje, pa sneg narolja do pojasa, a Hitlernjuška oko Moskve. ’Šta bi ovo’ – pitam ja. – Naproleće će – kaže – da se svrši. – Dobro – velim– da čekam Đurđevdan, a ono evo i drugi sneggazim kao mečka po Jastrepcu.” (str. 42)(...) “Vuk se iskašlja, namršti i podrhtavajućimglasom progovori:– Vojni sud je druga Gvozdena osudio nasmrt...Neko jeknu u stroju; nekolicina duboko uzdahnuše.Vuk zastade kao da očekuje da nekonešto kaže, pa nastavi:– ... jer je ovaj, u najtežim momentima našeborbe, pokušavao da izazove pobunu u odredui time, ovaj, izvršio najtežu izdaju! Postao jeizdajnik!... To smo mi odlučili!... jednoglasno!(...) Samo se Gvozden na to jače trgao, cibnuo,okrenuo glavu, pogledao Vuka – i zanemeo.(...) – Dosta!... Ne brukaj me više! – Gvozdenovglas ciknu kao slomljena sablja. Koraknu dvakoraka napred, uspravi se, ljutito i prkosno podižeglavu, ošinu pogledom po stroju i zategnutimtreperavim glasom tiše reče:– ... Vi sad nemate vremena da raspravljate opravdi. Vama se žuri. Nemojte zbog mene dagubite vreme. (...) Evo drugovi, ko nema dobarkaput, neka uzme moju gunju – raskopča seširokim pokretom i baci gunj pred stroj.Ćosić, str. 24, 25, 42, 14464 Planina u središnjoj Srbiji.65 Rijeka u središnjoj Srbiji.66 Planina u južnoj Srbiji.67 Kolokvijalno ime za pripadnike kolaboracionističkog, rojalističkog i nacionalističkog pokreta "Jugoslovenska vojska u otadžbini" ,koja je bila glavni domaći politički i vojni neprijatelj partizanskog pokreta kojim je rukovodila Komunistička partija.68 General Dragoljub – Draža Mihailović, vođa "četničkog" pokreta.135

SJEĆANJE NA RATPrvi roman Dobrice Ćosića (1921.–),pisca i političara, Daleko je sunce,objavljen 1954., predstavljao je novost uknjiževnosti o “narodnooslobodilačkomratu i revoluciji” u vrijeme kada se pojavio.Njegovi junaci, pripadnici partizanskepostrojbe koja se nastoji probiti iz neprijateljskogobruča, nisu “heroji bez manei straha”, nego ljudi sa svojim sumnjama,strahovima, pa čak i ideologijskim kolebanjima.Sl. 64. Slika Fatmira Haxiua, koja prikazujeepizodu s bojišta u Drugome svjetskom ratuKako je pisac opisao odnose izmeđupartizana u ovoj četi? Misliš li da je torealističan opis? Objasni svoj stav.Sl. 63. Slika Guri Madhija koja pokazujepartizanski napad na njemačku vojnupostrojbuEpopeja e Luftës Antifashiste Nacionalçlirimtare e PopullitShqiptar, 1939.–1944.Epopeja e Luftës Antifashiste Nacionalçlirimtare e PopullitShljiptar, 1939.–1944.Izgledaju li ti ove dvije slike realistično?Objasni svoj stav.VI–9. Tekst iz knjige Delirul Marina Prede(objavljene 1975.) opisuje događaj iz perspektivevojnika. Primjetna je realističnostopisa u kojem se idealizam sukobljava stragičnom zbiljom rataU četiri sata četa je, zajedno sa zapovjednikom,započela napad. Stefan mu se pridružio. Dahtaoje. “O, Bože,” pomislio je iznenada, “moždaću sada umrijeti”, i ta misao bila je toliko nova ineočekivana da ga je iznenadila i uplašila. Kakoli to izgleda, ne postojati više? I nesvjesno, ne razumijevajući,vidio je kako ispred njega, ovamo ionamo, vojnici padaju, neki kao posječeni, nekibacajući se sami na tlo i uzalud tražeći zaklon naravnoj površini nizine. Instinktivno se i sam baciona tlo i tek tada je shvatio da odnekud isprednjega dolazi razorna i neprestana vatra. I satnikse ispružio po zemlji nekoliko koraka od njega.Pucnjava stade.“Juriš!” začu ga Stefan kako viče: “Naprijed!”I satnik skoči i pojuri. Četa, razvijena u strijelce,ponovi napad, ali iznenada neprijateljske strojni-136

