kazali?te 37/38 - HC ITI

DopisništvoJana DolečkiDijalog poznatih stranaca hrvatski suvremeni piscina srpskim pozornicamaKoliko dobro poznajemo svoje nekadašnjega državnog partnera i postala tek jednaprve istočne susjede? Kako s od zemalja u regiji. Tek početkom novog tisućljeća injima komuniciramo, kako ih političkom promjenom s obje strane jednom za ra -upoznajemo? U poslijeratnim godinamaSrbija se u Hrvatskoj sporadično što se događa u suvremenoj Srbiji i to putem raznihćenih strana počeo se događati izravniji uvid u onoukazuje tek kroz medijsko rešeto i to predstavljanja i gostovanja srpskih umjetnika i akterakulturne scene.redovito u kontekstu politički pro ble -matične sva kodnevice, fenomena Srpsko se upoznavanje hrvatske poslijeratne kulturnescene odvijalo na sličan način – nedugo nakon“kontrakulture” i sportskog huliganizma,revizije ili nedostatka revizije zločinazajedničke prošlosti itd. Infor - mjena je unaprijeđena i onom “kulturnom” te prekoinicijalnog proboja hrvatskog kapitala, robna raz-ma cije i činjenice one druge, kulturnesvakodnevice Srbije dugo su se sve očitije i pod službenim patronatom države, 1 poči-državne granice, isprva sramežljivo i stihijski, a ondazanemarivale ili svodile na izrazito nje protok i hrvatskih kulturnih proizvoda. Iako isprvaneplanirana, ponovno uspostavljena i doneklesporadične primjere, a sve pod egidomnove konstelacije odnosa u kojimaje Srbija prerasla svoj status mjena odraz je kako određenog interesa tako i činjeneminovnasrpsko-hrvatska kulturna suradnja i raz-194 I KAZALIŠTE 37I38_2009Plakat predstave Nemreš pobjeć’ od nedjelje beogradskogAteljea 212nice da su obje države, u svom šokovitom tranzicijskomprelasku na model tržišnog kapitalizma,bile prinuđene krenuti u ponovno osvajanje nekadašnjegtržišta.Isprva su situaciju oslabljivanja tenzije među do -nedavno zaraćenim zemljama iskoristili pop i rockglazbenici, pogotovo oni koji su svoju popularnosti kreativni vrhunac upravo i stjecali u okviru zajedničkedržave. Do danas su gostovanja srpskihglazbenika diljem Hrvatske kao i onih hrvatskih uSrbiji u potpunosti ušli u normativan model kla -sične razmjene, što opet ne znači da je ovaj modelsuradnje dostigao razinu potpune depolitizacije –i s jedne i s druge strane, naime, još uvijek postojeoni izvođači koji osobno smatraju vlastito gostovanjeu nekad neprijateljskoj zemlji neostvarivimupravo i isključivo iz političkih razloga.Vrlo brzo nakon glazbe, u razmjenu i kulturni dijalogkrenuli su i hrvatski književnici – prvo kroz gostovanja, zatimkroz izdavaštvo, a svojevrsna službena kruna književne razmjenebilo je otvaranje hrvatskog štanda na beogradskom sajmu knjiga2003. godine. Rezultat svega je činjenica da su danas hrvatskipisci gotovo sastavni dio književnog pejzaža Srbije i o hrvatskojse suvremenoj književnoj produkciji dosta zna. 2U proces kulturnog dijaloga u cilju normalizacije srpsko-hrvatskihodnosa kazalište se uključilo najkasnije. Faktički, prve su sekazališne razmjene dogodile na onoj alternativnijoj razini, izvaninstitucijskih dometa i službenih kulturnih politika pa tako možemopotvrditi da je prvo hrvatsko kazališno gostovanje nakon ratabilo ono za grebačkog Shmrts Teatra u Beogradu i Kikindi1998. 3 , dok je prva srpskaU proces kulturnog dijaloga upredstava koja se odigravalacilju normalizacije srpsko-hrvatskihodnosa kazalište sena hrvatskom teritorijunakon rata bila O Njemačkojuključilo najkasnije. Faktički,Beogradskog centra za kulturnudekontaminaciju kojaprve su se kazališne razmjenedogodile na onoj alternativnijojje 2000. godine predstavljenau polupraznoj Tvornici.razini, izvan institucijskih dometai službenih kulturnih politikaČinjenica da su prve kazališnesuradnje poduzeli alternativni umjetnici i nekako protiv ondašnjeslužbene kulturne politike u stvari nam svjedoči o stavu tadavladajuće političke dogme (s obje strane) koja je u svoju vlastitukorist i dalje bila protiv realnog približavanja donedavno ratnihnepri jatelja.U sljedećih nekoliko godina kulturna je suradnja po principugostovanja kao izravnog uvida u kazališno stvaralaštvo ponovnihsusjeda bila sporadična, jedva javno vidljiva i često ostvarena tekkroz osobni angažman pojedinaca. No, promjenom političkeklime koja je obje zemlje zatekla početkom novog tisućljeća otvarase i realan prostor kulturnoj suradnji, što je 2003. potpomognutoi službenim zakonom o upravo tom vidu komunikacije.Prva službena gostovanja kazališnih ansambala iz Srbije uHrvatskoj (i obrnuto) igrala su uglavnom na kartu zajedničke prošlostite su se tako na hrvatske pozornice isprva počeli vraćatiglumci, dramski tekstovi i redatelji obilježeni kolektivnom me -morijom. Drame poput Kovačevićeva Balkanskog špijuna i glumačkagostovanja Milene Dravić, Bore Todorovića, Voje Brajovića195