kazali?te 37/38 - HC ITI

Neposlušni životinjski izvođači i nizovi značenjaU svojem eseju iz 1977. godine “Zašto gledati životinje?”John Berger piše o zoološkim vrtovima – “u osnovi jesvaki kavez okvir oko životinje unutar njega” (1980:21).Ako se držimo nekih principa, moramo priznati da je svakiokvir i kavez. No ponekadAko životinjska izvedba elementi izvedbe koji su “trebali”nešto značiti postanuuživo ne može nikadpotpuno dehumanizirati svojeglavi, kao u latinskoj ri -neljudsku životinju, onda ječi recalcitrare, i “izbacuju”ni semiotika to ne može zna čenja i njihovo djelovanje.3 U slučaju neljudskihni kad objasniti. Ukratko,životinjskih izvođača lako jesemiotika može govoritiromantizirati taj otpor. Pri -o većini onoga što jemamljivo je, primjerice, vidjetipogled životinje kao snagu“ljudsko” u izvedbi zamišljeni, “neživotinjskiprisutnu na pozornici koja načovjek”. Ali značenje neposljetku posve odbija sudjelovatiu semiozi. Naravno damože pripitomiti ono štoje divlje kod označitelja. nijedan sudionik u izvedbi,dobrovoljan ili nedobrovoljan,ljudski ili neki drugi, nema potpunu kontrolu nad svojomulogom u značenju. Ali zarobljene životinje u kulturalnojizvedbi izrazit su primjer – i to ne zagonetne vrijednostinaturalizirane onkraj analize, nego glumaca koji ponekadmogu odbiti, ignorirati ili jednostavno ostati neupućeni ujezik pozornice.“Neljudska životinja” je za mnoge omiljeni način aludiranjana pse, konje, ribe itd. Osnovna vrlina tog pojma je dapokušava podsjetiti na to da smo i mi ljudi životinje, tj. ističeznačajnu istovjetnost. No on i ističe da su psi, konji,ribe itd. neljudski, u biti različiti od nas. Ta terminologijamože sudjelovati u “dehumaniziranju” životinja, neopozivoih odvajajući od nas. Velik dio ljudske kulture o neljudskimživotinjama, uključujući izvedbe i životinje kojenastupaju uživo u antropomorfnim okvirima, radi na“humaniziranju” ljudi i “dehumaniziranju” životinja.Ta agenda sadrži vlastitu subverziju, barem što se tičeizvedbi uživo. Prisustvo živih životinja uvodi ne- (ili čakanti-) namjernu snagu (barem što se tiče ljudskih namjera),koja pristaje na percepciju različitosti i na susret s“tajnovitim”. Ako životinjska izvedba uživo ne može nikadpotpuno dehumanizirati neljudsku životinju, onda nisemiotika to ne može nikad objasniti. Ukratko, semiotikamože govoriti o većini onoga što je “ljudsko” u izvedbi –zamišljeni, “neživotinjski čovjek”. Ali značenje ne možepripitomiti ono što je divlje kod označitelja.Zamišljanje životinjskih glumacaShakespeareova Zimska priča zamišlja nastup žive životinjena pozornici. Tekst daje naslutiti trening, probe i izvedbuscene. Za “izlazi bježeći pred medvjedom” (ZP 3.3.68)sve što je potrebno jest medvjed (možda iz arene za borbupasa s medvjedima u blizini kazališta Globe, ili mjestakoje se ne bavi životinjskim nasiljem) koji će slijediti ljudskogaglumca nazvanog Antigon. U prikladnom trenutku,životinja (ako je tu/bila tu) se oslobađa negdje izvanpozornice, ljubazno se kreće prema glumcu i slijedi ga dokon bježi s pozornice. Ovo pravilo obuhvaća cijelu teorijuživotinjske glume: razviti mehaničko ponašanje za životinjskoga“glumca”, potom oblikovati ili “ukalupiti” toponašanje kako bi se podudaralo s dramskom pričom.Zimska priča uključuje i sredstvo koje je svojstveno povijestiživotinjskih uloga u zapadnjačkim dramama: ljudskiprotagonist tumači ponašanje životinjskoga protagonista,tako da gledatelj razumije što životinja “misli”. Ovdje jeShakespeare jezgrovit. Možda njegova suzdržljivost sugeriraodređeno povjerenje u životinjskoga izvođača: “Čuj,divlji urlik! Mogao bih zbilja na brod! Ovo je lov: zauvijeksam izgubljen! (ZP 3.3.56-58). 4I Aphra Behr zamišlja životinjskoga glumca. Poput me -dvje da u Zimskoj priči, slon u Sir Patient Fancy [(1678.)1994.] ne mora učiniti ništa više nego slijediti ljudskogaglumca. Doista, uloga je slona još jednostavnija; medvjedmora biti divlji, mora progoniti čovjeka, ali slona na krajutrećeg čina Behnina komada likovi na pozornici moguaktivno nadgledati, zaustaviti, voditi.Nestašni razvratnik uvjerio je sir Credulousa Easyja,taštog prosca i snažnu antitezu Behninoj protofeminističkoj(i prividno intelektualnoj) Lady Knowell, da će osvoji-ti srce svoje drage ako bude što smješniji. On potom pripremabučnu i razuzdanu serenadu i u devetoj sceni trećegčina “skreće u dugu ulicu svečana povorka koji dolazis udaljenije strane sa slonom i sir Credulousom na nje -mu te nekoliko njih koji su svirali na neobičnim, pobrkanimglazbalima” [Behn (1678.) 