kazali?te 37/38 - HC ITI

skom kazalištu, maštanje o kontaktu sa životinjama najčešćeje samo to – maštanje o tome kako se dodirujuživotinje i kako one dodiruju.Takozvani fenomen “PametnogEtički nastupi životinjazahtijevaju ljudmana izvedbe životinja. Dobio jeHansa” važan je u kritičkim osvrtiskuponiznost, dvojbui velikodušnost, a perceptivne sposobnosti da seime po konju koji je imao tolikene mistificiranje ži - doimalo da rješava matematičke ivo tinje kao glumca. druge probleme dok je u stvari“samo” shvaćao nenamjerni igotovo nevidljivi govor tijela svoga trenera. Pametni Hansje iznimno osjetljiva životinja čije opažanje nadmašujeono ljudskog bića. 15 Pametni Hans je primao poruke kojenjegov trener nije ni mislio slati.Jasno je da je nevidljiva hiperperceptivnost pametnogaHansa otvorila prostor za antropomorfne projekcije. Uzopasnost da se radi o sebičnom optimizmu, možda ljudskabića mogu pronaći svoj put pokušavajući vizualnomaštati o životinjskom suputniku. To bi moglo započeti skonkretnim kontaktom između ljudi i životinja – možda netoliko dubokom odnosu koji je pripisan Bartabasovompobožnom bavljenju konjima, nego u društvu bilo koježivotinje koja je pri ruci. Preispitujući načine gledanja,ljudska bića mogu promijeniti osjećaje spram životinja.Ako bi se “kućni ljubimci” mogli pretvoriti u nešto strano,neprirodno, obiteljska životinja mogla bi postati stranapoznata životinja. A što je s našim pametnim rukama? Uizravnom kontaktu sa životinjama, mogu li možda našeruke osjetiti onkraj slike, krzna s kojim ih prekrivamo?Povezujući naša tijela s iznenađujućim, iznova neobičnimtijelima životinja – kao što to postiže Bartabas sam zasebe, ako ne i za Zingarovu publiku – možda bi našanevjerojatna osjetilnost mogla primiti poruku za koju životinjane zna da je šalje. Jednostavnim jezikom, ne moramo“poznavati” dušu životinje, um ili “stajališta” kakobismo osjetili ili čuli svoj moralni odnos prema njoj. Životinjebi nas trebale uznemiravati ili ih ne bismo trebali“imati”.Predlažem da bi etika životinjskih izvedbi trebala uključivatipitanje stabilizira li prisutnost životinje identitet ljudskogagledatelja ili ne. Koristimo li životinje da postanemoviše ljudskiji? To je samo etika životinjskih nastupa, aliona se može razviti uporabom ustaljene kritičke prakse.Primjerice, Suzanne Laba Cataldi nudi ozbiljnu, ali nesavršenukritiku uporabe medvjeda u Moskovskom cirkusu− nesavršenu jer se temelji na konstrukciji životinjskogdostojanstva koja je složenija nego ona branitelja cirkusa,Albrechta, ali bez obzira ona ovisi o problematičnoj konstrukciji“prikladnih” uloga za životinje i ljudska bića, dajućisvakome svoje mjesto:Divljim životinjama se ne ukazuje poštovanje, nego ihse omalovažava na temelju njihovih cirkuskih nastupajer ih se gleda i tretira kao (ili svodi na) nešto manje ilinešto drugo no što smo mi. (...) Kostimirani medvjedisu “dražesni” i “smiješni” – “smiješna” ljudska bića i“smiješni” medvjedi – što smanjuje vjerojatnost da ćeih se shvaćati ozbiljno kao stvorenja koja (doista) jesu.Doslovno je smiješno – s medvjedima koji su kostimiranii ponašaju se na tako “budalast” način – razmiš -ljati o njima kao nama “ravnima”, onima koji imajupravo na isto poštovanje. Cijela ideja prava životinjapostaje smiješna u tom kontekstu, pretvara se u neštoapsurdno. (2002:117-18)Kritička snaga Cataldijeve tvrdnje ne leži u njezinoj krajnjeesencijalističkoj konstrukciji dostojanstva životinje, negou čitanju značenja koji ti nastupi imaju za ljude. Ona možekritizirati etičnost tih nastupa – čitati ih za ili u ime životinje– a da ih ne čita “kao” životinja.Jasno je da postoji opasnost da zamijenim vlastito maštanjeo kontaktu pustim željama predstavljenima “transcendentalnom”međurodnom izvedbom. Postoji opasnostda konstruiram međusobnu materijalnost ništamanje sumnjivu od Williamsove međusobne vizualnosti.Ali nešto u prisutnosti životinja u nastupima sigurno zadržavakritičku oštricu, koja bi trebala utjecati na naše shvaćanjeetičnosti životinjskih nastupa.