DRUGI SVJETSKI RATce počeše nanovo silovito štektati i vojnici se jošjednom baciše na tlo.“Naprijed!” povika satnik kada je vatra prestala.Ali nitko više nije poslušao zapovijed. Pjenećise od bijesa, satnik poče divlje psovati i prijetiti.Uzalud... Satnik još jednom viknu:“Četa, naprijed!”I podiže se, i pojuri naprijed dajući primjer vojnicima.Oni potrčaše za njim, ali još jednom dospješepod mitraljesku vatru neprijatelja, a satnikdobi šaku metaka u trbuh. Ležeći na tlu, vojnicizačuše njegov smrtni hropac i psovke upućenebolničarima, zato što ne dolaze po njega. Polako,kao crvi, vojnici se počeše povlačiti, ostavljajućina polju polovicu svojih mrtvih i ranjenih. Bolničarisu bili na dužnosti, ali nisu bili u stanju iznijetiranjene iza borbene crte, jer ih je bilo previše.Preda, str. 394Daje li ovaj izvještaj herojsku sliku rata?Zašto vojnici nisu poslušali zapovijed?Čini li ih to izdajicama? Je li uvijek mogućekontrolirati svoje ponašanje u takvimsituacijama? Komentiraj sličnost piščeveperspektive i perspektive boraca. Postavi uodnos svjedočenja Neagu Djuvare i ViktoraBudescua.Sl. 65. Prizor iz komičnog stripa Balkan ekspresBranislava Kerca i Branka Plavšića, natemelju scenarija Gordana MihićaStrip je adaptacija filmova koji su bilivrlo popularni osamdesetih godina.Ti su se filmovi služili crnim humorom kakobi opisali ratna iskustva skupine mladih sitnihlopova, koji su, boreći se za preživljavanje,i protiv svoje volje postali “specifični”sudionici pokreta otpora. Ovaj satiričnohumorističnipristup žanru “partizanskogvesterna”, kakav je jugoslavenska kinematografijastvorila kao jedan od svojih središnjihmotiva tijekom četrdeset godina,predstavljao je novost. Može se smatrati dijelomopće težnje da se ideologijski i politički“ulaštena” službena povijest Drugogasvjetskog rata, zajedno s njezinom umjetničkominterpretacijom, koja se dugomupotrebom potrošila, podvrgne “reviziji”.“Stripoteka”137

