10.07.2015 Views

U fokusu: konkurencija, 2010. - Karanovic & Nikolic

U fokusu: konkurencija, 2010. - Karanovic & Nikolic

U fokusu: konkurencija, 2010. - Karanovic & Nikolic

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

U FOKUSU KONKURENCIJAIzdavač: AOD Karanović i NikolićResavska 23, Beograd, +381 11 3094 200www.karanovic-nikolic.comUrednici: Patricia Gannon, Rastko Petaković, Bojan Vučković,Patrick Callinan, Bojana MiljanovićDizajn: Designis , BeogradFotografija: IstockŠtampa: Akademija, BeogradAutorska prava: Karanović & Nikolić, <strong>2010.</strong> Sva prava zadržana.Tiraž: 800SadržajPredgovor.....................................................................................................................................................4Nedavna dešavanjaPolitika oslobađanja od kažnjavanja............................................................................................................8Novi režim vertikalnih sporazuma ............................................................................................................18Promene u Srbiji.........................................................................................................................................20Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i primena pravila konkurencije EU u Srbiji.................................22ESP potvrdio stav Evropske Komisije u pogledu privilegovane komunikacije pravnikazaposlenih u privrednim društvima...........................................................................................................30Novi komesar evropske unije za konkurenciju..........................................................................................32Novi članovi organa za Zaštitu konkurencije u regionu ...........................................................................34Novi zakon o zaštiti Konkurencije u makedoniji.......................................................................................36Detaljni pregledRegionalni pregled – kontrola koncentracija Sličnosti između regionalnih jurisdikcija............................40- Srbija....................................................................................................................................................... 41- Crna Gora..................................................................................................................................................44- Bosna i Hercegovina.................................................................................................................................46- Makedonija..............................................................................................................................................49- Hrvatska...................................................................................................................................................52- Slovenija...................................................................................................................................................54Naknada štete u pravu konkurencije i njen značaj za region....................................................................56Krivične sankcije za povredu pravila konkurencije...................................................................................63Saradnja institucija za zaštitu konkurencije jugoistočne evrope sa nemačkim,austrijskim i drugim ECN institucijama......................................................................................................66Statistički pregled regionalnih Institucija za zaštitu konkurencije............................................................68Globalni TrendRazmena informacija..................................................................................................................................74Brisel - Revolucija u pravu konkurencije...................................................................................................78Evropa i onlajn ekonomija – uzbudljiv i pomalo nepoznat teren..............................................................80Glosar često upotrebljavanih termina u pravu konkurencije.....................................................................88Rečnik.........................................................................................................................................................923


KN Karanović & Nikolić Vam sa zadovoljstvompredstavlja četvrto izdanje naše publikacije U Fokusu<strong>konkurencija</strong>. U ovogodišnjem izdanju možetenaći zbirku članaka i podataka za koje smatramoda najbolje odražavaju dešavanja u regionu,kao i generalne promene u pravu konkurencijeizvan regiona koje su imale uticaj na naš region.U ovom izdanju, proširili smo fokus na svenaše regionalne jurisdikcije: Bosnu i Hercegovinu,Makedoniju, Crnu Goru, Srbiju, sa osvrtomna Sloveniju i Hrvatsku. Donošenjem nekolikonovih zakona o zaštiti konkurencije u prethodnojgodini, primećeno je značajno povećanje savetodavnograda širom regiona. Mnoge odredbe predviđenezakonima o zaštiti konkurencije u regionu,postale su ne samo teoretski moguće, već i praktičnoprimenljive, pa stoga analiziramo kako je todoprinelo razvoju prava konkurencije.Takođe smo se osvrnuli u značajnoj meri narežim oslobađanja od kažnjavanja, nove uredbeo izuzeću vertikalnih sporazuma, kao i nove članoveinstitucija za zaštitu konkurencije u Bosni iHercegovini i Srbiji. Istražili smo razvoj postupakaza naknadu štete i sve veću realnost krivičnihpostupaka za povredu zakona o zaštiti konkurencije.U skladu sa težnjom zemalja iz regionada postanu kandidati za punopravno članstvo uEvropskoj Uniji, razmotrili smo neposredne efektekoje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju iPrelazni trgovinski sporazum imaju u svakodnevnomposlovanju kompanija iz regiona.Jasno je da praksa u pravu konkurencije postajesve značajnija, što će se, smatramo, nastavitii u sledećoj godini. Uz smanjenje broja prijavakoncentracija do kojeg je došlo zbog povećanjapragova za prijavljivanje, regionalne institucijeza zaštitu konkurencije su sada više nego ikadmotivisane da se fokusiraju na više sofisticiraneaspekte povreda prava konkurencije.S obzirom da je zaštita konkurencije oblastprava koja se stalno menja, smatramo da će savetovanjenaših klijenata u ovoj oblasti nastaviti dabude trajni izazov i u 2011. godini.Predgovor


Nedavnadešavanja6 7


UvodDecenijama unazad, karteli su opisivani i daljese opisuju kao najopasniji oblik poslovnog ponašanja,svojevrsna “babaroga” organima za zaštitukonkurencije širom sveta. Svetski pogled na karteleje verovatno najbolje izražen u rečima gospođeNeli Kroes, bivšeg Komesara za konkurencijuEvropske komisije, koja kartele smatra “zaveromprotiv javnosti”.Govoreći o novčanim kaznama na konferencijiza novinare, u vezi sa slučajem postojanja kartelau industriji plastičnih aditiva, ona je izjavila: ”Nemamvremena za argumente da su naše novčanekazne previsoke. Recite to privrednim društvima ipotrošačima koji i dalje snose negativne posledicekartela.”Treća izjava gospođe Kroes data je kao komentarforme, pre nego suštine kartela. Jedandeo izjave (podvučeni deo) ima poseban značaj:“Naš posao je otežan zbog toga što karteli stalnomenjaju svoj oblik – prilagođavaju se kao virusida bi se odupreli našim naporima da ihiskorenimo. Konstantno se odupiru i pokušavajuda nas nadmudre. Naše istrage pokazuju da kartelipokušavaju da prikriju svoje tragove korišćenjemšifrovane elektronske pošte, šifrovanih imena,zatim korišćenjem lažnih ili obmanjujućih emailnaloga, prepaid mobilnih telefona… lista prevaraje dugačka.”Koliko je zaista teško i na koji način “iskoreniti”ove obmanjujuće viruse koji stalno menjajusvoj oblik? Ključni termin je režim oslobađanja(engl. leniency).Režim oslobađanja od obaveze plaćanja novčanogiznosa potiče iz ideje zaštićenog svedoka(engl. whistleblower). Ovaj institut se pokazaokoristan u borbi protiv organizovanog kriminala,narko kartela i razotkrivanju pokušaja da seprikriju ili obmane javne istrage itd. Režim oslobađanjaje osmišljen tako da ponudi “imunitet”(evropski žargon) ili “amnestiju” (američki žargon)od plaćanja novčane kazne ili značajno smanjenjekazne privrednim društvima u zamenu za prijavljivanjekršenja i saradnju sa organima za zaštitukonkurencije u toku sprovođenja istrage.U samoj prirodi kartela je da ostanu skrivenipod debelim velom tajnosti i da u njima običnoučestvuju najviši zvaničnici kompanije. Još jednomćemo navesti izjavu gospođe Kroes – izjava jesa konferencije za novinare koja je održana nakonobjavljivanja odluke u slučaju kartela u kome subile uključene kompanije koje se bave transformacijomenergije:“Kartel je bio organizovan kroz usmeni‘džentlmenski sporazum’. Ovi samo-proklamovanidžentlmeni su se sastajali u elitnim hotelima širomAzije i Evrope, od Singapura do Barselone, Cirihado Tokija, i od Beča do Lisabona, da bi među sobompodelili evropska i japanska tržišta. U pokušaju daprikriju svoje tragove, kompanije su pažljivo vodileračuna o tome da sve bude usmeno dogovoreno.Takođe su, predostrožnosti radi, koristili šifre prilikombilo kakvog pominjanja sporazuma ili njegovihučesnika prilikom slanja pozivnica na sastankekao i u zapisnicima sa sastanaka.”Ukoliko ovu izjavu izvadimo iz konteksta, možemolako da zamislimo da čujemo ove reči u okvirureklame za novi film - u savršenom izvođenjumuške osobe dubokog glasa. Gospođa Kroes, međutim,razbija sve iluzije u nastavku svoje izjave:“Siemens je dobio imunitet od plaćanja novčanekazne zato što je prijavio postojanje kartela (engl.blow the whistle) instituciji za zaštitu konkurencije.”Prema tome, osnovna ideja i glavni preduslovza primenu režima oslobađanja, je da se ponudinagrada, “šargarepa” ako želite, onima koji istupesa bilo kakvim dokazima o kršenju prava konkurencije.Zauzvrat, organi za zaštitu konkurencijeće biti u mogućnosti da kazne ostale učesnike“štapom”. Organi za zaštitu konkurencije širomsveta doneli su neke od svojih najznačajnijih odlukazahvaljujući ovom institutu.Perspektiva Evropske UnijeBorba protiv ozbiljnih „hard core“ kartela kojisu okarakterisani kao najopasnija pretnja okruženjuu kome vlada slobodna <strong>konkurencija</strong> pokazalase kao jedan od prioriteta u agendi Evropskekomisije. Uspostavljanje režima oslobađanja odplaćanja novčane kazne 1996. godine i njegovekasnije izmene i dopune 2002. i 2006. godine povećalisu broj uspešno sprovedenih istraga kartela.Preko polovine slučajeva koji se odnose na istragukartela, u periodu između 2005. i 2008. godine,bilo je pokrenuto od strane podnosilaca zahteva zaoslobađanje od kazne. Ne samo da je režim oslobađanjaomogućio Komisiji da postiže pozitivnerezultate, već su ti rezultati postizani uz značajneuštede u resursima s obzirom da je Komisija sadamogla da se osloni na izjave i dokaze koje je dostavio“zaštićeni svedok” (engl. whistleblower) u donošenjusvojih odluka. Osim toga, postojanje institutaoslobađanja od kazne igra i važnu ulogu uprevenciji formiranja kartela odvraćajući kompaniječak i da pomisle na to, imajući na umu poten-Politika oslobadanja od kažnjavanja8 9


cijalno veoma visoke kazne predviđene za kršenjeprava konkurencije (prema podacima Evropskekomisije, najviša novčana kazna izrečena jednomprivrednom društvu koje je učestvovalo u karteluiznosi preko 896 miliona evra; a najveća novčanakazna izrečena svim učesnicima u jednom karteluiznosi preko 1,3 milijarde evra).Izveštaj Komiteta za konkurenciju u okviruOrganizacije za ekonomsku saradnju i razvoj(engl. the Organisation for Economic Co-operationand Development – the OECD) iz 2002. godine,naglašava efikasnost i značaj režima oslobađanjau otkrivanju direktnih ili indirektnih dokaza o postojanjukartela: “Glavni izazov u suprotstavljanjuozbiljnim kartelima je kako prodreti kroz njihovveo tajnosti. Da bi ohrabrio učesnika u kartelu daprizna i dostavi direktne dokaze, dokaze “iznutra”,o drugim učesnicima, njihovim dogovorimai tajnim sastancima, organ za zaštitu konkurencijemože da obeća smanjenje novčane kazne, smanjenjezatvorske kazne ili čak potpuno oslobađanjeod kazne.” Javni interes u otkrivanju i iskorenjivanjutajnih kartela prevazilazi javni interes dase kazne svi učesnici u zabranjenom sporazumu.Štetni socio-ekonomski efekti kartela u krajnjojliniji idu na štetu potrošača. Ograničavanjem konkurencije,karteli sputavaju inovacije, smanjujukvalitet proizvoda i dovode do povećanja cena.Čini se da režim oslobađanja stoga predstavljaidealno rešenje; prvi koji prijavi postojanje kartelaizbeći će potencijalno visoke kazne ili, ukoliko nijeprvi prijavio sporazum, kazna mu se može smanjiti,a Komisija će sa druge strane biti uspešna u otkrivanjui sankcionisanju radnji koje predstavljajukršenje prava konkurencije.Model režima oslobađanjaKoncept oslobađanja od kazne nije prestao dase razvija sa njegovim uvođenjem na nivou Evropskeunije. Radi daljeg napredovanja u otkrivanjai sankcionisanju kartela, naročito internacionalnihkartela, Evropska mreža za konkurenciju (engl.European Competition Network) sastavila je 2006.godine Model režima oslobađanja (engl. Model LeniencyProgramme), i od tada je Model prihvaćenod strane svih članica Evropske mreže za konkurenciju.Model sadrži opšte osnovne standardesa ciljem postizanja veće harmonizacije različitihpravila koja postoje širom Evropske unije u vezisa režimom oslobađanja. U vreme objavljivanjaModela, Evropska komisija i većina država članica(25 od ukupno 27 država, sa izuzetkom Malte iSlovenije) uvelo je režim oslobađanja u svoja zakonodavstva.Postoje međutim značajne razlikeu ovim režimima. Oni se uprkos tome paralelnoprimenjuju i od jednog podnosioca zahteva semože tražiti da podnese zahtev za oslobađanjemu nekoliko organa za zaštitu konkurencije u različitimdržavama. Opšti uspeh, dakle, zavisi od harmonizacijeključnih elemenata režima oslobađanjaširom Evrope.Iako nije pravno obavezujući, Model režimaoslobađanja danas predstavlja dobar primer uspešnosprovedene politike saradnje između državačlanica Evropske unije koja je doprinela uvećanjupravne sigurnosti.Iskustvo Sjedinjenih AmeričkihDržavaJedan od najistaknutijih i najuspešnijih organaza zaštitu konkurencije na svetu, pod vođstvomgospodina Filipa Vorena, šefa kancelarijei njegovog zamenika gospodina Niala Linča, nalazise u San Francisku. Ministarstvo pravde SjedinjenihAmeričkih Država, Departman za zaštitukonkurencije, a naročito odeljenje koje se nalaziu San Francisku, sproveli su neke od najpoznatijihistraga protiv najvećih kartel zaverenika koji suikada postojali na tlu Sjedinjenih Američki Država.Kao rezultat njihovog rada, izrečeno je preko 2,3milijarde dolara novčanih kazni i veliki broj rukovodilacaje poslat u zatvor. Zajedno sa odeljenjemu Vašingtonu, ova dva odeljenja predstavljaju epicentarborbe za zaštitu konkurencije u SjedinjenimAmeričkim Državama.Pre uvođenja režima oslobađanja u Americi1993. godine, posao organa za zaštitu konkurencijeje bio sve samo ne lak i jednostavan. Otkrivanjei istraživanje kartela, prodiranje u tajne i zatvorenedruštvene krugove rukovodilaca kompanija saciljem da se obezbedi dovoljno dokaza značilo jeda su istrage spore i veliki napori su morali bitiuloženi da bi se došlo do poverljivih informacija.U mnogim slučajevima stoga zavere su ostajaleneotkrivene a istrage su bile neuspešne. Nova erau sprovođenju istraga u odeljenju u San Franciskuzapočela je uvođenjem američkog režima oslobađanja.Novostvorena prilika za rukovodioce kompanijada izbegnu plaćanje novčanih kazni ili odlazaku zatvor igrala je ključnu ulogu u preoblikovanjurada organa za zaštitu konkurencije. Sadasu imali novi izvor dokaza na raspolaganju, samekompanije. Rezultati su usledili, po prvi put ikada,u velikom slučaju koji se ticao određivanja maloprodajnihcena a u kome je učestvovala kompanijaArchers Daniels Midland. Novčana kazna od 100miliona dolara je izrečena. Drugi slučajevi, kao štoje slučaj koji je vođen protiv privrednih društavaAkzo Nobel Chemical ili Bayer, sledili su isti trend.Tokom godina, režim oslobađanja pokazao sekao ključno oružje u arsenalu organa za zaštitukonkurencije. Mnogi slučajevi danas bazirani suna zahtevu za oslobađanje od kazne. “Svi naši naporisu uvek usmereni ka tome da nađemo učesnikakoji je voljan da svedoči. Kada neko od učesnikapristane da sarađuje i istupi sa dokazima, životu kancelariji je mnogo lakši. To nam omogućava daodmah započnemo sa istragama na načine na kojeranijih dana nismo bili u stanju da uradimo”, kažešef kancelarije u San Francisku.Čak i danas, međutim, nije uvek moguće obezbeditiučešće učesnika u kartelu koji je spremanda svedoči i dostavi dokaze; ipak, to je ključanelement u građenju uspešnog slučaja protiv negativacau oblasti prava konkurencije.10 11


SrbijaSrbija je uvela režim oslobađanja od obavezeplaćanja novčanog iznosa (engl. leniency), u najosnovnijemobliku, još Zakonom o zaštiti konkurencijeiz 2005. godine, dajući imunitet svim učesnicimakoji bi obavestili Komisiju pre pokretanjabilo kakvog postupka. Novi zakon iz 2009. godine,međutim, sadrži dodatne odredbe, a nove Uredbedonete <strong>2010.</strong> godine zajedno sa Smernicama dodatnopojašnjavaju institut oslobađanja od kazne isadrže više pravila o njegovoj praktičnoj primeni.Srpski Zakon o zaštiti konkurencije („SlužbeniGlasnik Republike Srbije“, br. 51/09) sadrži generalnuodredbu o oslobađanju od obaveze plaćanjanovčanog iznosa u članu 69. U skladu sa članom 69,učesnik restriktivnog sporazuma, koji prvi Komisijiprijavi postojanje tog sporazuma ili dostavi dokazena osnovu kojih Komisija sprovede istragu i doneserešenje o povredi iz člana 10. stav 1. (odredba orestriktivnim sporazumima) ovog zakona, oslobađase od obaveze plaćanja novčanog iznosa.Potpuni imunitet će se dati samo ako Komisija,u trenutku dostavljanja dokaza, nije imala bilo kakvosaznanje o postojanju predmetnog ponašanjakoje predstavlja kršenje prava konkurencije ili jeimala saznanje ali nije imala dovoljno dokaza dadonese zaključak o pokretanju postupka.U slučaju da učesnik ne ispuni uslove propisaneza oslobađanje od obaveze plaćanja novčanogiznosa, ali sarađuje sa Komisijom u toku postupkatako što dostavi dokaze koji u tom trenutku nisubili dostupni, a koji su omogućili okončanje postupkai donošenje rešenja o povredi iz člana 10, visinaplaćanja novčanog iznosa može biti smanjena.Regionalni pregled –režim oslobadanjaPotpuni imunitetJula <strong>2010.</strong> godine Vlada Republike Srbije je donelaUredbu o uslovima za oslobađanje od obavezeplaćanja novčanog iznosa koja propisuje detaljneuslove koji treba da se ispune da bi se dobio potpuniimunitet. Učesnik u restriktivnom sporazumuoslobađa se obaveze plaćanja novčanog iznosa ako:• prvi prijavi sporazum o kojem Komisija nijeimala ranija saznanja ili nije imala dovoljno dokazada pokrene postupak;dostavi raspoložive dokaze o restriktivnomsporazumu i/ili ukaže Komisiji na mesto ili lice kodkoga se ti dokazi nalaze;• nije prinudio ili podstrekavao druge učesnikena tržištu na zaključenje ili sprovođenje restriktivnogsporazuma;• nije inicijator ni organizator restriktivnogsporazuma;• bez odlaganja obustavi dalje učešće u sporazumu;• potpiše izjavu kojom se obavezuje da će potpunoi stalno sarađivati sa Komisijom sve do pravosnažnostirešenja kojim se izriče novčana kazna(takozvana mera zaštite konkurencije).Smanjenje obavezeSmanjenje plaćanja novčanog iznosa bićedostupno onima koji ne ispunjavaju uslove za potpuniimunitet. Pored toga, onaj ko želi da mu sesmanji iznos novčane kazne treba da ispuni sledećeuslove, da:• nije inicijator ili organizator restriktivnogsporazuma;• nije prinudio ili podstrekavao druge učesnikena zaključenje ili sprovođenje sporazuma;• u potpunosti, bezuslovno i kontinuiranosarađuje sa Komisijom u toku čitavog postupka;• odmah obustavi dalje učešće u restriktivnomsporazumu, osim ukoliko se, u interesu daljegvođenja postupka, izričito ne dogovori drugačijesa Komisijom;• ne uništava ili prikriva informacije ili drugedokaze u vezi sa prijavljenim restriktivnim sporazumom;• odgovori bez odlaganja ili u propisanomroku na svaki dalji zahtev ili pitanja Komisije;• omogući pristup Komisiji svim zaposlenima ibivšim zaposlenima koji raspolažu informacijama orestriktivnom sporazumu radi njihovog ispitivanja;• drže u tajnosti sve informacije date u prijavi,odnosno zahtevu, kao i činjenicu saradnje saKomisijom;• savesno i odgovorno postupaju po svimzahtevima ili uputstvima koja dobiju od Komisijeu toku postupka.Obaveza će se smanjivati u sledećim procentima:- 30 – 50% prvom podnosiocu koji je ispuniosve propisane uslove- 20 – 30% drugom po redu podnosiocu koji jeispunio sve propisane uslove- do 20% svakom narednom podnosiocu kojije ispunio sve propisane uslove.PostupakPostupak i način podnošenja zahteva zaoslobađanje od obaveze plaćanja novčanog iznosaili njegovo smanjenje nalazi se u Smernicama zaprimenu člana 69. Zakona o zaštiti konkurencije,koje je srpska Vlada nedavno donela.Podnosilac zahteva za potpuni imunitetse može obratiti Komisiji i bez otkrivanja svogidentiteta. Drugim rečima, Smernice dopuštajuanonimne prijave. Komisija će po prijemu zahtevarazmotriti sve informacije i dokaze koje je podnosilacdostavio i obavestiće podnosioca o statusnjegove prijave, odnosno da li ispunjava usloveza potpuni imunitet ili samo umanjenje novčanogiznosa. Dalje, Smernice takođe predviđaju imogućnost podnošenja prethodne prijave restriktivnogsporazuma sa zahtevom da Komisija utvrdiredosled podnošenja prijave. Komisija će pregledatiprethodnu prijavu i obavestiti podnosioca onjegovom redosledu kao i o tome da je najkasnijeu roku od mesec dana od dana prijema prethodneprijave u Komisiji, dužan da podnese potpunu prijavusporazuma. Učesniku koji potom podnese ipotpunu prijavu kao dan podnošenja potpune prijavesa zahtevom računa se dan kada je Komisijipodneo prethodnu prijavu. Zahtev se podnosi upismenoj formi, a samo izuzetno, na osnovu dobroobrazloženog zahteva podnosioca, Komisija možeodobriti i usmeno podnošenje. Takođe, zahtevza oslobađanje/smanjenje obaveze podnosi sepojedinačno, zajednički zahtevi dva ili više podnosiocanisu dozvoljeni. Kao način podnošenjazahteva Smernice predviđaju ličnu dostavuzahteva zaposlenom u Komisiji koga za to posebnoovlasti Predsednik Komisije.Komisija će podnosioca obavestiti o svojojodluci napismeno. U slučaju da mu se ne odobripotpuni imunitet, podnosilac ima pravo da u rokuod pet radnih dana od dana prijema obaveštenjatraži reklasifikaciju zahteva. Odnosno, podnosilacse može pismeno izjasniti da želi da se njegovaprijava u daljem postupku smatra zahtevom zasmanjenje obaveze.Zahtev za smanjenje novčanog iznosa se možepodneti u toku čitavog postupka, a najkasnije prenego što Komisija uputi strankama obaveštenje obitnim činjenicama, dokazima i ostalim elementimana kojima će zasnovati rešenje.Komisija za zaštitu konkurencije još uvek nijeodlučivala o institutu o oslobađanju od kazne..Ni potpuni imunitet, a ni smanjenje novčanogiznosa neće biti dostupno učesniku restriktivnogsporazuma koji je inicirao zaključenje tog sporazuma.• u toku postupka podnese zahtev za smanjenjeobaveze;• dostavi dokaze koji u tom trenutku nisu bilidostupni Komisiji, a koji omogućavaju okončanjepostupka i donošenje rešenja o povredi pravakonkurencije;12 13


