10.07.2015 Views

kazali?te 37/38 - HC ITI

kazali?te 37/38 - HC ITI

kazali?te 37/38 - HC ITI

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

“Bog masakra” HNK-a Split (premijera 18. studenog2008.) u režiji Nenni Delmestre i igri Snježane SinovčićŠiškov, Trpimira Jurkića, Nives Ivanković i Elvis Bošnjaka,predstava je u kojoj se u fancy dizajniranom građanskomsalonu (bijeli zidni tapet s crnim cvjetovima nastavljen je uisti takav pod, u pozadini su prozirna klizna vrata, a uprvom planu na podu divovska čaša-vaza sa žutim tulipanima)ne sjedi na fo<strong>te</strong>ljama ili, ne daj bože, trosjedima idvosjedima. Ovaj salon je dio kuće i obi<strong>te</strong>lji koja se trudisvaki svoj trenutak osmisliti pa u tom smislu i nikakva za -valjenost ne dolazi u obzir. Dakle, kod Veronique i MichelaHoulliea sjedi se na pila<strong>te</strong>s loptama. Velike plave lop<strong>te</strong> nakojima domaćica kuće, majka i osjetljiva in<strong>te</strong>lektualkazabinuta za darfursku tragediju sjedi najsuverenije (bilokad ih upotrebljava za tjelovježbu, pisanje na računalu iliraspravu), kotrljat će se tijekom predstave i premještati skraja na kraj kako razgradnja odnosa među licima budenapredovala da bi na samom kraju, kad se i svi komadomponuđeni salonski odnosi razgrade, lica završila na podu,a lop<strong>te</strong> negdje u kutu, u pozadini. Ovakva scenografskamobilnost duhovito i ironično komentira salon i to baš izkuta iz kojeg ga vidi i o njemu piše i sama Reza. To je salonu kojem se sukobljavaju <strong>te</strong>orije, gdje se ogovara i špijuniragosta, tj. protivnika. (Veronique i Michele izlaze, a Alaintu stanku iskoristi da isproba odskočnost lop<strong>te</strong> do gro<strong>te</strong>sknihrazmjera. U tome ga iz drugoga plana, iza pomičnihprozirnih vrata, “uhvati” Veronique.) Motiv ogovaranjatako će s uvesti i prije nego što ga <strong>te</strong>kst ponudi jer se slijediRezina premisa prisutna u svim njezinim komadima otračanju kao znaku potpunoga građanskog licemjerja.Mudro scenografsko rješenje (audiovizualno oblikovanjepotpisuje Lina Vengoechea) prati reda<strong>te</strong>ljski postupak kojisvjedoči o isto takvom iščitavanju <strong>te</strong>ksture komada. Svešpiceve sukoba koji kvar<strong>te</strong>t dijele na dva plus dva (dviježene plus dva muškarca, dva oca plus dvije majke, jedanpar plus drugi par, jedan muškarac plus jedna žena dok ihoni drugi promatraju) reda<strong>te</strong>ljica Delmestre podcrtavageometriziranim mizanscenom. Prvi plan je plan svađe,dok preostala dvojka iz drugog plana to gleda. Ili – svađase događa po dijagonali dok ostali čekaju u svojim kutovima.Ovaj romboidini “ples” spontano se ple<strong>te</strong>, ali i istodobnokomentira njegovu narav – lica u apsurdnim podijeljenostimagube prirodna svojstva. Kad ih počnu nanovo do -bivati, kad se umorni dohva<strong>te</strong> alkohola i napokon otpus<strong>te</strong><strong>te</strong>orije o onome kako bi što trebalo, najviše će koristiti podili lop<strong>te</strong>, ali potpunim antifit stilom. Michele (Trpimir Jurkić)će na kraju komada leći na krevet od tri lop<strong>te</strong>. Veronique(Snježana Sinovčić Šiškov) će razvaljeno sjesti na pod, Ane -t<strong>te</strong> (Nives Ivanković) će biti mučno savijena na koljenima.No, naravno da je najveći posao u predstavi bio pronaćiključ igre. Put kojim Rezu treba očistiti od natruha sitnogrealizma, a opet postaviti lica i odnose