Predgovor Ova je skripta prvenstveno namijenjena predmetu ... - FER
Predgovor Ova je skripta prvenstveno namijenjena predmetu ... - FER Predgovor Ova je skripta prvenstveno namijenjena predmetu ... - FER
Vjerojatnost da okvir u prijemu ne sadrži pogreške, tj. bitove koji su naprijenosnom putu promijenili vrijednost iz originalne ispravne u suprotnuneispravnu, opada s porastom vjerojatnosti pogreške bita. Ako vjerojatnostnastupa pogreške na jednom bitu iznosi P b , tada vjerojatnost da primljeni okvir nesadrži pogreške iznosi P 1 = (1 − P b ) N , pri čemu je N broj bita u okviru. Dakle, sporastom duljine okvira smanjuje se i vjerojatnost da primljeni okvir ne sadržipogreške.Osnovno načelo na kojem se temelji djelovanje metoda za otkrivanje pogrešakaprikazano je gornjom slikom. Za dani okvir predajnik pomoću funkcije zaštitnogkodiranja f proračunava zaštitni slijed bita E kojeg zatim dodaje okviru. Naodredištu prijemnik prvo razdvaja primljene informacije od zaštitnog slijeda E.Zatim pomoću funkcije f (ista kao i u predajniku) proračunava iz primljenihinformacija zaštitni slijed F i uspoređuje ga s primljenim zaštitnim slijedom E.Ako vrijedi da je F = E, tada prijemnik pretpostavlja da u prijemu nije bilopogrešaka.Međutim, ponekad u samom transferu informacija može nastupiti takvakombinacija pogrešaka da će u prijemniku vrijediti F = E unatoč činjenici danekolicina bita u prijemu ima pogrešnu vrijednost. Kodovi za otkrivanjepogrešaka nisu idealni i ne mogu otkriti sve binarne simbole koji su primljeni spogreškom. Ako je pak F ≠ E tada je sigurno da je barem na jednom od bitanastupila pogreška. Situacija se dodatno komplicira ako pogreška u prijenosunastane na nekom od bita koji tvore zaštitni slijed E.74
Najjednostavnija metoda za otkrivanje pogrešaka je provjera pariteta. Postojedva načina provjere pariteta: vertikalna provjera redundancije (VRC – verticalredundancy check) i longitudinalna provjera redundancije (LRC – longitudinalredundancy check). VRC se temelji na tome da predajnik dodaje po jedanparitetni bit (parity bit) na kraj svakog znaka. Općenito, ako se znak sastoji od Nbita, b 1 b 2 ... b N , tom se znaku dodaje paritetni bit p 1 , i tako nastaje zaštićeni znakb 1 b 2 ... b N p 1 . Postoje dva načina dodavanja paritetnog bita. Ako se koristi parniparitet (even parity) tada ukupan broj binarnih jedinica, gledano na razinizaštićenog znaka, mora biti paran. Za taj slijed mora vrijediti b 1 ⊕ b 2 ⊕... ⊕ b N ⊕p 1 = 0, pri čemu je ⊕ oznaka za zbrajanje po modulu broja dva (0 ⊕ 0 = 0, 0 ⊕ 1= 1, 1 ⊕ 0 = 1 i 1 ⊕ 1 = 0). Ako se koristi neparni paritet (odd parity) tada brojbinarnih jedinica, gledano na razini zaštićenog znaka, mora biti neparan. Dakle,b 1 ⊕ b 2 ⊕... ⊕ b N ⊕ p 1 = 1. Na drugom kraju linka prijemnik provjerava svakiprimljeni znak tako da sve njegove bitove zbroji po modulu dva. Ako se koristiparni paritet, tada vrijednost zbroja mora biti jednaka nuli, a ako se koristineparni paritet, tada zbroj mora biti jednak jedinici. Ako je navedeni uvjetispunjen, primljeni se znak smatra ispravnim. Nakon provjere pariteta prijemnikodvaja paritetni bit od znaka. Ako pak navedeni uvjet za ispravan prijem znakanije zadovoljen, prijemnik otkriva pogrešku i o tome obavještava druge procese.Druga metoda provjere pariteta, nazvana LRC, temelji se na formiranjuparitetnog znaka. Za blok od M znakova predajnik kreira jedan zajedničkiparitetni znak. Ako svaki znak u bloku ima N bita, i ako se svakom znaku dodajepo jedan paritetni bit (VRC), tada paritetni znak sadrži N + 1 bita. Dodavanjemparitetnog znaka smanjuje se broj neotkrivenih pogrešaka u prijemniku zaotprilike dva do četiri reda veličine.75
- Page 23 and 24: Stariji oblik komutacije paketa naz
- Page 25 and 26: Prijenosna brzina i linijska brzina
- Page 27 and 28: Prijenosni, odnosno transmisijski l
- Page 29 and 30: Segment prijenosnog linka kojeg u b
- Page 31 and 32: Na lijevoj gornjoj slici prikazan j