SlovenijaRežim oslobađanja od kazne je u slovenačkipravni sistem uveden 2008. godine usvajanjemZakona o sprečavanju povrede konkurencije(„Službeni Glasnik Republike Slovenije“, br. 36/08i 40/09).Institut oslobađanja od kazne, u skladu sačlanom 76. Zakona, omogućava učesnicima kartelada iskoriste mogućnost oslobađanja od potencijalnovisokih novčanih kazni koje Uprava zazaštitu konkurencije Republike Slovenije možeda izrekne, ukoliko sarađuju sa Upravom u tokupostupka. Uprava za zaštitu konkurencije možeodobriti potpuni imunitet od plaćanja ili smanjenjenovčanog iznosa.Iako je uveden 2008. godine, institutoslobađanja od kazne je u Sloveniji počeo da seprimenjuje u praksi tek 1. januara <strong>2010.</strong> godineusvajanjem Uredbe o postupku oslobađanja odnovčane kazne ili smanjenja iste učesnicima kartela(„Službeni Glasnik Republike Slovenije“, br.112/09). Uredba sadrži detaljna pravila postupkaza dobijanje potpunog imuniteta ili smanjenjanovčane kazne. Doneta je sa ciljem da se povećatransparentnost i pravna sigurnost u vezi sa procedurompodnošenja zahteva i uglavnom je baziranana Modelu Programa za oslobađanje od kaznekoji je napravila Evropska mreža za konkurenciju(engl. European Competition Network).Prema tome, da bi se režim oslobađanja odplaćanja novčane kazne primenio, učesnik morada ispuni uslove koji su propisani Zakonom,članom 76, kao i Uredbom.Potpuni imunitetDa bi dobio potpuni imunitet od plaćanja kazne,podnosilac zahteva treba da:• bude prvi koji je dostavio dokaze koji su,prema proceni Uprave, omogućili sprovođenjeistrage ili donošenje rešenja o povredi pravakonkurencije;• u potpunosti i bezuslovno obelodani svojeučešće u predmetnom kartelu;• sarađuje sa Upravom tokom trajanja čitavogpostupka;• odmah obustavi dalje učešće u kartelu, osimukoliko se, u interesu daljeg vođenja postupka,izričito ne dogovori drugačije sa Upravom;• ne bude taj koji je podstrekavao druge učesnikeda se priključe kartelu ili da ostanu u njemu.Smanjenje obavezeDa bi mu se odobrilo smanjenje novčanogiznosa, podnosilac zahteva treba da:• dostavi dodatne valjane dokaze o svomučešću u predmetnom kartelu koji su uz dokazekoje Uprava već poseduje, od odlučujućeg značajaza okončanje postupka;• sarađuje sa Upravom u toku trajanja čitavogpostupka;• odmah obustavi dalje učešće u kartelu, osimukoliko se, u interesu daljeg vođenja postupka,izričito ne dogovori drugačije sa Upravom;Smanjenje obaveze će biti značajnije u zavisnostiod redosleda podnošenja zahteva:- 30 – 50% prvom podnosiocu koji je ispuniosve propisane uslove,- 20 – 30% drugom po redu podnosiocu koji jeispunio sve propisane uslove,- do 20% svakom narednom podnosiocu kojije ispunio sve propisane uslove.PostupakZahtev može podneti samo učesnik u zabranjenomsporazumu, a to može biti pravno ili fizičkolice – dakle, samo onaj koji je zaista učestvovaou formiranju predmetnog kartela. U zahtevumora jasno da se navede na koga se on odnosikao i da li u pitanju zahtev za oslobađanje odobaveze ili smanjenje novčanog iznosa. Gorepomenuta Uredba propisuje obrazac zahteva kaoi detaljne podatke o sadržini potpunog zahteva.Što se tiče načina podnošenja zahteva, Uredbapredviđa nekoliko prihvatljivih metoda kao što su:podnošenje zahteva poštom, lično uručenje, pismenoili usmeno, uručenje ovlašćenom službenikuUprave, faksom ili u toku samog postupka. Uslučaju podnošenja zahteva za dobijanje imuniteta,anonimni zahtev, podnošenje prethodneprijave kao i skraćene prijave je dozvoljeno.Uprava će ispitati dobijene zahteve po redosledupodnošenja i obavestiće podnosioce upismenoj formi o svojoj odluci. Potpuni imunitetili smanjenje kazne se odobrava u prekršajnompostupku donošenjem prekršajne presude.Bosna i HercegovinaZakon o konkurenciji („Službeni glasnik Bosnei Hercegovine“, br. 48/05, 76/07 i 80/09), član 54,sadrži generalnu odredbu o režimu oslobađanja odobaveze plaćanja novčane kazne.Privredni subjekt se može osloboditi odobaveze plaćanja novčane kazne ili mu se ta kaznamože smanjiti ukoliko dobrovoljno dostavi dokazebitne za utvrđivanje povrede prava konkurencije iu isto vreme prestane sa svojim učešćem u zabranjenomsporazumu bez podstrekivanja drugih daučestvuju u predmetnom sporazumu. Zakon daljepredviđa da se dokazi moraju dostaviti u trenutkukada Konkurencijski Savet ne poseduje dovoljnodokaza i podataka da bi pokrenuo postupak poslužbenoj dužnosti. Od podnosioca zahteva sedalje očekuje da kontinuirano sarađuje sa Savjetomu toku trajanja čitavog postupka.Detaljnija pravila o režimu oslobađanja i samompostupku podnošenja zahteva sadržanasu u Odluci o procedure oslobađanja odnosnoublažavanja od kazne koju je Savet usvojio marta<strong>2010.</strong> godine.Potpuni imunitetKonkurencijski Savet može podnosiocazahteva u potpunosti osloboditi od kazne akoprvi dobrovoljno dostavi nove dokaze o zabranjenomsporazumu u kome je i on sam učestvovaoi ti dokazi omoguće Savetu da donese zaključak opokretanju postupka u vezi sa zabranjenim sporazumom.Potpuni imunitet će biti odobren samou slučaju da Savet nije imao dovoljno dokaza dasam pokrene predmetni postupak u trenutkupodnošenja zahteva za oslobađanje od kazne.Osim gore navedenih uslova, podnosilac prijavetakođe mora:• odmah da prekine svoje učešće u zabranjenomsporazumu;• da drži u tajnosti činjenicu podnošenja prijaveod drugih učesnika;• da sarađuje sa Savetom u toku trajanjačitavog postupka; i• ne sme da prinuđuje druge, na bilo kojinačin, da učestvuju u zabranjenom sporazumu.Smanjenje obavezeDa bi mu se smanjila novčana kazna, podnosilacprijave treba da:• dostavi dokaze koji su, pored dokazakoje Savet već ima, od odlučujućeg značaja zazaključenje postupka;• odmah prekine svoje učešće u zabranjenomsporazumu;Isto kao u Srbiji i Sloveniji, smanjenje obavezeće biti značajnije u zavisnosti od redosledapodnošenja zahteva:- 30 – 50% prvom podnosiocu koji je ispuniosve propisane uslove,- 20 – 30% drugom po redu podnosiocu koji jeispunio sve propisane uslove,- do 20% svakom narednom podnosiocu kojije ispunio sve propisane uslove.PostupakZahtev se može podneti Savetu usmeno, pismenoili elektronskim putem. Mora se, međutim,podneti pojedinačno. Zajednička prijava zaoslobađanje od kazne dva ili više učesnika neće seuzimati u razmatranje.Bosansko pravo predviđa neku vrstu prethodneprijave. U početnoj fazi kontakta sa Savetom,prijava može biti anonimno podneta odstrane podnosioca koji uz nju mora da dostaviuopštene podatke i okvirno predstavi činjenice.Savet će tada da proceni zahtev i obavesti podnosiocao statusu njegove prijave. Ukoliko Savetodluči da podnosilac zahteva ispunjava usloveza oslobađanje od kazne, doneće odluku o uslovnomoslobađanju od kazne, to jest odluku ooslobađanju od kazne pod uslovom da podnosilacnastavi saradnju sa Savetom i dostavi sve preostaledokaze o zabranjenom sporazumu. UkolikoSavet ne donese odluku o uslovnom oslobađanju,podnosilac može da povuče sve dostavljene dokazeili da traži da se podneti zahtev za oslobođenjeod kazne smatra zahtevom za smanjenje novčanekazne. U slučaju da podnosilac zahteva odluči dapovuče sve podnete dokaze, Savet ih ne može koristitiza dalje pokretanje i sprovođenje postupka.Može, međutim, pokušati da dođe do istih dokazakorišćenjem uobičajenih nadležnosti za istragu.1415


HrvatskaInstitut oslobađanja od kazne je odnedavnopostao deo hrvatskog pravnog režima kojim sereguliše pravo konkurencije. Novi Zakon o zaštititržišnog natjecanja 2009 (Narodne novine, br. 79/09)počeo je da se primenjuje 1. oktobra <strong>2010.</strong> godine. Zakonunosi mnoge novine u hrvatsko pravo konkurencijemeđu kojima je i uvođenje režima oslobađanja odplaćanja novčanog iznosa..Potpuni imunitetČlan 65 novog Zakona ovlašćuje Agenciju zazaštitu tržišnog natjecanja da odobri potpuni imunitetod plaćanja novčane kazne, učesniku u kartelu kojiprvi obavesti Agenciju o postojanju kartela i dostavijoj dokaze, na osnovu kojih će Agencija moći dapokrene postupak u vezi sa prijavljenim sporazumomkoji predstavlja kršenje prava konkurencije. Potpuniimunitet će takođe biti dostupan učesniku u kartelukoji prvi dostavi Agenciji dokaze koji će omogućitidonošenje rešenja o postojanju povrede, u slučajevimau kojima je Agencija već pokrenula postupak, ali nijeimala dovoljno dokaza da taj postupak i zaključi, tojest da donese odluku kojom se utvrđuje postojanjekartela. Imunitet, međutim, neće biti dostupan inicijatoruformiranja kartela ni u kom slučaju.Smanjenje obavezeSmanjenje obaveze plaćanja novčanog iznosamože se izreći učesniku kartela koji je dostavio dodatnevaljane dokaze Agenciji koji su, uz dokazekoje je Agencija već utvrdila u postupku, bili ododlučujućeg značaja za zaključenje postupka ispitivanjapostojanja kartela.PostupakTrenutno nisu propisana posebna pravilapostupka za podnošenje zahteva za oslobađanje odplaćanja novčane kazne. Na Vladi Republike Hrvatskeje da reguliše postupak u narednih nekoliko meseciusvajanjem odgovarajućih podzakonskih akata.MakedonijaMakedonski Parlament usvojio je novi Zakono zaštiti konkurencije u novembru <strong>2010.</strong> godine. Umnogim njegovim aspektima, ovo je moderan zakonrađen i donet u skladu sa rešenjima i standardima Evropskeunije. Između ostalog, u makedonski pravnisistem uveden je institut oslobađanja od plaćanjanovčane kazne. Očekuje se da će novi zakon vrlobrzo stupiti na snagu, nekoliko dana nakon objavljivanjau makedonskom Službenom Glasniku što seočekuje svakog trenutka sada i vrlo je verovatno daće ceo proces biti okončan u trenutku objavljivanjaove knjige. Iz tog razloga, mi ćemo dole izneti rešenjanovog zakona koja se odnose na režim oslobađanja odplaćanja novčane kazne.Vrlo slično hrvatskom novom zakonu, potpuniimunitet se može dati učesniku kartela koji Komisiji zazaštitu konkurencije prvi dostavi dokaze o postojanjuzabranjenog sporazuma, a koji će omogućiti Komisijuda pokrene postupak u vezi sa predmetnim kartelomili ukoliko je Komisija već pokrenula postupak,omogućiće joj okončanje istog.U slučaju da podnosilac ne ispunjava uslove zadobijanje potpunog imuniteta, može mu se smanjitiiznos novčane kazne koji treba da plati ukoliko dostavidodatne valjane dokaze koji su od odlučujućeg značajaza zaključenje postupka ispitivanja postojanja kartela.Sledeći uslovi moraju biti ispunjeni u oba slučaja,i u slučaju podnošenja zahteva za potpuni imunitet iu slučaju podnošenja zahteva za smanjenje novčanekazne; podnosilac prijave mora:• odmah da prekine svoje učešće u zabranjenomsporazumu;• da sarađuje sa Komisijom u toku čitavogpostupka;• da drži u tajnosti činjenicu podnošenja prijaveod drugih učesnika u kartelu;• da drži u tajnosti činjenicu podnošenja prijaveod svih ostalih osim od drugih organa za zaštitukonkurencije van Makedonije;• podnosilac ne sme da uništava, prikriva ili falsifikujedokaze koji su od značaja za donošenje odlukeod strane Komisije u datom slučaju.Ni potpuni imunitet, a ni smanjenje novčanogiznosa neće biti dostupno učesniku restriktivnogsporazuma koji je podstrekavao druge da se priključeili da ostanu učesnici zabranjenog sporazuma.Očekuje se da će ubrzo nakon stupanja na snagunovog zakona, Vlada doneti odgovarajuće podzakonskeakte koji će regulisati procedure podnošenjazahteva.Crna GoraTrenutno ne postoji režim oslobađanja odkazne plaćanja novčanog iznosa u crnogorskomZakonu o zaštiti konkurencije („Službeni list CrneGore“, br. 69/05 i 37/07).16 17


Deceniju nakon svoje poslednje revizije propisakoji se odnose na grupno izuzeće vertikalnih sporazuma,to jest sporazuma između učesnika na tržištu kojiposluju na različitom nivou proizvodnje ili distribucije,Evropska Komisija se ponovo osvrnula na ovu pravnuoblast. Rezultat toga je objavljivanje nove Uredbe overtikalnim sporazumima koji se izuzimaju od zabrane.Nakon javne rasprave, nova Uredba je stupila na snagu1. juna <strong>2010.</strong> godine i predstavljaće važeći zakonodavniokvir narednih 12 godina.Na one koji su ispunili uslove u skladu sa staromUredbom o vertikalnim sporazumima koji se izuzimajuod zabrane, primenjuje se tranzicioni period od jednegodine kako bi ponovo prošli kroz svoje ugovore iuskladili iste sa novom Uredbom.Iako nije došlo do suštinskih izmena u odnosu nastara pravila, novi režim odražava niz važnih promenakoje su se dogodile u proteklih 10 godina i koje imajuuticaj na vertikalne sporazume. Najvažnije od svegaje da doba prodaje putem interneta u kome trenutnoživimo zahteva dodatnu regulativu, kao i da je tržišnamoć velikih distributera i maloprodavaca znatno porasla.Dodatno, poštovanje maloprodajnih cena (PMC)se posmatra sa novog aspekta u skladu sa razvojemsudske prakse kao i promenama u generalnom pristupuPMC-u.Prodaja putem InternetaSa razvojem savremene tehnologije, prodaja putemInterneta je postala svakodnevnica za veliki broj prodavaca,i zbog toga su klasični oblici poslovanja, kaošto su tradicionalne prodavnice napravljene od „cigle imaltera” suočeni sa mnogim izazovima.Profitne marže prodavaca koji prodaju putemkako bi ostvarile profit i zbog toga su u gorem položajuod svojih konkurenata koji prodaju putem interneta ikoji imaju niže operativne troškove. Proizvođači luksuznerobe, sa druge strane, često nisu voljni da prodajusvoje proizvode putem interneta zbog straha da će timenaneti štetu svom brendu. Kako bi sprečili falsifikovanjesvojih proizvoda ili zaštitili prodaju u tradicionalnimprodavnicama, ovakvi proizvođači često preduzimajurazne anti-konkurentske radnje koje ograničavaju prodajuputem internet, kao što je na primer utvrđivanjemaloprodajnih cena.Borba između luksuznih brendova kao sto je Saneli aukcija koje se odigravaju na internetu kao sto jeeBay imalo je za posledicu donošenje novih pravila oposlovanju putem interneta koja vise idu u prilog internetprodavaca. Komisija je jasno izjavila da ograničenjakoja se odnose na upotrebu interneta od strane distributera,uglavnom treba smatrati „hardcore“, to jestozbiljnim ograničenjima koja ce njihovog incijatora lišitizaštite koju pruža grupno izuzeće određenih kategorijavertikalnih sporazuma. Prema tome, radnje kao sto suuspostavljanje „dvostrukih cena“, to jest zahtevati oddistributera da placa vise nabavne cene za robu kojuprodaje preko interneta, ili ograničavanje obima ukupneprodaje na internetu, kao i nametanje bilo kakveobaveze distributerima da automatski preusmerepotrošače ukoliko su locirani van teritoriji koja je njimadodeljena, smatraće se „hardcore“ ograničenjem uskladu sa novim Smernicama. Dobavljači, međutim, idalje, mogu da uspostave ekskluzivnu ili selektivnumrežu distribucije, i potpuno su slobodni da odaberukoga ce uključiti u svoju mrežu. Isto tako, oni moguda ograniče aktivnu prodaju među članovima svojemreže na ekskluzivno dodeljene teritorije ili grupepotrošača. Pored toga, dobavljači mogu da zahtevajukoja će biti smatrana „hard core“, to jest ozbiljnimograničenjima od strane Komisije. Osnovna ideja izarešenja koja su usvojena u novim odredbama je da sepostigne ravnoteža između suprotstavljenih interesa ida se obezbedi odgovarajući stepen pravne sigurnosti uskladu sa ekonomsko orijentisanim pristupom koji je odnedavno zauzela Evropska komisija.Tržišni udeo kupcaU odnosu na staru Uredbu o izuzeću pojedinih kategorijavertikalnih sporazuma koja je isključivo uzimalau obzir tržišni udeo dobavljača, nova pravila uvela sunove zahteve u vezi sa tržišnim udelima koje privrednadruštva moraju da ispune kako bi imali koristi odizuzeća od zabrane pojedinih kategorija vertikalnihsporazuma. Naime, sada se uzimaju u obzir tržišni udelii kupca i dobavljača. Stoga, da bi se dobio imunitet,tržišni udeo dobavljača na tržištu gde prodaje robukupcu, kao i tržišni udeo kupca na tržištu gde kupujerobu od prodavca, moraju pojedinačno iznositi 30% ilimanje. Prvobitni nacrt Uredbe je bio nešto drugačiji;kao relevantno tržište za procenu tržišnog udela kupcabilo je predviđeno tržište prodaje, to jest tržište nakome kupac prodaje a ne ono na kome kupuje robu.Ovo rešenje je bilo dosta kritikovano iz razloga sto jeveoma teško odrediti takvo tržište na malim lokalnimtržištima. Kao posledica kritika, relevantno tržište jepromenjeno u prodajno tržište koje bi trebalo da budelakše odredivo.Novopostavljeni pragovi odražavaju stvarnost ukojoj veliki kupci sa znatnom tržišnom snagom mogu dazloupotrebljavaju svoju snagu kako bi uspostavili vertikalnaograničenja koja bi u krajnjoj liniji išla na štetupotrošača. U svom saopštenju za javnost, Komisija jemeđutim, tvrde da je uvođenje ovakvog rešenja odrazkratkovidosti i da samim tim ne predstavlja najbolju opciju.Oni navode da su dobavljači sada suočeni sa teškimzadatkom utvrđivanja tržišne snage preprodavaca nanjihovim kupovnim tržištima. Dobavljači ce retko, ako iikada imati neophodne informacije. Nedostatak tačnihinformacija dovodi do nedostatka pravne sigurnostipo pitanju da li je izuzeća od zabrane po kategorijamasporazuma primenjivo na određeni slučaj ili ne.Poštovanje maloprodajnih cenaEvropska Komisija je konačno prepoznalada utvrđivanje maloprodajnih cena (engl. resaleprice maintenance) u vertikalnim sporazumimaima određene pozitivne i krajnje bezopasne efektena konkurenciju. Fleksibilniji pristup u odnosu napoštovanje maloprodajnih cena (PMC) delimično je rezultatrazvoja sudske prakse u Sjedinjenim AmeričkimDržavama u slučaju Leegin Creative Leather Products 1 ,iz 2007. godine, u kome je Vrhovni sud SjedinjenihAmeričkih Država primenio mnogo prihvatljiviji principvladavine razuma (enl. rule of reason) umesto perse pravila (engl. per se rule), menjajući time skoro 100godina staro pravo zaštite konkurencije u SjedinjenimAmeričkim Državama. Nova evropska Uredba nijetoliko popustiljiva kao američki pristup. Poštovanjemaloprodajnih cena u okviru nove Uredbe se još uvekne preporučuje; ipak Komisija je počela da spoznaje dapostoje pozitivni efekti poštovanja maloprodajnih cenana konkurenciju. U skladu sa tim, u Smernicama senavodi sledeće: “kada proizvođač uvede novi proizvodna tržište, PMC može biti korisno tokom uvodnog periodau kome se razvija potražnja kako bi se distributeripodstakli da više uzmu u obzir interes proizvođača poNovi režim vertikalnih sporazumaInterneta mnogo su veće od profitnih marži koje ostvarujutradicionalne radnje koje se suočavaju sa visokimtroškovima. Kao posledica toga sto moraju dazapošljavaju vise osoblja ili toga sto moraju da plaćaju zakupodgovarajućih prostorija, tradicionalne prodavnicesu prinuđene da naplaćuju vise cene za svoje proizvodeodređene standarde u kvalitetu prilikom upotrebe internetsajta radi prodaje njihovih proizvoda, s obziromda ovo ograničenje u krajnoj liniji ide u korist potrošača.Dobavljači, međutim, ne mogu sprečiti distributera odpostavljanja vebsajta i prodaje proizvoda na internetu.Nove Smernice sadrže detaljnu list ograničenjaizjavila da ce uvođenje praga koji uzima u obzir i tržišniudeo kupca biti od koristi ne samo potrošačima nego iprivrednim društvima malog i srednjeg tipa, s obziromda su oni konkurenti kupca sa znatnom tržišnom snagom,koji uglavnom nisu u stanju da se sa njim takmičena ravnopravnoj osnovi. Kritičari novih pravila,pitanju promovisanja samog proizvoda.” Smernicedalje daju primere kako PMC može biti korisno u tomkonkretnom slučaju i navode da u krajnoj liniji to ide ukorist samih potrošača..1Leegin Creative Leather Products, Inc. v. PSKS, Inc. 551 U.S.877 (2007)18 19


