kazali?te 37/38 - HC ITI
kazali?te 37/38 - HC ITI kazali?te 37/38 - HC ITI
“Bog masakra” HNK-a Split (premijera 18. studenog2008.) u režiji Nenni Delmestre i igri Snježane SinovčićŠiškov, Trpimira Jurkića, Nives Ivanković i Elvis Bošnjaka,predstava je u kojoj se u fancy dizajniranom građanskomsalonu (bijeli zidni tapet s crnim cvjetovima nastavljen je uisti takav pod, u pozadini su prozirna klizna vrata, a uprvom planu na podu divovska čaša-vaza sa žutim tulipanima)ne sjedi na foteljama ili, ne daj bože, trosjedima idvosjedima. Ovaj salon je dio kuće i obitelji koja se trudisvaki svoj trenutak osmisliti pa u tom smislu i nikakva za -valjenost ne dolazi u obzir. Dakle, kod Veronique i MichelaHoulliea sjedi se na pilates loptama. Velike plave lopte nakojima domaćica kuće, majka i osjetljiva intelektualkazabinuta za darfursku tragediju sjedi najsuverenije (bilokad ih upotrebljava za tjelovježbu, pisanje na računalu iliraspravu), kotrljat će se tijekom predstave i premještati skraja na kraj kako razgradnja odnosa među licima budenapredovala da bi na samom kraju, kad se i svi komadomponuđeni salonski odnosi razgrade, lica završila na podu,a lopte negdje u kutu, u pozadini. Ovakva scenografskamobilnost duhovito i ironično komentira salon i to baš izkuta iz kojeg ga vidi i o njemu piše i sama Reza. To je salonu kojem se sukobljavaju teorije, gdje se ogovara i špijuniragosta, tj. protivnika. (Veronique i Michele izlaze, a Alaintu stanku iskoristi da isproba odskočnost lopte do grotesknihrazmjera. U tome ga iz drugoga plana, iza pomičnihprozirnih vrata, “uhvati” Veronique.) Motiv ogovaranjatako će s uvesti i prije nego što ga tekst ponudi jer se slijediRezina premisa prisutna u svim njezinim komadima otračanju kao znaku potpunoga građanskog licemjerja.Mudro scenografsko rješenje (audiovizualno oblikovanjepotpisuje Lina Vengoechea) prati redateljski postupak kojisvjedoči o isto takvom iščitavanju teksture komada. Svešpiceve sukoba koji kvartet dijele na dva plus dva (dviježene plus dva muškarca, dva oca plus dvije majke, jedanpar plus drugi par, jedan muškarac plus jedna žena dok ihoni drugi promatraju) redateljica Delmestre podcrtavageometriziranim mizanscenom. Prvi plan je plan svađe,dok preostala dvojka iz drugog plana to gleda. Ili – svađase događa po dijagonali dok ostali čekaju u svojim kutovima.Ovaj romboidini “ples” spontano se plete, ali i istodobnokomentira njegovu narav – lica u apsurdnim podijeljenostimagube prirodna svojstva. Kad ih počnu nanovo do -bivati, kad se umorni dohvate alkohola i napokon otpusteteorije o onome kako bi što trebalo, najviše će koristiti podili lopte, ali potpunim antifit stilom. Michele (Trpimir Jurkić)će na kraju komada leći na krevet od tri lopte. Veronique(Snježana Sinovčić Šiškov) će razvaljeno sjesti na pod, Ane -tte (Nives Ivanković) će biti mučno savijena na koljenima.No, naravno da je najveći posao u predstavi bio pronaćiključ igre. Put kojim Rezu treba očistiti od natruha sitnogrealizma, a opet postaviti lica i odnose iznutra ostavljajućivelik prostor za humor koji nastaje iz brojnih verbalnih ineverbalnih nesporazuma zasigurno je slojevit onoliko ko -liko je rezultat na kraju – jednostavan. U svakom slučajusplitska predstava Boga masakra put je pronašla tako dase Boga masakra može gledati po svim njegovim nivoima– od satiričke komedije do crnohumorne groteske. Kolikosu se glumci dobro na tom putu našli možda najviše govorenjihova tijela. Dvije žene – Veronique Houllie i AnnetteReille – prva u stamenoj, blago usporenoj