kazali?te 37/38 - HC ITI

dramske umjetnosti u Zagrebu do aktualnog rada napredstavi Škrtac u sklopu Riječkih ljetnih noći, u bitnom jeuvijek pokušavao raditi analizu institucija i reflektirati isuspendirati uvjete njihove funkcionalnosti.Studij na Akademiji dramske umjetnosti, koji na nekinačin stoji na samom početku, bio je započet i zamišljenne kao sredstvo za dobivanje važeće teatarske legitimacijei punopravno uključivanje u institucionalni kazališniživot, nego kao izvedba kojom će se problematizirati samikonstitutivni odnosi na ovoj instituciji. Drugu polovinudevedesetih godina prošloga stoljeća obilježio je moj radu skupini Le cheval koji se većim dijelom iscrpljivao uizravnoj i neizravnoj kritici ondašnje aktualne i akutnesocijalne stvarnosti pa onda posredno i reprezentacijskihmodela te stvarnosti, a u kojima je ADU uvijek pripadaloposebno (nam drago) mjesto. Nakon iskustva uključivanjapojedinih aktera tog razdoblja u obrazovni program teinstitucije i svjedočenja njihovoj nemogućnosti mišljenjastrukturalne promjene iste, odluku o mom upisu na ADUobilježila je potreba da se ona misli i izvodi iznutra. Ovo“mišljenje i izvođenje iznutra” događat će se u dijalekticiizmeđu s jedne strane tržišno-umjetničke legitimacije kojuona daje i kojom pokušava neutralizirati svako mišljenjekoje bi označilo njezinu bitnu narav kao ideološkog aparatai fluktuirajućih interesa koji se kroz njega uvijek iznova(re)materijaliziraju te s druge usmjeravanja na pronala -ženje strategija kojima će se njezini institucionalni mehanizmisuspendirati i natjerati da krizu vlastite funkcionalnostipočnu misliti kao nešto što bi ovoj instituciji trebalopostati inherentno.Iako je studentska pobuna iz 2004. po količini medijskeeksploatacije i otvorenosti u ukazivanju na organizacijsko--etičko-provedbene probleme odsjeka kazališne režije, aonda i cjelokupne Akademije, ono s čime se i danasnajčešće identificira moj studij na ADU, u smislu opisanogproizvođenja krize funkcionalnosti institucionalnih mehanizama,puno zanimljivije stvari događale su se mimosame pobune. Doduše, u drugoj fazi pobune, kad su seistoj, barem deklarativno, pridružili svi studenti svih godi-Sedmorica protiv Tebenjanje ustroja i sadržaja studija na ovom odsjeku aktualiziralamogućnost upisivanja kolektivne pauze, čime bi serad ovog odsjeka zaustavio na jednu godinu, a u isto vrijemeostalo u formalnopravnom okviru koji institucijapropisuje, kriza institucionalnih mehanizama pojavila seviše kao sredstvo za realizaciju konkretnih interesa negopredloženi i do kraja elaboriran model.Ispit iz kolegija Suvremena i inovativna režija koji sam uškolskoj godini 2004./2005. trebao raditi pod mentorstvomprofesora Branka Brezovca pokušao je punomanje ostrašćeno, ali s jasnijom idejom učinaka koje želiproizvesti, ući u analizu postojećeg sustava ocjenjivanja iprostora u kojem se taj sustav, upravo zbog činjenice dase događa unutar ove institucije, može staviti izvanfunkcije. Koncept ispita bio je vrlo jednostavan i polazio jeod dviju pretpostavki. Prva je bila da se u studentskimprodukcijama na Akademiji uvijek, bez obzira na definiranjei povremena proširenja tog pojma, ocjenjuje finaliziranumjetnički proizvod. Druga je pretpostavka proizlazilaiz prve i po njoj je za minimum objektivnosti priocjenjivanju takvog, finaliziranog proizvoda bilo potrebnovidjeti ispitnu cjelinu u njezinom ukupnom trajanju. Uprovedbi je to trebalo izgledati tako da izvođačica, AnicaTomić, godinu po godinu prepričava svoju životnu biografiju,uzimajući za svaku godinu sat vremena i pokušavajućije kroz sjećanje i postojeće dokumente što minucioznijeverbalno rekonstruirati. U slučaju da tijekom trajanja oddvadeset šest sati članovi ocjenjivačke komisije napustepostavku i mogućnost objektivnog ocjenjivanja. Ukolikose ovo ipak ne bi dogodilo, izvođačica, nakon prve, ulazi udrugu fazu u kojoj ponovno prepričava dvadeset šest godinasvog života, samo ovaj put povećavajući razinu fikcionalnosti.Rigidno odbijajući ovakvu mogućnost, mentorBrezovec samo je potvrdio dominantu svoga umjetničkogi ljudskog djelovanja, a koja u bitnom ostaje označenamišljenjem i permutacijom predefiniranoga institucio nal -nog okvira i izostankom strukturalne imaginacije koja binapravila iskorak izvan njega. Iako projekt na kraju nijebio realiziran, ovaj pokušaj držim važnim jer je jasno po -kazao da viša razina apstrakcije u mišljenju institucijaotvara mogućnost veće učinkovitosti u njihovu izvođenju.Moj rad u Teatru ITD započinje u trenutku kad je namjesto pomoćnice ravnatelja za kulturu imenovanaNataša Rajković i kad se kroz program Kultura promjeneDidona i Enejaovo kazalište pokušava postaviti kao model koji neće po -noviti ustroj, repertoarne i estetičke odrednice postojećihgradskih kazališta, nego potražiti način da se omogućividljivost što većeg broja subjekata, kao da se i sukladnoovome razviju drugačiji produkcijski i prezentacijski modeli.Prva predstava koju sam napravio u ovom razdoblju,Sedmorica protiv Tebe, našla se u raskoraku između kritikeinstitucionalnog konteksta koji je postojao na Aka -demiji s koje sam upravo odlazio i novog modela u kojemsam se upravo našao. Međutim, najučinkovitija u napre -zanju i nadraživanju ovog institucionalnog konteksta ikazališnog mišljenja kojim je u to vrijeme bio označen sva -kako ostaje dvostruka predstava Didona i Eneja/Smrt uVeneciji. Polazeći od ideje istodobne izvedbe dviju predstavau dva prostora s istim izvođačkim ansamblom preddvije različite publike, uz simuliranje izvedbene autonomi-Smrt u Venecijina kazališne režije i kad se kao sredstvo pritiska za mije-prostor izvedbe, oni bi automatski izgubili osnovnu pret-152 I KAZALIŠTE 37I38_2009153