Izuzeće od zabrane po kategorijamasporazuma i pojedinačno izuzećeU martu <strong>2010.</strong> godine Vlada Srbije je usvojilatri uredbe o izuzimanju od zabrane pojedinih kategorijasporazuma koje dalje učvršćuju njen pravniokvir kada se radi o pravu konkurencije. Uredbese odnose na sledeće kategorije sporazuma:• vertikalne sporazume („Službeni glasnik RepublikeSrbije“, br. 11/2010),• horizontalne sporazume o specijalizaciji(„Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 11/2010) i• horizontalne sporazume o istraživanju irazvoju ( „Službeni glasnik Republike Srbije“, br.11/2010).Sve tri uredbe izrađene su u skladu saodgovarajućim propisima Evropske unije štoSrbiju dovodi bliže evropskom regulatornom okviruu oblasti prava konkurencije. Za navedenekategorije sporazuma je, prema tome, propisanoautomatsko izuzeće od zabrane ukoliko ispune uslovepropisane u uredbama.Iako uredbe uglavnom prate strukturu isadržaj uredaba koje je donela Evropska komisijau vezi sa predmetnim kategorijama sporazuma,postoje određene značajne razlike među njima kaoi pojedini propusti u regulisanju koje je načiniosrpski zakonodavac.Uredba o izuzimanju od zabrane vertikalnihsporazuma, na primer, propisuje strožiji tržišniudeo, kao jedan od parametara za izuzimanje, odonoga koji propisuje uredba Evropske komisije.Da bi se primenilo izuzeće tržišni udeo svakogod učesnika u sporazumu, i kupca i prodavca, narelevantnom tržištu ne sme da bude veći od 25%vode koji su predmet sporazuma kao i zabranukonkurisanja ugovorenu na neodređeno vreme ilina rok duži od pet godina. Takođe treba imati naumu da je srpska Uredba o izuzimanju od zabranevertikalnih sporazuma rađena po ugledu na UredbuEvropske komisije br. 2790/99 tako da ne obuhvataneke od najnovijih rešenja koja su sadržanau novim pravilima Evropske unije o vertikalnimograničenjima koja su doneta usvajanjem UredbeEvropske Komisije br. 330/<strong>2010.</strong>Uredba o izuzimanju od zabrane horizontalnihsporazuma o istraživanju i razvoju predstavljaskoro doslovni prevod Uredbe Evropske komisijebr. 2659/00. Međutim, za razliku od Uredbe2659/00, srpska Uredba ne predviđa mogućnostopozivanja pogodnosti date Uredbom, niti je takvamogućnost izričito predviđena Zakonom o zaštitikonkurencije. Ovo potencijalno može dovestido određenih nedoslednosti u budućim odlukamaKomisije.Dalje, Uredba o izuzimanju od zabrane horizontalnihsporazuma o specijalizaciji, doneta uskladu sa Uredbom Evropske komisije br. 2658/00,ne sadrži definicije pojedinih ključnih termina kojise u njoj koriste, kao što su „relevantno tržište“,„obaveze ekskluzivne prodaje“ i „obaveze ekskluzivnekupovine“ i takođe ne predviđa mogućnostopozivanja pogodnosti koje su date Uredbom.Što se tiče sporazuma koji ne zadovoljavajuuslove za izuzeće od zabrane po kategorijamasporazuma, pojedinačno izuzeće im je i dalje naraspolaganju. Pojedinačno izuzeće se međutim nedobija automatski, učesnici u restriktivnom sporazumumoraju da podnesu zahtev Komisiji i daispune sledeće stroge uslove (koji su u suštini vrlo- potrošačima obezbeđuje pravičan deo koristi,- učesnicima na tržištu ne nameće ograničenjakoja nisu neophodna za postizanje cilja sporazuma i- ne isključuje konkurenciju na relevantnomtržištu ili njegovom bitnom delu.Vlada je unela više jasnoće u samu proceduruza dobijanje pojedinačnog izuzeća usvajanjemUredbe o sadržini zahteva za pojedinačno izuzećerestriktivnih sporazuma od zabrane („SlužbeniGlasnik Republike Srbije“, br. 107/2009) koja propisujekoje podatke jedan zahtev za pojedinačnoizuzeće treba da sadrži.Kriterijumi za izricanjenovčanih kazniZakon o zaštiti konkurencije („Službeni glasnikRepublike Srbije“, br. 51/2009), član 68,ovlašćuje Komisiju za zaštitu konkurencije da izričenovčane kazne za kršenje prava konkurencije.Komisija, dakle, može izreći novčanu kaznu, takozvanumeru zaštite konkurencije, u visini najviše10% od ukupnog godišnjeg prihoda strane koja jeprekršila pravo konkurencije, pre oporezivanja, zaobračunsku godinu koja prethodi godini u kojoj jepokrenut postupak.Jula <strong>2010.</strong> godine, Vlada Republike Srbije jedala dalja uputstva za izricanje novčanih kazniusvajanjem Uredbe o kriterijumima za određivanjevisine iznosa koji se plaća na osnovu mere zaštitekonkurencije i procesnog penala, načinu i rokovimanjihovog plaćanja i uslovima za određivanjetih mera („Službeni Glasnik Republike Srbije“, br.50/2010). Prilikom određivanja visine iznosa novčanekazne za utvrđeno kršenje, Komisija će uzetivršenje radnji koje predstavljaju povredu;• vreme obustavljanja radnji koje predstavljajupovredu konkurencije;• preduzimanje mera za otklanjanje nastalihposledica učinjene povrede konkurencije;• saradnju učesnika na tržištu u postupkuutvrđivanja povrede konkurencijePored toga, predviđene su i olakšavajuće okolnostiu vezi sa navedenim kriterijumima.Komisija će od sada morati da precizira rokza plaćanje novčanih kazni u odluci kojom se takazna izriče. Rok za plaćanje ne može biti kraćiod tri meseca, niti duži od godinu dana od danaprijema rešenja. Tačan rok za plaćanje novčanogiznosa odrediće se u zavisnosti od finansijske snageučesnika na tržištu kome je određena takvakazna. Izuzetno, na osnovu zahteva koji je dobroobrazložen i potkrepljen dokazima i podnet u rokuod 15 dana od prijema rešenja, Komisija može dozvolitiplaćanje iznosa u ratama.Promene u Srbiji(umesto 30%). Najznačajnije povrede konkurencijeza koje se ne može dobiti izuzeće (engl. hardcorerestraints), u skladu sa uredbom, obuhvatajuograničavanje prava kupca da slobodno određujecenu proizvoda u daljoj prodaji, ograničavanjeteritorije na kojoj kupac može prodavati proiz-slični onima koje je propisala Evropska unija):Restriktivni sporazum može biti izuzet od zabraneukoliko- doprinosi unapređenju proizvodnje i prometa,odnosno podsticanju tehničkog ili ekonomskognapretka,u obzir sledeće kriterijume:• nameru da se izvrši povreda konkurencije;• težinu, posledicu i trajanje povrede konkurencije;• povrat učesnika na tržištu;• podstrekivanje drugih učesnika na tržištu na20 21


UvodIako su Zakon o obligacionim odnosima i Antimonopolskizakon (doneti 1978, odnosno 1996.godine) prvi nagovestili uvođenje odredaba kojeliče na uređenje pitanja konkurencije u Srbiji,Zakon o zaštiti konkurencije donet 2005. godinepredstavlja prvi zakonski akt koji je zaista pokazaoda je uređenje pitanja konkurencije stiglo uSrbiju.Zakon iz 2005. godine imao je za cilj uređenjezaštite konkurencije na tržištu, obezbeđujućipoštenu trgovinu između učesnika na tržištu i doprinosekonomskom prosperitetu društva u Srbiji,naročito potrošača, povećanjem ekonomske efikasnosti.Rađen je po ugledu na postojeće zakone okonkurenciji u Evropskoj uniji. Nakon toga, donetje Zakon o zaštiti konkurencije iz 2009. godine.Ovim su uvedeni novi pragovi za koncentracijuučesnika na tržištu, produženi rokovi za podnošenjezahteva za odobrenje koncentracije, a Komisijaza zaštitu konkurencije ovlašćena da naložidekoncentraciju. Zakonom se takođe uvodi izuzećepo vrstama sporazuma, pravilo de minimis uoblasti zabranjenih sporazuma, programi izuzećai značajno se proširuju izvršna ovlašćenja Komisijeu Srbiji. Zakon o zaštiti konkurencije iz 2009.godine je suštinski povećao stepen modernizacijeprava konkurencije u Srbiji, značajno ga približivšimodelu koji postoji u EU.Sporazum o stabilizaciji ipridruživanju i Prelazni sporazumo trgovini i trgovinskim pitanjimaSporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2predstavlja značajan ugovorni odnos između EU isvake od zemalja Zapadnog Balkana koja teži punopravnomčlanstvu u EU. To je ugovor koji predviđa(slično kao što su predviđali evropski sporazumiza zemlje kandidate u Centralnoj i IstočnojEvropi), formalne mehanizme i dogovorene reperekoji omogućavaju EU da radi sa svakom zemljomkoja teži da postane član, kako bi je približila štoje više moguće standardima koji su obavezni zakonačno članstvo u EU.Dok su evropski sporazumi (koji su se primenjivalina zemlje koje su ranije težile da postanučlanice EU, i koje su sada postale punopravni članovi)davali svojim potpisnicama status kandidataza članstvo u EU, balkanski model SSP daje status„potencijalnog kandidata“ za članstvo u EU.Srbija i EU su za ključili SSP i Prelazni sporazumo trgovini i trgovinskim pitanjima 29. aprila2008. godine. Ovde treba napomenuti da je idejakoja stoji iza Prelaznog sporazuma pokušaj obezbeđivanjaprivremene primene odredaba SSP kojimase uređuju trgovina i trgovinska pitanja, prestupanja SSP na snagu. Narodna skupština Srbijeratifikovala je oba sporazuma u toku 2008. godine,i od početka februara 2009. godine Srbija jednostranoprimenjuje Prelazni sporazum. EU ranijenije bila u mogućnosti da primenjuje Prelazni sporazumzbog primedbi Holandije koja je smatralada Srbija nije postigla potpunu saradnju sa Međunarodnimkrivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju uHagu. Međutim, u decembru 2009. godine, EU jeodlučila da odmrzne Prelazni sporazum o trgovinisa Srbijom. Prelazni sporazum između EU i Srbijezvanično je stupio na snagu u februaru <strong>2010.</strong> godine.Shodno tome, odredbe Prelaznog sporazumao trgovini se, bar u teoriji, primenjuju od ovogdatuma.SSP nalaže ratifikaciju i potpis ne samo Evropskezajednice, već i pojedinačnih Zemalja članica.SSP se trenutno dostavlja skupštinama Zemaljačlanica EU radi ratifikacije, i očekuje se da se todogodi krajem <strong>2010.</strong> godine. Srbija je formalnopodnela zahtev za članstvo u EU u decembru2009. godine, ali njena ponuda još uvek nije prihvaćena.Očekuje se da će Srbija dobiti status kandidatakrajem 2011. godine..Kako Sporazum o stabilizacijii pridruživanju utiče na pravokonkurencije u Srbiji? 34Član 72. SSP-a predviđa usklađivanje domaćegzakonodavstva sa zakonodavstvom EU i stavljaakcenat na potrebu njegove efikasne primene isprovođenja. Postupak približavanja za ovaj ugovorpočeo je na dan potpisivanja ugovora, iako SSPjoš uvek nije na snazi, i on u početku ima naglašenfokus na suštinskim elementima unutrašnjegtržišta, acquis communitaire, slobodi i bezbednostikao i drugim oblastima povezanim sa trgovinom.U pogledu primene zakona o zaštiti konkurencije,član 73. sadrži bitnu odredbu koja omogućavaprimenu pravila konkurencije EU od straneKomisije za zaštitu konkurencije u Srbiji, sa kvazidirektnim efektom u slučajevima koji se odnosena zabranjene sporazume, zloupotrebu dominantnogpoložaja i pomoć države. Član 73(1) predviđasledeće:„Sledeće nije u skladu sa pravilnim funkcionisanjemovog [SSP] Ugovora, ukoliko može uticati natrgovinu između Zajednice i Srbije:I. svi Sporazumi između preduzeća, odlukeudruženja preduzeća i usaglašena praksa izmeđupreduzeća čiji je cilj ili posledica sprečavanje,ograničavanje ili narušavanje konkurencije;II. zloupotreba dominantnog položaja odstrane jednog ili više preduzeća na teritoriji Zajedniceili Srbije u celini ili na njihovom značajnomdelu;III. svaka državna pomoć koja narušava ilipreti da naruči konkurenciju davanjem prednostiodređenim preduzećima ili određenim proizvodima.“Ovaj član dalje glasi:„Svako postupanje suprotno ovom članu će seocenjivati na osnovu kriterijuma koji proističu izprimene pravila konkurencije koja se primenjujuu Zajednici, naročito članova 81, 82, 86 i 87 5Ugovora o EZ i instrumentima tumačenja koje suusvojile institucije Zajednice“.To u suštini znači da bilo koja praksa kojamože imati uticaja na trgovinu između Zajednicei Srbije, koja je suprotna članu 73 treba da budeSSP i primena pravila konkurencijeEU u Srbiji34112Politika Evropske unije prema zemljama Zapadnog Balkanaima formu Postupka stabilizacije i pridruživanja pokrenutog naZagrebačkom samitu u novembru 2000. godine. On se odnosina sledeće zemlje: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska,Republika Makedonija, Crna Gora i Srbija, uključujući Kosovo,kako je definisano rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN.Svrha Procesa stabilizacije i pridruživanja je ustanovljavanjeposebnih odnosa između pomenutih zemalja i EU, pri čemu tezemlje treba da izvrše reforme sa ciljem pridruživanja, koje ćeuključivati bliže usklađivanje svojih propisa sa propisima Evropskezajednice. Ove zemlje su priznate kao potencijalni kandidatiza članstvo u EU.3Dana 1. decembra 2009. stupio je na snagu Lisabonski ugovor.Ovim se menja, ali ne zamenjuje, Ugovor kojim je stvorenaEvropska zajednica (Ugovor o EZ ili Rimski ugovor) kao iUgovor o Evropskoj uniji (UEU) (Ugovor iz Mastrihta). Njim setakođe vrši restrukturiranje Ugovora, i rezultat toga je da UEUsuštinski sadrži ciljeve i principe EU i predviđa Zajedničku inostranui bezbednosnu politiku, a Ugovor o Evropskoj zajednici(preimenovan u “Ugovor o funkcionisanju Evropske unije(„UFEU”) predviđa organizacione i funkcionalne detalje, kao ivećinu suštinskih odredaba primarnog zakona EU. Većina ovihsuštinskih odredaba ostaje nepromenjena. Međutim, numerisanjerelevantnih članova Ugovora se promenilo, na primerčlan 81 Ugovora o Evropskoj zajednici postao je član 101UFEU, a član 82 Ugovora o Evropskoj zajednici postao je član102 UFEU.22 23


procenjena na osnovu kriterijuma koji proističu izprimene pravila konkurencije koja se primenjuju uEU. Međutim, u svakom drugom slučaju domaćesrpsko zakonodavstvo u oblasti konkurencije seprimenjuje u celosti.U pogledu trenutne primenjivosti, bitno jenaglasiti da SSP još uvek nije na snazi, i da čekaratifikaciju svih 27 Zemalja članica. Međutim, ipored toga, pošto je Prelazni sporazum o trgovinina snazi (čiji uslovi sadrže identične odredbe okonkurenciji koje su sadržane u dokumentu SSP),ta pravila su trenutno primenjiva i na snazi su uSrbiji od februara <strong>2010.</strong> godine. Shodno tome,društva u Srbiji moraju biti informisana ne samo odomaćim pravilima konkurencije koja se primenjujuu Srbiji, već i o zakonima o konkurenciji EUkoji, kako je opisano mogu da se primenjuju uodređenim slučajevima koji mogu uticati na trgovinuizmeđu EU i Srbije kada je zakon o konkurencijidrugačiji u odnosu na pravila EU..Da li bilo koje druge odredbe zakonaSrbije predviđaju prvenstvo zakonao zaštiti konkurencije EU.Zakon o zaštiti konkurencije iz 2009. godine nepominje prvenstvo zakona o zaštiti konkurencijeEU, odredaba o konkurenciji u SSP ili u Prelaznomsporazumu o trgovini. Shodno tome, isključivieksplicitni izvor prvenstva prava konkurencijeEU u slučajevima koji mogu uticati na trgovinuizmeđu EU i Srbije je sâm Prelazni sporazum otrgovini. Međutim, ako pogledamo kakva je situacijau susednoj Makedoniji ili Hrvatskoj, to nijeslučaj. Član 74. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanjaHrvatske iz 2009. godine koji je stupio na snaguu oktobru ove godine, predviđa sledeće:„U primeni ovoga Zakona, a naročito uslučajevima postojanja pravnih praznina ili nedoumicapri tumačenju propisa, u skladu sa članom70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanjuizmeđu Evropskih zajednica i njihovih državačlanica i Republike Hrvatske (»Narodne novine –Međunarodni ugovori«, br. 14/01.), primenjujuse na odgovarajući način kriterijumi koji proizlazeiz primene pravila konkurencije u Evropskimzajednicama.Slično tome, u članu 3 Zakona o zaštitikonkurencije Makedonije iz 2005. godine navodise sledeće:„Kriterijumi koji proizlaze iz odgovarajuće primenepravila konkurencije u Evropskim zajednicamashodno će se primenjivati na određivanje oblikasprečavanja, ograničavanja ili narušavanjakonkurencije, koji mogu uticati na trgovinu izmeđuRepublike Makedonije i Evropskih zajednica, uskladu sa članom 69 Sporazuma o stabilizaciji ipristupanju zaključenog između Republike Makedonijei Evropskih zajednica i njihovih zemaljačlanica.”I u Makedoniji i u Hrvatskoj se SSP u potpunostiprimenjuju već neko vreme, i shodnotome, uključenje SSP-a u njihove zakone o zaštitikonkurencije predstavlja samo odraz njihovogkonsolidovanog statusa zemalja kandidata. U svakomslučaju, činjenica da srpski propisi u oblastikonkurencije nigde ne upućuju na odredbe člana73 SSP ne bi trebalo da naruše njegovu delotvornost.Prelazni sporazum zaključen između EZi Srbije ima dodatnu podršku u članu 16. UstavaSrbije u kojem se navodi:„Spoljna politika Republike srbije počivana opštepriznatim principima i pravilimameđunarodnog prava. Opšteprihvaćena pravilameđunarodnog prava i potvrđeni međunarodniugovori sastavni su deo pravnog poretka RepublikeSrbije i neposredno se primenjuju. Potvrđenimeđunarodni ugovori moraju biti u skladu saUstavom“.I u ustavima Makedonije i Hrvatske postojeslične odredbe. Prelazni sporazum o trgovini nedvosmislenospada pod ovu definiciju i njegovaprimena nije bila predmet rasprave pred ustavnimsudovima.Tumačenje domaćih odredaba okonkurenciji u srpskim propisima usvetlu prava konkurencije EUZanimljivo je da je Ustavni sud Hrvatske 2008.godine dao tumačenje 6 da prethodno uključivanjepravila konkurencije EU u hrvatska domaća pravilanije bilo neophodno, navodeći da se acquis communitairene može primenjivati kao primarni izvorprava; tačnije, pravo EU je ocenjeno kao pomoćnosredstvo u pravnom tumačenju. Shodno tome, ono4U-III-1410/2007, 13.02.2008., Narodne novine Hrvatske, br.25/2008nema obavezujući karakter već se uzima u obzirprilikom tumačenja odredaba postojećeg zakonao zaštiti konkurencije Hrvatske u vezi sa članom70. SSP Hrvatske. Svakako, potreba da Hrvatskauskladi svoj domaći zakon o konkurenciji sa aquiscommunitaire EU je i dalje neodložan uslov zanjeno članstvo, i neće se smatrati da bilo kakvouzimanje u obzir može da zameni taj uslov.U praksi, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanjaHrvatske generalno primenjuje tumačenjapravila konkurencije EU u potpunosti (ovo seprimenjuje i u domaćim predmetima, tj. pitanjimakoja nemaju međunarodni karakter), naročito uslučajevima gde postoji praznina u domaćem zakonodavstvuili gde neka odluka izvedena iz precedentnogprava može biti od koristi u tumačenjucilja domaćih pravila konkurencije koja se primenjujuu datom slučaju. Čini se da je to i trenutni stavu Srbiji gde, bar u praksi, šira pravna zajednica ikomisija za zaštitu konkurencije primenjuju metodologijui formulacije pravila konkurencije EU utumačenju svojih domaćih odredaba koje se tičukonkurencije. Shodno tome, očekuje se da će seprimena uslova iz zakona o zaštiti konkurencijeSrbije po Prelaznom sporazumu sa EU nastaviti nataj način, doduše na formalniji način.24 25


Jednostavni praktični primeriuticaja Prelaznog trgovinskogsporazuma na društva osnovana uSrbiji i njihovo poslovanjeScenario 1Srpsko društvo proizvodi i prodaje televizorena srpskom tržištu i na tržištu EU. Srpsko društvoprodaje televizore dobavljaču (Lokalno društvo)koje sa sedištem u Nišu i Novom Sadu. Ako Srpskodruštvo primeni zabranjeni sporrazum, ilizloupotrebi svoj dominantni položaj 7 na tržištu uSrbiji, zakon koji će se primenjivati u tom slučajubiće domaći Zakon o zaštiti konkurencije Srbije.Ovo stoga što aktivnosti Srpskog društva nemajuuticaja na trgovinu između EU i Srbije.Scenario 2Srpsko društvo prodaje televizore dobavljaču(Evropsko društvo) sa sedištem u Briselu i Beču.Ako Srpsko društvo primeni zabranjeni ugovor,ili zloupotrebi svoj dominantni položaj u svojimtransakcijama sa Evropskim društvom, s obziromna činjenicu da će trgovanje koje obavlja Srpskodruštvo imati uticaja na trgovinu između EUi Srbije, primenjivaće se pravo konkurencije EU,bez obzira na to što Srbija još uvek nije član EU.5ili povredi naročito član 81, 82, 86 i 87 Ugovora o EZ i instrumentetumačenja koje su usvojile institucije Zajednice.Scenario 3Srpsko društvo zaključi ugovor sa Mađarskimdruštvom, sa sedištem u Budimpešti, gde se obadruštva dogovore da neće prodavati televizore natržištu onog drugog u periodu od 5 godina. Ova dvadruštva tako potencijalno učestvuju u nečemu štopredstavlja pojedinačnu, trajnu povredu člana 101,koja je dogovorena za period od 5 godina 8 . Obadruštva već imaju izuzetno jak položaj na svojimtržištima „Prodaje televizora“ i stoga je diskutabilnoda li će ovaj ugovor uskratiti njihovim potrošačimau Srbiji i Mađarskoj potpunu korist od povećanekonkurencije.Pre februara <strong>2010.</strong> godine i primene Prelaznogtrgovinskog sporazuma, diskutabilno je da li bi tubilo povrede. Moglo bi se zastupati mišljenje da nijedanorgan ne bi imao nadležnost da kazni ova dvadruštva. Naime, organi za zaštitu konkurencije uSrbiji bi bili nadležni na svom tržištu, dok bi organiza zaštitu konkurencije u Mađarskoj bili nadležnisamo na svom tržištu. Stoga bi sporazum da se neprodaje na tržištima dotičnih društava verovatnoprošao nekažnjeno zbog činjenice da to nije ugovorkoji spada pod nadležnost organa na bilo kojem odovih tržišta. Međutim, član 2 Zakona iz 2009. godineglasi:„Odredbe ovog zakona primenjuju se na akte i radnjeučinjene na teritoriji Republike Srbije, odnosnona akte i radnje učinjene van njene teritorije, kojiutiču ili bi mogli uticati na konkurenciju na teritorijiRepublike Srbije.“Shodno tome, može se izneti kontraargumentda je Mađarsko društvo potencijalni konkurentu Srbiji jer bi ušao na srpsko tržište da nije bilo sporazumasa Srpskim društvom. Primenom ove logike,organi u Srbiji bi mogli da tvrde da ono ima uticaj,ili je moglo da ima uticaj u Srbiji, i da se stoga režimzaštite konkurencije primenjuje na oba društva.6Ovaj scenario se ne razlikuje od slučaja gde je Evropskakomisija kaznila E.ON AG sa €1.106.000.000 i njegovo zavisnodruštvo E.ON Ruhrgas AG (u Nemačkoj) i GDF Suez SA (u Francuskoj)za podelu tržišta suprotno pravilima Ugovora o EZ okartelima i zabranjenoj poslovnoj praksi (član 81). E.ON/E.ONRuhrgas i GDF Suez kažnjeni su sa po €553.000.000. RuhrgasAG (koji je sada E.ON Ruhrgas, deo E.ON grupe) i Gaz de France(koji je sada deo GDF Suez) su se dogovorili 1975. godine, kadasu odlučili da zajednički izgrade MEGAL gasovod preko Nemačkekako bi uvozili ruski gas u Nemačku i Francusku, da ne prodajugas dopremljen ovim gasovodom na domaćem tržištu onogdrugog. Zadržali su na snazi ugovor o podeli tržišta nakon liberalizacijeevropskih tržišta gasa, i prekinuli ga konačno 2005.godine. Međutim, u ovom slučaju je jasno da su uključene dvezemlje članice, ali zbog prirode ugovora, Zajednica je morala dase uključi i da proveri zakonitost ugovora.Međutim, sada kada je na snazi Prelazni trgovinskisporazum između Srbije i EU, ti argumenti (baru pitanjima između Srbije i EU) više nemaju značaju praktičnom smislu, i čini se da pripadaju analimaakademije. Jasno je da ovaj aranžman o podelitržišta verovatno može da ometa trgovinu izmeđuEU i Srbije jer ostavlja manje izbora potrošačimana konkretnim tržištima. Stoga, organi za zaštitukonkurencije, bilo u Srbiji bilo u Mađarskoj, mogukazniti ova društva na osnovu njihovog sporazumao podeli tržišta (po Prelaznom trgovinskom sporazumu)koji im je pomogao da zadrže jake položajena tržištu televizora u Srbiji odnosno Mađarskoj, ikoji je namerno uskratio potrošačima obe zemljekorist od veće konkurencije cena i boljeg izboradobavljača. Nove odredbe razrešavaju anomaliju umeđunarodnim poslovima koja je ranije postojala,i dalje promovišu trajnu saradnju između EU i zemaljakoje teže da jednog dana postanu članice..Za razmišljanjeGornji scenariji bacaju svetlo (mada, na pojednostavljennačin) na vrste problema koji semogu pojaviti u budućnosti u vezi sa društvimai firmama u Srbiji koje imaju međunarodne vezesa društvima u EU. Svako društvo koje se bavilosumnjivim međunarodnim aktivnostima na kojese mogao primenjivati propis o zaštiti konkurencijepre februara <strong>2010.</strong> godine sada je mnogo izloženijekontroli zbog Prelaznog trgovinskog sporazumai otklanjanjem nejasnoća vezanih za sumnjivupraksu gde su uključena društva u Srbiji i u EU.Kao što odgovara Komisiji u Srbiji, srpsko društvosada može odgovarati Komisiji bilo koje od 27 zemaljačlanica, zavisno od njenih aktivnosti, kao isamoj Evropskoj komisiji. Osim toga, na takvo srpskodruštvo može se primenjivati celokupno pravokonkurencije i praksa EU u toj oblasti, a ne samodomaći propisi u oblasti zaštite konkurencije.2627


