You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
“Bog masakra” HNK-a Split (premijera 18. studenog2008.) u režiji Nenni Delmestre i igri Snježane SinovčićŠiškov, Trpimira Jurkića, Nives Ivanković i Elvis Bošnjaka,predstava je u kojoj se u fancy dizajniranom građanskomsalonu (bijeli zidni tapet s crnim cvjetovima nastavljen je uisti takav pod, u pozadini su prozirna klizna vrata, a uprvom planu na podu divovska čaša-vaza sa žutim tulipanima)ne sjedi na fo<strong>te</strong>ljama ili, ne daj bože, trosjedima idvosjedima. Ovaj salon je dio kuće i obi<strong>te</strong>lji koja se trudisvaki svoj trenutak osmisliti pa u tom smislu i nikakva za -valjenost ne dolazi u obzir. Dakle, kod Veronique i MichelaHoulliea sjedi se na pila<strong>te</strong>s loptama. Velike plave lop<strong>te</strong> nakojima domaćica kuće, majka i osjetljiva in<strong>te</strong>lektualkazabinuta za darfursku tragediju sjedi najsuverenije (bilokad ih upotrebljava za tjelovježbu, pisanje na računalu iliraspravu), kotrljat će se tijekom predstave i premještati skraja na kraj kako razgradnja odnosa među licima budenapredovala da bi na samom kraju, kad se i svi komadomponuđeni salonski odnosi razgrade, lica završila na podu,a lop<strong>te</strong> negdje u kutu, u pozadini. Ovakva scenografskamobilnost duhovito i ironično komentira salon i to baš izkuta iz kojeg ga vidi i o njemu piše i sama Reza. To je salonu kojem se sukobljavaju <strong>te</strong>orije, gdje se ogovara i špijuniragosta, tj. protivnika. (Veronique i Michele izlaze, a Alaintu stanku iskoristi da isproba odskočnost lop<strong>te</strong> do gro<strong>te</strong>sknihrazmjera. U tome ga iz drugoga plana, iza pomičnihprozirnih vrata, “uhvati” Veronique.) Motiv ogovaranjatako će s uvesti i prije nego što ga <strong>te</strong>kst ponudi jer se slijediRezina premisa prisutna u svim njezinim komadima otračanju kao znaku potpunoga građanskog licemjerja.Mudro scenografsko rješenje (audiovizualno oblikovanjepotpisuje Lina Vengoechea) prati reda<strong>te</strong>ljski postupak kojisvjedoči o isto takvom iščitavanju <strong>te</strong>ksture komada. Svešpiceve sukoba koji kvar<strong>te</strong>t dijele na dva plus dva (dviježene plus dva muškarca, dva oca plus dvije majke, jedanpar plus drugi par, jedan muškarac plus jedna žena dok ihoni drugi promatraju) reda<strong>te</strong>ljica Delmestre podcrtavageometriziranim mizanscenom. Prvi plan je plan svađe,dok preostala dvojka iz drugog plana to gleda. Ili – svađase događa po dijagonali dok ostali čekaju u svojim kutovima.Ovaj romboidini “ples” spontano se ple<strong>te</strong>, ali i istodobnokomentira njegovu narav – lica u apsurdnim podijeljenostimagube prirodna svojstva. Kad ih počnu nanovo do -bivati, kad se umorni dohva<strong>te</strong> alkohola i napokon otpus<strong>te</strong><strong>te</strong>orije o onome kako bi što trebalo, najviše će koristiti podili lop<strong>te</strong>, ali potpunim antifit stilom. Michele (Trpimir Jurkić)će na kraju komada leći na krevet od tri lop<strong>te</strong>. Veronique(Snježana Sinovčić Šiškov) će razvaljeno sjesti na pod, Ane -t<strong>te</strong> (Nives Ivanković) će biti mučno savijena na koljenima.No, naravno da je najveći posao u predstavi bio pronaćiključ igre. Put kojim Rezu treba očistiti od natruha sitnogrealizma, a opet postaviti lica i odnose iznutra ostavljajućivelik prostor za humor koji nastaje iz brojnih verbalnih ineverbalnih nesporazuma zasigurno je slojevit onoliko ko -liko je rezultat na kraju – jednostavan. U svakom slučajusplitska predstava Boga masakra put je pronašla tako dase Boga masakra može gledati po svim njegovim nivoima– od satiričke komedije do crnohumorne