kazali?te 37/38 - HC ITI

slika 11slika 12; Anderson, Wes; Darjeeling Inc. (kamera Robert Yeoman)nostavno u prijenosu raznih formata u onaj televizijskinajmanje gubio od snimljenog plana po visini i širini.Najbliže je bio omjeru 1,85:1, ali nije se u potpunosti preklapaoni s njime. Ipak, kod nekih kadrova rješenje nijebilo tako jednostavno. Vidimo li u krupnom planu dva iliviše sugovornika (slika 12) i želimo li ih prenijeti na maliekran izrezivanjem, njihova će lica biti ili izrezana napolaili će, ovisno o odabranom rješenju, jedan biti izbačen pase na televizijskom ekranu neće vidjeti. Osim ovog problema,u prijenosu filma s velikog na televizijski ekrančesto su se dodavali zatamnjeni dijelovi ili mata, 7 uz gornjii donji rub, 8 rjeđe uz lijevi i desni rub 9 koji su dodatnosmanjivali sliku tako da ona ne bi ispunjavala ni cio televizijskiekran.Utjecaj dominantne snimateljske tehnike u sprezi s uvjetimagledanja svojevrstan su vrhunac doživjeli u slučajukoji navodi Barbara Klinger u knjizi Nakon multiplexa –kino, nove tehnologije i dom. 10 Slučaj govori o dijelu stručnekritike koja se složila da razlog zašto “Spašavanje vojnikaRyana”, film Stevena Spielberga iz 1999., nije dobionagradu Oskar u kategoriji najbolji film leži upravo u problemuprijenosa materijala na male ekrane. Članovi žirijaocjenu donose na temelju gledateljskih uvjeta sličnihonim kućnim. Epske i dramatične masovne scene kojepri kazuju borbu u Drugom svjetskom ratu izgubile su ovimprijenosom puno od svoje dramatičnosti. Nagradu jedobio “Zaljubljeni Shakespeare” Johna Maddena, film kojiu osnovi „nošen dijalogom“ vrlo malo gubi na malomekranu, a u odnosu na “Vojnika Ryana” daleko se manjeoslanja na totale i prikaze masovnosti. Sljedeći izravanutjecaj isplativosti filma kao krajnjeg proizvoda možemovidjeti upravo ovdje. Ako snimatelj i redatelj na umu imajusvog krajnjeg konzumenta i ako razmišljaju o mogućnostda on prati i razumije snimljeni materijal, onda to svakakosada postaje televizijski gledatelj. Postupno opredjeljivanjeza narativnije izlagačke strategije osigurava boljupotencijalnu prodanost i potražnju televizijskih postaja jerje takav film primjereniji za male ekrane. U odnosu na vremenskiograničeno razdoblje od nekoliko tjedana prikazivanjau kinima, specifičnost televizijskog repriziranja temogućnost ponovnog gledanja filmova koju omogućujekućni kino sustav osigurava dugoročnu isplativost skojom se kinodistributeri sve teže mogu nositi.Suvremeno gledateljsko iskustvoDiktati profita zgurali su pred današnja kinoplatna maksimalanbroj gledatelja. Dvorane su do kraja iskorištene,platna su maksimalne veličine i već su potkraj šezdesetihi početkom sedamdesetih poprimile svoj današnji oblik.Ono što se od tada naovamo mijenjalo nije bila arhitektura,ergonomija ili realni fizički položaj gledatelja u odnosuna platno, promijenio se krajnji, ciljani potrošač. Kao štosam objasnio u poglavlju “Dubina, narativnost, ideologija”,snimateljska se poetika prilagodila malim ekranima –detalji su postali ekstremno uvećani, a krupni planovi po -stali su detalji. Totali su sekundarne važnosti, imaju zaulogu dopuniti fabulu informacijama o ambijentu i atmosferi,a vremenski zauzimaju sve manji dio filma. Prevla -dava filmsko izlaganje koje je od narativnog stila s utjeca-jem modernizma iz Hollywooda sedamdesetih otišlo donizanja preuveličanih kadrova, odnosno montaže vrlokrupnih detalja.Svi su ovi postupci konačno oduzeli posebnost koja sevezuje uz iskustvo gledanja filma u kinu. Najbliži gledateljiimaju potpuno kaotično gledateljsko iskustvo u kojemlove fragmente slike na svim stranama platna. Platno je,radi standarda i privlačnosti tehničkih osobina kina, ostalo2,39:1, ali sada na jedva nekoliko metara od prvogreda. Stražnji redovi u kinu film gledaju spuštenih glava,ispod svojih koljena, a DVD izdanje za kinoprojekcijomkasni svega nekoliko tjedana.