SJEĆANJE NA RATVI–10. Izvaci iz romana Duhan Dimitra DimovaVarvara nije izgledala toliko loše – barem neloše koliko bi se moglo očekivati u oporimuvjetima, u kojima se nije moglo voditi računani o elementarnim osobnim potrebama. Ali,sama je o svojem izgledu mislila loše. “Izgledamkao vještica”, mislila je gorko se sjećajućida je u zadnjoj bitki izgubila češalj...Da, gubiš strpljenje, potpuno si iscrpljena neprestanimnjihanjem između života i smrti. Tajnačin života te je iscrpio, pretvorio te u zlovoljnu,sparušenu ženu baš sad kad se pobjedapribližava, kad želiš izgledati svježe i privlačno,kada si počela čeznuti za ljubavlju. Sve sižrtvovala za Partiju, i ispustila si radost života.Partizanski život nameće čovjeku strahovitenapore i traži nadljudsko poricanje vlastitogja. Još uvijek se držiš, ali samo zahvaljujućisvojem duhu. Odatle i tvoj konflikt, tvoja nervoza,tvoja nesposobnost prihvaćanja velikogdualizma u ljudima i stvarima, koji potiče njihovrazvoj...(...) “Što ćeš raditi kad osvojimo vlast?”“Što god mi Partija naredi.”“A ja ću se lijepo odjenuti... Prva stvar koju ćuučiniti jest okupati se i odjenuti... Pa neću izgledatikao vještica! (...) Komunisti moraju voljetiživot. (...) Život možeš voljeti kad si ugodnadrugim ljudima, čista i uredna...”(...) Sada se (Irina) željela povući u tišinu borovau Čamkoriji, pod nebo zasuto hladnim zvijezdama,i bez daha osluškivati ono što će tekdoći. Jer, ma što se dogodilo, ona je nepovrediva.Fizička ruševina starog svijeta nje se nijeticala, a novi svijet ju nije plašio. U inozemstvuje imala novac, koji nitko nije mogao dodirnuti,a te je noći bila uvjerena da se komunistineće osvećivati ženama. Ipak, bila je svjesnada postoji nešto drugo od čega ne može pobjeći,nešto što zastrašuje više od oduzimanjanjezina bogatstva ili osvete gladnih. Bila je tonjezina unutarnja ruševina. Bio je to pepeosvega što je iskusila do tada i užasa one noći,užasa koji se iznenada pretvorio u sumornuapatiju...(...) To je bila jednostavna istina! (...) Realističan,hladnan i snažan Irinin duh nije se plašio prihvatitito, te se odmah pomirio bez bijesa ilipanike. U međuvremenu, stotine razmaženihžena djetinjasto su plakale i padale u nesvijest,jer su po njihovim sagovima gacale blatnjavevojničke čizme, ili stoga što su njihovi prostranistanovi naseljavani beskućnicima. Nisu mogleshvatiti da je to neumoljiv tijek života, dase život sastoji od međuovisnih događaja i daparazitska egzistencija jednih neizbježno izazivabijesni revolt drugih...Dimov, str. 564–569, 628, 667Dimitar Dimov (1909. - 1966.) čuvenije bugarski prozni i dramski pisac,po obrazovanju veterinar s više od četrdesetnapisanih istraživačkih radova. Njegovnajpoznatiji roman je Duhan, napisan 1951.Na zahtjev vođa bugarske Komunističkepartije, roman je prepravljen i dodano jejoš likova ljudi iz pokreta otpora. Usprkosizvanknjiževnim upletanjima, Duhan je postaonajomiljenijom knjigom mnogih naraštajaBugara. Navedeni fragmenti prikazujupsihologijski stav dviju radikalno različitihžena – partizanke Varvare i žene iz gornjegsloja Irine – na kraju Drugoga svjetskograta.Kako te dvije žene zamišljaju skorepromjene u svojim životima? Kakve rezultateočekuju? U čemu su obje slične?VI–11. Ciparski Turčin Kemal Recep Susuzlugovori o zatvoreničkim danima koje jeproveo s vođom ciparskih Grka GlafkosomCleridesom 69Kad smo stigli, u veljači 1942., leđa na našimkošuljama i koljena na našim hlačama bila suoznačena crvenim trokutom. Ta je mjera bilapoduzeta kako bi se olakšala identifikacija138

DRUGI SVJETSKI RATsvakog zarobljenika koji bi htio pobjeći iz logora.Crveni križ dijelio je dopisnice, tako dasmo druge mogli obavijestiti da smo još živi.Tko bi vjerovao u takvo što?Logor je bio podijeljen u kvadrate ograđenebodljikavom žicom. U zgradi preko puta nasnalazilo se zrakoplovno osoblje. Bili smo u dobrimodnosima s njima, usprkos činjenici danas je razdvajala bodljikava žica. Pilot GlafkosClerides bio je među njima. Slao je poruku daželi prijeći na našu stranu i tražio je odjeću kakoga ne bi mogli identificirati. Probio se krozbodljikavu žicu i prešao na našu stranu. Čim jestigao, počeo je stvarati organizaciju koja bi seposebice bavila problemima Ciprana. Održanisu izbori, i on je izabran za predsjednika. GlafkosClerides bio je odgovoran za sve Ciprane,a ja sam bio odgovoran za bolesne.Ulus Irkad, str. 15–16Ovo je scena iz filma Kad zora zarudi,snimljenog 1971. u Tirani, na temuDrugoga svjetskog rata. Prikazuje sukobpartizana i njemačkih vojnika. Zanimljivo jeda su u gotovo svim filmovima iz Drugogasvjetskog rata njemačke trupe brojnije odpartizana, ali na kraju su partizani pobjedniciu bitkama. Ova fotografija to savršenoprikazuje.Usporedi ovu sliku s tekstom VI–7.Sl. 66. Scena iz albanskoga filma Kad zorazarudiHoxha, str. 160–16169 Obojica su poslani iz solunskog logora za ratne zarobljenike u Stalag (njemački zatvor za dočasnike i vojnike nižeg ranga). Susuzluje opisao svoje iskustvo iz Stalaga 1993. godine u novinama Yeni Democrat.139