gro<strong>te</strong>ske. Kolikosu se glumci dobro na tom putu našli možda najviše govorenjihova tijela. Dvije žene – Veronique Houllie i Annet<strong>te</strong>Reille – prva u stamenoj, blago usporenoj dominaciji prostoromi <strong>te</strong>orijama (Snježana Sinovčić Šiškov) i druga u stisnutojpodrhtavajućoj inferiornosti (Nives Ivanković); dvamuškarca – Michel Houllie i Alain Reille – prvi u ležernojobrani običnosti i izbora srednjeg puta (Trpimir Jurkić) idrugi, uvijek za posao spreman, pragmatični, elegantniodvjetnik koji žustro maršira i bezobzirno galami u svojumobi<strong>te</strong>l-bubicu (Elvis Bošnjak). Iz ovih postavki cijeli glumačkikvar<strong>te</strong>t razmjenjuje energije i sluša se pa je događanjeraspada dovedeno do besramne ekscesnosti. Na -<strong>te</strong>zanja s bocom, skljokavanja na pod, povraćanje, prskanjeparfemom, vikanja, tuča, sprječavanje tuče... Sve štočetvorka napravi smiješno je i u isto vrijeme jadno jer sveima dvostruko dno. Iza dominantne, uporne Veronique kri -je se žena koja ima problem s pićem, iza stalno izvinjavajućeAnnet<strong>te</strong> žena suspregnuta do pucanja, izmučenaNives Ivanković, Elvis Bošnjakdobro prikrivenim nezadovoljstvom, iza povlađujućeg Mi -chela čovjek koji jedva čeka da se zavali u fo<strong>te</strong>lju i nema<strong>te</strong>oriju ni o čemu. Rusvaj se prekida na rez kad Veroniqueopet mora uskočiti u ulogu majke i razgovarati <strong>te</strong>lefonskisa svojom djevojčicom. Jedino što i ona i ostali mogu ponuditisvojoj djeci je spretno prikrivanje vlastitoga životnognasnalaženja i spretna umirujuća laž koja iz toga proizlazi.Bog masakra je sigurno jedna od najduhovitijih predstavakoju potpisuje Nenni Delmestre. Humor je, potpuno pravilno,tražila osluškujući skupa s glumcima Rezine in<strong>te</strong>ncije,a one su u svim njezinim komadima upućene u potragu zamomentima nesporazuma. Izvori nesporazuma su razni –od upotrebe riječi do odmjeravanja snage stavova, od lo -jalnosti supružniku do neugodne iskrenosti. Gdje je bilopotrebno fizičkom radnjom “dodati” na komici, Delmestreje učinila ne pretjerujući, ali i ne propuštajući lop<strong>te</strong> humorakoje je publika sa zadovoljstvom i zahvalnošću primala.Osvježavajuće je smijati se u <strong>kazali</strong>štu, posebice kad izvireiz pametne analitičnosti koju Reza ima. Utoliko ona i njezinikomadi jesu i nisu izdanci francuskog bulevara. Humoru njima otvara vrata gledanosti i planetarnoj igranosti, alinije produkt spisa<strong>te</strong>ljičine ideje da se njime otvore vratazaborava. Dapače. Zato je u splitskoj predstavi ne prevelik,ali važan prostor ostavljenGrađanski salon nastanjenmeđuscenama. U njima se dotičeapsurd tjelesnošću (skaka-višom srednjom klasom, akademskimgrađanima više pla<strong>te</strong>žnemoći, počinje se doimanjena loptama, Annet<strong>te</strong>, Alain)ili tupom šutljivošću. Svjedociti kao ring. Gong za kraj i na -smo trenutaka koje u Životu X 3stavak nove runde se ne čuje,simbolizira “tamna tvar”. Da po -ali kao da je ugrađen u srčaninovimo: “Tamna tvar pro<strong>te</strong>žetlak svojih stanara. Zato sese daleko izvan vidljivog dijelanitko ne predaje, a iznemog -galaktike; to je tvar koju nijelost ras<strong>te</strong> do krajnosti.moguće vidjeti, moguće je spo -znati isključivo gravitacijski; smatra se da je galaktika po -put le denjaka – samo je desetina galaktičke tvari vidljiva,a 90% je tamna tvar.” Rekla bih – zbog potrebe da pokaženevidljivo vidljivim, Yasmina Reza i piše. Oni koji je hoće pro -čitati i sami se moraju uhvatiti u koštac s tim zahtjevom.Splitska predstava Boga masakra upravo je to i učinila.10 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009 11