kazali?te 37/38 - HC ITI

Čini se da je današnje doba nu visokim zidom i bodljikavomžicom, s vratima krozglobalne recesije poredumjetničkih akcija sve više koja nije moguć ulaz. Po -tvrda njezinih osjećaja i stavovaspram institucije ostva-otvoreno i za izravne političkeakcije kao što je torila se i nakon urbane intervencije:naime, uslijedila jenedavno pokazala anarhopobunau Ateni te islandskarevolucija, jer ono što teljice MMSU-a, prilikomreakcija novoizabrane ravna-nas očekuje zaključno s prvog posjeta Muzeju same2012. godinom, kao što to umjetnice Tanje Dabo kadaističe najpoznatiji svjetski je došla vratiti ukradenu pločicute je pritom i pozvanaprognostičar trendova GeraldCelente, jesu tri-četiri na obavijesni razgovor i ispitivanje.Zanimljivo je dagodine konstantnoga propadanjakada će svijet dodirnutisamo dno dna, bez-potaknuo sam rad, kako jerevolt institucije ipak nijebilo za očekivati, nego članakTko je ukrao Modernudan recesije i depresije…Dakle, živjeli!galeriju?, koji potpisuje RadeJarak, a koji je objavljen u Zarezu 30. travnja 1999.godine (Dabo 2008:32-33).Završno spomenimo iz iste godine i akciju Tito – poštujtešestoricu Damira Čargonje uoči državnih izbora 1999.godine, koja se sastojala od lijepljenja velikog plakata Titai teksta njegove poruke “poštujte šestoricu”. Akcija je,kako ističe Damir Čargonja, inače ex-voditelj Kluba Pa -lach, poput bombe odjeknula u hrvatskoj javnosti te nalice mjesta – dakle, u Kružnoj ulici, ispred Kluba Pa lach,osim mnogobrojnih medija dovela i velik broj raznih tipovau civilu te pripadnike policije. Tako se nekoliko danamedijima provlačila priča o razlozima postavljanja plakatai ispisivanja poruke. Pritom su bila promovirana i raznaobjašnjenja: za neke je to bilo prizivanje nove Jugoslavije(šest republika), za neke poruka građanima da glasuju zaoporbenu šestorku, za neke rad Grupe šestorice autora.Političari također pritom nisu ostali bez odgovora: Sa -nader je optuživao Račana da je to njegovo maslo, RačanSanadera da mu želi “pakirati”, a Mesić je izjavio da je toporuka građana koji žale za ekonomski boljim vremenima.Da zaokružimo satirično-političku pri ču: Čargonju su146 I KAZALIŠTE 37I38_2009Damir Čargonja, Tito – poštujte šestoricu (1999.)nekoliko puta ispitivali, ali on je svoju akciju priznao teknakon skidanja plakata koje, uzgred rečeno, nije prošlobez skandala. Naime, plakat je slučajno bio zalijepljenpreko grafita – kukastoga križa kojega su zbunjeni i preplašenikomunalni radnici prilikom skidanja plakata Titaostavili i tako ponovno pokrenuli lavinu medijskih natpisau stilu: “Skinut Tito – ostao kukasti križ”. Pritom su konačnoreagirali i studenti, nacrtavši na podu ispred zida upolicijskom stilu šest obrisa tijela, prosuvši crvenu boju isve omotavši trakom “STOP POLICIJA”. U međuvremenusu kukasti križ i natpis komunalni redari preko noći išaralistrirao da problem u javnosti nastaje kada se jedan takavlik kao što je J. B. Tito stavi u kontekst u kojemu njegovauporaba nije institucionalno kontrolirana (Čargonja2006:34-35; Riječke devedesete 2006:110-117).Dakle, spomenute su dvije akcije iz 