Izveštaj Evropske komisije onapretku Srbije.Od marta 2002. godine, Evropska Komisijaje redovno izveštavala Savet Evrope i EvropskiParlament o napretku država Zapadnog Balkana.Poslednji izveštaj je od 9. novembra <strong>2010.</strong> godine.Politički najosetljivi deo napretka odnosi se naodnose Srbije sa susednim zemljama regiona. EvropskaKomisija ceni korake Srbije ka pomirenjusa susednim državama – Hrvatskom i Bosnom iHercegovinom. Takođe podvlači da je saradnja saHaškim tribunalom imperativ i ključni prioritetevropskog partnerstva; a takođe i da je neophodani razvoj pozitivnijih odnosa sa Prištinom.Ipak, preostali deo izveštaja je manje pozitivani sastoji se od značajnih kritika na nedostatak progresaSrbije u reformama. Što se tiče pravosuđa,u izveštaju se navodi da se reforme nastavljaju,ali da postoje ozbiljni nedostaci i netransparentnostu vezi sa ovim procesom, uključujućiimenovanje sudija i tužilaca. U mnogim instancama,imenovanja su sprovedena bez intervjuaili primene osnovnih kriterijuma za izbor. Izveštajnastavlja tvrdnjom da nezavisnost sudstva možebiti pod političkim uticajem.Izveštaj dalje opisuje tržišnu ekonomiju kojaje konstantno pod teretom birokratije, i zamršenakompleksnim zakonodavstvom koje ne doprinosirazvoju poslovnog okruženja. Slabo korporativnoupravljanje i pomanjkanje konkurencije su takođeoznačeni kao specifične barijere za poslovanje.U izveštaji se navodi da je primetan napredaku usvajanju zakona koji su u skladu sa acquiscommunitaire, ali da je usvajanje i primena zakonaponekad spora i neujednačena; da je izvršenjesudskih presuda vrlo otežano zbog tehničkih ipersonalnih nedostataka u sudovima i upravnimorganima; i da sveukupne slabosti u vladavini zakonai korupcija ograničavaju pravnu sigurnost istoga podrivaju poverenje u pravni sistem međuekonomskim subjektima, a naročito vezano zaefektivno ostvarivanje prava svojine.ZaključakZa srpska društva ili multinacionalne kompanijekoje posluju u Srbiji preporučljivo je dase striktno pridržavaju domaćih propisa u oblastizaštite konkurencije, pri čemu moraju obezbeditida njihove aktivnosti budu u i skladu sa zakonimao zaštiti konkurencije EU. U mnogim situacijamato će nalagati detaljnu proveru postojećih ugovorazaključenih između kompanija, i prethodno „prihvatljive“prakse, jer su sada standardi viši..28 29


nom programu na Harvard Univerzitetu u okviruKenedijeve škole za upravljanje (engl. the KennedySchool of Government).Novi komesar za zaštitu konkurencije imaznačajno iskustvo u oblasti ekonomije, prava ipolitike. Svoju karijeru je započeo kao ekonomistaSaveta Biroa u okviru španske Privredne komore,u Briselu 1972. godine. Tri godine kasnije vratiose u Španiju i počeo da radi kao glavni ekonomistaza UGT, španski sindikat, a potom je postaoi poslanik španskog Parlamenta 1979. godine.Gospodin Almunia je držao ministarsku foteljuu dva navrata u Španiji. Bio je, naime, Ministarrada i socijalne zaštite (od 1982. do 1986. godine)i Ministar javne uprave (od 1986. do 1991. godine).Pre priključivanja Evropskoj komisiji 2004.godine, bio je na čelu španske socijalističke partijeu periodu između 1997. i 2000. godine i kandidatSocijalista za Premijera u Španiji 2000. godine.Zvaničnici koji su blisko sarađivali sa gospodinomAlmuni-om kažu za njega da je kompetentan,vredan i temeljan regulator koji „voli da ideu detalje svojih predmeta“ i da pažljivo procenjujeprednosti i nedostatke pre donošenja bilo kakvevažne odluke. Nekoliko ljudi u Komisiji je izjaviloda „imajući u vidu njegovo obimno iskustvou oblasti ekonomije i prava, novi komesar će vrlobrzo uspeti da se upozna sa radom Komisije i dazadobije poverenje službi u okviru Komisije kojimaje on nadležan.“ 9Na svojoj novoj funkciji, gospodin Almuniaće morati da nastavi rad svojih prethodnika i dase pozabavi mnogim i dalje aktuelnim temama uvezi sa kartelima, koncentracijama i akvizicijama,zloupotrebom dominantnog položaja, naknadomštete u parnici usled povrede konkurencije (engl.private enforcement), ugovorima o distribuciji idržavnom pomoći. U intervjuu za Evropski PoslovniPregled (engl. European Business Review 10 )gospodin Almunia je izjavio da: „Uprkos pojedinimmišljenjima, neće doći do održivog rasta inapretka u Evropi bez efikasne konkurencije naunutrašnjem tržištu. To je ono što podstiče kompanijeda budu inovativne i da prošire svoje poslovanje,u korist potrošača, privrednih društavai evropske ekonomije u celini. Verujem da se ticiljevi mogu postići putem stoge – ali pravične –politike primene pravila, čvrstog zakonodavnogokvira i zalaganja za konkurenciju“ 11 .Novi komesar Evropske unijeza konkurencijuGospodin Joaquin Almunia, bivši EU Komesarza ekonomska i monetarna pitanja je 1. februara<strong>2010.</strong> godine imenovan za novog komesara Evropskeunije za konkurenciju. Na to mesto je došaoumesto prethodnog komesara za konkurenciju,gospođe Neelie Kroes.Gospodin Almunia je studirao pravo i ekonomijuu Španiji na Univerzitetu Deusto, u Bilbau,a postdiplomske studije je završio u Francuskojna Univerzitetu u Parizu, na Velikoj InstitucijiVisokog Obrazovanja (franc. École Pratique desHautes Étude). On je takođe učestvovao u vladi-7http://www.jonesday.com/newsknowledge/publicationdetail.aspx?publication=68258http://www.europeanbusiness.gr/page.asp?pid=7429Ibid.32 33


Srbija i Bosna i Hercegovina su dobile novečlanove svojih organa za zaštitu konkurencije.SrbijaU oktobru <strong>2010.</strong> godine, Narodna skupština RepublikeSrbije izabrala je gospođu Vesnu Janković zanovog predsednika Komisije za zaštitu konkurencije,koja je došla na mesto gospođe Dijane Bajalović-Marković. Gospođa Vesna Janković je završila Pravnifakultet u Beogradu, a od 2003. godine radila je kaosudija Okružnog suda u Beogradu. Narodna skupštinaje, takođe, izabrala nove članove Saveta Komisije zazaštitu konkurencije:- prof. dr Vesnu Besarović,- prof. dr Sanju Graić-Stepanović,- gospođu Gordanu Lukić, i- gospodina Ivana Ugrina.Gospođa Vesna Janković i članovi Savetaimenovani su na mandat od 5 godina.Nova Komisija za zaštitu konkurencije suočićese sa mnogim izazovima prilikom sprovođenja pravakonkurencije koji su nasleđeni od njihovih prethodnika.Velike nade se, međutim, polažu na nove članovekoje predvodi gospođa Janković, da se uzdignu predizazovom posla u koji su se upustili. Njihova stazaneće biti bez prepreka; ipak imajući u vidu njihovoobimno pravno iskustvo u oblasti prava konkurencijei prava Evropske unije, čini se da su novi članovi sasvimdorasli izazovu koji je pred njima.Bosna i HercegovinaKonkurencijski Savjet Bosne i Hercegovineimenovao je novog predsednika, gospodina StjepaPranjića. Gospodin Pranjić je član Savjeta odnjegovog osnivanja, bio je predsednik u nekolikomandata i on je, takođe, trenutni predsednik Savjeta,od 1. oktobra <strong>2010.</strong> godine. Nakon izmena usastavu Savjeta, ostali članovi su:- gospođa Gordana Živković,- gospodin Gordan Raspudić,- gospođa Maida Čampara,- gospođa Arijana Regoda Dražić i- gospodin Ibrica Lakišić.Osnovna ideja iza ponovnog izbora gospodinaPranjića na mesto predsednika je da se obezbedipravna sigurnost kroz omogućavanje kontinuitetau radu Savjeta. Članovi Savjeta su izabrani međuvisoko priznatim stručnjacima iz oblasti prava naperiod od 6 godina..Novi clanovi organa zaZaštitu konkurencije u regionu34 35


Zakon o zaštiti konkurencije u Makedoniji (Službeniglasnik Republike Makedonije, br. 4/05, sa dopunamau 2006. i 2007. godini), je stupio na snagu1. januara 2005. godine. Makedonski Zakon o zaštitikonkurencije se zasniva na odredbama SporazumaEvropske Unije kao i ECMR-a. Kao rezultat naporaod strane makedonske Vlade po pitanju usklađivanjazakonodavstva Makedonije sa zakonodavstvom nanivou Evropske Unije, novi Zakon o zaštiti konkurencijeje izglasan početkom Novembra <strong>2010.</strong> godine(“Novi Zakon”). Primena Novog Zakona se očekujekrajem tekuće godine.Kao i prethodni Zakon iz 2005. godine, NoviZakon pokriva tri glavne oblasti potencijalnih negativnihefekata po konkurenciju: (i) zabranjeni sporazumi,(ii) zloupotreba dominantnog položaja, i (iii)sprovođenje koncentracija učesnika na tržištu.Stav nadležnog organa – Komisije za zaštitu konkurencije,a koji sačinjavaju pet članova imenovanihod strane Makedonske Skupštine na period od petgodina – nije u bitnoj meri izmenjen Novim Zakonom.Dodatno, po pitanju nadzora sprovođenja koncentracijau Makedoniji, nije došlo do bitnih izmena.Obaveza podnošenja prijave koncentracije postojiu slučaju gde su relevantni pragovi ispunjeni:(i) ukupan godišnji prihod na svetskom nivousvih učesnika u koncentraciji veći od 10 milionaevra, sa tim što najmanje jedan učesnik u koncentracijiima registrovano prisustvo u Makedoniji; ili(ii) svi učesnici na tržištu imaju lokalni godišnjiprihod u Makedoniji koji prevazilazi iznos od 2,5miliona evra; ili(iii) jedan učesnik na tržištu ima tržišni udeomanji od 40% ili ukupni tržišni udeo na relevantnomtržištu koji prevazilazi 60%.Jedna od bitnih izmena koje donosi Novi Zakonje uvođenje po prvi put u Makedoniji, politikeoslobađanja od kažnjavanja. Potpuno oslobađanjeod kažnjavanje bi se odnosilo na onog člana kartelakoji prvi dostavi Komisiji za zaštitu konkurencijedokaze o postojanju kartela a što bi imalo za rezultatomogućavanje Komisije da preduzme dalje radnjeprotiv članova kartela. Molimo obratite pažnjuna članak o mogućim odredbama o oslobađanju odkažnjavanja prema Novom Zakonu, a koji se nalaziu prvom poglavlju ove knjige.Postupci pred Komisijom za zaštitu konkurencijesu bili glavni osnov poslednjih izmena. Naime,poslednji odeljak Novog Zakona predviđa žalbeEvropske Unije po pitanju dokazivanja, prekršaja,i upravnih postupaka pred Komisijom za zaštitukonkurencije. Neophodno je napomenuti da je Komisijaza zaštitu konkurencije nezavisna po pitanjuobrade i donošenja odluka u vezi sankcionisanjaprekršaja povezanih sa narušavanjem konkurencije.Ove veoma bitne oblasti iz domena rada Komisijeza zaštitu konkurencije su dodatno regulisaneNovim Zakonom, predviđajući više preciznijih rešenjai odobrenja. Očekuje se da bi takve izmenepostavile temelj za efikasniju, odgovarajuću, i pravednukontrolu konkurencije u Makedoniji.Novi Zakon o zaštitikonkurencije u Makedoniji36 37


Detaljnipregled38 39


Propisi o kontroli koncentracija u regionu su uglavnomzasnovani na evropskim zakonima, uglavnomUredbom o kontroli koncentracija EC (UredbaSaveta [EC] br. 139/2004). Osnovni principiprocene koncentracija iz Uredbe o koncentracijamaEC su implementirani u regionalne zakone o zaštitikonkurencije, uredbe i smernice. Osnovne razlikeizmeđu regionalnih propisa o kontroli koncentracijaodnose se na pragove za prijave koncentracija i, ujednom delu, u pristupu koji ima svaka institucija zazaštitu konkurencije u regionu.Regionalni pregled –kontrola koncentracijaSlicnosti izmeduregionalnih jurisdikcijaSrbijaPovršina: 88,361 km 2Broj stanovnika: 7,306,677 (bez Kosova)BDP (ukupno, procena 2010): 80.602 milijardi USDBDP (po stanovniku, procena 2010): USD 10,897(bez Kosova)4041


Crna GoraPovršina: 13,812 km 2Broj stanovnika: 672,180 (procena za jul 2009)BDP (ukupno, procena 2009): 6.506 milijardi USDBDP (po stanovniku, procena 2009): 10,393 USDZakon o zaštiti konkurencije u CrnojGoriZakon o zaštiti konkurencije Crne Gore(Službeni list Crne Gore, br. 69/05 i 37/07) stupioje na snagu 1. januara 2006. godine i još uvek seprimenjuje.Zakon je vrlo sličan drugim zakonima o zaštitikonkurencije u regionu. Sa stanovišta kontrolekoncentracija, najrazličitiji deo, u poređenju sasusednim državama, jesu niski pragovi za prijavukoncentracije u Crnoj Gori.Suprotno od drugih institucija za zaštitukonkurencije u regionu, koje imaju kolektivneorgane za zaštitu konkurencije, Uprava za zaštitukonkurencije ima direktora, gospodina MiodragaVujovića.Prema našim saznanjima, Uprava za zaštitukonkurencije trenutno priprema nacrt novog Zakonao zaštiti konkurencije. Ipak, još uvek o ovomprojektu nema zvaničnih informacija..Uslovi za prijavu koncentracijePrijava koncentracije u Crnoj Gori je obaveznaako je ispunjen jedan od dva sledeća uslova:• Zajednički prihod učesnika u koncentracijiostvaren u prethodnoj obračunskoj godini natržištu Crne Gore prelazi iznos od 3 miliona evra;ili• Zajednički ukupni prihod učesnika u koncentracijiostvaren na svetskom tržištu prelazi 15miliona evra, i najmanje jedan učesnik u koncentracijije registrovan na teritoriji Crne Gore.Rok za podnošenje prijaveZahtev za izdavanje odobrenja za sprovođenjekoncentracije (prijava) podnosi se Upravi zazaštitu konkurencije u roku od sedam dana oddana potpisivanja ugovora, objavljivanja javneponude ili sticanja kontrole. Ipak, ovaj rok nijeprekluzivan i Uprava za zaštitu konkurencije nećeizreći sankcije ukoliko ovaj rok istekne. Ipak, koncentracijase ne sme sprovesti sve dok Uprava neizda odobrenje. Prijava se može podneti na osnovupisma o namerama, ili nekog sličnog dokumentakojim se iskazuje ozbiljna namera učesnikada uđu u transakciju.NaknadeU Crnoj Gori se ne plaća naknada zapodnošenje prijave odnosno za dobijanje odobrenjaza sprovođenje koncentracije.SankcijeU slučaju sprovođenja koncentracije bez odobrenja,podnosilac može biti kažnjen kaznom uiznosu od 200 do 300 iznosa minimalne mesečnezarade u Crnoj Gori. Minimalna mesečna zaradajeste oko 55 evra.PraksaUprava za zaštitu konkurencije, od donošenjaZakona o zaštiti konkurencije, uglavnom je razvijalasvoju praksu u oblasti kontrole koncentracija.Broj prijava koncentracija se povećao tokomprošle godine, uglavnom čini nam se zbogpredstojećih pregovora o pristupanju Crne GoreEvropskoj uniji.Koliko nam je poznato, Uprava za zaštitukonkurencije nikad nije pokrenula postupak zazloupotrebu dominantnog položaja odnosno zazaključenje restriktivnog sporazuma. U prethodnojgodini, Uprava je primila više prijava koncentracijanego ranije. Uprava je u toku <strong>2010.</strong> godinepokrenula svoju Internet prezentaciju: http://www.uzzk.gov.me/.Kontakt detaljiUprava za zaštitu konkurencijeSvetozara Markovića 2681000 PodgoricaCrna GoraTel: +382 20 232 297Fax: +382 20 232 042http://www.uzzk.gov.me/index.php?lang=en44 45


Bosna i HercegovinaPovršina: 51,129 km 2Broj Stanovnika: 4,613,414 (procena 2009)BDP (ukupno, procena 2009): 29.804 milijardi USDBDP (po stanovniku, procena 2009): USD 7,634Zakon o zaštiti konkurencije Bosne iHercegovineZakon o zaštiti konkurencije Bosne i Hercegovine(Službeni glasnik BiH, br. 48/2005,76/2007 i 80/09) se primenjuje od 2005. godine.Konkurencijski savjet se sastoji od šest članovakoji su imenovani na način da odslikaju nacionalnustrukturu Bosne i Hercegovine. Trenutničlanovi Savjeta su: gospodin dr. Stjepo Pranjić(predsednik Saveta), gospođa Gordana Živković,gospodin Gordan Raspudić, gospođa MaidaČampara, gospođa Arijana Regoda Dražić, i gospodinIbrica Lakišić.Uslovi za prijavu koncentracijePrijava koncentracije je obavezna u Bosnii Hercegovini ukoliko je ispunjen jedan od dvasledeća uslova:- Ukupan godišnji prihod svih učesnika ukoncentraciji u prethodnoj godini na svetskomtržištu iznosio je više od 100 miliona KM, i- Prihod svakog učesnika u koncentraciji natržištu Bosne i Hercegovine bio je više od 8 milionaKM ili zajednički tržišni udeo na relevantnomtržištu Bosne i Hercegovine svih učesnika u koncentracijije veći od 40%.Rok za prijavu koncentracijePrijava koncentracije mora se podnetiKonkurencijskom savjetu u roku od 15 dana oddana zaključenja sporazuma, objavljivanja javneponude ili sticanja kontrole. Ovaj rok je vrlo striktani ukoliko podnosilac zakasni sa podnošenjemprijave (čak i za jedan dan), Konkurencijski savjetpo pravilu izriče vrlo visoke kazne.NaknadeŠto se tiče prijava koncentracije, postoje dvevrste naknada u Bosni i Hercegovini: (i) naknadaza prijavu i (ii) naknada za rešenje. Naknada zaprijavu koncentracije iznosi 2.000 KM (oko 1.000EUR). Naknada za izdavanje rešenja zavisi od togada li se rešenje izdaje u skraćenom postupku (FazaI) kada naknada iznosi 2.500 KM (oko 1.250 EUR)ili u ispitnom postupku (Faza II) kada naknadaiznosi 25.000 KM (oko 12.500 EUR)..SankcijeSankcija za propuštanje podnošenja prijavekoncentracije u predviđenom roku jeste do 1%godišnjeg prihoda ostvarenog u prethodnoj godini.U praksi kazne su uglavnom iznosile između95.000 i 200.000 evra. U slučaju sprovođenja koncentracijebez odobrenja, Konkurencijski savjetmože izreći kaznu koja iznosi do 10% godišnjegprihoda iz prethodne godine. U praksi, Sud Bosnei Hercegovine (kao druga instanca) potvrđivao jekazne koje je izricao Konkurencijski savjet zbogkašnjenja u podnošenju prijave, odnosno zbogsprovođenja koncentracije bez odobrenja.PraksaOd svog osnivanja, Konkurencijski savjetBiH je uglavnom razvijao svoju praksu u oblastikontrole koncentracija. Postoji samo nekolikoslučajeva u kojima je utvrđivano postojanje zloupotrebedominantnog položaja, odnosno restriktivnogsporazuma. Konkurencijski savjet je čestoizricao kazne za kašnjenje sa podnošenjem prijavekoncentracije, odnosno sprovođenje koncentracijebez odobrenja.Kontakt detaljiKonkurencijski savjet / Konkurencijsko vijećeRadićeva 871000 SarajevoBosna i HercegovinaTel: +387 33 251 406Fax: +387 33 251 406kontakt@bihkonk.gov.bahttp://www.bihkonk.gov.ba/main.html46 47


MakedonijaPovršina: 25.713 km 2Broj stanovnika: 2.114.550 (procena 2009)BDP (ukupno, procena 2008): 18,831 milijardi USDBDP (po stanovniku, procena 2008): 9.163 USD48 49