SJEĆANJE NA RATOpća pitanja za poglavlje VI.Napravi intervju s bakom ili djedom – zapiši njihova sjećanja na rat. Analiziraj slike: što onepokazuju? Interpretiraj slike i napiši kratak esej. Je li ijedan autor opisao trenutak sreće u svojemživotu tijekom rata?Državni praznici povezani s Drugim svjetskim ratomzemlja datum praznik opisAlbanija 29. studenoga Dan oslobođenjaBosna i Hercegovina 25. studenoga Nacionalni danBugarska – – –Oslobođenje od Nijemaca 1944.godinePrva sjednica ZAVNOBIH-a(partizanska skupština, 1943.)Hrvatska 22. lipnja Dan antifašističke borbe Početak ustanka (1941.)zajednica ciparskihGrka28. listopada Dan Ochi (dan „Ne“)Grčko odbijanje talijanskogultimatuma (1940.)Makedonija 11. listopada Dan ustanka Početak ustanka (1941.)Grčka 28. listopada Dan Ochi (dan „Ne“)Rumunjska – – –Slovenija 27. travnja Dan otporaSrbija – – –Turska – – –Grčko odbijanje talijanskogultimatuma (1940.)Formiranje Osvobodilne fronte(1941.)Karta 2:Jugoistočna Europa nakon Drugoga svjetskog rata140

KARTA 2: Jugoistočna Europa nakon Drugoga DRUGI svjetskog SVJETSKI rata RAT141

DRUGI SVJETSKI RATBibliografija Ayhan Aktar, Varlık Vergisi ve Türkleştirme Politikaları[Porez na prihod od kapitala i politika poturčivanja],Istanbul 2000. Ta aetopoula. Anagnostiko tritis kai tetartis taxis[Mali orao. Čitanka za treći i četvrti razred], 1944., izd.’Eleftheris Elladas’, obnovljeno izdanje. Nisim Albahari i dr. (ur.), Sarajevo u revoluciji,Sarajevo 1979. Julian Amery, Sons of the Eagle: A Study in GuerrillaWar [Sinovi orlova: studija gerilskog ratovanja],London 1984.Bashkimi [„Jedinstvo“], lipanj 1944. Bleiburg, grupa autora, priredio Marko Grčić,Zagreb 1990. Branislav Božović, Beograd pod komesarskomupravom 1941., Beograd 1998. Branislav Božović, Poruke streljanog grada, Beograd1961. Don Pietro Brignoli, Sveta maša za moje ustreljene[Sveta misa za moje strijeljane], Gorica 1995. България – своенравният съюэник на Третиярайх [Bugarska – Neukrotivi saveznik Trećeg Reicha],Sofija 1992. Христоматия по История на България[Hrestomatija bugarske povijesti 1944.–1948.], Sofija1992. Nicholas J. Costa, Shattered Illusions, Albania, Greeceand Yugoslavia [Razbijene iluzije, Albanija, Grčka iJugoslavija], New York 1998. Ivan Cvitković, Ko je bio Alojzije Stepinac, Sarajevo1986.Dobrica Ćosić, Daleko je sunce, Beograd 1963. Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju JosipaBroza Tita I-II, Rijeka–Zagreb 1981. Deportarea etnicilor germani din România înUniunea Sovietică (1945), [Deportacija rumunjskihNijemaca u Sovjetski Savez], ur. Hannelore Baier,Braşov 1994.Dimitar Dimov, ТюТюн [Duhan], Sofija 2000. Dobri i Elena Djurov, Мургаш. Мемоари, Sofija1983. Dokumenti za borbata na makedonskiot narodza samostojnost i nacionalna država, tom vtori,[Dokumenti o borbi makedonskog naroda zasamostalnost i nacionalnu državu, II. sv.], Skopje 1981.Dragojlo Dudić, Dnevnik 1941., Beograd 1957. Polychronis K. Enepekidis, To Olokaftoma tonEvraion tis Ellados 1941–1944 [Holokaust Židova uGrčkoj 1941.–1944.], Atena 1996. Feridun Cemal Erkin, Dışişlerinde 34 yıl Anılar-Yorumlar [34 godine u vanjskim poslovima. Memoari– Komentari], Ankara 1980. Evreii din România între anii 1940-1944, vol. I: Legisla.ie antievreiască [Rumunjski Židovi između 1940. i1944., 1. sv.: Antisemitski zakoni], ur. Lya Benjamin,Bucureşti 1993. Evreii din România între anii 1940–1944, vol. II[Rumunjski Židovi između 1940. i 1944., 2. sv.], ur. LyaBenjamin, Bucureşti, Edit. Hasefer, 1996, dok. 44.; dok.98. Tone Ferenc, Okupacijski sistemi na Slovenskem[Okupacijski sistemi u Sloveniji], Ljubljana 1997.143