Što je na posljetku ono što od životinja glumaca tražimoda učine za nas? Ključ se može pronaći u članku Alek -sandre Wolska “Rabbits, Machines, and the Ontology ofPerformance” u kojemu je bilježila svoje druženje s izvo-đačima Quinnom Bauriedelom i Geoffom Sobelleom ikunićem kojega zovu Steve. Izvedba o kojoj je riječ jestMACHINES MACHINES..., koju je družina Antique Meca -nique predstavila 2002. na Philadelphia Fringe Festivalu.Kao metaforu same predstave, Wolska koristi sliku spravekojom upravlja kunić.Primijenjena u kazalištu, metafora Rube Goldbergsprave kojom upravlja kunić suprotstavlja se obrascuizvedbe kao nestanka. Kunić i sprava zamjenjuju idejukazališne prolaznosti s idejom da predstava otkrivastalnu dramu svakodnevne tehnike. (2005:93)Gabriel Quinn Bauriedel i Geoff Sobelle iz družine AntiqueMéca-nique tijekom izvedbe MACHINES MACHINES...,predstavljenoj na Philadelphia Fringe Festivalu, 2002.foto: Lars JanNa osnovi tog premještanja pozornosti s nestajanja nanastajanje, možda životinje na sceni rade kako bi nas vratileu stvarnost izvedbe, dalje od pogleda na životinju kao“izvor” – bez obzira ekonomski iskorištenu ili egzistencijalnoohrabrujuću. Umjesto toga životinje-glumci moguoblikovati trajno kolebanje između nepobitno poznatog inedokučivog i tajnovitog.Neposlušni nastupi životinja i etičke izvedbe životinja kritičkibi se možda smatrali povijesnima. Ne možemo (još)znati životinjsku “dušu”, ako ona postoji. Možemo znatida ne znamo. Umjetnost koja čini univerzalnim jedan kulturnikoncept životinjskog svijeta nije dovoljna i svestiživotinju na “onog potlačenog” još i manje. Dakle, nemožemo se odlučiti za ili protiv tereta koji zvijer podnosiza nas? Čak i ako ne možemo donijeti moralnu odluku naosnovi našega shvaćanja kako životinje doživljavajudostojanstvo ili poznavanja njihove volje – što ne znači daljudsko ophođenje zahtijeva to znanje – možemo odlučitišto s njima djelomično ispitujući našu vlastitu volju. Etičkinastupi životinja zahtijevaju ljudsku poniznost, dvojbu ivelikodušnost, a ne mistificiranje životinje kao glumca.Michael Peterson je docent kazališta i drame naUniversity of Wisconsin-Madison i predaje seminareiz dramske literature, izvedbenih studija, popularnihizvedbi i seksualne politike. Autor je djela StraightWhite Male (Mississippi University Press, 1997.), kritičkogprikaza prednosti identiteta u izvedbenojumjetnosti monologa. Trenutačno dovršava knjigukoja se zasniva na projektu o kulturi Las Vegasa.Članak je pod naslovom The Animal ApparatusFrom a Theory of Animal Acting to an Ethics ofAnimal Acts objavljen u časopisu TDR: The DramaReview 51:1 (T193), 2007.S engleskoga prevela Sabine MarićLiteraturaAlbrecht, Ernest. 1995. The New American Circus.Gainesville: Florida University Press.Anonymous. 1675. “The Elephant’s Speech to theCitizens and Countrymen of England at His First BeingShewn at Bartholomew-Fair.” Pamphlet. London: n.p.Early English Books Online.http://eebo.chadwyck.com/home (1 October 2006).Reproduction of original in UMI Collection, reel numberEarly English Books, 1641-1700/1307:37, HarvardUniversity Library, Cambridge, MA.172 I KAZALIŠTE 37I38_2009173