Zakon o zaštiti konkurencije uMakedonijiZakon o zaštiti konkurencije Makedonije(Službeni glasnik Makedonije, br. 4/05, 70/06i 22/07) primenjuje se od 1. januara 2005. godine.Novi Zakon o zaštiti konkurencije donet jepočetkom novembra <strong>2010.</strong> godine; primena novogZakona o zaštiti konkurencije očekuje se krajemove godine.Komisija za zaštitu konkurencije Makedonijesastoji se od pet članova, gospodin ČedomirKraljevski (predsednik Komisije), gospodin TodorZafirov, gospodin Mevlan Luftiu, gospodin GorgiMitreski i gospodin Vasil Donev.Uslovi za prijavu koncentracijeU Makedoniji prijava koncentracije je obaveznaukoliko je ispunjen jedan od sledećih uslova:- Ukupan prihod svih učesnika u koncentracijina svetskom tržištu veći od 10 miliona evrau godini koja prethodi koncentraciji, pri čemu najmanjejedan učesnik u koncentraciji mora imatiregistrovano prisustvo u Makedoniji; ili- Ukupan prihod svih učesnika u koncentracijiostvaren na tržištu Makedonije u godini koja prethodikoncentraciji prelazi 2,5 miliona evra; ili- Tržišni udeo jednog učesnika u koncentracijina relevantnom tržištu je veći od 40% ili jezajednički tržišni udeo svih učesnika u koncentracijiveći od 60%.Rok za podnošenje prijaveMakedonski Zakon o zaštiti konkurencije nepropisuje striktni rok za podnošenje prijave koncentracije.U skladu sa Zakonom, prijava se morapodneti pre sprovođenja koncentracije, a nakonzaključenja ugovora, objavljivanja javne ponude,odnosno sticanja kontrolnog učešća u osnovnomkapitalu društva.Opšti rok za izdavanje odobrenja zasprovođenje koncentracije jeste 25 dana od danapodnošenja kompletne prijave, ukoliko: Komisijautvrdi da se ne radi o koncentraciji u smislu zakonaili ako se koncentracijom ne sprečava, ograničavaili narušava <strong>konkurencija</strong>. Rok za izdavanje odobrenjameđutim može biti produžen za 35 radnihdana od prijema potpune prijave, ukolikoučesnici u koncentraciji nameravaju da dopuneprijavu, kako bi dobili pozitivno odobrenje. Rokza donošenje rešenja može se međutim produžitiza još dodatnih 15 radnih dana po zahtevu stranaka,odnosno za dodatnih 20 radnih dana po odluciKomisije.Učesnici u koncentraciji obavezni su da suspendujusprovođenje koncentracije do donošenjarešenja Komisije ili do isteka zakonskih rokova zadonošenje rešenja. Ipak, podnosilac prijave možezahtevati izuzeće od suspenzije, iz opravdanih razloga.Ipak, strane mogu sprovesti koncentracijukoja je zasnovana na javnoj ponudi za preuzimanjeakcija ukoliko podnosilac bez odlaganja obavestiKomisiju u skladu sa zakonom o preuzimanjuakcionarskih društava i ako podnosilac ne realizujesvoja prava glasa sve do donošenja rešenjaKomisije, u meri koja je potrebna da se očuvanjegova investicija. Ovo izuzeće od opšteg pravilasuspenzije Komisija mora odobriti.NaknadePodnosilac prijave koncentracije je obavezanu Makedoniji da plati naknadu za podnošenje prijaveu iznosu od oko 100 evra, dok je naknada zaizdavanje odobrenja za sprovođenje koncentracijeoko 500 evra.SankcijeSankcija za propuštanje podnošenja prijavekoncentracije ili za sprovođenje koncentracijeiznosi do 10% ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenogu prethodnoj godini.Komisija za zaštitu konkurencije može zahtevatiod učesnika koncentracije da ponište većsprovedenu koncentraciju i da naloži mere kakobi se uspostavila <strong>konkurencija</strong> na tržištu, ukolikoje koncentracija sprovedena suprotno odredbamazakona.PraksaU poređenju sa 2009. godinom, broj prijavakoncentracija u Makedoniji je porastao u <strong>2010.</strong>godini; Komisija je izdala deset odobrenja zasprovođenje koncentracije. Čini nam se da brojslučajeva kontrole koncentracija u Makedoniji idalje nije na nivou iz 2007. godine, kada je podnetnajveći broj prijava. Komisija za zaštitu konkurencijenije u <strong>2010.</strong> godini izrekla niti jednu sankcijuza povredu konkurencije.Kontakt detaljiKomisija za zaštitu konkurencijeMito Hadživasilev Jasmin bb1000 SkopjeMakedonijaTel: +389 2 3298 666Fax: +389 2 3296 466kzk@kzk.gov.mkhttp://www.kzk.gov.mk/eng/index.asp50 51


Pravo konkurencije u HrvatskojNovi Zakon o zaštiti konkurencije (Zakon ozaštiti tržišnog natjecanja) donet je 24. juna 2009.godine i stupio je na snagu 1. oktobra <strong>2010.</strong> godine.Zakon je objavljen u Narodnim novinama br. No.79/09.Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja sastojise od pet članova koje imenuje Hrvatski Sabor. Trenutničlanovi Agencije su gospođa Ms. Olgica Spevec(predsednica Agencije), gospodin Mladen Cerovac,gospodin Milivoj Marišić, gospođa Mirna PavletićŽupić i gospođa Vesna PatrljUslovi za prijavu koncentracijePrijava koncentracije se mora podneti u Hrvatskojukoliko su ispunjeni ovi sledeći kumulativni uslovi:• Ukupan godišnji prihod svih učesnika u koncentracijina svetskom tržištu u prethodnoj godiniprešao je jednu milijardu HRK (oko 136 milionaEUR),• Bar jedan učesnik u koncentraciji ima registrovanoprisustvo u Hrvatskoj i• Svaki od najmanje dva učesnika u koncentracijiima godišnji prihod od najmanje 100 milionaHRK (oko 13,6 miliona evra) na tržištu RepublikeHrvatskePraksaZbog visokih pragovi za prijavu koncentracije,hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanjapregleda je manji broj prijava u poređenju sa drugimregionalnim jurisdikcijama. U 2009. godinihrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja jeizdala 17 odobrenja za sprovođenje koncentracije,od kojih je jedno uslovno.Kontakt detaljiAgencija za zaštitu tržišnog natjecanjaSavska cesta 4110000 ZagrebHrvatskaTel: +385 1 617 64 48Fax: +385 1 617 64 50agencija.ztn@aztn.hrhttp://www.aztn.hr/Rok za podnošenje prijaveHrvatski Zakon za zaštitu tržišnog natjecanjane predviđa rok za podnošenje prijave koncentracije,već se prijava koncentracije mora podneti presprovođenja koncentracije.HrvatskaPovršina: 56.594 km2Broj stanovnika: 4.489.409 (procena 2009)BDP (ukupno, procena 2009): 78,427 milijardi USDBDP (po stanovniku, procena 2009): 17.707 USDTakseTaksa za podnošenje prijave koncentracije iznosi10.000 HRK (oko 1.350 EUR). Taksa za dobijanjeodobrenja za sprovođenje koncentracije u skraćenompostupku iznosi 10.000 HRK (oko 1.350 EUR), a uispitnom postupku 150.000 HRK (oko 20.400 EUR).SankcijeUčesnik koji je sproveo koncentraciju bez odobrenjačime je stvoreno narušavanje konkurencijemože biti kažnjen kaznom do 10% njegovoggodišnjeg prihoda.52 53


Pravo konkurencije u SlovenijiZakon o zaštiti konkurencije slovenački parlamentje usvojio aprila 2008. godine. Zakon jeobjavljen u službenom listu Slovenije br. 36/08 i40/09.Upravom za zaštitu konkurencije upravlja direktor.Sadašnji direktor je gospodin Jari Sorsak.Odluke se donose na sednicama, koje se sastoje oddirektora i dva zaposlena koja je imenovao direktor..Kontakt detaljiUprava za zaštitu konkurencijeKotnikova 28/VII1000 LjubljanaSlovenijaTel: +386 1 478 3597Fax: +386 1 478 3608uvk.mg@gov.sihttp://www.uvk.gov.si/en/Uslovi za prijavu koncentracijePrijava koncentracije je u Sloveniji obaveznaukoliko je ispunjen jedan od sledeća dva uslova:• ukupan godišnji prihod svih učesnika u koncentracijiostvaren na tržištu Slovenije u prethodnojgodini iznosi 35 miliona evra, i prihod ciljnogdruštva na tržištu Slovenije u prethodnoj godiniiznosi najmanje 1 milion evra;• u slučaju zajedničkog ulaganja, godišnji prihodnajmanje dva učesnika u koncentraciji u prethodnojgodini treba da pređe 1 milion evra.Rok za podnošenje prijaveRok za podnošenje prijave je 30 dana od danazaključenja ugovora, objavljivanja javne ponudeili sticanja kontrole.SankcijeSlovenijaPovršina: 20.273 km 2Broj stanovnika: 2.054.199 (procena 2009)BDP (ukupno, procena 2009): 57,741 milijardi USDBDP (po stanovniku, procena 2009): 28.188 USDU slučaju sprovođenja koncentracije bez odobrenjaUprave za zaštitu konkurencije Slovenijeili u slučaju kašnjenja sa podnošenjem prijave,učesnik koji je obavezan da podnese prijavu možebiti kažnjen sa kaznom do 10% njegovog prihodaiz prethodne godine.PraksaU skladu sa godišnjim izveštajem za 2009 godinu,Uprava za zaštitu konkurencije Slovenije jeizdala 18 odobrenja za sprovođenje koncentracijeu 2009. godini.54 55


postao sastavni deo lokalnih zakona o zaštitikonkurencije, čak i u zemljama izvan EU, kao štosu Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i druge.Međutim, uprkos činjenici da se takvo novo praviloproširilo od EU na balkanske zemlje, kada semeri u brojkama ono stoji na nuli. Iako je tačno dazakonskom okviru nedostaje nekoliko ključnih elemenatada bi ovo pravilo postalo realnost, manjaksvesti je verovatno najbitniji faktor zbog kojegi dalje ostaje status quo.Od jeseni 2009. godine, četiri bitna slučaja suznačajno podigla svest u javnosti o mogućnostinaknade štete (engl. private enforcement) kakou Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini. Slučajevikoji su prethodili naknadi štete su na neki načinbili već viđeni klasični slučajevi u oblasti zaštitekonkurencije u EU: praksa koja je postala specijalitetna meniju organa za zaštitu konkurencijezemalja kandidata za članstvo u EU.Šta podrazumevamo pod „naknadomštete“Tehnički gledano, naknada štete u pravukonkurencije je stara koliko i samo pravokonkurencije. Od zapisa iz Mesopotamije do onlajnpravnih priručnika, pravo je uvek dozvoljavaloljudima da traže naknadu štete. Čim su kartelii zloupotreba dominantnog položaja postaliprotivzakoniti, svako ko je plaćao višu cenu (tzv.premija kartela) stekao je pravo da tuži članovekartela kako bi dobio odštetu.Međutim, u praksi naknada štete postojisamo u nekim jurisdikcijama: Sjedinjene Države,i u malo manjem obimu Ujedinjeno Kraljevstvo.Naknada štete u pravu konkurencijei njen znacaj za regionUvod„Svaki građanin ili privredno društvo kojipretrpe štetu zbog povrede pravila zaštitekonkurencije moraju imati mogućnost da tražeodštetu od strane koja je izazvala štetu.”Princip koji stoji iza ove rečenice je veomačvrst; pravilo iza nje je veoma prihvatljivo.Konačno, to je precedentno pravo koje odobravaEvropski sud pravde. Odnedavno, ovaj princip jeZemlje kontinentalne Evrope su uvek pristupalenaknadi štete sa puno entuzijazma, i ideja naknadeštete se vrlo detaljno diskutovala i razmatrala.Uvek je postojao široki konsenzus o potrebinaknade štete u Evropskoj uniji. Međutim, postićida je sudovi 10, 12, 15, 25, 27 zemalja primen-56 57


juju po usklađenim i poštenim uslovima se činijednako nemogućim kao naučiti mačke da igrajudžez balet.Ukratko, u pogledu fundamentalnih koncepatagrađanskog prava, čak i najmanje rupe u zakonuili praksi mogu se pokazati kao nerešive preprekeu vršenju naknade štete u praksi. Međutim,politička spremnost da se ove prepreke prevaziđurasla je decenijama. Nakon mnogo belih i zelenihknjiga, razne zemlje članice su počele da primenjujupravila naknade štete. Neke su pokazale velikioprez sa napredovanjem; druge su požurile.Na kraju, svi ti napori će se stići u momentu kadanaknada štete bude postojeće, odmah dostupno iefikasno sredstvo, još jedna snažna poluga u borbiprotiv narušavanja konkurencije.Koreni naknade štete u regionuMnogi eksperti u oblasti zaštite konkurencijeiz razvijenijih evropskih zemalja počeli su da „širedobar glas“ izvan EU. Uprkos dobrim nameramana strani kako prelaznih vlada tako i eksperata EU,mnogi danas smatraju da su relevantne odredbe uzakonima donekle nejasne i preuske. Iako su preplavljenedobrim i pravednim namerama, domaćeodredbe koje se sastoje od pregršta klauzula ne bitrebalo tumačiti kao adekvatna infrastruktura zaneometane postupke naknade štete.Treba shvatiti da je koncept naknade štete takavda može biti ili izuzetno uređen ili neuređen.Jurisdikcije kao što su US i UK imaju principevezane za precedentno pravo stare više vekova,koji, zajedno sa zakonodavstvom, pomažu razvojumnoštva dobro uspostavljenih pravnih principa(pored toga, te jurisdikcije imaju gotovo čitav vekiskustva u borbi protiv narušavanja konkurencije).U okviru tih principa tada se mogu postepenorazvijati noviji koncepti 12 , i te jurisdikcijeimaju čitavu armiju dobro obučenih sudija kojiprimenjuju i tumače te pravne principe. Prirodno,koncepti kao što je naknada štete mogu se izvestiiz opštijih pravila vezanih za kompenzacijske naknadeštete i kaznene odštete, i ti koncepti se10Gornji dom UK odlučio je da su u postupku Garden CottageFoods protiv Milk Marketing Board ((1984.) 1 AC 130, (1983.)3 CM LR 43) treća lica mogla da podnesu tužbu za odštetu zbogpovrede članova 81 i 82 Ugovora o EZ. Opšte pravo EZ na naknaduštete za gubitak nastao povredom člana 81 nakon uspostavljanjakauzalne veze između povrede i stvarne pretrpljene šteteustanovio je Evropski sud pravde u slučaju Courage Ltd protivBernard Crehan (slučaj C -453/99 [2001.] ECR I -6297).onda mogu shodno razvijati. Međutim, jurisdikcijamakoje nemaju fleksibilan pravni okvir ćesvakako trebati detaljna pravila i smernice kakobi obezbedile da dođe do pravičnih i nepristrasnihodluka u oblasti naknade štete.Razvijanje okvira u kojem naknadaštete može da funkcionišeDa bi neki sud na Zapadnom Balkanu odredioodštetu strani koja traži naknadu, moraće da proverisledeće faktore:1. Da li je tužilac pretrpeo štetu;2. Da li postoji bilo kakva odgovornost nastrani tuženog (tj. da li se tuženi može osloboditioptužbi po nekoj osnovi); i3. Da li postoji osnov za tužbu između tedve strane.Nakon što proveri svaku od ove tri tačke, sudće takođe morati da izračuna iznos odštete.Praktične poteškoće u primeni ovihfaktoraGornja pravila ili faktori su prilično jasni uslučaju kada učenica 13 razbije prozor na školi. Kamenbačen njenom rukom kroz staklo na vratimasale za fizičko pruža dovoljno odgovora na svaki odtri gore pomenuta faktora. Osim toga, račun staklorescačini čuda kada dođe do kvantifikovanjarazmere štete. Međutim, ako razmotrimo drugi scenariogde vlasnik restorana podnese tužbu protivizvođača radova zbog loših vodovodnih instalacijakoje izazovu izlivanje kanalizacije, to je varijacijaistog principa; međutim, u ovom slučaju kvantifikacijaštete postaje mnogo problematičnija. Razlikaizmeđu ovog i prethodnog scenarija je obimsaznanja i dokaza. Takvi scenariji već predviđeniu jurisdikcijama kao što je UK, gde je olakšanaupotreba udruženih eksperata, koji takođe imajuvelike obaveze obelodanjivanje, uključujući i obelodanjivanjepre postupka. Iako taj sistem nijesavršen, on obezbeđuje potencijalnom tužiocu (asvakako i tuženom) veći stepen jasnoće i komforaod samog početka nego što to obezbeđuju sudskisistemi i strukture koji su na raspolaganju na ZapadnomBalkanu.Naknada štete je generalno efikasnija u oblastimagde postoje jasni standardi za odgovornost, i11Odstupanje od stereotipa treba tumačiti kao doprinospolitičkoj ispravnosti.koje imaju jasan konsenzus o tome koje ponašanjese smatra nezakonitim. Za mnoge komentatore,to su slučajevi „hardcore“ kartela. U pogleduslučajeva sa jednom firmom (tj. zloupotrebe dominantnogpoložaja), naknada štete je generalnoproblematičnija.Uopšteno, većina sudova na Zapadnom Balkanučak i u relativno jasnom slučaju dominacije(sa tačke gledišta organa za zaštitu konkurencije)ima velike poteškoće u odlučivanju. Na primer,ako uzmemo primer sužavanja prostora za maržu(margin squeeze) u sektoru telekomunikacija, tobi trebalo da bude prilično jasan predmet iz perspektivenacionalnog organa za zaštitu konkurencije.Gomila slučajeva precedentnog prava kakosa nivoa EU tako i iz nacionalnih sudova zemaljačlanica koji se mogu koristiti za smernice prilikomdonošenja odluke je ogromna. Pomalo nejasne ilinedorečene odredbe u domaćem zakonodavstvuu oblasti zaštite konkurencije mogu se tumačiti(mada na neobavezujući način) u svetlu opsežnekolekcije odluka, tumačenja i smernica. Međutim,ako pogledamo isti slučaj iz perspektive sudijekoji sudi u građanskim parnicama, shvatamo dasu fundamentalni principi građanskog prava jednostavnonedovoljni da omoguće da sud donesepresudu koja se može smatrati suvislom iz uglazaštite konkurencije..Praktični primer poteškoća koje sejavljajuHajde da se vratimo na primer slučajasužavanja prostora za maržu, i da sada zamislimoda postoje dva tužioca. Prvi je potencijalni noviučesnik na tržištu, a drugi je postojeći konkurent.Iako je jasno da su oba pretrpela štetu, postojećemkonkurentu bi bilo veoma teško da kvantifikuještetu, dok bi potencijalnom novom učesniku biloteško da dokaže da je uopšte podneo bilo kakvuštetu. Osim toga, trebalo bi da tuženi može da tvrdida krivica za bilo koji gubitak može da se pripišeregulatornom telu isto kao i tuženom, i shodnotome, postaje manje jasno ko je strana protiv kojeje tužilac podneo tužbu. Ista paleta dilema postojiako slučaj uključuje horizontalne kartele ili vertikalnoutvrđivanje cena.Sada ćemo u ovu jednačinu dodati sudije bezspecifične obuke u oblasti prava konkurencije. Uzto treba dodati činjenicu da nacionalni zakoni uoblasti zaštite konkurencije postoje svega pet go-58 59


dina 14 . Može se pretpostaviti da će krajnji rezultatgore navedenih faktora nepredvidivo okruženjekako za nesrećnog tužioca tako i za tuženog. Nekomože tvrditi da svaka strana zna svoju ulogu,tužilac će tvrditi da je podneo štetu, a tuženi ćenegodovati da u odsustvu bilo kojih detaljnihpravila o naknadi štete ne može biti dozvoljentakav postupak. Međutim, bez obzira na materijalneposledice, u takvoj pat poziciji moralni teretdonošenja zasnovane odluke ostaje na sudiji. Utim okolnostima, neko ciničan bi mogao predložitida kristalna kugla može biti najbolji izbor za sudijuda bi došao do poštene i pravične presude..Naknada štete u pravu konkurencijeZapadnog Balkana.Bosna i HercegovinaReći da su propisi u oblasti naknade štete uBosni i Hercegovini nepotpuni i nerazvijeni bilo bisuviše blago. Ceo koncept naknade štete zasnovanje na klauzuli koja glasi:„Odluka koju donese Konkurencijski Savjet nemanikakvog uticaja na eventualnu krivičnu i/iligrađansku odgovornost o kojoj odlučuju nadležnisudovi”Možemo pretpostaviti da je namera koja stojiiza teksta (koji je pripremljen u saradnji sa delegacijomEvropske komisije u Bosni i Hercegovini)uvođenje pravila iz Zelene knjige Evropske komisije,koje predviđa da će odluka organa za zaštitukonkurencije predstavljati pretpostavku odgovornostiza štetu koja se može oboriti: oboriti u smisluda će tuženi imati mogućnost da ospori obrazloženjeza istu u parničnom postupku.Međutim, u prvom slučaju naknade štete uBosni i Hercegovini, strana koja je uložila žalbu izgubilaje postupak na nivou organa nadležnog zazaštitu konkurencije, ali je onda odlučila da nastavislučaj u građanskom sudu tvrdeći da odluka ukorist tuženog „nema nikakvog uticaja na moguću(...) građansku odgovornost“. Čak i ako zažmurimona ovu dodatnu nejasnoću, sve druge preprekevezane za neuređenu oblast naknade štete takođeostaju.Bilo bi nekorektno ne pomenuti da organ zazaštitu konkurencije u Bosni i Hercegovini imagotovo besprekornu evidenciju o broju svojih odlukakoje je potvrdio Sud Bosne i Hercegovine.Pod pretpostavkom da će u budućnosti slučajevivezani za naknadu štete biti zasnovani na odluci ozabrani, pomeranja u oblasti naknade štete u ovojjurisdikciji će postići konstantnu brzinu kada zakonodavciove zemlje odluče da usvoje dobro uređene,mada praktično neprimenjive, mehanizme zaprevazilaženje gore navedenih prepreka.SrbijaNa žalost, situacija u Srbiji je mnogo gora. Organza zaštitu konkurencije je poznat po tome štoUpravni sud nije potvrdio bukvalno nijednu odnjegovih odluka. Stoga, iako je prvi slučaj naknadeštete u Srbiji zasnovan na odluci o zabrani, tomene treba dati veliki značaj jer, kada slučaj odmakneverovatno je da će odluka biti poništena ili oborena.Bez jasnih pravila o tome kako postupati u tojsituaciji, sud možda neće biti u mogućnosti da vodipostupke na metodičan i pravičan način..Uobičajeni problemiNeke zemlje EU su nedavno donele detaljnijapravila o naknadi štete. Neka od tih pravila poboljšavajusistem povećanjem stepena pravne sigurnosti.Najlakši način da se ovo postigne je uvođenjepretpostavke deus ex machina da je odluka organanadležnog za zaštitu konkurencije, koju potvrdisud, sama po sebi predstavlja dokaz. Ako se vratimona analogiju sa školskim prozorom, takvaodluka će ukazati na nevaljalu učenicu i proglasitije odgovornom za štetu. Međutim, kvantifikacijaštete je sasvim druga priča. Neka od predloženihrešenja bi svakako doprinela više nego potrebnojpravnoj sigurnosti (na primer, određivanje oborivepretpostavke da šteta iznosi 10% prihoda tuženog),dok se druga zasnivaju na tradicionalnijimsmernicama za takve obračune. U stvarnosti,prethodna opcija (pretpostavka o 10%) je jednakonepoštena kao i nemanje pravila uopšte, jer kada ješteta neopipljiva, dokazivanje da ona postoji možebiti jednako teško kao dokazivanje da ne postoji..ZaključciNigde ne postoji jednostavno pravilo za naknaduštete. Potreba za većom pravnom sigurnošću jeočigledna. Zauzvrat, pravna sigurnost traži pragovekoji se mogu odrediti samo na diskrecionoj osnovi,koja ih opet čini nepoštenim jer će uvek ići u koristjedne strane. Čak i sa rešenim fundamentalnim problemima,gde su velike sume u igri đavo ne spava– da li će propisi dozvoliti odbranu „prenošenja natreću stranu“, i ako hoće, do koje mere će to bitidozvoljeno? Na kojoj osnovi će sudovi ustanovitiizgubljenu potencijalnu dobit? (Mora se napravitirazlika između izgubljene dobiti i one koja je zapravozakonski parametar za kvantifikaciju). Kakavpristup će imati sudovi u pitanjima vezanimza međunarodne kartele, itd.? Kako bude rastaobroj postupaka vezanih za naknadu štete, potrebaza obezbeđenjem dosledne primene Zakona o zaštitikonkurencije u ovoj oblasti postaće sve veća.Međutim, pre nego što se bilo šta od toga dogodi,možda bi prvo trebalo da dođe do razgovora koji ćeuključiti glavne zainteresovane strane..12Zakoni o zaštiti konkurencije u Srbiji i Bosni i Hercegovini zasnovanina zakonima o zaštiti konkurencije EU postoje od 2005.godine.60 61