BIBLIOGRAFIJA Hagen Fleischer, Stemma kai svastika. I Ellada tisKatochis kai tis Antistasis 1941–1944, vol. 2 [Kruna isvastika. Grčka u okupaciji i otporu 1941.–1944., 2. sv.],Atena 1995. Giomtov Giakoel, Apomnimonevmata 1941–1943[Memoari 1941.–1943.], Thessaloniki 1993.Ivo Goldstein, Holokaust u Zagrebu, Zagreb 2001. Hitlers Weisungen für die Kriegsfürung 1939–1945(ur. W. Hubatsch) [Hitlerovi naputci za vođenje rata1939.–1945.]. Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945, Zagreb 1989. Josip Horvat, “Hrvatski mikrokozam između dvarata (1919–1941)”; u: Rad Jugoslavenske akademijeznanosti i umjetnosti, Zagreb 1983. Hylli i Dritës [„Zvijezda svjetlosti“], The OrientalCatholic Mission in Lushnje, December 1940[Orijentalna katolička misija u Lushnjeu, prosinac1940.], 601. Demir D. Hysolli, Life or Death for Freedom [Život ismrt za slobodu], Atlanta 1995. John Iatridis (ur.), I Ellada sti dekaetia 1940–1950.Ena ethnos se krisi [Grčka tijekom decenija 1940.–1950.Nacija u krizi], Atena 1984.„Ilegalčki Borec” [Ilegalac], Ljubljana 2003. Istoria tou Ellinikou Ethnous [Povijest grčke nacije],sv. 16, Ekdotiki Athinon, Atena 2000. Izvori za Osloboditelnata vojna i Revolucija voMakedonija, 1941–1945 [Izvori za oslobodilački rat irevoluciju u Makedoniji, 1941–1945], sv. I, knjiga 3,Skopje 1970. Ulus Irkad, Cypriots Together in the Second WorldWar [Ciprani zajedno u Drugome svjetskom ratu],preveo Metin Kemal, „The Friends of Cyprus Report”, br.46, jesen 2003.Ilija Jakovljević, Konclogor na Savi, Zagreb 1999. Fikreta Jelić-Butić, Četnici u Hrvatskoj 1941–1945.,Zagreb 1986. Konstantin Katsarov, 60 години живяна история[60 godina proživljene povijesti], Sofija 1993. Danail Krapchev, Избрани статии [Izabraničlanci], Sofija 1992. Jure Krišto, Sukob simbola, politika, vjere i ideologijeu Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb 2001.Bogdan Krizman, Pavelić i ustaše, Zagreb 1978.Fitzroy MacLean, Rat na Balkanu, Zagreb 1964. “Magazin istoric” [Historijski magazin], Bukurešt,listopad 2002. Agnes Jensen Mangerich, Albanian Escape: The truestory of U.S. army nurses behind enemy lines [Albanskiizlaz: Istinita priča o bolničarkama vojske SAD izaneprijateljskih linija], The University Press of Kentucky1999. Georgi Manov, Черната скала [Crna stijena], Sofija1997.Anđelka Martić, Vuk na Voćinskoj cesti, Zagreb 1971. Mark Mazower, Stin Ellada tou Hitler. I empeiria tisKatochis [U Hitlerovoj Grčkoj. Iskustvo okupacije],Atena 1995.Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd 1990. Minoritati etnoculturale. Marturii documentare.Tiganii din Romania (1919–1944) [Etnokulturnemanjine. Dokumentarna svjedočenja: RumunjskiRomi (1919.–1944.).], ur. L. Nastasa, A. Varga, C. A.Andreescu, Cluj Napoca 2001, dok. 339. Bogdan Murgescu et al., Istoria României în texte[Povijest Rumunjske u tekstovnim izvorima], Bukurešt2001.144