1999. godineuslijedile nakon individualne gerilske akcije Igora GrubićaCrni Peristil (noć s 10. na 11. siječanj 1998.), izvedene natridesetu obljetnicu kolektivne gerilske akcije Crveni Pe -ristil ili aforističkim određenjem Željka Jermana – nakoncrvenog mraka-SKJ uslijedila je reakcija na crni mrak-HDZ. Sasvim je očito da Grubićev crni odraz septič kejame, kako je Sandi Vidulić metaforički opisao Gru bićevucrnu mrlju iz 1998. godine na platou Peristila, ostaje upisanu kolektivnom pamćenju naše zemljice kao najjačaumjetničko-politička akcija. 13 Svakako bih ovdje spomenulai Grubićevu ilegalnu akciju Crvena fontana, koja jeizvedena na dan službenoga posjeta (4. travnja 2008.)Georgea W. Busha u Zagrebu, u okviru koje je neposlušniumjetnik obojio vodu u fontani ispred Na rod ne bankeHrvatske na Trgu hrvatskih velikana u crvenu boju, simboličnoukazujući na prolivenu krv žrtava Busheve politikeu svijetu. 14Čini se da je današnje doba globalne recesije poredumjet ničkih akcija sve više otvoreno i za izravne političkeakcije kao što je to nedavno pokazala anarhopobuna uAteni te islandska revolucija, jer ono što nas očekujezaključno s 2012. godinom, kao što to ističe najpoznatijisvjetski prognostičar trendova Gerald Celente, jesu tričetirigodine konstantnoga propadanja kada će svijetdodirnuti sa mo dno dna, bezdan recesije i depresije…Dakle, živjeli!Igor Grubić, Crvena fontana, 4. travnja 2008.sprejem, napravivši od svega jedno veliko oko. Tjedandana nakon tih akcija i reakcija Čargonja je dao intervjuNovom listu u kojemu je pojasnio razloge ove akcije, aono što ga je pritom osobno najviše zanimalo jest hoće liuspjeti u tadašnjoj situaciji izmanipulirati moć medija, dapreko njih jedan banalni čin pretvori u prvorazrednu atrakcijute da uključi sustav i kompletnu javnost. Očito je,dakle, da je u tome uspio, u okviru čega je i javno demon-LITERATURABaljković, Nena. 1978. “Braco Dimitrijević, Goran Trbuljak,Grupa šestorice autora”. U: Nova umjetnička praksa 1966-1978. Marijan Susovski, ur. Dokumenti 3-6. Zagreb: Galerijasuvremene umjetnosti, str. 29-34.Berghaus, Günter. 2005. Avant-Garde Performance: LiveEvents and Electronic Technologies. Basingstoke: PalgraveMacmillan.Burić, Kićo. 2007. “Narušavanje teatra kao kocke”. (Razgo -varale Suzana Marjanić i Anica Vlašić-Anić). Zarez, broj 211,12. srpnja 2007., str. 48-49.Čargonja, Damir. 2006. “Protiv heteronomija svih vrsta uumjetnosti“. (Razgovarala Suzana Marjanić). Zarez, broj 174,23. veljače 2006., str. 34-35.Dabo, Tanja. 2008. “Bodljikave žice i ulašteni podovi institucija“.(Razgovarala Suzana Marjanić). Zarez, broj 240, 2.listopada 2008., str. 32-33.Delimar, Vlasta. 2003. Vlasta Delimar: monografija performans.Autori tekstova: Miško Šuvaković, Marijan Špoljar,Vlado Martek. Zagreb: Areagrafika.Delimar, Vlasta. 2003a. “Između tantre i policije”.(Razgovarala Suzana Marjanić). Zarez, broj 99, 27. veljače2003., str. 34–35.Delimar, Vlasta i Milan Božić, 2005. “Performans kao prepričavanježivota i ‘putovanje kroz druge‘“. (Razgova rala SuzanaMarjanić). Treća: časopis Centra za ženske studije, 1-2/VII,Zagreb, str. 78-99.147