Čitajući tako, s jedne strane funkcionalnost prostora uodnosu na njegova korisnika i s druge strane različite snimateljsketehnike u narativnom stilu, zaključujem kako sesnimljeni filmski materijal znatno udaljio od predviđenihprojekcijskih uvjeta kinodvorana. Ciljani je gledatelj,pored cinefila Christiana Metza, ipak onaj televizijski, akinogledatelj je otišao u drugi plan. Televizijska produkcijadrastično je poskupila posljednjih dvadesetak godina teje u stanju uspješno nadomjestiti očaravajuće gledateljskoiskustvo kina. Zanimljiva je usputna pojava koja pratiovaj fenomen, a to je sve jači pohod I-MAX-a 11 na zemljeDrugoga svijeta, čime se kino počinje boriti za svoj identitetiznimnosti vraćajući se kinu atrakcije iz kojeg je i proisteklo.LITERATURA:Baudry, Jean-Louis, Ideological Effects of the BasicCinematographic Apparatus, iz Film Quarterly, Universityof California, 1974.Bordwell, David, O povijesti filmskog stila, Hrvatski filmskisavez, Zagreb, 2005.Grau, Oliver, Virtual Art – From Illusion to Immersion, MITPress, Massachusetts Institute of Technology, 2003.Klinger, Barbara, Beyond Multiplex: cinema, new technologies,and the home, University of California Press, LosAngeles, 2006.MacKintosh, Iain, Architecture, Actor and Audience,Routledge, London, 1993.Tsivian, Yuri, Early Cinema in Russia and its CulturalReception, Routledge, London, 1994.1234567891011Baudry, Jean-Louis, Ideological Effects of the Basic Cine -mato graphic Apparatus, iz Film Quarterly, University of Cali -fornia, 1974.Grau, Oliver, Virtual Art – From Illusion to Immersion, MITPress, Massachusetts Institute of Technology, 2003.MacKintosh, Iain, Architecture, Actor and Audience,Routledge, London, 1993.Tsivian, Yuri, Early Cinema in Russia and its Cultural Recep -tion, Routledge, London, 1994.U engl. invisible cut.Bordwell, David, O povijesti filmskog stila, Hrvatski filmskisavez, Zagreb, 2005.Način da se zatamni dio objektiva, što bi rezultiralo crnimdijelom snimljenog kadra. Mogućih primjena je bilo više,zatamnjeni bi se dio naknadnom ekspozicijom koristio zarazne montaže, spajanje nespojivih motiva ili dočaravanjeduhova i utvara. Isprva se ovo postizalo tako da bi se objektivdoslovce prekrio, ali ubrzo se efekt razvio u smjeru različitihemulzija za filmsku vrpcu ili, kasnije, plavog ekrana. Uspomenutom se slučaju koristi za izmjenu formata. Doda -vanjem tamnog dijela s gornje i donje strane, od široke seslike dobije četvrtastija, ali se time ne utječe na veličinuizvorne slike.U engl. letterboxing.U engl. pillarboxing.Klinger, Barbara, Beyond Multiplex: cinema, new technologies,and the home, University of California Press, LosAngeles, 2006.IMAX (od image maximization) tehnika je snimanja i projiciranjamaterijala koja za cilj ima stvoriti što snažniju iluzijurealnosti. Ovo nastoji postići znatno većom filmskom vrp -com koju je moguće projicirati na ogromnim površinama bezgubljenja kvalitete. Za potpuni dojam projicira se na zakrivljenimplohama koje nalikuju polovici kupole kako bi se stvoriodojam da snimljeni svijet “okružuje” gledatelja.136 I KAZALIŠTE 37I38_2009137