kazali?te 37/38 - HC ITI

govori tako dugo dok ga organi reda ne prekinu u naumu.grafit Više sexa – manje rada (Zagreb, Vlaška ulica,ve ili su na licu mjesta realizirali radove i akcije, a ako seTomislav Gotovac, Govorenje (Rio Bravo), 12. akcija-objekt,6. kolovoza 1982.izložba-akcija odvijala u galerijskom prostoru, umjetnicisu čin izlaganja i djelovanja tretirali dinamično, izbjegavajućistatičan postav (Šimičić 1998:177). Inače, Martek jete izložbe-akcije Grupe šestorice autora odredio kao socijalnuplastiku na tragu Josepha Beuysa – kao umjetnostkonteksta kojom su mak simalno kontekstualizirali stvari(Martek 2002:34-35).Anarhična forma pa tako i definicijaU daljnjem dijelu ovoga eseja o akcionističkim intervencijamazadržala bih se na pojedinim definicijama akcije kaoi mogućim razlikovnim odrednicama akcije u odnosu naperformans. Naime, Vlasta Delimar za akcije koje je izvodila80-ih godina prošloga stoljeća navodi da su imalenevjerojatnu snagu jer su ostvarivale izravan put do publikes obzirom na to da su se zbivale izvan galerijskoga prostorai imale neposredan kontakt s publikom. Pogledajmostoga razlikovnu odrednicu između performansa i akcijekoju navodi spomenuta multimedijalna umjetnica, a povodomvlastitih akcija iz 80-ih godina. Pritom je posebiceistaknula akciju Farbanje jaja (1980.), koju je izvela naCresu u okviru Radne zajednice umjetnika i Umjetničkekolonije 21. juni: “Akcije su bile drugačije jer su se odigravalebrzo, njihovo je trajanje uvijek bilo u nekom blicritmu: dođeš, napraviš i odeš. Sviđala mi se ta dinamika,a naročito ako smo radili kolektivno u sklopu nekog određenogprostora. Dosta se improviziralo. Tada smo skorosvi radili akcije. Kako sam tada bila početnik, za mene jeto bio dobar uvod u performans i daljnji rad. Najluđa jebila akcija Farbanje jaja na Cresu gdje smo si kao tadaš -nja Radna zajednica umjetnika organizirali umjetničkukoloniju. Publika su bili slučajni prolaznici koji su šetaliobalom jer smo radili na samoj obali uz more. Dečkimasam farbala jaja u boji po njihovoj želji” (Delimar, Božić2005:97). 10Zadržimo se i dalje na definiciji akcije koju je ponudioJosip Zanki: “Performans kao umjetnički medij uključujeviše kazališnih elemenata, teatralniji je i bliži fizičkom tijepodnaslovnomodrednicom “Hommage Tišini mora Jeana-Pierrea Melvillea, 1947.; Mladiću s trubom MichaelaCurtiza, 1950.; Bulevaru sumraka Billyja Wildera, 1950.; ifilmu Osuđenik na smrt je pobjegao ili vjetar puše kamohoće Roberta Bressona, 1956.”. U toj je akciji Gotovac,naime, samome sebi postavio zadatak da pokuša ispričatisadržaj filma Rio Bravo (1959.) Howarda Hawksa i daVlado Martek, Umjetnost nema alternative, grafit (1986.)Međutim, zbog okolnosti pritiska, kako kaže, nastala jeapsolutna blokada zbog koje je zaboravio sadržaj filma,tako da se akcija usredotočila na njegovo nago hodanjeispred ulaza u osječki Centar mladih. I pokušajmo predočitipozadinu toga izvedbenoga nagog šetuckanja: iz unutrašnjostizgrade Centra mladih moglo se čuti urlanje, asusjedi preko puta Centra pozvali su policiju s ovakvimpojašnjenjem: “Dođite, je dan ludi luđak tamo se šeće!”