kazali?te 37/38 - HC ITI

menute fizikalne zakonitosti već tada bile poznate, važnoNa prijelazu 19. u 20. st. projekcije se smatralo onombiti jedan od argumenata za moguće ideologijske učinke.drugoga glumca (slika 4). Manja je vjerojatnost da će pozi-je da je gledatelj izravno određivao način na koji će seobjekt graditi. Organiziranje prostora povodilo se osobinamakorisnika tog prostora. Ova će se poveznica održatikroz povijest i u kasnijim, manjim, šekspirijanskim teatrimaponovo će je se moći iščitati iz načina gradnje balkonai loža oko pozornice.Povijest samog medija ukazat će na činjenicu da kinodvoranenisu nastale izravno iz kazališta. Neko su vrijemeprojekcije parazitirale u kazališnim zgradama, prije negošto su same zgrade doživjele prenamjenu. Međutim, i prostorikoji su se koristili prije kazališta bili su upravljaniistom logikom. Bilo je važno osigurati slično promatračkoiskustvo što većem broju gledatelja. Promatračko je iskustvoovisilo o uvjetima prikazivanja i poziciji iz koje segleda. Zauzimanje odgovarajućeg mjesta prilikom gledanjadijelom je bilo uvjetovano unutarnjom arhitekturomprostora, a jamčilo je uspješnostpromatrane iluzije. Po-Kinoplatna su maksimalneveličine i već su potkraj zicija iz koje se gleda niješezdesetih i početkom sedamdesetihpoprimila svoj promatranu iluziju. Prije films-smjela dopustiti da se prozredanašnji oblik. Od tada kih projekcija ove su se zakonitostimogle pronaći u umjet-naovamo nisu se mijenjaliarhitektura, ergonomija ili nostima koje su se oslanjalena perspektivu (perspectivarealni fizički položaj gledateljau odnosu na platno,artificialis, op. a.). Iluzija probijanjaograničenja dvodimenzionalnostiovisila je o manjepromijenio se krajnji, ciljanipotrošač. Snimateljskaili više strogo propisanomse poetika prilagodila malimekranima.mjestu promatrača, kao štoje, primjerice, slučaj s oslikanimbaroknim kupolama, očuvanom freskom u Villa deiMisteri, u Pompejima ili u samostanu sv. Trojstva u Rimu.Popis ovakvih primjera navodi i Oliver Grau u svojoj knjiziVirtualna umjetnost – od iluzije do uronjenosti, objašnjavajućikako je prostor uvijek bio prilagođen iluziji ili je iluzijaračunala s oblikom unaprijed zadanog prostora. 2Gledatelj je, dakle, još uvijek okosnica organiziranja prostoraza postizanje određenoga gledalačkog iskustva,predviđajući mjesto koje će zauzeti.vrstom jeftinog opsjenarstva kojemu je mjesto u cirkusimai zabavnim parkovima pa je razumljivo da ovdje trebai tražiti drugi povijesni korak u razvoju prostora prikazivanja.Graditeljske će se strategije kina i kazališta prvi putajasnije preklopiti nakon Prvoga svjetskog rata u Europi, aranije u Sjedinjenim Američkim Državama, na čijem seteritoriju rat nije odvijao, a na ekonomiju je, paradoksalno,pozitivno utjecao. Tako su prvi vodviljski teatri kojimaje sekundarna funkcija bila prikazivanje filmova nastaliupravo u Sjedinjenim Američkim Državama između 1915.i 1930. godine. 3 U drugim, za razvoj kinematografije važnimzemljama poput Rusije, projekcije su se do tada, osimu kazalištima, organizirale u velikim skladištima, industrijskimhalama i iznajmljenim cirkuskim prostorijama.Vjerojatno je među neobičnijim kinima ono izgrađeno nasplavi koja je putovala Volgom, baš kao i putujući cirkusi ikaravane s kojima kino donekle dijeli zajedničku prošlost.4Upravo zato što je prikazivanje filmova bila sekundarnafunkcija vodviljskih teatara, moguće je pratiti promjenekoje je zahtijevao novi medij. U ovoj je fazi, između 1915.i 1930. godine, prvi puta isplativost izvršila utjecaj naunutarnje uređenje i raspored sjedećih mjesta koji se po -stupno prilagođavao uvjetima projekcije. Veličina platnaje omogućavala ovim novoizgrađenim dvoranama da pri -me između dvije i četiri tisuće gledatelja, a da pritom do -jam gledanja bude podjednak za sve. Ovime su dvoranesvojom veličinom postupno postajale neprimjerene zavod vilj i to zbog specifičnosti vodvilja da uspostavlja kontakts gledateljima, što je u prevelikim dvoranama nemoguće.Sjedeća mjesta su se raspoređivala tako da ne izlaze,ili barem ne previše, iz okvira platna, bočni su balkonipostupno gubili smisao tijekom projekcija i