kazali?te 37/38 - HC ITI

Životinjska gluma tad se postizala stvaranjem uvjeta zanjihovo jednostavno ponašanje (konj prelazi preko pozornice);ljudskim glumcima koji bi objasnili dramski konteksttog ponašanja; i, barem ponekad, izazivanjem stvarne“divljine” životinje. Ali jasno je da uspjeh predstave nijeovisio o uvjerljivosti nastupa životinje. Nije bilo dramskiopravdano glavnu mušku ulogu dati oskudno odjevenojženi niti je publika bila previše zabrinuta za dosljednostizvedene iluzije. Kao što je poenta scene u Menkeninomnastupu bila ženstvenost njezina tijela, koja je bila uoprečnosti s muževnošću lika, tako su na nekoj raziniživotinje na pozornici bile važne same po sebi. Iako je tomožda manje bilo točno za publiku iz tog razdoblja jer jebila naviknuta na životinje u svakodnevnom životu i napozornici, seksualizirani uspjeh Menkenine Mazeppeimao je neke veze s postavljanjem ženskog ljudskog me -sa uz konjsko meso. 6Krzneni poluintelektualacŽivotinje u zapadnjačkim izvedbama često su nositeljifluidnoga, ambivalentnoga ili reverzibilnoga kulturnogakapitala. Prisutnost životinje u predstavi može signaliziratinjezinu “nisku” ili popularnu dopadljivost. Izraz “dogand pony show” (putujući cirkus), primjerice – koji seponekad podcjenjivački koristi za poslovne sastanke iliakademska predavanja nadopunjena šarenim vizualnimmaterijalima – ironično govori o niskom statusu životinjskihnastupa. Intuitivno se čini da životinje kulturni proizvodpretvaraju u proizvod za masovno tržište: “U osnovi,izvedbe sa životinjama uvijek su se svidjele širokoj publici,vjerojatno jer i najjednostavniji prizor sa životinjom zahtijevasamo jednostavnu emocionalnu reakciju” (Donaghy1996:19-20). To je opće mišljenje. S druge strane, životinjemogu dati izvedbi filozofsku dubinu, estetsku kompleksnostili samo autentičnost, kao u frazi “straight fromthe horse’s mouth” (iz prve ruke). 7 Odsutnost životinjatamo gdje se njihovo prisustvo očekuje, kao u cirkusu,može slično utjecati na položaj izvedbe u kulturnoj hijerarhiji.Životinje mogu pretvoriti ili “uzdići” kulturnu produkcijukoja bi inače bila “samo” zabavnog karaktera bezvelikih intelektualnih zahtjeva, u produkciju s intelektualnimzahtjevima; životinje mogu umjetnost učiniti i “sigurnom”jer se doima da “samo očekuju jednostavnu emocionalnureakciju”.Bartabas (na konju) iz Théâtrea Zingaro, s glazbenicimaiz Radžastana (u pozadini), u Chimèreu, 1995.Konji Théâtrea Zingaro jedne su od najpoznatijih dresiranihživotinja. Francuska jahačka družina pouzdaje se usveobuhvatan trening životinja kao i rigorozne kazališneprobe kako bi stvorila čudesne trenutke kontakta i suradnjeljudi i životinja. U opisu Davida Williamsa:Ovo djelo odlikuje se estetskom heterogenošću i životinjamaizvođačima koji imaju središnju poziciju, osobitokonji, korijene vuče iz novog cirkusa, uličnog kazališta,plesne forme bazirane na impulsu (tj. kontaktu),koride i prije svega španjolskih i francuskih formi dresiranja“visoke škole”.Daju li te životinje tim izvedbama nizak ili visok kulturnistatus? Iz jedne perspektive, pažnja posvećena pripovijedanju,elementima dizajna, konzistentnosti i logičnostiprodukcije, širokim kulturnim referencama može upućivatina potrebu da se radi dodatno naporno kako bi se pobudilopoštovanje spram nastupa životinja. No, s marketin-foto: Roz Neaveškog stajališta, može se također zaključiti da konji tu“umjetničku” estetiku čine dostupnijom širokoj publici.Mnogobrojna publika na nastupima Zingara u SjedinjenimDržavama mogla bi potvrditi da je oboje na snazi: životinjskatočka iskupljena je umjetnošću, “umjetničko” je pretvorenou nešto dobrohotno prisustvom kazališnih elemenata– konja – za koje publika može pretpostaviti da će ihshvatiti i cijeniti, čak i u avangardnom kontekstu.