(Gotovac 2003:169-175).Svakako, pored akcija Tomislava Gotovca ili Antonija G.Lauera, podsjetimo na akcionizam Vlade Marteka, a pritombih se osvrnula i na njegovu definiciju akcije: “Akcijaje otvorena riječ s puno prozora; nešto što sugerira dinamiku,promjenu, snagu koja shvaća prolaznost, demokratičnost“(Martek 2002:34-35).Naime, razlikovnu odrednicu između akcije i performansasam će umjetnik uspostaviti prema kriteriju da akcije neizvodi na stageu i rijetko kada za akciju ima prethodno pripremljeniscenarij. Dakle, kao mjesto izvedbi svojih akcijai agitacija određuje ulice i zidove. Riječ je, kako će čestosam istaknuti, o velikoj zapadnoj tradiciji karnevala,počevši od srednjovjekovnoga, kasnije parapolitičkoga ipolitičkoga, preko ‘68., štrajkova, ideala koji se na nekinačin uvijek pokušavaju odmatati na ulici kao sinegdohiurbanog prostora (Martek 2002:34-35). Prostor uliceMartek je kao akcionist odabrao kao otvoreni prostor nakojemu se svojim ponašanjem može demonstrirati i dapritom maksimalan broj ljudi to vidi, a navedenu je izvedbenudimenziju povezao i s vlastitom opsesijom da jeumjetnost velikim dijelom i komunikacija. Ipak, spomenutipostkonceptualni umjetnik uočava da pojedini teoretičariumjetnosti još uvijek akciju ne mogu smjestiti uumjetničko događanje, odnosno, zamjećuje kako seuglavnom prihvaćaju samo nastupi na stageu – performansi,dok akcije, činovi koji svjesno žele biti rubni, autsajderski,kako bi mogli djelovati izvan centra, ostajuuglavnom teorijski nezabilježeni (Martek 2002:34-35).Svakako u sjećanju Zagrepčana ostaju Martekovi grafiti,primjerice, Umjetnost nema alternative (1986.) te Višesexa – manje rada (1982.) koje izvodi ilegalno i noću. Za1982.) morao je platiti kaznu, a kako se prema procjenipredstavnika vlasti nije radilo o političkom grafitu, prošaoje s umjerenom novčanom kaznom i ukorom (Martek2002:34; Šimičić 1998:230).Podsjetimo i na Martekove pjesničke agitacije. Naime, travnja1978. godine Martek upućuje CEFFT-u (Centar zafotografiju, film i televiziju) prijedlog za realizaciju akcijePjesnička agitacija i pritom definira pojam agitacija (lat.agitare = micati, tjerati, poticati) kao usmenu i pismenudjelatnost u svrhu djelovanja na mase s pomoću rasprostranjivanjaodređenih ideja i parola. Martekovim riječima:“Pomoću letka (koji bi s time što bi bio i lijepljen nafasade postao i plakat) na oproban način može se djelovatina veliki broj ljudi, s idejama koje su tzv. komorne prirode.To znači nagovor uopće na čitanje pjesama i naročitoodređenih, stvar je koja se tiče duhovnih vrijednosti”(prema Šimičić 1998:201). Kako prijedlog nije prihvaćen,Martek je počeo samostalno realizirati agitacije. Tako od13. do 14. listopada 1978. u okviru simpozija T-6 = umjetnosti društvo, u organizaciji Galerije suvremene umjetnostiu Zagrebu, a u Centru za kulturu i informacije, Martekdijeli pjesničku agitaciju Čitajte pjesme Majakovskog,rukom ispisanu na papiru (Šimičić 1998:205). Nadalje,studenoga iste godine umjetnik je ostvario na ulicamaZagreba, anonimno i ilegalno, pjesničku agitaciju Čitajtepjesme Majakovskog. “Tekst agitacije je otisnut sitotiskomkrupnim štampanim slovima u crnoj boji na horizontalnomformatu papira A4: ovu formu Martek zadržavai u budućim agitacijama. Naklada agitacije je 150 primjeraka”(Šimičić 1998:206).Spomenimo da je Grupa šestorice autora, koju su činiliBoris Demur, Željko Jerman, Vlado Martek, Mladen i SvenStilinović te Fedor Vučemilović, kao glavni izraz djelovanjapronašla u izložbama-akcijama (Šuvaković 2002:29-31). 8Naime, termin “izložba-akcija” prvi puta se pojavljuje 29.svibnja 1975. godine na pozivnici za izložbu-akciju uSopotu u Novom Zagrebu (Šimičić 1998:177), 9 a izložbeakcijenajčešće su priređivali u javnim, izvangalerijskimprostorima, gdje su umjetnici bili prisutni uz izložene rado-142 I KAZALIŠTE 37I38_2009143