DRUGI SVJETSKI RAT E. C. W. Myers, Greek Entanglement [Grčka zamka],London 1985. (prvi put objavljeno: 1955.) National Archives Braşov, Gradska vijećnica općineBod, spis 76/1944, f. 83. Kosta Nikolić, Strah i nada u Srbiji 1941–1944:Svakodnevni život pod okupacijom, Beograd 2002. Milan Ristović (ur.), Izveštaj glavnog rabinaJugoslavije dr Isaka Alkalaja, o događajima u Jugoslavijiizmeđu marta i kraja juna 1941.: „Naši doživljaji i utisci oposlednjim događajima u Jugoslaviji”, „Tokovi istorije“,1-2/1997., str. 181-182. Constantin Sănătescu, Jurnal [Dnevnik], Bukurešt1993.„Novo vreme“, 25. rujna 1942.Emil Sattolo, Tragom istine, Nova Gradiška 2002. James O’Donnel, A coming of age: Albania underEnver Hoxha [Punoljetnost: Albanija pod EnveromHoxhom], New York 1999. Faik Okte, The tragedy of the Turkish Capital Tax[Tragedija turskog poreza na kapitalni prihod], CroomHelm Limited 1987. Branko Petranović, Momčilo Zečević, Jugoslavija1918–1988., tematska zbirka dokumenata, Beograd1988. Stoyan Petrov-Chomakov, Духът надипломацията [Duh diplomacije], Sofija 2002. Ioan Scurtu et al., Istora României între 1918–1944(culegere) [Povijest Rumunjske između 1918. i 1944.(zbirka tekstova)], Bukurešt 1982. Stanford J. Shaw, Turkey and the Holocaust [Turska iholokaust], London 1993. David Smiley, Albanian Assignment [Albanskizadatak], London 1984.„Srpski narod“, 3. lipnja 1942. Ivan Stanchov, Дипломат и градинар [Diplomat ivrtlar], Sofija 2000.„Politika“, 28. ožujka 1941.Ivan Šibl, Sjećanja 1–3, Zagreb 1986. Ivor Porter, Operaţiunea Autonomus [Autonomnaoperacija], Bukurešt 1991. John Ivan Prcela, Dražen Živić, Hrvatski holokaust,Zagreb 2001.Marin Preda, Delirul [Divljina], Craiova 1975. Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13. SSdivizija, Sarajevo 1987. Božo Repe, Sodobna zgodovina. Zgodovina za 4.letnik gimnazij [Suvremena povijest. Povijest za 4.razred gimnazije], Ljubljana 2002. Božo Repe, Intervju sa Cvetom Kobalom (video),Memorial Center MauthausenBožo Repe, Naša doba, Ljubljana 1996. Rastislav Terzioski, Denacionalizatorskata dejnost nabugarskite kulturno-prosvetni institucii vo Makedonija[Denacionalizatorsko djelovanje bugarskih kulturnoobrazovnihinstitucija u Makedoniji], Skopje 1974,prema: Istorijski arhiv KPJ, sv. VII, Beograd 1951. Борбата на българскиот народ в эащита и эаспасяване на българските евреи по време на Вторатасветовна война [Borba bugarskog naroda zaobranu i spas bugarskih Židova u Drugome svjetskomratu], Sofija 1978. Оцеляванешо. Сборник документи 1940–1944[Opstanak: Kompilacija dokumenata 1940.–1944.],Sofija 1995. Tito – Churchill: Strogo tajno, ur. B. Biber, Zagreb,Ljubljana 1981.145