- Page 33 and 34: Za prijenosnu brzinu transmisijskog
- Page 35 and 36: Entitet je aktivni element sloja, a
- Page 37 and 38: Razmjena informacija između dva ko
- Page 39 and 40: Fizički sloj modela OSI RM definir
- Page 41 and 42: Sučelje RS-232 standardizirala je
- Page 43 and 44: Najstariji oblik prijenosa podataka
- Page 45 and 46: Ponekad je kapacitet prijenosnog ka
- Page 47 and 48: Signali S i (t) se zbrajaju u kompo
- Page 49 and 50: Informacije koje TDM MUX prima prek
- Page 51 and 52: Alternativa sinkronom vremenskom mu
- Page 53 and 54: Širokopojasna optička pojačala o
- Page 55 and 56: Na sličan način kao i kod određi
- Page 57 and 58: Sinkronizacija okvira - informacije
- Page 59 and 60: Bilo koje dvije stanice međusobno
- Page 61 and 62: Prilikom razmatranja usmjerenosti p
- Page 63 and 64: Za razliku od višestrukog pristupa
- Page 65 and 66: Disciplina komuniciranja informacij
- Page 67 and 68: Na informacijskom linku od točke p
- Page 69 and 70: Pretpostavimo da su stanice A i B m
- Page 71 and 72: Na gornjem slajdu dan je primjer ka
- Page 73: Dakle, upravljanje pogreškama na i
- Page 77 and 78: Ako je rezultat dobiven dijeljenjem
- Page 79 and 80: Načelo rada ARQ metode vrati se na
- Page 81 and 82: Pretpostavka: razmatramo link od to
- Page 83 and 84: Mrežni sloj omogućava transfer in
- Page 85 and 86: Virtualni kanali se koriste prvenst
- Page 87 and 88: Osnovni cilj transportnog sloja je
- Page 89 and 90: Na gornjem su slajdu navedene četi
- Page 91 and 92: Iako Internet i protokoli koji se u
V<strong>je</strong>rojatnost da okvir u pri<strong>je</strong>mu ne sadrži pogreške, tj. bitove koji su napri<strong>je</strong>nosnom putu promi<strong>je</strong>nili vri<strong>je</strong>dnost iz originalne ispravne u suprotnuneispravnu, opada s porastom v<strong>je</strong>rojatnosti pogreške bita. Ako v<strong>je</strong>rojatnostnastupa pogreške na <strong>je</strong>dnom bitu iznosi P b , tada v<strong>je</strong>rojatnost da priml<strong>je</strong>ni okvir nesadrži pogreške iznosi P 1 = (1 − P b ) N , pri čemu <strong>je</strong> N broj bita u okviru. Dakle, sporastom duljine okvira smanju<strong>je</strong> se i v<strong>je</strong>rojatnost da priml<strong>je</strong>ni okvir ne sadržipogreške.Osnovno načelo na ko<strong>je</strong>m se temelji d<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong> metoda za otkrivan<strong>je</strong> pogrešakaprikazano <strong>je</strong> gornjom slikom. Za dani okvir predajnik pomoću funkci<strong>je</strong> zaštitnogkodiranja f proračunava zaštitni sli<strong>je</strong>d bita E ko<strong>je</strong>g zatim doda<strong>je</strong> okviru. Naodredištu pri<strong>je</strong>mnik prvo razdvaja priml<strong>je</strong>ne informaci<strong>je</strong> od zaštitnog sli<strong>je</strong>da E.Zatim pomoću funkci<strong>je</strong> f (ista kao i u predajniku) proračunava iz priml<strong>je</strong>nihinformacija zaštitni sli<strong>je</strong>d F i uspoređu<strong>je</strong> ga s priml<strong>je</strong>nim zaštitnim sli<strong>je</strong>dom E.Ako vri<strong>je</strong>di da <strong>je</strong> F = E, tada pri<strong>je</strong>mnik pretpostavlja da u pri<strong>je</strong>mu ni<strong>je</strong> bilopogrešaka.Međutim, ponekad u samom transferu informacija može nastupiti takvakombinacija pogrešaka da će u pri<strong>je</strong>mniku vri<strong>je</strong>diti F = E unatoč čin<strong>je</strong>nici danekolicina bita u pri<strong>je</strong>mu ima pogrešnu vri<strong>je</strong>dnost. Kodovi za otkrivan<strong>je</strong>pogrešaka nisu idealni i ne mogu otkriti sve binarne simbole koji su priml<strong>je</strong>ni spogreškom. Ako <strong>je</strong> pak F ≠ E tada <strong>je</strong> sigurno da <strong>je</strong> barem na <strong>je</strong>dnom od bitanastupila pogreška. Situacija se dodatno komplicira ako pogreška u pri<strong>je</strong>nosunastane na nekom od bita koji tvore zaštitni sli<strong>je</strong>d E.74
Change language