dominaciji prostoromi teorijama (Snježana Sinovčić Šiškov) i druga u stisnutojpodrhtavajućoj inferiornosti (Nives Ivanković); dvamuškarca – Michel Houllie i Alain Reille – prvi u ležernojobrani običnosti i izbora srednjeg puta (Trpimir Jurkić) idrugi, uvijek za posao spreman, pragmatični, elegantniodvjetnik koji žustro maršira i bezobzirno galami u svojumobitel-bubicu (Elvis Bošnjak). Iz ovih postavki cijeli glumačkikvartet razmjenjuje energije i sluša se pa je događanjeraspada dovedeno do besramne ekscesnosti. Na -tezanja s bocom, skljokavanja na pod, povraćanje, prskanjeparfemom, vikanja, tuča, sprječavanje tuče... Sve štočetvorka napravi smiješno je i u isto vrijeme jadno jer sveima dvostruko dno. Iza dominantne, uporne Veronique kri -je se žena koja ima problem s pićem, iza stalno izvinjavajućeAnnette žena suspregnuta do pucanja, izmučenaNives Ivanković, Elvis Bošnjakdobro prikrivenim nezadovoljstvom, iza povlađujućeg Mi -chela čovjek koji jedva čeka da se zavali u fotelju i nemateoriju ni o čemu. Rusvaj se prekida na rez kad Veroniqueopet mora uskočiti u ulogu majke i razgovarati telefonskisa svojom djevojčicom. Jedino što i ona i ostali mogu ponuditisvojoj djeci je spretno prikrivanje vlastitoga životnognasnalaženja i spretna umirujuća laž koja iz toga proizlazi.Bog masakra je sigurno jedna od najduhovitijih predstavakoju potpisuje Nenni Delmestre. Humor je, potpuno pravilno,tražila osluškujući skupa s glumcima Rezine intencije,a one su u svim njezinim komadima upućene u potragu zamomentima nesporazuma. Izvori nesporazuma su razni –od upotrebe riječi do odmjeravanja snage stavova, od lo -jalnosti supružniku do neugodne iskrenosti. Gdje je bilopotrebno fizičkom radnjom “dodati” na komici, Delmestreje učinila ne pretjerujući, ali i ne propuštajući lopte humorakoje je publika sa zadovoljstvom i zahvalnošću primala.Osvježavajuće je smijati se u kazalištu, posebice kad izvireiz pametne analitičnosti koju Reza ima. Utoliko ona i njezinikomadi jesu i nisu izdanci francuskog bulevara. Humoru njima otvara vrata gledanosti i planetarnoj igranosti, alinije produkt spisateljičine ideje da se njime otvore vratazaborava. Dapače. Zato je u splitskoj predstavi ne prevelik,ali važan prostor ostavljenGrađanski salon nastanjenmeđuscenama. U njima se dotičeapsurd tjelesnošću (skaka-višom srednjom klasom, akademskimgrađanima više platežnemoći, počinje se doimanjena loptama, Annette, Alain)ili tupom šutljivošću. Svjedociti kao ring. Gong za kraj i na -smo trenutaka koje u Životu X 3stavak nove runde se ne čuje,simbolizira “tamna tvar”. Da po -ali kao da je ugrađen u srčaninovimo: “Tamna tvar protežetlak svojih stanara. Zato sese daleko izvan vidljivog dijelanitko ne predaje, a iznemog -galaktike; to je tvar koju nijelost raste do krajnosti.moguće vidjeti, moguće je spo -znati isključivo gravitacijski; smatra se da je galaktika po -put le denjaka – samo je desetina galaktičke tvari vidljiva,a 90% je tamna tvar.” Rekla bih – zbog potrebe da pokaženevidljivo vidljivim, Yasmina Reza i piše. Oni koji je hoće pro -čitati i sami se moraju uhvatiti u koštac s tim zahtjevom.Splitska predstava Boga masakra upravo je to i učinila.10 I KAZALIŠTE 37I38_2009 11