Mogućnost krivičnih kazni protiv fizičkoglica po Zakonu o zaštiti konkurencije u Zemljamačlanicama Evropske unije svedeno je na manji brojprestupa. To su: „hard-core” karteli; ometanje istrageo društvu po zakonima o zaštiti konkurencije;ili nepoštovanje zahteva za dostavljanjeminformacija u toku istraživanja koncentracije.Osnovni podaci o trenutnom stanovištuEvropske unijeDanas, fizička lica koja učestvuju u kartelimasu u stalnom riziku od kazne zatvora u određenombroju evropskih jurisdikcija zbog učestvovanja uaktivnostima kartela. Uprkos postojanju drugihpotencijalnih krivičnih dela koja potpadaju podborbu protiv monopola, borba sa prestupima kojiuključuju kartele u Evropi se stavlja u prvi plan.Preokret u evropskim propisima koji se odnose nakartele odigrao se donošenjem Uredbe Saveta (EZ)br. 1/2003 („Uredba“).Od tada, zaštita konkurencije u Evropskoj unijije prošla proces modernizacije kako bi se optimalizovalanjena efikasnost. Uredbom je pokušano dase poveća efikasnost Zakona o zaštiti konkurencijeEU povećavanjem resursa koji su na raspolaganjuza postupanje u slučajevima ozbiljnognarušavanja konkurencije. Uredba daje aktivnuulogu lokalnim organima za zaštitu konkurencije iuspostavlja sistem bliske saradnje između EU i tihnacionalnih organa. U tom novom okviru, nacionalnozakonodavstvo u oblasti zaštite konkurencijefunkcioniše paralelno sa pravom konkurencijeEU, i nacionalni organi za zaštitu konkurencije i/ili sudovi primenjuju kako nacionalna tako i evropskapravila konkurencije. U pogledu primenepravila konkurencije EU, potpuna saradnja izmeđuKomisije i nacionalnih organa Zemalja članicanužna je zbog činjenice da su evropska pravilakonkurencije počela direktno da se primenjuju uceloj EU. Nacionalni organi za zaštitu konkurencijei Komisija predstavljaju mrežu javnih organakoja blisko sarađuje.Kako se to odražava na krivične postupke popravilima konkurencije?Po pravu EU ne postoje krivične sankcije,ali ovlašćenje za krivične sankcije je predviđenou članu 5 Uredbe za prestupe vezane zakonkurenciju u Zemljama članicama. Član 5. usuštini predviđa da nacionalni organi za zaštitukonkurencije mogu da primenjuju ista materijalnapravila ali u različitim procesnim okvirima,i da takođe mogu da primenjuju i različite sankcije.Ovo je definisano u Radnom dokumentuosoblja Komisije priloženom uz Izveštaj o Uredbi.Međutim, te raznolike krivične sancije su uvedenesamo u ograničenom broju Zemalja članica, kaošto su Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska, po njihovimpravnim režimima u oblasti krivičnog prava i pravakonkurencije. To je dalje pojasnilo ovo pitanje.IrskaU Irskoj, karteli su prvi put stavljeni van zakona1996. godine. Kada postoji dovoljno dokazakoji ukazuju na moguće postojanje „hard core“kartela, nadležni organ za zaštitu konkurencijepriprema predmet za direktora Javnog tužilaštva,sa preporukom da se protiv uključenih stranamože pokrenuti postupak po optužnici. Suđenjepo optužnici za prestupe vezane za kartele vršise u Centralnom krivičnom sudu, i sudovi moguda odrede kazne zatvora do 5 godina, i novčanekazne do 4 miliona evra. U situacijama gde organza zaštitu konkurencije ne smatra da je za predmetniprestup potrebno pokretanje postupkapo optužnici, može sam pokrenuti postupak uOkružnom sudu. Kazna zatvora se primenjuje samona „hard-core“ kartele. Za druge prestupe vezaneza povredu konkurencije, za koje se postupak vodipred krivičnim sudom, izriču se samo specifičnenovčane kazne kako je predviđeno u zakonima.Od 2000. godine, doneto je ukupno 33 presudeza prestupe po Zakonu o zaštiti konkurencije. Odovog broja, deset presuda je doneto tokom 2009.godine od strane direktora Javnog tužilaštva.Ujedinjeno KraljevstvoU UK fizička lica imaju krivičnu odgovornostza aktivnosti vezane za kartele tek od kad je Zakono privrednim društvima 2002. godine uveo„prestup vezan za kartele“ za koji član kartelamože da bude kažnjen zatvorskom kaznom do 5godina i neograničenom novčanom kaznom. Prvekazne zatvora u UK određene su članovima kartela2008. godine, kada su tri fizička lica kažnjenakaznom zatvora između dve i po i tri godine zauključenost u globalni kartel marine hose. Tafizička lica su uhapšena u SAD nakon sastankakartela u Hjustonu, Teksas, koji su organi u SADtajno snimali. Bilo im je dozvoljeno da se vrateu UK kao deo nagodbe sa Ministarstvom pravdeSAD, gde su se oni izjasnili da su krivi za kartelskoponašanje nakon povratka u UK..Krivicne sankcije za povredupravila konkurencije62 63


Druge jurisdikcijeVećina uvedenih krivičnih sankcija odnosese ili na najteže povrede pravila kartela ili naspecifične slučajeve kartela kao što je nameštanjetendera. U Estoniji, prestupi vezani za konkurencijupostali su krivična dela 2002. godine, Mađarskaje uvela krivične sankcije 2005. godine, a i mnogedruge zemlje su pratile ovaj trend u poslednječetiri godine, gde su najnoviji primeri Češka Republika,Letonija i Slovačka. Do danas, jedina pravaprimena krivičnih sankcija i postupka odigralase u Estoniji, gde je protiv presude Apelacionogsuda u slučaju kartela vezanom za konsultantskeusluge uložena žalba Vrhovnom sudu, koja je odbijena.Ovo je još jedan slučaj gde novčana kaznaza moguću presudu u oblasti prava konkurencijenije uspela zbog poteškoća u pripisivanjuponašanja zaposlenih dotičnom društvu.Kazne zatvora su takođe izricane članovimakartela u drugim zemljama kao što su Kanadai Izrael, i postoji rizik od zatvorske kazne uodređenom broju drugih zemalja, kao što su Austrija,Brazil, Francuska, Indija, Japan, Koreja iRusija. Uprkos tome, krivična odgovornost za kartelskoponašanje još uvek nije univerzalna. Kakoje gore navedeno, ne postoje krivične sankcije popravu EU, i čak i velike države kao što su Kinai Nemačka, generalno ne izriču zatvorske kaznečlanovima kartela. Međutim, bitno je naglasiti daovo ne štiti članove kartela od kazne zatvora svuda,jer kada efekti kartela pređu nacionalne granice,član kartela može biti predmet ekstradicije isudskog postupka u jurisdikciji gde se kartelskoponašanje kažnjava zatvorskom kaznom.Sjedinjene Države tradicionalno vode u izricanjuzatvorskih kazni za počinioce optuženeza utvrđivanje cena i drugo ponašanje kojim seozbiljno narušava <strong>konkurencija</strong>. Zatvorske kazneza kartelsko ponašanje su u SAD utvrđeni isvakodnevni način borbe. Samo u 2007. godini,optuženi u slučajevima pokrenutim od straneMinistarstva pravde SAD osuđeni su na ukupno86 godina zatvora. Članovi kartela mogu bitiosuđeni na maksimalno 10 godina zatvora i/ili imse može izreći novčana kazna od 1 milion USD.Značaj krivičnih kazni za zemlje BalkanaZavisno od toga da li efekti kartela prelazenacionalne granice, članovi kartela na Balkanumogu biti predmet ekstradicije i može im se suditiu nekoj jurisdikciji gde se kartelsko ponašanjekažnjava kaznom zatvora. Ovo je naročito tačnopošto su zemlje Balkana koje su strana u primenjivanomPrelaznom sporazumu ili Sporazumu ostabilizaciji sa EU „pricenjene na osnovu kriterijumakoji nastaju iz primene pravila konkurencijekoja se primenjuju u Zajednici“ gde bi navodnekartelske aktivnosti mogle imati efekat na trgovinuizmeđu Zajednice i njihove zemlje porekla kojaje kandidat za članstvo u EU.Krivične kazne za povredu pravila konkurencijetrenutno su goruća tema u Srbiji, imajućiu vidu da je početkom novembra <strong>2010.</strong> godineDržavni tužilac pokrenuo krivični postupak protivnajvećeg proizvođača mleka u Srbiji – Imlek,zbog navodne zloupotrebe dominantnogpoložaja. U Srbiji, shodno članu 232. Krivičnogzakonika Srbije, odgovorno lice u pravnom licukoje koji zloupotrebom monopolističkog ili dominantnogpoložaja na tržištu ili zaključivanjemmonopolističkog sporazuma izazove poremećaj natržištu, kao i odgovorno lice u pravnom licu kojedovede taj pravni subjekat u povlašćen položajtako da ostvari imovinsku korist za taj subjekt iliza drugi subjekt ili nanese štetu drugim subjektimaprivrednog poslovanja, potrošačima ili korisnicimausluga, kazniće se zatvorom do pet godina.Međutim, taj krivični postupak, naročito vezanoza zloupotrebu dominantnog položaja, izuzetno jeneobičan, naročito ako se imaju u vidu poteškoćekoje bi nastale u dokazivanju tog prestupa izvanrazumne sumnje. Ovo će svakako izazvatiiznenađenje u svetu koji se bavi sprovođenjemzakona u oblasti zaštite konkurencije i ostaje da sevidi dokle će ovaj krivični postupak stići.6465


Od početka dvadeset prvog veka, kaoključni korak ka EU integracijama, jurisdikcije uJugoistočnoj Evropi usvajale su zakone o zaštitikonkurencije kako bi pratile njihove evropskeuzore. Slovenija je bila jedna od prvih zemaljau regionu koja je usvojila moderni zakon ozaštiti konkurencije 1993. godine, zatim je usledilaHrvatska (1995), Makedonija (januar 2005),Bosna i Hercegovina (jul 2005), Srbija (septembar2005) i Crna Gora (januar 2006).Iako postoje određene razlike između regionalnihzakonodavstava, u prvom redu u pragovimaza prijave koncentracija; pravni okvir u oblastirestriktivnih sporazuma (kartela) i zloupotrebedominantnog položaja je u regionalnim zakonimamanje-više kopiran iz prava konkurencije EvropskeUnije.o zaštiti konkurencije. Na primer, srpska Antimonopolskakomisija, koja je osnovana 1996. godinepo zakonu koji joj nije dao bilo kakva izvršnaovlašćenja, ipak je učestvovala u međunarodnimtelima za zaštitu konkurencije. S druge strane, odnjihovog osnivanja, regionalne komisije za zaštitukonkurencije međusobno zaključuju bilateralnesporazume. Komisija za zaštitu konkurencije Srbijeima zaključene memorandume o razumevanjusa Mađarskom i Austrijom. Bosna i Hercegovinaima ugovore sa Turskom, Bugarskom, Makedonijomi Hrvatskom. Makedonija ima ugovore sa albanskom,hrvatskom i bosansko-hercegovačkominstitucijom za zaštitu konkurencije.Čini se da su, od usvajanja modernih zakona ozaštiti konkurencije koji su usaglašeni sa pravomEvropske Unije, regionalne jurisdikcije pokušaleda prate zakone o zaštiti konkurencije iz zemaljaJugoistočne Evrope, u prvom redu Nemačke iAustrije. Imajući u vidu tradicionalne veze izmeđuzemalja evropskog kontinentalnog pravnog sistema,osnovni principi iz austrijskog, nemačkog imađarskog prava konkurencije su implementiraniu nove zakone zemalja Jugoistočne Evrope.Potvrda bliske saradnje regionalnih institucijaza zaštitu konkurencije i centralno-evropskihvisoko razvijenih pravnih sistema u zaštitikonkurencije jeste izrada novog Zakona o zaštitikonkurencije u Srbiji koji je pripremljen u saradnjisa centralno-evropskim komisijama, u prvomredu iz Slovenije (Urad Republike Slovenije zavarstvo konkurence) i Nemačke (Bundeskartellamt).Novi srpski Zakon o zaštiti konkurencije,koji je usvojen u maju 2009. godine i počeo da seprimenjuje novembra iste godine, sastavio je timthe Commission for Protection of Competition(ACPC). Projekat menadžer ACPC-a je gospodinAndrej Plahutnik, bivši direktor slovenačke Upraveza zaštitu konkurencije.Ne samo da novi zakoni o zaštiti konkurencijeprate osnovne principe zakona Centralne Evrope,već čini se da praksa regionalnih jurisdikcija pratipraksu Evropske komisije i evropskih kontinentalnihjurisdikcija.Suprotno britanskoj Kancelariji za fer poslovanje(Office of Fair Trading (OFT), kojapokušava da promoviše zaštitu interesa potrošačakroz objavljivanje brošura i publikacija kojeobjašnjavaju pravo konkurencije i zaštitupotrošača, kao i kroz stalnu komunikaciju isaradnju sa učesnicima na tržištu; čini nam se sucentralno-evropske jurisdikcije razvijale svest opravu konkurencije kroz pokretanje postupakaprotiv učesnika na tržištu koji su povredili pravokonkurencije.Na osnovu gore navedenog, čini nam seda regionalne komisije za zaštitu konkurencijepre prate praksu centralno-evropskih organanego britanskog OFT-a. Regionalne komisije zazaštitu konkurencije ne organizuju za širu publikuredovne seminare kojima se razvija svest opravu konkurencije niti izdaju brošure o pravukonkurencije i slične publikacije. Shodno tome,može se očekivati da će regionalne institucije zazaštitu konkurencije pokušati da razviju svesto zaštiti konkurencije kroz konkretne slučajeveprotiv učesnika na tržištu koji krše konkurenciju.Ovo je naročito slučaj u Srbiji i Hrvatskoju kojima su u 2009. godini doneti novi zakoni ozaštiti konkurencije, u kojima su tela za zaštitukoji povređuje pravo konkurencije. Od usvajanjanovih zakona, može se očekivati da će institucijeza zaštitu konkurencije u Srbiji i Hrvatskoj koristitisva svoja sredstva da identifikuju povredekonkurencije i da konačno izreknu sankciju onimakoji krše konkurenciju.Među regionalnih jurisdikcijama, čini seda Konkurencijski savjet Bosne i Hercegovineprimenjuje Zakon o zaštiti konkurencije nastriktniji način, naročito u slučaju kašnjenjasa podnošenjem prijave koncentracije, odnosnosprovođenja koncentracije bez odobrenja.Konkurencijski savjet BiH, suprotno drugim telimaza zaštitu konkurencije, izrekao je veći brojsankcija i veće iznose sankcije za sprovođenjekoncentracije bez odobrenja odnosno za prijavukoncentracije sa kašnjenjem. Na osnovu takveprakse, sve kompanije koje su uključene u transakcijekoje se dešavaju u Bosni i Hercegovini suozbiljno razmotrile da li postoji obaveza prijavekoncentracije u Bosni i Hercegovini, kako bi izbeglesve potencijalne kazne koje može izrećiKonkurencijski savjet. Striktna primena pravaZakona o konkurenciji Bosne i Hercegovine pokazalaje da izricanje sankcija može voditi značajnompovećanju svesti o postojanju institucije za zaštitukonkurencije.Saradnja institucija za zaštitukonkurencije Jugoistocne Evropesa nemackim, austrijskim i drugimECN institucijamaRegionalne institucije za zaštitu konkurencijesu imale konstruktivne komunikacione kanale saMeđunarodnom mrežom za konkurenciju (InternationalCompetition Network) i Evropskommrežom za konkurenciju (European CompetitionNetwork), čak i pre donošenja „modernih“ zakonapravnih eksperata Komisije za zaštitu konkurencije,Ministarstva trgovine i usluga Srbije, nemačkeFondacije za međunarodnu pravnu saradnju(Deutsche Stiftung für Internationale RechtlicheZusammenarbeit) i Tehničke asistencije Komisijiza zaštitu konkurencije (Technical Assistance tokonkurencije sada ovlašćena da direktno izričusankcije za povredu konkurencije, bez pokretanjapostupka pred prekršajnim sudom. Beztakve mogućnosti, tela za zaštitu konkurencije bisamo mogla da utvrde povredu konkurencije, aline da direktno izreknu sankciju protiv učesnika66 67


Statisticki pregled regionalnihinstitucija za zaštitu konkurencije 1313 Napomena: Članak je sastavljen na osnovu informacija javnodostupnih na Internet stranicama organa za zaštitu konkurencije.Podaci o crnogorskoj Upravi za zaštitu konkurencije nisuuključeni u statistički pregled zbog nedostatka javno dostupnihinformacija na zvaničnoj Internet stranici.68 69


70 71


Globalni trend72 73


Uvod – Svakodnevna poslovnarealnostU okviru redovnih poslovnih tokova, razmenapodataka između učesnika na tržištu je deo poslovnesvakodnevice. Donošenje važnih odlukao investiranju i drugim poslovnim poduhvatimabez opipavanja pulsa tržišta ne bi bilo moguće,ili bi u najboljem slučaju bilo slično putanji Cesnaaviona koji nema pilota. Svakoga dana menadžerikompanija i zaposleni u okviru sektora prodajepretražuju sajtove svojih konkurenata, i provodesate gledajući njihove oglase, nove projektei cenovnike. Mnoge uspešne kompanije suizgrađene na poslovnim modelima koji su baziranina prikupljanju i procesiranju podatakanjihovih konkurenata. Isto važi i za dobavljače ipotrošače. Razmena informacija predstavlja važandeo konkurencije, neka vrsta katalizatora, čime seobezbeđuje da čim jedan proizvođač kafe kreneu promociju nižih cena, drugi hitro slede njegovprimer.Dalje, mnoge kompanije aktivno razmenjujuinformacije mađu sobom, što se najčešće radi podokriljem trgovačkih ili industrijskih udruženja.Pojedini oblici razmene podataka ovog tipa mogudovesti do daljeg jačanja konkurencije ili doprinetigeneralnoj ekonomskoj efikasnosti bez ikakvogometanja procesa konkurisanja.Ipak, razmena previše informacija ili razmenaodređene vrste informacija, naročito izmeđukonkurenata, može prekršiti član 101. Ugovora ofunkcionisanju Evropske unije (engl. the Treatyon the Functioning of the European Union) i takoizložiti učesnike na tržištu potencijalno visokimnovčanim kaznama propisanim za kršenje konkurencijeili čak krivičnim sankcijama za odgovornepojedince. Stoga je u najboljem interesu kompanijada jasno razgraniče informacije koje se smatrajubezazlenim ili koje čak podstiču konkurenciju ionih informacija koje će imati negativan efekat naproces konkurisanja.Iako razmena informacija nije izričito regulisanau sadašnjem pravnom režimu Evropskeunije kojim se regulišu odnosi između učesnikana tržištu koji posluju na istom nivou proizvodnjei distribucije, takozvani horizontalni ugovori,Evropska komisija i Evropski sudovi su tokom godinakroz sudsku praksu dali značajna uputstva ismernice u vezi sa razmenom informacija. Razmenainformacija će, međutim, uskoro biti i izričitoregulisana u novim Horizontalnim Smernicamačijim će donošenjem prestati da važe trenutno važećeSmernice, a očekuje se da će stupiti na snagu2011. godine zajedno sa novim Uredbama o sporazumimao istraživanju i razvoju kao i sporazumimao specijalizaciji.Pozitivni efekti na konkurenciju –korist za potrošačeRazmena informacija se može vršiti u raznimoblicima. Informacije se mogu razmenjivati direktno(npr. razmena podataka između konkurenata,posredstvom trećeg lica ili trgovačkog udruženja)ili indirektno (npr. razmena podataka posredstvomzajedničkih dobavljača ili trgovaca na malo,učešćem nezavisnih organizacija za istraživanjetržišta ili putem publikacija na zajedničkim vebsajtovima).Generalno govoreći, što su učesnici na tržištubolje obavešteni, veća je verovatnoća da će <strong>konkurencija</strong>biti efikasnija, naročito ukoliko se informacijekoje se razmenjuju tiču novih poslovnihprilika na tržištu ili novih tehnoloških dostignuća.Prema tome, razmena informacija nesumnjivomože imati pozitivne efekte na tržišnu konkurencijuputem intenziviranja procesa konkurisanjai značajnog povećanja generalne efikasnosti štoće dalje dovesti do proizvodnje proizvoda boljegkvaliteta, snižavanja cena i pospešivanja inovativnosti.Potrošači će tako biti u mogućnosti da donesudobro promišljene odluke u vezi sa kupovinomproizvoda. Korist koju potrošači imaju od razmeneinformacija je stoga očigledna.Negativni efekti na konkurenciju –kada se prelazi granicaPostoje situacije, međutim, u kojima je vrloverovatno da će razmena tržišnih informacija dovestido širenja svesti i podataka o tržišnim strategijamai važnim poslovnim odlukama konkurentskihkompanija. Ovo za posledicu može imatirestriktivne efekte na konkurenciju stvaranjemprećutnih ili eksplicitnih dogovora između konkurenata.Povećanjem transparentnosti u važnimparametrima iz oblasti konkurencije, kao što sucena, količina, prodaja ili kupci, kompanije moguda koordiniraju svoje poslovne odluke čak i bezpostojanja eksplicitnog sporazuma koji bi imaonegativne efekte na konkurenciju (takozvani antikonkurentskisporazum). Razmena informacija,takođe, olakšava učesnicima dogovora kojaima negativne efekte na konkurenciju da prateRazmena informacija74 75