Životinje također premošćuju povijesno “nisku” dopadljivostpopularne zabave i intelektualne želje suvremene tu -rističke publike, kao što ilustriraju nastupi životinja u SeaWorldu i sličnim mjestima. Pod pseudoobrazovnim, pseudokonzervativnimnačelima, koje nude Siegfried and Royza svoju uporabu bijelih lavova i tigrova tijekom nastupa,životinje su kulturni kapital – čak i kulturno blago. 8U nekim slučajevima povlačenje životinja iz “niskih” formimože biti signal za kulturne ambicije. Uzmimo u obzirCirque du Soleil iz Quebeca s globalnim dometom: cirkuskoji je čuven i bez životinja. Cirque rekontekstualizira tradicionalnecirkuske vještine u moderna remek-djela; višeno što bi po riječima jednog kritičara bio cirkus Gesamt -kunstwerk. Cirque de Soleil teži prikazivanju uvjeta životaputem ležerno povezanih i sjajno produciranih skica. 9U svojoj obrani vezanoj za uporabu životinja, ErnestAlbrecht je bijesan što Cirque du Soleil u jednom trenutku,čini se, iskorištava svoje neživotinjske nastupe nauštrbcirkusa u kojima nastupaju životinje. No, izjava osnivateljaCirquea, Guya Lalibertea, koja ljuti Albrechta glasi: “Ra-dije bih zaposlio tri umjetnika nego hranio jednog slona”(u: Albrecht 1995:219). Oprečnost životinja i visokeumjetnosti očigledna je u njegovoj izjavi. No, na posljetku,Albrecht pitanje životinja u cirkusu predstavlja kao izborpotrošača: “Bez obzira na osjećaje vezane za položaj životinjau cirkusu, New American Circus je u tom pogledu ljubiteljimacirkusa dao mogućnost izbora. Možete imati cirkussa životinjama i bez njih, ili, još bolje, istodobno ijedno i drugo” (223). Svesti etičke rasprave na stvar (privilegirane)sklonosti potrošača rasvjetljava jednu uloguživotinja u buržoaskoj mašti.Životinje su antropomorfno oblikovane kao buržujski subjekti– ili radije, buržujski subjekt je fragmentiran i podijeljenmeđu životinjskim surogatima. Možemo slijediti niztakvih primjera: marljivi dabar, S druge strane, životinjemogu dati izvedbiuobražena mačka, poslušnipas. Ovo je zdravorazumski po -filozofsku dubinu, es -gled antropomorfizma i moždatetsku kompleksnost,ga je nužno preispitati. Ali, on jeili samo autentičnost,i valjan. Pas s kojim živim i kojegazovem Mango, velik je i lijep.kao u frazi “straightfrom the horse’sKad ona širom otvori oči, njezinočelo se izbrazda. Uživam mouth” (iz prve ruke).čitati s njezina izražajna lica. To je dio društvenog odnosakoji se stvorio među nama: ona jest, ja tumačim, ja zapovijedam,ona je (većinom) poslušna. 10foto: Joseph KerkmanMangoJoš jedan aspekt ove vrste projekcije učestalo je prikazivanježivotinja kao onih koji imaju obitelj ili su članovi obitelji.Doista, jedna od strategija koju su slijedili oni što sebave zabavnom industrijom koja uključuje životinje, kakobi odgovorili na sve veće pritiske onih koji se bore zaprava životinja, isticanje je “obiteljskih” kvaliteta života irada sa životinjama. 11 Po riječima cirkuskog umjetnikaIvora Baldinga, “naglasak se stavlja na pokušaj tretiranjaživotinja kao sastavnog dijela nastupa, a ne samo kaopotpore. Naša nastojanja da ih učinimo dijelom obitelji idalje se razvijaju” (u: Albrecht 1995:213). U poglavlju čijije jasan cilj braniti nastupe sa životinjama, Albrecht ističeda “dostojanstvo” životinje nije ugroženo cirkuskim nastu-168 I KAZALIŠTE 37I38_2009169