BIBLIOGRAFIJA„Tomori“, 6. kolovoza 1940., 2; 11. kolovoza 1940., 2.Istanbul 1970. Stajko Trifonov, Българският национален въпрос1919–1944 В: Нови студии по българска история1918–1948 [Bugarsko nacionalno pitanje 1919.–1944.,u: Nove studije o bugarskoj povijesti], Sofija 1992. „Universul“, 79/2 03. 1942, str. 4; 5/01. 1942, str. 1;291/28. 10. 1944; 44/15. 02. 1942; 318/26. 11. 1944. Riki Van Bouschoten, Anapoda chronia. Syllogikimnimi kai istoria sto Ziaka Grevenon (1900–1950)[Teške godine. Kolektivne uspomene i povijest u ZiakaGrevenon (1900.–1950.)], Atena 1997. Ivan Venedikov, По делата им ще ги познаете[Prepoznat ćete ih po njihovim djelima], Sofija 1993.Aleksandar Vojinović, Ante Pavelić, Zagreb 1988. Evelyn Waugh, The End of the Battle (the Swordof Honour trilogy) [Kraj bitke (trilogija Mač i čast)],Boston/New York/London 2000. Ahmed Emin Yalman, Yakın Tarihte Gördüklerimve Geçirdiklerim vol 3 (1922–1944) [Stvari viđenei proživljene u nedavnoj prošlosti (1922.–1944.)], Zbornik dokumenata i podataka o NOR narodaJugoslavije, sv. XIV, knjiga 1. Dokumenti četničkogpokreta Draže Mihailovića 1941.–1942., Beograd 1981.,dok. br. 34. Žarko Zgonjanin, i dr. (ur.), Kozara uNarodnooslobodilačkom ratu. Zapisi i sjećanja. Knjigašesta, Beograd 1978. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagačaprotiv Jevreja u Jugoslaviji, Beograd 1952. Dencho Znepolski, Посмъртна изповед [Posmrtnaispovijest], Sofija 1998. Ženite od Makedonija vo Narodnooslobiditelnatavojna [Žene Makedonije u narodnooslobodilačkomratu], Skopje 1976. Vladimir Žerjavić, Opsesije i megalomanije okoJasenovca i Bleiburga, Zagreb 1992. D. Živojinović – D. Lučić, Varvarstvo u ime Hristovo.Prilozi za Magnum crimen, Nova knjiga, Beograd, 1988.,str. 554–556.Vizualni materijal„Akbaba“, 24. kolovoza 1939.Arhiv grada BeogradaBeograd, Narodna biblioteka Srbije, Zbirka plakata Rıfat Bali, Musa’nın Evlatları, Cumhuriyet’inYurttaşları [Mojsijeva djeca, građani republike],Istanbul 2003.Hrvatski povijesni muzej Cumhuriyet Ansiklopedisi [Enciklopedijarepublike], sv. 2 (1941.–1960.), Istanbul 2002. Vladimir Dedijer, Dnevnik, 1941–1942., 2. izdanje,Beograd 1951. Epopeja e Luftës Antifashiste Nacionalçlirimtare ePopullit Shqiptar, 1939–1944. [Epopeja antifašističkenacionalno-oslobodilačke borbe albanskog naroda,1939.–1944.], Tiranë 1980. Hagen Fleischer, Stemma kai svastika. I Ellada tisKatochis kai tis Antistasis 1941–1944, vol. 2 [Kruna isvastika. Grčka u okupaciji i otporu 1941.–1944., 2. sv.],Atena 1995.Galerija državnog arhiva, Zagreb146