poštovanje i održivost već formiranog dogovora. Usvom najozbiljnijem obliku, razmena informacijamože dovesti do formiranja kartela.Evropska komisija je iznela svoje mišljenje orazmeni informacija u vezi sa uslugama pomorskogsaobraćaja, pri čemu je izjavila sledeće: „razmenainformacija sama po sebi može dovesti dokršenja člana 101 Sporazuma. Do ovoga može doćiu situacijama gde razmena informacija dovodi dosmanjivanja ili potpunog ukidanja neizvesnostikoja postoji u vezi sa funkcionisanjem određenogtržišta što za posledicu ima ograničavanje konkurencijemeđu učesnicima na tržištu“.Dalje, naročito su osetljive informacije o cenamačija razmena može olakšati konkurentimakoordinaciju njihovog tržišnog postupanja štomože dovesti do fiksiranja cena. Fiksiranje cena,međutim, treba razlikovati od formiranja paralelnihcena. U slučaju Ahlstrom Osakeyhtio and othersv Commission („Wood Pulp II”), Evropski sudpravde odlučio je da sistem objavljivanja cena natromesečnoj osnovi od strane velikog broja proizvođačaceluloze izbeljene sulfatom ne predstavljakršenje člana 101 Ugovora o funkcionisanjuEvropske unije. Sud je objasnio da: „komunikacijasa potrošačima sama po sebi predstavljaju tržišnoponašanje koje ne dovodi do smanjenja neizvesnostimeđu učesnicima na tržištu u vezi sa budućimodlukama njihovih konkurenata. U trenutku kadasvaki učesnik na tržištu preduzima takve radnje,on ne može biti siguran koje će poteze preduzetidrugi učesnici u budućnosti.“ Činjenica da su seobaveštenja o cenama različitih proizvođača preklapalau vremenu, pripisana je stepenu prirodnetransparentnosti tržišta, a ne anti-konkurentskomponašanju proizvođača celuloze.Faktori koje treba uzeti u obzirDa li će <strong>konkurencija</strong> na tržištu biti smanjenaili poboljšana uglavnom zavisi od vrste informacijakoje se razmenjuju. Čisto istorijske informacijeili informacije koje su već u javnom domenu kaoi statistički podaci ili podaci o istraživanju tržištaneće u praksi imati veliki uticaj na konkurenciju.Slično tome, razmena podataka koji su dovoljnosažeti i grupisani kombinovanjem velikog brojaindividualnih podataka o pojedinim učesnicima natržištu, tako da nije moguće identifikovati individualnekonkurente, neće u principu prekršiti pravokonkurencije, osim ako je moguće raščlaniti takogrupisane informacije i doći do individualizovanihpodataka.Evropska komisija je, takođe, uzela u obzir istrukturu predmetnog tržišta. U slučaju UnitedKingdom Agricultural Tractor Registration Exchangeodlučujući faktor u nalaženju da razmenainformacija o tržišnim udelima i obimu maloprodajeizmeđu članova trgovačkog udruženja, predstavljakršenje člana 101, je bila činjenica da je tržište bilokoncentrisano, odnosno činjenica da samo četirikompanije čini 80% od ukupne prodaje. Komisijaje u vezi sa tim izjavila da je „ova razmena ograničilakonkurenciju zato što stvorila nivo transparentnostiizmeđu dobavljača na tržištu koje je veomakoncentrisano a što će verovatno uništiti i to maloskrivene konkurencije koja postoji među dobavljačimana tom tržištu po osnovu rizika i lakoće razotkrivanjanezavisne konkurentne aktivnosti… Neizvesnosti tajnovitost između dobavljača je ključnielement konkurencije na ovakvom tržištu. Zaista,aktivna <strong>konkurencija</strong> u takvim tržišnim uslovima jemoguća samo ako svako od konkurenata drži u tajnostisvoje odluke i preduzete mere ili čak uspe dadovede u zabludu svoje rivale.“ Isto tako, u slučajuWirtschaftsvereinigung, Komisija je opet naglasilačinjenicu da je tržište veoma koncentrisano i da sustvorene visoke prepreke za ulazak na tržište.Na manje koncentrisanim, visoko konkurentnimtržištima, povećanje transparentnosti usledrazmene informacija bi zapravo dovelo do intenziviranjakonkurencije s obzirom da bi omogućiloučesnicima na tržištu da usklade svoje ponašanjebez mogućnosti da zaista predvide postupke i nameresvojih konkurenata. Prema tome, neophodnoje ispitati strukturu tržišta pre donošenja odluke opotencijalnim efektima koje razmena informacijamože imati.Konačno, rizik kršenja prava konkurencije jeveći ukoliko se informacije razmenjuju izmeđutrenutnih ili potencijalnih konkurenata. Razmenaodređenih informacija između dobavljača i distributera,na primer, ne samo da je dozvoljena negoje u nekim situacijama i neophodna da bi došlo dozaključenja sporazuma. Uprkos tome, moguće jeprekršiti pravo konkurencije čak i kada su u pitanjuučesnici koji posluju na različitim nivoima proizvodnjei distribucije kao što su, na primer, situacijeu kojima razmena informacija dovodi do fiksiranjamaloprodajnih cena distributera. Prema tome i dobavljačii distributeri takođe treba da budu oprezniprilikom razmene informacija.Nove Uredbe i Smernice zahorizontalne sporazumeEvropska komisija objavila je nacrt Uredbii Smernica za procenu sporazuma o saradnji zaključenihizmeđu konkurenata („horizontalni ugovori“).Trenutni pravni okvir Evropske unije kojireguliše horizontalne sporazume obuhvata:• Uredbu Evropske komisije br. 2659/2000 osporazumima o istraživanju i razvoju,• Uredbu Evropske komisije br. 2658/2000 osporazumima o specijalizaciji i• prateće „Horizontalne Smernice.”Javnom raspravom koja je vođena tokom2008/2009 godine u vezi sa funkcionisanjem gorepomenutih pravila o horizontalnim sporazumimadošlo se do zaključka da iako su pravila dobrofunkcionisala u praksi, postoji potreba da se onaažuriraju i da se dodatno pojasne pojedina kompleksnapitanja. Konkretno, razmena informacijaće biti izričito regulisana u novim Smernicama.Čini se da nove Smernice sadrže donekle strožijipristup u vezi sa razmenom informacija pri čemuće u nekim slučajevima čak i razmena javno dostupnihinformacija prekršiti član 101 ukoliko bi, naprimer, bilo teže, skuplje i trebalo duže vremenakompanijama koje ne poseduju te informacije dadođu do istih podataka. Većim delom, međutim,nove Smernice slede postojeću sudsku praksu isamo je dodatno pojašnjavaju i kodifikuju u ciljuunapređivanja pravne sigurnosti u oblasti koja jeod velikog praktičnog značaja za učesnike na tržištu.Osnovna ideja iza revidiranih pravila, koja je uskladu sa više ekonomskim pristupom koji je zauzelaEvropska komisija, je da se dozvoli određenistepen saradnje između konkurenata tamo gde bitakva saradnja doprinela ekonomskoj dobrobitibez povrede konkurencije. Komisija je potvrdilada razmena informacija može imati i negativne ipozitivne efekte na konkurenciju u zavisnosti odokolnosti svakog pojedinog slučaja. U krajnjojliniji na sudu je da proceni efekte od slučaja doslučaja.Nove Smernice bi trebalo da stupe na snagu2011. godine. Iako nisu pravno obavezujuće zaevropske sudove, Evropska komisija je u praksiobavezna da primenjuje sopstvene smernice da biobezbedila doslednost i pravnu sigurnost u svojimodlukama.ZaključakPovući granicu između, s aspekta pravakonkurencije bezopasnih i štetnih efekata razmenepoverljivih informacija nije uvek lak posao. Toposebno zavisi od karakteristika informacija kojese razmenjuju, potencijalnog ekonomskog uticajakoji takva razmena može imati na relevantnotržište, od strukture tržišta kao i od toga kome jedata određena informacija. Iako postoje argumentikoji podržavaju stanovište da razmena informacijaizmeđu konkurenata ukazuje na postojanje nekevrste dogovora među njima, neće se smatrati datakva razmena ima automatski negativne efektena konkurenciju. Neophodno je obaviti detaljnuanalizu u svakom konkretnom slučaju. Osnovnopravilo, međutim, bi se moglo formulisati ovako:„Što je informacija koja se razmenjuje značajnijaza donošenje odluka u okviru komercijalne politikefirme, manje je verovatno da je treba razmeniti.” 16 .14http://www.out-law.com/page-91497677


Novine u pravu konkurencije kriminalizovaćeširoki spektar trenutno legalnih radnji.Napisao Frank L. FineBriselEvropska komisija nastoji da drastično povećasvoja ovlašćenja u izricanju novčanih kazni kompanijamaza učešće u takozvanim “razmenama informacija”,što je zapravo, prema pravu konkurencijeEvropske unije, jedna vrsta kartela koja podrazumevarazmenu poverljivih poslovnih informacijaizmeđu konkurenata. Nova ovlašćenja Komisije usprovođenju istraga kartela predstavljena su ranijeove godine u nacrtu Horizontalnih Smernica, kojebi trebale da stupe na snagu u januaru 2011. godine.Predviđene novine će široki spektar trenutnolegalnih, a u nekim slučajevima i bezopasnih radnjipreinačiti u kršenja prava konkurencije.Komisija je već počela da povećava pritisak nakompanije koje sa svojim konkurentima razmenjujuosetljive poslovne podatke, kao što su informacijeo budućim cenama ili obimu proizvodnje. U junu<strong>2010.</strong> godine, Komisija je donela odluku u slučajukoji se odnosio na kartel između proizvođača sanitarijaza kupatila. Ovaj slučaj je uglavnom baziranna obimnoj razmeni informacija o budućim cenamaizmeđu proizvođača. Jedan od proizvođača, IdealStandard, je bio kažnjen novčanom kaznom od 326rentnost tržišta”. Smatra se protivno pravu konkurencijekada konkurenti jedan drugome otkrivajusvoje buduće cene, na primer, zato što se to tumačikao poziv na dogovor i usklađivanje međusobnihcena. Čak se i razmena podataka o svojim nedavnimcenama smatra pozivom na buduće dogovaranje.Nacrt Smernica će pooštriti pravila na nekolikonačina:Prvo, Komisija će nastojati da utvrdi da li suinformacije koje se razmenjuju dostupne svimapodjednako, uključujući potrošače. Ukoliko nisu,Komisija može doći do zaključka da je ta razmenaprotivzakonita. Na primer, zamislite da nezavisnivlasnici benzinskih pumpi u većem delu Frankfurtaredovno obaveštavaju jedan drugog o svojim nameramada povećaju cene. Glavni argument Komisijebi tada bio da s obzirom da potrošači moraju daidu od pumpe do pumpe da bi saznali o povećanjucena, oni imaju lošiji pristup informacijama o povećanjucena nego vlasnici pumpi.Test “jednakog pristupa” predviđen u nacrtuSmernica je dosta strožiji nego trenutno važeći testkoji uzima u obzir da li je određena informacija ujavnom domenu – odnosno, da li je javno dostupnasvima. Prema trenutno važećem testu, ukoliko proizvođačbakra postavi obaveštenje o svojim budućimcenama na svom vebsajtu ili na nekoj televizijikao što je CNBC pre nego što iste informacije saopštikonkurentima, ili te informacije dostavi regulatoru,ta kompanija će imati validnu odbranu: informacijaje prethodno bila u javnom domenu. Prema novomtestu, ova odbrana više neće postojati. Komisija ćeu tom slučaju moći da tvrdi da potrošači nemaju istipristup informacijama kao vlasnici pumpi– pristuppotrošača bi zavisio odnjihovog predznanja (ili čiste sreće) da odu na vebsajtkompanije nakon što su na njega postavljenaobaveštenja o cenama, ili da gledaju CBNC u trenutkukada se izveštava o cenama ili da jednostavnopronađu informacije koje su dostavljene regulatoru.Isto tako, konkurenti neće imati na raspolaganjuzaštitu koju su do sada imali prilikom međusobnerazmene čisto istorijskih informacija. NacrtSmernica očekuje od proizvođača da utvrde da lije određena informacija barem nekoliko puta starijaod “prosečne dužine važenja ugovora u industriji”.Ali, o kojim tipovima ugovora se radi? I ukojim industrijskim segmentima? Nacrt Smernicane daje odgovore na ova pitanja. Takođe, kako ćeneka kompanija da odredi prosečnu dužinu važenjatakvih ugovora bez prethodnog konsultovanjasa svojim konkurentima, a to je upravo ponašanjekoje Komisija jasno obeshrabruje?Takođe, prema nacrtu Smernica, sakupljanje iobjavljivanje sažetih, grupisanih podataka o kompanijamaneće nužno značiti da je razmena takvihinformacija dozvoljena. Ukoliko se radi o koncentrisanojindustriji, koja je na primer ograničena na5-10 proizvođača, Komisija bi mogla da tvrdi da biobjavljivanje sažetih, grupisanih podataka o prodajina određenim teritorijama omogućilo proizvođače daraspoznaju podatke o prodaji svojih konkurenata.Ono što još više zabrinjava, nezavisne kompanijekoje se bave istraživanjem tržišta, industrijskianalitičari i konsultanti, pa čak i novinari, su takođena meti novih Smernica. To je zbog toga što Smernicezabranjuju „indirektnu“ razmenu informacijado kojih se došlo kroz nezavisno širenje poverljivihinformacija od strane trećih lica – odnosno, čak irazmenu informacija. Takav “kartel” bi potencijalnoobuhvatio konsultanta, proizvođače LCD uređajačiji su podaci objavljeni, i one proizvođače koji suodbili da dostave svoje podatke, ali su imali pristupobjavljenim informacijama.Komisija šalje jasnu poruku: konkurenti ne trebameđusobno da pričaju ni o čemu više, osim osvojim problemima na golf terenu.Međutim, nacrt Smernica je nepotrebno nejasani nije dovoljno precizan da bi postigle svojunamenu. Proizvođačima će biti teško da utvrde,bez pomoći pravnog i ekonomskog savetnika, kojeinformacije mogu legitimno razmenjivati među sobom.Isto tako, konsultanti i ostala treća lica nećelako moći da odrede koje podatke o kompanijamaili industriji mogu legalno da objavljuju ili emituju.Komisija je trebala da jasno precizira okolnosti ukojima će se “indirektna” razmena informacija smatratiprotivzakonitom, ili da barem traži jake dokazeda je to “treće lice” zloupotrebljeno od strane grupeproizvođača.Nova pravila Komisije ostavljaju negativan utisakna razmenu ili objavljivanje informacija što jeinače pozitivno za ekonomiju i što ne predstavljabilo kakav rizik za konkurenciju. I dalje ima dovoljnovremena da Komisija razmotri usvajanja pravilakoja su fer, transparentna i korisna..Gospodin Fajn je direktor EC Advokata za zaštitukonkurencije (engl. EC Competition Law Advocates)u Briselu.Brisel - Revolucija upravu konkurencijemiliona evra. Isto tako, trenutna istraga Komisijeusmerena na avio prevoznike, i ceo taj slučaj u velikojmeri zavisi od navodne razmene informacija ocenama i dodatnim naplatama avio prevoznika.Komisija tvrdi da učestvovanjem u takvim razmenama,konkurenti stvaraju “veštačku transpa-Novine u pravu konkurencijeće preinačiti široki spektartrenutno legalnih radnji u radnjekoje predstavljaju kršenje pravakonkurencijebez ikakve direktne komunikacije poverljivih informacijaizmeđu konkurenata. Ukoliko bi konsultantu okviru određene industrije objavio najnovije informacijeo prodaji i potrošačima proizvođača LCDuređaja, na primer, Komisija bi mogla da odluči daje konsultant zapravo olakšavao protivzakonituOvaj članak je prvi put objavljen u Wall StreetJournal-u 4. avgusta <strong>2010.</strong> godine, a u ovojpublikaciji je objavljen uz dozvolu Wall StreetJournalu.78 79


UvodPojava onlajn ekonomije je iz osnova promenilanačin na koji gotovo svako razmišlja o uređenjutržišta proizvoda, prodaje, potrošača i zaštitekonkurencije. Od nastanka, onlajn tržište se razvijaloastronomski brzim tempom, i internet je glavnaekonomska i društvena sila već preko dvadesetgodina. Internet je izrodio termine kao što su tagovanje(tagging), društvene mreže, onlajn videostriming, i bloging, koji su postali svakodnevnereči i fraze koje, da su se koristile samo decenijuranije, svakako bi izazvale zbunjene poglede iličeškanje po glavi.Slično tome, maloprodajno tržište koje podrazumevakonkretne maloprodajne objekte, koje jebilo standard pre 20 godina, naglo propada podnaletom onlajn tržišta koje je pristupačno, jednostavno,gde se poređenja mogu lako izvršiti i kojese komercijalno koristi. Pre dvadeset godina, kaodete koje je raslo u Golveju u Irskoj, autor ovihredova je shvatio da mu je potreban novi CD plejerza deseti rođendan. Nakon što je proverio ceneu tri glavne muzičke prodavnice u centru grada,video je da nije bilo velike razlike. Sličnu cenu muje rekla tetka iz Dablina koju je pozvao da provericenu CD plejera koji je želeo. Na kraju, autor jeodlučio da kupi svoj muzički album u jednoj dugogodišnjojprodavnici ploča u centru grada, siguranda je izvršio detaljnu analizu i neustrašivo tražio„najbolju cenu u gradu“. Danas bi takav pristupbio prilično staromodan, pomenuta muzička prodavnicaje odavno zatvorena, a desetogodišnjak izGalveja bi danas najverovatnije poručio elektronskiuređaj koji želi preko interneta, sa iTunes iliEvropa i onlajn ekonomija –uzbudljiv i pomalo nepoznat tereneBay, nakon što uporedi cene kod brojnih drugihprodavaca elektronike. U stvarnosti, poslednjihgodina su firme koje rade sa potrošačima moraleda se suoče sa stvarnošću da je javnost sada mnogobolje informisana o karakteristikama proizvoda,njihovoj dostupnosti, i konkurentskim cenamanego ikada ranije. Nakon što se neki proizvod poruči,najverovatnije će biti poslat direktno potrošačuiz zaliha koje se nalaze na mestu proizvodnje(čime se dodatno smanjuje trošak u većini slučajeva),i od proizvođača koji je u velikom broju slučajevazamenjuje posrednika. Ukratko, stvari su sepromenile – i to mnogo.Da bismo kvantifikovali razmere te promene,moramo da odemo čak do Ujedinjenog Kraljevstva.U izveštaju iz oktobra <strong>2010.</strong> godine koji jepripremila Boston Consulting Group za Google 17navodi se da onlajn poslovanje u UK sada vredi100 milijardi funti godišnje pri čemu internetpravi prihod koji predstavlja 7,2 procenata brutodomaćeg proizvoda UK. Ovim se podvlaači izrazitopovećanje internet ekonomije i njen uticaj na„redovne“ ekonomske brojke u jednoj od najznačajnijihzemalja članica EU. Osim toga, evropskaonlajn trgovina se povećala za 37 procenata u2007. godini, na 197 milijardi dolara, i očekuje seda prihodi dostignu 406 milijardi dolara do 2011.godine 18 . Ne čudi da je Evropska komisija („Komisija“)izvršila ozbiljan pritisak u vezi sa velikimtehnološkim kompanijama i propisima u oblastizaštite konkurencije zbog primarne potrebe stvaranjaravnopravnih uslova poslovanja. Najvećimdelom to se svodi na jedinstveno tržište i trenutne(i projektovane) vrednosti internet prodaje uodnosu na BDP zemalja članica EU. Ta dešavanjasu ozbiljan pokazatelj onoga što će se dešavati uzemljama Balkana, kako sa regulatorne tako i saekonomske tačke gledišta, naročito kako kvalitetdostupnosti interneta bude rastao i kako se tržištaBalkana budu dalje otvarala sa primenom Sporazumao stabilizaciji i Prelaznih trgovinskih sporazumasa EU.15The Connected Kingdom, How the Internet is Transformingthe UK Economy – oktobar <strong>2010.</strong>16Damien Dunne, Lisa Fretwell, Jeff Loucks, i Lindsay Parker,„Third Annual Cisco IBSG E-commerce Survey: Mobile Emergesas Growth Channel for Retail.” Cisco Internet Business SolutionsGroup maj 2008. godine80 81


