kazali?te 37/38 - HC ITI

sustava. Naime, prije odlaska u Pariz Trbuljak provodinavedeni referendum na kojemu je od ukupno 500 glasačkihlistića – 259 bilo s pozitivnim odgovorom, 204 snegativnim, a 37 je proglašeno nevaljanima (Koščević1978:99,101; Stipančić 1996:18). 5Goran Trbuljak, akcija-referendum, 1. veljače 1972.Akcionizam sedamdesetih: primjer M. Molnar,G. Trbuljak i Z. KutnjakNakon kratkoga uvoda o definiciji pojma akcija, a na kojućemo se spiralno vraćati tijekom ovoga eseja, krenimosada na hrvatsku akcionističku scenu. Iako se, dakako,kolektivna gerilska akcija Crveni Peristil (10. siječnja1968.) kao i ludičke akcije kratkotrajnoga djelovanja fiktivneskupine Penzioner Tihomir Simčić (1969. – 1970.), 4a koju je inicirao Braco Dimitrijević, mogu uzeti kao začeciTraveleri (1924.) 3akcionizma na našem prostoru u okviru nove umjetni-čke prakse, odnosno razdoblja neoavangarde i postavangarde(usp. Milovac 2002:146; Baljković 1978:29;Što se tiče onodobne popularne, ali isto tako u našoj politosferii subverzivne sintagme “demokratizacija umjetnosti”,Nada Beroš je na prezentaciji projekta Prevođenje:“Grupa penzioner TihomirKolektivna gerilska akcijaSimčić” 1969/1970:33; Di - isto i različito Marijana Molnara, održanoj 6. lipnja 2007.Crveni Peristil (10. siječ -mitrijević, The Post Historic u Showroomu Galerije Nova (Zagreb) istaknula kako jenja 1968.) kao i ludičkeTimes, str. 1), zadržat ćemo kod tog umjetnika uvijek prisutna “tiha subverzija” i pritomje podsjetila na njegov transparent Za demokratiza-akcije kratkotrajnoga djelovanjafiktivne skupine stracije radi, iz 70-ih godina ciju umjetnosti (Zagreb, zgrada SKUC-a, 1981.), kojim jese na nekim akcijama, ilu-Penzioner Tihomir Simčić(1969. 1970.), a koju jeinicirao Braco Dimi trije -vić, mogu se uzeti kao za -čeci akcionizma na našemprostoru u okviru noveumjetničke prakse, odnosnorazdoblja neoavangardei postavangarde.kada je akcionizam u našojkulturnoj sferi prilično ojačao.Krenimo s akcijom-referendumomšto ju je GoranTrbuljak održao 1. veljače1972. pod parolom “Umjet-nik je onaj kome drugi za todaju priliku” na kojemu suse građani-birači izjašnjavalipotvrdio svoje zanimanje za rubno područje gdje se ispreplećuumjetnost i politika. Molnarovim određenjem navedenije iskaz bio dvosmislen s obzirom da je, s jedne strane,otvarao pitanje “nije li umjetnost ipak stvar povlaštenih,uskog kruga pismenih”, a pritom se istodobno ovarečenica odčitavala i djelomičnim brisanjem dijela rečenice.Odnosno, Molnarovim pojašnjenjem: “Neki su (upravomanjina) vidjeli u tome prvenstveno riječ ‘umjetnost’,drugi pak riječ ‘demokratizacija’ koja je u kontekstu togvremena bila čitana kao vapaj za demokracijom (Molnarje li (za njih anoniman) Goran Trbuljak umjetnik ili nije,a kojom je subvertirao funkcioniranje socijalističkoga2007:34-35). Naime, kako su tada bile ispisivane porukei slogani u javnim prostorima u navedenom duhu o ten-Marijan Molnar, Za demokratizaciju umjetnosti (19. listopada1979.)Zlatko Kutnjak, Umjetnost je – umjetnost nije (1978.)dencioznosti umjetnosti, tako u povodu navedenoga transparentaneki namjernici nisu bili u potpunosti sigurni je libila riječ o prorežimskoj paroli ili pak o individualnoj ilikolektivnoj subverziji. Pritom, prije osmišljavanja navedenogatransparenta “tihe subverzije”, održana je Molna ro -va akcija-agitacija Za demokratizaciju umjetnosti, koju jeizveo na tadašnjem Trgu Republike (Zagreb) 19. listopada1979., kada je u sklopu izložbe-akcije Radne zajedniceumjetnika skupljao potpise prolaznika: “Molio sam prolaznikekoji bi se zaustavili ispred mojega rada da se pot-pišu na papir A4 ispod teksta: ZA DEMOKRATIZACIJUUMJETNOSTI” (Molnar 2002:35). Tako je od 12 do 17 satiuspio skupiti samo 45 potpisa, s obzirom na to da je velikbroj prolaznika odbio potpisati tekst. Godine 1981. navedenuje agitaciju Molnar preoblikovao i u akciju pisanjagrafita u zagrebačkom pothodniku (u blizini Velesajma uNovom Zagrebu) kao i transparent na zgradi SKUC-a (usp.Molnar 2002:35-39; Marjanić 2007-2008:173). 6Iz 70-ih godina zadržimo se i na Kutnjakovu akcionizmu.Naime, ono što oblikuje memoriju i tradiciju, liniju razvojaperformansa u riječkoj sredini, svakako čini akcionizamZlatka Kutnjaka krajem sedamdesetih (Kutnjak 2007:36-37; Elezović 2006:8-9). Kutnjakovo akcionističko djelovanjezapočinje u likovnoj grupi Kastavski krug, i to akcijomUmjetnost je – umjetnost nije 1978. godine (u naslovuakcije prva je riječ, dakle, prekrižena). Spomenimo i da jeKutnjakova akcija, konceptualni rad Izgažena umjetnost(Zagreb i Rijeka, 1979.), izložen poput tepiha na ulazu uriječki Mali salon na godišnjoj izložbi HDLU Rijeka 1979.godine izazvao zgražanje i komentare tipa: “To je fašistoidnoiživljavanje bolesnog uma” (prema Toman 2004.). 7Akcije-objekti, izložbe-akcije i MartekoveagitacijePritom valja skrenuti pozornost i na pojam akcija-objektkoju Tomislav Gotovac pridaje nekim svojim akcijama.Npr. kultnu, nezaobilaznu akciju Ležanje gol na asfaltu,ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Hommage HowarduHawksu i njegovu filmu Hatari! (1961.), izvedenu u petak13. studenoga 1981. s početkom točno u podne sa znakomGričkoga topa na početku Ilice i ondašnjem TrguRepublike, podnaslovno određuje kao 10. akciju-objekt.Podsjetimo i na njegovu posljednju, dvanaestu akcijuobjektpod nazivom Govorenje. Naime, godinu dana na -kon kultnoga performansa Zagreb, volim te! Tom Go to vacizvodi akciju Govorenje (Rio Bravo) na Osječkom ljetu – 6.kolovoza 1982. isto tako s početkom točno u podne: potpunonag šeće ispred osječkoga Centra mladih sve do trenutkakad dolazi “marica” koja ga odvozi u dobro poznatomsmjeru. Riječ je, dakle, o njegovoj 12. akciji-objektu s140 I KAZALIŠTE 37I38_2009141