DRUGI SVJETSKI RAT Abaz Hoxha, Filmi Artistik Shqiptar 1957–1984[Albanski umjetnički film, 1957.–1984.] Tiranë 1987. Kosta Nikolić, Nemački ratni plakat u Srbiji 1941–1944, Beograd 2001. Istoriki kai Ethnologiki Etaireia tis Ellados (IEEE), Toepos tou ’40. Laiki eikonographia [Epika četrdesetih.Popularna ikonografija], Atena 1987.„Novo vreme“, Beograd, 16. rujna 1942.www.pavelicpapers.com Istorijski arhiv Beograda, Zbirka fotografija Istorijski arhiv Beograda, Uprava grada Beograda,SP III-48, k 157/15, 25. rujna 1941. Jugoslovenska grafika 1900–1950. Katalog izložbe,Beograd, prosinac 1977. – veljača 1978., Beograd 1977. Jugoslovenska kinoteka, Beograd „Karikatur“, 24. rujna 1942. Jure Krišto, Sukob simbola, politika, vjere i ideologijeu Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb 2001. Nataša Mataušić, Jasenovac 1941–1945., Zagreb2003. Slobodan D. Milošević, Izbeglice i preseljenici nateritoriji okupirane Jugoslavije 1941–1945., Beograd. Branko Petranović, Nikola Žutić (ur.), 27. mart 1941.Tematska zbirka dokumenata, Beograd 1990. Giannis Soldatos, Istoria tou EllinikouKinimatografou [Povijest grčkog filma], sv. 1–2, Atena1999.„Stripoteka“ The Jews of the Ottoman Empire and the TurkishRepublic [Židovi Osmanskog Carstva i TurskeRepublike], London, New York 1993. „Universul”, Bukurešt, br. 30, 1. veljače 1942.; 15.svibnja 1942.; br. 272, 5. listopada 1942.; br. 281, 14listopada 1942.; br. 249, 12. rujna 1943.; 6. listopada1944.; 26. listopada 1944. Aleksandar Vojinović, Nije sramota biti Hrvat, ali jepeh, Zagreb 1999.Muzej grada ZagrebaRatni muzej u Ateni, Britanska zbirkaNacionalni povijesni muzej u AteniNarodna biblioteka Srbije, Beograd Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagačaprotiv Jevreja u Jugoslaviji, Beograd 1952.Karte Karta 1: Drugi svjetski rat, 1939.–1942. – Map 50 (p.178) u: Paul Robert Magocsi, Historical Atlas of CentralEurope (University of Washington Press, 1993, 2002) Karta 2: Jugoistočna Europa poslije Drugogasvjetskog rata – Map 52 (p. 186) u: Paul RobertMagocsi, op. cit.147

BIBLIOGRAFIJA148

OCIJENITE OVU KNJIGU!Vaše mišljenje kao čitateljice/čitatelja ove knjige vrlo nam je važno, kako kao ocjena našega rada,tako i za planiranje naših budućih pothvata. Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnojEuropi (CDRSEE) zajedno je s brojnim kolegama i suradnicima uložio mnogo truda, vremena i dragocjenihsredstava u projekt “Nastava moderne povijesti jugoistočne Europe”, a rezultat je knjigakoju držite u rukama. Da bismo provjerili uspješnost ove metode, korisnost ovog pothvata i vrijednosttoga što smo uložili, bilo bi nam drago kada biste nam dali svoju ocjenu projekta. Molimovaše iskreno mišljenje, za što će vam biti potrebno nešto vremena i pažnje.Poslije čitanja ove knjige, ili čak njezina korištenja u učionici, molimo vas da posjetite naše webstranice, nađete dio HistoryWorkbooksipopuniteobrazaczaocjenjivanje.Obrazaczaocjenjiva-i obrazac ocjenjivanje. ocjenjivanjemožete naći ovdje: http://www.see-jhp.org/hw_evaluate.html.

Bilješke:

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem647024ISBN 978-953-6991-13-6 (cjelina)ISBN 978-953-6991-17-4 (sv. 4)