Uređenje konkurencije na onlajntržištu iz perspektive EU.Danas, Google ima najveći udeo u pružanjuusluga onlajn reklamiranja i marketinga kako uEvropi tako i u Sjedinjenim državama, dok Appleima kontrolu nad onlajn preuzimanjem muzikeu EU. Ovi onlajn giganti su nedvosmisleno steklistatus monopola na onlajn tržištima nekih zemalja.Do sada su Microsoft i Intel bile najistaknutiježrtve Komisije. Tokom 2009. godine, Komisija jekaznila kompaniju za proizvodnju kompjuterskihčipova Intel sa rekordnih 1,06 milijardi evra zbognarušavanja konkurencije. U odnosu na nju, kaznaod 497 miliona evra određena Microsoft-u 2004.godine za zloupotrebu dominantnog položajana tržištu činila se mala. Komisija je zaključilada je Intel između 2002. i 2007. godine platioproizvođačima i jednom maloprodavcu da dajuprednost njegovim čipovima u odnosu na čipovekompanije Advanced Micro Devices. Uvek je biloverovatno da će narušavanje konkurencije takvihmonopolističkih kompanija izazvati najmanjenekoliko problema vezanih uređenje konkurencije,pa je tako bilo i ovde. Na tržištu koje seneprestano širi, i koje se razvija i menja izuzetnonaglo, nacionalni organi za zaštitu konkurencije iKomisija konstantno pokušavaju da održe koraku novim granicama koje nameće digitalno doba,slično kao šerif koji se bori da održi red u razuzdanompograničnom gradu na Divljem zapaduIstorijski gledano, tempo promena na onlajntržištu je bio (i jeste) takav da su regulatorni organi,u ovom slučaju Komisija, teško mogli daprate ta dešavanja. Takav je bio slučaj kada je Microsoftizgubio u postupku nakon žalbe (protivpomenute kazne) koja je privukla veliku pažnju,a koju je uložio protiv Komisije u septembru2007. godine, odluka u ovom sporu umnogomeje izgledala kao „stara vest“ kada je doneta. Inspektororgana za zaštitu konkurencije optužio jeMicrosoft da sprečava rad konkurentima u sporuo plejerima multimedija, koji je pokrenut jer jeMicrosoft uključio Windows Media Player u Windowspaket, gde su se konkurenti žalili da je topraksa koja uništava tržište za njihove proizvode.Microsoft je uključio svoj sopstveni plejer multimedijau svoj Windows operativni sistem, zapravoga poklanjajući. Tvrdilo se da je time miniranoposlovanje konkurenata kao što su Apple i Real-Networks. Kazna od 497 miliona evra je izrečena,i ta cifra se može učiniti kao prilična kazna, aliako se uzme u obzir godišnji profit Microsoft-a,ona predstavlja tek nešto više od jače packe poprstima. Apsurd je u tome što je Microsoft-ovvečiti rival Apple, do momenta kada je doneta taodluka dominirao (i još uvek dominira) na evropskomtržištu preuzimanja muzike svojim ličnimsoftverom iTunes. 27. februara 2008. godine, EUje kaznila Microsoft sa još 899 miliona evra zanepoštovanje odluke o zaštiti konkurencije od 24.marta 2004. godine. To jenajveća kazna koja je ikada izrečena za 50 godinapostojanja politike EU za zaštitu konkurencije.Začudo, Apple je bio odabrani prekršilac u januaru2008. godine 19 , kada je Komisija završila istragu opovredi konkurencije u kompaniji Apple, nakonšto se ova kompanija složila da smanji cenu preuzimanjamuzike sa svog iTunes web sajta u UK. Onošto stoji iza toga je da je onlajn iTunes Prodavnicaprikazala različit sadržaj i cene za kupce iz raznihevropskih zemalja. Konkretno, standardna cenaza neki zapis u iTunes Prodavnici u UK iznosila je1,17€, u odnosu na 0,99€ u Nemačkoj, Francuskoji drugim zemljama Evrozone. Međutim, kakoje jedan problem vezan za Apple rešen, drugi senepogrešivo pojavio. Komisija je zatim pokrenulapitanje vezano za razlog zbog kojeg su usluge kaošto je iTunes dostupne na nekim tržištima Evrope,ali ne i na drugim 20 . Zanimljivo je da je Applenaveo da, kad bi iTunes mogao lako da licenciraprava na multi-teritorijalnoj osnovi od izdavača idruštva za zaštitu autorskih honorara, razmotriobi mogućnost da njegov sadržaj bude raspoloživsvim kupcima u Evropi, uključujući one u zemljamaEU gde iTunes trenutno nije raspoloživ. iTunesje naveo da u Evropi pružaoci muzičkih uslugamoraju da dobiju prava koja su različita od zemljedo zemlje. Otkrio je da su ogroman broj partnerasa kojima je potrebno pregovarati i nedostatakinformacija u vezi sa tim ko poseduje koja pravameđu najvećim problemima sa kojima se suočavaiTunes kada je reč o ostvarenju pan-evropskeiTunes prodavnice, za razliku od raznih prodavnicaza razna nacionalna tržišta 21 . Slični faktori vezani17Zaštita konkurencije: Evropska komisija pozdravlja najavukompanije Apple da će izjednačiti cene preuzimanja muzike saiTunes u Evropi IP/08/22, Brisel, 9. januar 2008. godine18Neli Krus (neelie Kroes), Evropski komesar za konkurenciju:Making online commerce a reality Završne napomene na Okruglomstolu o onlajn privredi, Brisel 17. septembar 2008. godine,SPEECH/08/43719Izveštaj sa Okruglog stola o onlajn privredi o prilikama i preprekamaza onlajn maloprodaju, 2008. http://ec.europa.eu/competition/consultations/2009_online_commerce/roundtable_report_en.pdfza cene licenciranja takođe su navođeni kao razlogza razliku u cenama za zapise koji su predviđeniza preuzimanje u UK. Dakle, naizgled je Apple,sa svojim dominantnim položajem na tržištu onlajnpreuzimanja muzike koristio taj položaj zasvoju korist a na štetu drugih, i iako to ne morabiti u potpunosti netačno, drugi ublažavajućifaktori koji leže u osnovi takođe su predstavljalifaktor koji je dao značajan doprinos u timpraksama. Čini se da Komisija sve više uzima tefaktore u obzir kada otvara takve istrage kako bidošla do pravičnih i brzih rešenja koja će konačnopoboljšati konkurenciju na jedinstvenom tržištuza državljane EU.Nedavno je Apple uveo međunarodnu garancijuza servisiranje u okviru EU/EEA i najavio daje ukinuo ograničenja za razvojne alatke za iPhoneaplikacije. Te radnje su bile direktan odgovor načinjenicu da je Komisija u proleće <strong>2010.</strong> godineotpočela paralelno dve preliminarne istrage politikeApple-ovog iPhone-a. Apple je primenjivaopravilo „zemlje kupovine“ kojim su usluge servisiranjabile raspoložive samo u zemlji gde je iPhonekupljen. Komisija je istraživala da li bi ova praksamogla da se svede na teritorijalna ograničenja kojimbi se EU kupci suštinski odbili od kupovineiPhone uređaja izvan svoje zemlje prebivalištačime bi se vršila podela tržišta. Drugo, primenjivanaje odluka da se ograniče uslovi iz Apple-ovogugovora o licenci sa nezavisnim članovima razvojnogtima koji se bavi iPhone aplikacijama, čimese nalaže ekskluzivna upotreba Apple-ovih originalnihalata za programiranje i odobrenih jezika uizradi iPhone aplikacija. Komisija je bila zabrinutada bi ovo konačno moglo sprečiti konkurenciju dakoristi uređaje sa platformama koje nisu Appleove.Shodno tome, nakon promene politike Apple-a,27. oktobra <strong>2010.</strong> godine Komisija je najavilada ima nameru da završi preliminarnu istraguApple-ove politike vezane za iPhone.Globalni internet gigant Google koji pokrivaviše od 85% 22 tržišta pretraživača, rezultirao jezabrinutošću mnogih društava nad njegovom poslovnompraksom, naročito nad njegovom politikomreklamiranja. U februaru <strong>2010.</strong> godine, organnadležan za zaštitu konkurencije u Francuskojoptužio je Google da zloupotrebljava svoj dominantnipoložaj na tržištu onlajn reklamiranja i da20NetMarketShere statistika za oktobar <strong>2010.</strong> godine: http://marketshare.hitslink.com/search-engine-market-share.aspx?qprid=4vrši diskriminaciju, nakon raskidanja AdWordsugovora sa kompanijom Navx (proizvođač kamerai tehnologije za kontrolu brzine) u novembru2009. godine. Google-ov AdWords predstavljanjegov glavni izvor prihoda. Kompanije se prijavljujuza upotrebu ključnih reči putem tenderskogpostupka kako bi se njihov link pojavio pored iliiznad rezultata koji se generiše pretragom termina.Google se, od intervencije francuskih organa u oktobru,posvetio tome da razjasni za koje uređajeza navigaciju je reklamiranje dozvoljeno odnosnozabranjeno. Takođe će poboljšati dostupnost informacijao izmeni pravila sadržaja AdWords,i razjasniće sve probleme koji bi mogli dovestido suspendovanja klijenta nekog oglašivača.Međutim, Google ostaje pod nadzorom drugih evropskihorgana i komesar za zaštitu konkurencijeJoaquín Almunia je potvrdio u govoru iz oktobra<strong>2010.</strong> godine da Komisija i dalje proverava tri zasebnetužbe protive Google-a, podnete u februaruod strane web sajta za poređenje cena Foundem,pravnog pretraživača Ejustice.fr i sajta za revizijepotrošača Ciao.U januaru 2009. godine, Evropska komisijaje najavila da istražuje uključivanje Internet Explorer-au Microsoft-ov operativni sistem Windows,navodeći da „uključivanje Internet Explorer-au operativni sistem Windows nanosi štetukonkurenciji između web pretraživača, minirainovacije proizvoda i konačno smanjuje izborpotrošačima 23 . U odgovoru, Microsoft je izjavio daneće uključiti Internet Explorer u Windows 7 E,verziju Windows-a 7 koja će se prodavati u Evropi.Nakon toga, u decembru 2009. godine, Komisijaje pristala da dozvoli konkurentne pretraživače,gde je Microsoft dozvolio korisnicima da izaberujedan od dvanaest popularnih pretraživača navedenihslučajnim redom.21Zaštita konkurencije: Komisija potvrđuje slanje Izjave oprimedbama Microsoft-u o povezivanju Internet Explorer-a saWindows-ima. MEMO/9/15 Brisel, 17. januar 2009. godine82 83


Šta možemo utvrditi iznavedenog?Ove novije odluke, opisane u uzorku istragakoje je Komisije vodila i u gore razmatranimslučajevima pokazuju sve veću spremnostKomisije da izbegne dugotrajne istrage, i potrebuza formalnim obavezama gde bi se uverila dapromena u poslovnoj politici otklanja sumnjeu pogledu povrede konkurencije. Komesar zazaštitu konkurencije Joaquín Almunia nedavnoje izjavio da „Komisija može koristiti pravilakonkurencije da bi postigla brze rezultate natržištu, sa jasnom koristi za korisnike, bez potrebeotvaranja formalnog postupka 24 . Shodno tome,pokretanje jasnih, konciznih istraga od samogpočetka može upozoriti kompanije koje navodnokrše pravila konkurencije EU i dozvoliti im da„okrenu novi list“, jer ovim putem se promenebrzo primenjuju, pravila konkurencije EU se lakopoštuju, tržište postaje konkurentnije i brže i uidealnoj situaciji potrošač konačno pobeđuje.Dalje posledice nagle ekspanzijeonlajn tržišta.Postavlja se pitanje u kojoj meri dobavljačimogu nametnuti ograničenja na distribuciju drugihproizvoda preko Interneta. Komisija je zauzelastav da dobavljači treba da budu slobodnida odluče o broju i vrsti distributera koje želeda imaju u svojim distributivnim sistemima 25 . Naprimer, distributeri mogu želeti da samo prodajugrupama prodavnica što podrazumeva jednoobraznoprodajno okruženje, ili samo prodavni-cama u ekskluzivnim oblastima, što podrazumevaodređeni kvalitet usluga. Uopšteno, dobavljači ćemožda želeti da prodaju samo distributerima kojiimaju fizičko postojanje, fizički objekat gde robadobavljača može da se pogleda, pipne i isproba.Međutim, kada dobavljač pusti distributera usvoj distributivni sistem, ne može da spreči distrubuterada ima web sajt i da vrši onlajn prodajuproizvoda. Nove smernice u vezi sa nedavno usvojenimpropisom kojim se vrši izuzeće sporazumapo vrstama između proizvođača i distributera oprodaji proizvoda i usluga 26 predstavljaju primerograničenja onlajn prodaje koje je prouzrokovaloozbiljna ograničenja konkurencije, čiji je ciljpodela tržišta na štetu korisnika i internog tržišta.Komisija pojašnjava da bi takva ograničenja moglauključiti obavezu nametnutu distributeru kojomse zahteva da se korisnici odmah preusmere naweb lokaciju drugog distributera, ili da se prekinetransakcija prodaje ako podaci sa kreditne karticepokazuju adresu izvan oblasti kojoj je dodeljen tajdistributer.Međutim, Komisija pojašnjava da određenavertikalna ograničenja onlajn prodaje mogu bitiopravdana jer konačno donose korist kupcima. Naprimer, dobavljač može odrediti uslov, vezano zaoflajn prodaju da, u selektivnom distributivnomsistemu distributer ne sme vršiti onlajn prodajupreko web sajta koji ne ispunjava dogovorenestandarde kvaliteta, ili neovlašćenim distributerima.U slučaju ekskluzivne distribucije, dobavljačmože tražiti distributeru da ne vrši aktivno ciljanjeonlajn grupa potrošača ili potrošača u oblastimakoje su ekskluzivno rezervisane za drugog distributeradobavljača. Međutim, ekskluzivni dis-tributer mora ostati slobodan da izvrši prodajukupcima koji ga kontaktiraju na svoju inicijativu,tj. putem „pasivne prodaje“ koja predstavljaprodaju kao odgovor na netraženi nalog odkupaca na bilo kojoj teritoriji iil grupi. Nasuprottome, postoje ograničenja „aktivne“ prodaje, štooznačava aktivni marketing, na primer, ciljanimreklamiranjem, posetama potrošača i direktnime-mail reklamiranjem (mail shots). Aktivna prodajamože biti ograničena na teritorije ili grupepotrošača koji su ekskluzivno dodeljeni drugimdistributerima ili eksplicitno rezervisani za samogdobavljača. Međutim, kako je već objašnjeno, svakoograničavanje „pasivne“ prodaje i ograničenjeaktivne prodaje na neekskluzivnim teritorijama iligrupa potrošača je zabranjeno.22Zaštita konkurencije:Izjava Komisije o promenama u politiciApple-a i iPhone, 25. septembar <strong>2010.</strong> godine23Zaštita konkurencije: Komisija usvaja pravila konkurencijeza vertikalne ugovore: često postavljana pitanja, MEMO/138Brisel, 20. april <strong>2010.</strong> godine.24Zaštita konkurencije: Komisija usvaja pravila konkurencijeza vertikalne ugovore: IP/10/445 Brisel, 20. april <strong>2010.</strong> godine.84 85


Aktivna prodajaAktivno traženje i pristupanje kupcima iliodređenoj grupi kupaca koji se ne nalaze na područjurezervisanom za druge učesnike sporazuma,zaključivanje pojedinačnih sporazuma, preduzimanjemera za ponudu proizvoda tim kupcima,osnivanje ekspozitura, skladišta ili organizovanjedistributivne mreže i promocije na tom području.Povezani učesnici na tržištuDva ili više učesnika na tržištu koji su povezanitako da jedan ili više učesnika na tržištu kontrolišedrugog ili druge učesnike na tržištu, a naročito akopostoji mogućnost odlučujućeg uticaja na vođenjeposlova drugog ili drugih učesnika na tržištu.Izuzeće sporazuma po vrstamaIzuzeće grupe sporazuma od zabrane navedenihu odgovarajućoj uredbi.Kolektivna dominacijaDva ili više učesnika na tržištu u dominantnompoložaju ako između njih ne postoji značajna<strong>konkurencija</strong> i ako je njihov ukupan tržišni udeo50% ili više.KontrolaMogućnost odlučujućeg uticaja na vođenjeposlova drugog ili drugih učesnika na tržištu, anaročito: ako kontrolni učesnik ima svojstvo kontrolnog(matičnog) društva, odnosno kontrolnogčlana ili akcionara; na osnovu svojine ili drugihimovinskih prava na imovini ili delu imovine drugogučesnika na tržištu; na osnovu prava iz ugovora,sporazuma ili iz hartija od vrednosti; po osnovupotraživanja ili sredstava za obezbeđenje potraživanjaili na osnovu uslova poslovne prakse kojeodređuje kontrolni učesnik.DekoncentracijaUkidanje već sprovedene koncentracije, kojese može sprovesti kao podela privrednog društva,prodaja akcija, raskid ugovora ili izvršenjeneke druge radnje u cilju uspostavljanja stanja presprovođenja koncentracije.Dominantan položajPoložaj na relevantnom tržištu jednog učesnikakoji nema konkurenciju ili je <strong>konkurencija</strong> beznačajna,odnosno koji ima značajno bolji položaju odnosu na konkurente uzimajući u obzir veličinutržišnog udela, ekonomsku i finansijsku snagu,pristup tržištima snabdevanja i distribucije, kao ipravne ili činjenične prepreke za pristup drugihučesnika tržištu; pretpostavka za postojanje dominantnogpoložaja je 40% tržišnog udela.Naknada, taksaNaknada za podnošenje prijave, odnosno zadobijanje rešenja organa za zaštitu konkurencije.Horizontalni sporazumiSporazumi između učesnika na tržištu koji poslujuna istom nivou lanca proizvodnje i prometa.Pojedinačno izuzećeIzuzeće pojedinog sporazuma ili dela tog sporazumaod zabrane, ako taj sporazum, odnosnonjegov deo, doprinosi unapređenju proizvodnje iprometa, odnosno podsticanju tehničkog ili eko-nomskog napretka, a potrošačima obezbeđujepravičan deo koristi pod uslovom da ne namećeučesnicima na tržištu ograničenja koja nisu neophodnaza postizanje cilja sporazuma, odnosno dane isključuje konkurenciju na relevantnom tržištuili njegovom bitnom delu.Povreda konkurencijeAkti i radnje privrednih subjekata i drugihpravnih i fizičkih lica i ostalih učesnika na tržištu,i to: sporazumi kojima se bitno sprečava, ograničavaili narušava <strong>konkurencija</strong>, zloupotreba dominantnogpoložaja ili koncentracija kojom se bitnosprečava, ograničava ili narušava <strong>konkurencija</strong>,pre svega stvaranjem, odnosno jačanjem dominantnogpoložaja na tržištu.Ispitni postupakUpravni postupak organa za zaštitu konkurencijeu kojem ovlašćeno službeno lice preduzimapotrebne dokazne radnje u cilju pravilnog utvrđivanjačinjeničnog stanja, a naročito se uzimajuizjave stranaka, svedoka, obavlja se veštačenje,pribavljaju se podaci, isprave i stvari, vrši uviđaji privremeno oduzimanje stvari.Sudska kontrolaTužba u upravnom sporu podneta protiv rešenjaorgana za zaštitu konkurencije u roku od 30dana od dana dostavljanja rešenja stranci, po kojojodlučuje Upravni sud ili drugi nadležni sudOslobađanje od kažnjavanjaPotpuno oslobađanje od kazne kao i umanjenjekazne koja bi inače bila izrečena učesniku kartela,u zamenu za dobrovoljno dostavljanje informacijau vezi sa kartelom koje ispunjava određene kriterijumepre ili u toku trajanja istražnog postupka.Koncentracija• statusna promena učesnika na tržištu;• sticanje neposredne ili posredne kontrolejednog ili više učesnika na tržištu nad drugim učesnikomna tržištu ili njegovim delom;• zajedničko ulaganje putem osnivanja novognezavisnog učesnika na tržištuPrijava koncentracijePrijava koja se podnosi organu za zaštitu konkurencijeradi odobrenja koncentracijePasivna prodajaOdgovaranje na zahteve pojedinačnih kupacakoji se nalaze na područjima rezervisanim zadruge učesnike sporazuma, uključujući isporukuproizvoda tim kupcima, s tim da odgovaranje nesme biti posledica delovanja aktivne prodaje. Podpasivnom prodajom smatra se i uopšteno reklamiranjeili oglašavanje u medijima ili na internetukoje je dostupno na područjima rezervisanim zadruge učesnike sporazuma odnosno kupaca koji senalaze na tim područjima, koje je rezultat razvojatehnologije ili jednostavnosti pristupa.Privilegovana komunikacijaPisma, obaveštenja i svi drugi oblici komunikacijeizmeđu stranke protiv koje se vodi postupak injenih punomoćnika, koja se neposredno odnosena postupak.Glosar cesto upotrebljavanihtermina u pravu konkurencije88 89


Relevantno tržišteTržište koje obuhvata relevantno tržište proizvodana relevantnom geografskom tržištu.Relevantno geografsko tržišteTeritorija na kojoj učesnici na tržištu učestvujuu ponudi ili potražnji i na kojoj postoje isti ili sličniuslovi konkurencije, a koji se bitno razlikuju oduslova konkurencije na susednim teritorijama.Relevantno tržište proizvodaSkup robe, odnosno usluga koje potrošači idrugi korisnici smatraju zamenljivim u pogledunjihovog svojstva, uobičajene namene i cene.Naknada šteteNaknada štete koja je prouzrokovana aktimai radnjama koje predstavljaju povredu konkurencije,koja je utvrđena rešenjem Komisije, i koje seostvaruje u parničnom postupku pred nadležnimsudom.Restriktivni sporazumUgovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti iliprećutni dogovori, usaglašene prakse, kao i odlukeoblika udruživanja učesnika na tržištu kojiimaju za cilj ili posledicu značajno ograničavanje,narušavanje ili sprečavanje, konkurencije.Skraćeni postupakUpravni postupak koji vodi Komisija zazaštitu konkurencije ako Savet Komisije odluči dase odluka može doneti bez sprovođenja ispitnogpostupka; rešenje u skraćenom postupku donosipredsednik Komisije.Uslovi za obavezno podnošenjeprijave koncentracijeUslovi predviđeni zakonom o zaštitikonkurencije po kojima je obavezno podnošenjeprijave koncentracije.Nenajavljeni uviđajIznenadna kontrola prostorija, odnosno podataka,isprava i stvari koje se nalaze na tom mestu,o čemu se obaveštava stranka, odnosno držalacprostora i stvari u trenutku izvođenja uviđaja i nalicu mesta.Učesnik na tržištuSva pravna i fizička lica koja neposrednoili posredno, stalno, povremeno ili jednokratnoučestvuju u prometu robe, odnosno usluga, nezavisnood njihovog pravnog statusa, oblika svojineili državljanstva, odnosno državne pripadnosti.Vertikalni sporazumSporazum između učesnika na tržištu koji poslujuna različitom nivou lanca proizvodnje i prometa.Zaštićeni svedok, pokajnikPrvi pripadnik restriktivnog sporazuma kojidostavi dokaze organu za zaštitu konkurencije orestriktivnom sporazumu ili drugom ponašanjukoje je suprotno pravu konkurencije. Zaštićenomsvedoku se, po pravilu, ne izriče sankcija ili mu sesmanjuje kazna u zemljama u kojima postoji programzaštićenih svedoka...90 91


EngleskiSrpskiCompetition Authority of MontenegroUprava za zaštitu konkurencije Crne GoreAbuseAcquisitionAct of concentrationAdministrative actAdministrative disputeAdministrative proceedingsAffiliated market participantAgencyAgentAnnual reportAppealApplicantApplicationApprovalAssessmentAssignmentBanBankruptcyBlock ExemptionBranchBusiness nameBuyerBusiness activityClearanceClearing yearZloupotrebaSticanjeAkt o koncentracijiUpravni aktUpravni sporUpravni postupakPovezani učesnik na tržištuZastupanjeZastupnikGodišnji izveštajŽalbaPodnosilac zahtevaPrimenaOdobrenjeProcenaDodela, prenosZabranaStečajIzuzeće sporazuma po vrstamaOgranakPoslovno imeKupacPoslovna delatnostOdobrenjeObračunska godinaCompetition Council of Bosnia and HerzegovinaCompetitivenessCompetitorCompanyCompulsory measureConcentrationConclusionConsumerControlCouncil of the Competition CommissionCustomerDawn raidDecisionDecision-makingDecisive influenceDemandDistribution networkDistortionDominant positionEntrepreneurExcerpt from the registryExemptionExperts’ DepartmentExclusivityKonkurencijsko vijeće / Konkurencijski savjetBosne i HercegovineKonkurentnostKonkurentPrivredno društvoPrinudna meraKoncentracijaZaključakPotrošačKontrolaSavet Komisije za zaštitu konkurencijePotrošačNenajavljeni uviđaj („prepad u zoru“)OdlukaOdlučivanjeOdlučujući uticajTražnjaDistributivna mrežaNarušavanjeDominantni položajPreduzetnikIzvod iz registraIzuzećeStručna službaEkskluzivnostRECNIKCollective DominanceCompetitionCompetition authorityCompetition Commission of SerbiaKolektivna dominacijaKonkurencijaInstitucija ovlašćena za zaštitu konkurencijeKomisija za zaštitu konkurencije Republike SrbijeFeeFilingFinalFinancial statementForbiddanceNaknadaPodnošenje (podneska)KonačnoFinansijski izveštajZabrana92 93


FranchiseGaining of controlGeneral partnershipHorizontal agreementImplementationIncomeIndividual ExemptionInfluenceInterestInterim measureInquiry proceedingsJoint stock companyJoint ventureLawLegal entityLeniencyLimited liability companyLimited partnershipLimitingMarketMarket ParticipantMarket shareMergerMerger NotificationMisdemeanourMisdemeanour proceedingsNatural personOfferOfficial GazetteOral hearingOverlapParent companyParty to the concentrationPecuniary finePower of attorneyPrevailing business activityPreventionProceedingsFranšizaSticanje kontroleOrtačko društvoHorizontalni sporazumPrimenaPrihodPojedinačno izuzeće sporazumaUticajKamataPrivremena meraIspitni postupakAkcionarsko društvoZajedničko ulaganjeZakonPravno liceOslobađanje od obaveze plaćanja kazne /smanjenje kazneDruštvo sa ograničenom odgovornošćuKomanditno društvoOgraničavanjeTržišteUčesnik na tržištuTržišni udeoKoncentracijaPrijava koncentracijePrekršajPrekršajni postupakFizičko licePonudaSlužbeni glasnikUsmena raspravaPreklapanjeMatično društvoUčesnik u koncentracijiNovčana kaznaPunomoćjePretežna poslovna delatnostSprečavanjePostupakProcurementProductionProfitProfit marginsProtective measureProvisionPublic companyRegulationRelevant marketRelevant geographicmarketRelevant product marketResolutionRestrictionRestrictive agreementRevenueSaleSeatSeverabilityShareShare capitalStatus changeStatute of limitationsStrengtheningSubsidiarySubstitutableSubstitutionSubstituteSummary proceedingsSupplierTarget companyTariff rulesUndertakingValue Added Tax (VAT)Vertical agreementViolationWhistleblowerNabavkaProizvodnjaDobitProfitne maržeZaštitna meraOdredbaJavno preduzećeUredbaRelevantno tržišteRelevantno geografsko tržišteRelevantno tržište proizvodaRešenjeOgraničavanjeZabranjeni sporazumPrihodProdajaSedišteDelimična ništavostUdeo, akcijaOsnovni kapitalStatusna promenaZastarelostJačanjeZavisno društvoZamenljivSupstitucijaSupstitutSkraćeni postupakDobavljačCiljno društvoTarifnikUčesnik na tržištuPorez na dodatu vrednost (PDV)Vertikalni sporazumPovredaZaštićeni svedok, pokajnik94 95

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!