PremijereMario KovačDobrodošao novumu uhodanoj repertoarnojpoliticiMogli smo svjedočiti kako sepojavila čitava jedna plejadaglumaca-redatelja (meni znat -no draži naziv bi bio ka zališniljudi - “homo teatralis”) koji suna daske postavljali neke novepredstave neopterećene striktnomdramskom formom.Filip ŠovagovićIlijada 2001Redatelj:Filip ŠovagovićGradsko dramskokazalište GavellaPremijera:29. siječnja 2009.“Autorski projekt” postala je čestorabljena sintagma za kazališne projektekoji grade predstavu bez čvrstogatekstualnog uporišta. Moglo bi sečak reći da je takav način rada po -stao svojevrsni trend, toliko popula -ran i čest na domaćim pozornicamada je čak i festival zamišljen kao promocijanacionalne drame bio “prisi-ljen” promijeniti naziv u festival hr -vatske drame i autorskog kazališta.Neke od najutjecajnijih i najzanim lji -vijih predstava koje smo gledali tije -kom protekloga desetljeća (pa i ne -što duže) nastale su tako sastavlja -njem različitih ideja, prizora, komadi -ća teksta u kazališne kolaže koji suformirani u cjelovečernje predstave.12 I KAZALIŠTE 37I38_2009 13
- Page 1 and 2: KAZALIŠTE37 I38 2009.ISSN 1332-353
- Page 3 and 4: PremijereLada Martinac KraljŠest k
- Page 5: Snježana Sinovčić Šiškov, Elvi
- Page 9 and 10: Za stvaranje i izvođenje ovako ras
- Page 11 and 12: Trešnjinu scenu odvažio postaviti
- Page 13 and 14: Andrea Mladinić, Mijo JurišićNo,
- Page 15 and 16: PremijereMatko BotićKuća NIJE dom
- Page 17 and 18: PortretSAŠA ANOČIĆU potraziza ne
- Page 19 and 20: Jednostavno čini upravo ono što i
- Page 21 and 22: voljeti predstavu da bi je mogli do
- Page 23 and 24: tinjstva, u ono nevino osjećanje s
- Page 25 and 26: formate. Nitsch stojeći pred platn
- Page 27 and 28: ja i ne bi se mogla duže održati
- Page 29 and 30: Tajana Jovanović, Mislav Čavajda,
- Page 31 and 32: PovodomMani GotovacZABRANAMiroslav
- Page 33 and 34: smrti. Osobno su mi smiješna slavl
- Page 35 and 36: S povodomMatko SršenKnjiga-labirin
- Page 37 and 38: knjigu-labirint na nekim razinama r
- Page 39 and 40: Tužbu Ljubmira. A on je taj prolog
- Page 41 and 42: S povodomBojan MunjinPostmoderna om
- Page 43 and 44: TematUREDNIČKA BILJEŠKAIzvođenje
- Page 45 and 46: ezultiralo velikim brojem prikaza z
- Page 47 and 48: nost, a time i na ritualizirane obl
- Page 49 and 50: TematMario ŽupanovićBody art kao
- Page 51 and 52: Acconcija iz 1972. godine, sazdan n
- Page 53 and 54: problematiziranje reprezentacije u
- Page 55 and 56: informatičke programe i virtualni
PremijereMario KovačDobrodošao novumu uhodanoj repertoarnojpoliticiMogli smo svjedočiti kako sepojavila čitava jedna plejadaglumaca-reda<strong>te</strong>lja (meni znat -no draži naziv bi bio ka zališniljudi - “homo <strong>te</strong>atralis”) koji suna daske postavljali neke novepredstave neop<strong>te</strong>rećene striktnomdramskom formom.Filip ŠovagovićIlijada 2001Reda<strong>te</strong>lj:Filip ŠovagovićGradsko dramsko<strong>kazali</strong>š<strong>te</strong> GavellaPremijera:29. siječnja 2009.“Autorski projekt” postala je čestorabljena sintagma za <strong>kazali</strong>šne projek<strong>te</strong>koji grade predstavu bez čvrstoga<strong>te</strong>kstualnog uporišta. Moglo bi sečak reći da je takav način rada po -stao svojevrsni trend, toliko popula -ran i čest na domaćim pozornicamada je čak i festival zamišljen kao promocijanacionalne drame bio “prisi-ljen” promijeniti naziv u festival hr -vatske drame i autorskog <strong>kazali</strong>šta.Neke od najutjecajnijih i najzanim lji -vijih predstava koje smo gledali tije -kom pro<strong>te</strong>kloga desetljeća (pa i ne -što duže) nastale su tako sastavlja -njem različitih ideja, prizora, komadi -ća <strong>te</strong>ksta u <strong>kazali</strong>šne kolaže koji suformirani u cjelovečernje predstave.12 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009 13
Change language