1994:71]. To “otkriće” ukojemu se naslikana pozadina razdvaja kliznim kapcima,vrhunac je smiješnih pothvata sir Credulousa (pjeva pjesmupoput sove) i točka u kojoj Behnina fizička dramaturgijapostiže svoju najveću dubinu – slon se pojavljuje usredini dna pozornice. Vjerojatno životinja ostaje na po -zornici dok probuđene sluge ne dohvate kućanske po -trepš tine kako bi napali sir Credulousa i glazbenike i otjeraliih. Behn nema potrebu dati komentar o slonu; zanimljivoje da ga se ne spominje naglas, samo u didaskalijama.Ta smjelost sugerira da je životinja bila lažna pa takoi pouzdana ili toliko masivna i poznata da je dovoljno pričalasama po sebi u svojoj nijemosti.Zanimljivo je, ako ne i presudno, da je slon bio izložen uLondonu na Bartholomew Fair 1675., tri godine prijeobjav ljivanja komada Sir Patient Fancy. Jedan od komercijalnihpoteza sajma bio je pamflet koji je govorio u imesamog slona: “Slonov govor građanima i stanovnicimaEngleske.” Ležernim nizom viceva o životinjama, tekstdvosmisleno miješa društvenu satiru i snažno suosjećanjeza životinju:I sad, moja draga Braćo, mislim Vas, veliku Zvijerzvanu Rulja, imam samo jednu riječ za vas. Znam daste velika Zvijer poput mene i da su naše Prirode nalikjedna drugoj; jer kad smo ljuti, teško nas je pripitomiti,ništa nas ne može svladati osim Željezne Kuke kojaprobija moje Udo ve, i Željezne Kuke koja probija vašeNosnice; no katkad vidiš koliko smo pripitomljeni i nježni.I iskreno, Brate, vjeruj mi, nikad mi nije udobnijenego kad sam poslušan svojem Čuvaru.Jedna stvar koju sam gotovo zaboravio, najvrjednijimoji prijatelji: kažu da imate Predstavu u Gradu. Molimvas, javite mojim Gospodarima, ako su moje uslugeprihvatljive, da ću biti vrlo spreman, uz njihovu dozvolu,svima vama služiti [...]. (Anoniman 1675:7)Iako nije jasno je li postojao Behnin slon, središnje mjestokoje zauzima životinja u komadu ipak je značajno. Kao ibilo koja druga komedija iz razdoblja restauracije, SirPatient Fancy bavi se prerušavanjem, prijevarama i po -greš nim identitetima; no postoji još jedna, stalna tema –likovi su prilagođavali svoje ponašanje životinjskim stras -tima (ljutnja, ljubomora, glad i seksualna želja) bez obzirana svoje težnje. Čak je i konverzija sir Patienta Fancyja izpuritanca u razvratnika pred kraj komada trenutna, trenutakotkrića više no transformacija. Dok je bit slona njegovapuka neprimjerenost (i ekstravagantnost kao kolonijalnogukrasa), jednostavnost didaskalija i otkrivanje životinjeotvaranjem gornjeg reda kapaka sugerira da najbučnijascena u komadu sadrži nepomično središte (lancemokovano stvorenje koje naoko strpljivo čeka dok se nezavrši uživanje ljudi u animalnosti) koje je krajnje oprečnospram naslikane pozadine na sceni.Manje i podrobnije pripitomljeneživotinje omogući-Činjenica da životinje mogubi ti pripitomljene da se od -le su zapadnjačkom kazalištuširi raspon životinjskih ri ču nasilnog ponašanja kakodrama. Primjerice, Dog of bi služile ljudima pobjeda jeMontargis [(18??) 1977.] ljudske kulture nad prirodom.Williama Barrymorea, iako Činjenica da potom mogu bitibeziznimna melodrama, trenirani kako bi se doimalisavršeno prikazuje osnove nasilnima da napadaju ljudeživotinjske dramaturgije. ironična je potvrda te pod -Kre posni Captain Aubri ložnosti.upu ćuje se u šumu sa svojimpsom, Dragonom. U tom trenutku ne postoji potrebaza životinjskom glumom. Izvođač “sa zadatkom”, pas, vjerojatnoga slijedi kao što mu je naredio glumac/lik (16).Aubri i Dragon prelaze pozornicu, tj. šumu, slijeva nadesno,dok ih prate ljubomorni lopovi, Macaire i Landry. Sviprelaze pozornicu iza seta (u tiskanim uputama piše “nemijenjati dok svi ne prođu”) pa to čine ponovno, slijevanadesno, što predstavlja udaljenost prijeđenu u šumi.Lopovi prate Aubrija s pozornice; čuje se zveketanjemačeva – pas laje [u off-u]”. Aubri borbom vraća Landryjana pozornicu i gotovo ga svladava, ali ga napada Macaire.Aubri je opet na rubu pobjede kad mu Landry zabada nož164 I KAZALIŠTE 37I38_2009165