koristili su seza kazališne predstave. Za veće prostorije se jednostavnomoglo povećati platno onoliko koliko je tadašnja tehnologijadopuštala, a dopuštat će sve više kako vrijeme budeprolazilo. Ovo jamstvo identičnih ili gotovo identičnih uvjetapromatranja čini medij masovnijim, istodobno pristupačnimvećem broju gledatelja, ali ista će osobina kasnijePrvi je, dakle, izravan utjecaj profita na unutarnje uređenjeprojekcijskih dvorana bio u opredjeljivanju financijeraza izgradnju upravo ovakvih objekata, a ne vodvilja ili klasičnihkazališta. Pri ovom se prvom izravnom utjecaju jošuvijek nije izgubila imanentna logika kojoj je kinogledateljbio središte organizacije unutarnjeg uređenja i rasporedasjedećih mjesta. Iz istog su razloga kina u početku bilabogato ukrašena i gotovo kičasta u količini gipsanih rozeta,polustupova i replika klasičnih statua i iznutra, ne samoizvana. Ovakvi će ukrasi u kinima daleko brže gubitismisao nego drugdje u arhitekturi i ne samo zbog smjenestilova i prebacivanja naglaska na funkcionalnost nego i izrazloga što je njihova ukrasna funkcija bila ostvarivanekoliko minuta prije projekcije i nekoliko minuta nakon.Ostatak vremena provodile su u mraku i bilo je sve težeopravdati ulaganje u ovu vrstu dekoracije.Movieplex, televizija i nakonRazlog zašto se unutrašnjost dvorane uopće mijenjalanakon što je prestala služiti za vodvilj najjednostavnije semože objasniti nemogućnošću paralakse prilikom promatranjasnimljenog materijala u odnosu na živo izvođeni. Uizvedbi kazališnog komada krajnji lijevi i krajnji desni gledateljiće imati donekle drugačiji doživljaj promatranepredstave. Mogao bih se pitati kada gledatelj u kazalištukoji sjedi na balkonu odmah do pozornice misli da se “rušičetvrti zid” ili da se glumci obraćaju njemu, a kada publici?Je li glumčev pogled u stranu pogled njemu ili ga i ondoživljava kao pogled u stranu? Ne mogu znati odgovor,ali mogu tvrditi da ovisno o stupnju u kojem je gledateljusvojio konvencije kazališne estetike, on može realno napravitirazliku između trenutka u kojem se gledatelj okrećeu njegovu smjeru od onoga kada se okreće publici.Gledatelj koji se nalazi neposredno pokraj pozornice, snjezine lijeve ili desne strane, može imati drugačiju predodžbuo poziciji koju glumac zauzima u nekom ključnomtrenutku. Kada bi ovaj gledatelj tvrdio da se glumac smjestioispred neke kulise ili drugoga glumca, taj je isti glumacza gledatelje u parteru, lijevo ili desno od kulise ilicija gledatelja imati ključnu ulogu u mogućnosti, odnosnonemogućnosti praćenja predstave, za razliku od filmskeprojekcije.Slika 4: za promatrača A, stablo C se nalazi ispred i izmeđudruga dva stabla u pozadini. Za promatrača B, stablo C senalazi ispred kuće.Ova razlika u gledateljskom iskustvu nemoguća je kodpromatranja snimljenog materijala. Najekstremniji kutgledanja, posve iskosa, možda će skrenuti pozornost namaterijalnost platna, ali zasigurno neće drugačije rasporeditipromatrane snimljene motive. Središnja mjesta uparteru, kao i prvi redovi onih balkona koji su izravnonasuprot platnu, dijelit će gotovo identično gledateljskoiskustvo.Moguće je da ste osjetili kako niste u stanju umaknutipogledu nacerenog modela na reklamnim plakatimaautobusnih stanica ili jumbo plakata. Pogled koji u trenutkuprelaska iz trodimenzionalnog u dvodimenzionalni svijetgleda u kameru, zauvijek gleda u svog promatrača. Naovaj način, snimljeni pogled gleda izravno u oči sve svojegledatelje. Kamera djeluje poput obrnute prizme, metaforičkirečeno, u kojoj se svi pogledi pretaču u jedan, izravnospojen s onim osobe koja je snimljena. U ovom smislukamera doista predviđa mjesto promatrača i njegov jesupstitut u procesu snimanja. Obratiti se publici ili “srušitičetvrti zid” u filmskome svijetu znači gledati u kameru.Upravo zbog nemogućnosti gledanja filma iz krajnje kutnihpozicija, kinodvorane su gubile bočne lože, a redovistolica postavljali su se u sve uže središte. Ove se promjenenisu do kraja odvile prije gradnje prvih multiplexate je moguće vidjeti šire, lepezasto postavljene gledateljskestolice kod onih najranijih (slika 5). Prvi je multiplex,132 I KAZALIŠTE 37I38_2009133