iznutra ostavljajućivelik prostor za humor koji nastaje iz brojnih verbalnih ineverbalnih nesporazuma zasigurno je slojevit onoliko ko -liko je rezultat na kraju – jednostavan. U svakom slučajusplitska predstava Boga masakra put je pronašla tako dase Boga masakra može gledati po svim njegovim nivoima– od satiričke komedije do crnohumorne gro<strong>te</strong>ske. Kolikosu se glumci dobro na tom putu našli možda najviše govorenjihova tijela. Dvije žene – Veronique Houllie i Annet<strong>te</strong>Reille – prva u stamenoj, blago usporenoj dominaciji prostoromi <strong>te</strong>orijama (Snježana Sinovčić Šiškov) i druga u stisnutojpodrhtavajućoj inferiornosti (Nives Ivanković); dvamuškarca – Michel Houllie i Alain Reille – prvi u ležernojobrani običnosti i izbora srednjeg puta (Trpimir Jurkić) idrugi, uvijek za posao spreman, pragmatični, elegantniodvjetnik koji žustro maršira i bezobzirno galami u svojumobi<strong>te</strong>l-bubicu (Elvis Bošnjak). Iz ovih postavki cijeli glumačkikvar<strong>te</strong>t razmjenjuje energije i sluša se pa je događanjeraspada dovedeno do besramne ekscesnosti. Na -<strong>te</strong>zanja s bocom, skljokavanja na pod, povraćanje, prskanjeparfemom, vikanja, tuča, sprječavanje tuče... Sve štočetvorka napravi smiješno je i u isto vrijeme jadno jer sveima dvostruko dno. Iza dominantne, uporne Veronique kri -je se žena koja ima problem s pićem, iza stalno izvinjavajućeAnnet<strong>te</strong> žena suspregnuta do pucanja, izmučenaNives Ivanković, Elvis Bošnjakdobro prikrivenim nezadovoljstvom, iza povlađujućeg Mi -chela čovjek koji jedva čeka da se zavali u fo<strong>te</strong>lju i nema<strong>te</strong>oriju ni o čemu. Rusvaj se prekida na rez kad Veroniqueopet mora uskočiti u ulogu majke i razgovarati <strong>te</strong>lefonskisa svojom djevojčicom. Jedino što i ona i ostali mogu ponuditisvojoj djeci je spretno prikrivanje vlastitoga životnognasnalaženja i spretna umirujuća laž koja iz toga proizlazi.Bog masakra je sigurno jedna od najduhovitijih predstavakoju potpisuje Nenni Delmestre. Humor je, potpuno pravilno,tražila osluškujući skupa s glumcima Rezine in<strong>te</strong>ncije,a one su u svim njezinim komadima upućene u potragu zamomentima nesporazuma. Izvori nesporazuma su razni –od upotrebe riječi do odmjeravanja snage stavova, od lo -jalnosti supružniku do neugodne iskrenosti. Gdje je bilopotrebno fizičkom radnjom “dodati” na komici, Delmestreje učinila ne pretjerujući, ali i ne propuštajući lop<strong>te</strong> humorakoje je publika sa zadovoljstvom i zahvalnošću primala.Osvježavajuće je smijati se u <strong>kazali</strong>štu, posebice kad izvireiz pametne analitičnosti koju Reza ima. Utoliko ona i njezinikomadi jesu i nisu izdanci francuskog bulevara. Humoru njima otvara vrata gledanosti i planetarnoj igranosti, alinije produkt spisa<strong>te</strong>ljičine ideje da se njime otvore vratazaborava. Dapače. Zato je u splitskoj predstavi ne prevelik,ali važan prostor ostavljenGrađanski salon nastanjenmeđuscenama. U njima se dotičeapsurd tjelesnošću (skaka-višom srednjom klasom, akademskimgrađanima više pla<strong>te</strong>žnemoći, počinje se doimanjena loptama, Annet<strong>te</strong>, Alain)ili tupom šutljivošću. Svjedociti kao ring. Gong za kraj i na -smo trenutaka koje u Životu X 3stavak nove runde se ne čuje,simbolizira “tamna tvar”. Da po -ali kao da je ugrađen u srčaninovimo: “Tamna tvar pro<strong>te</strong>žetlak svojih stanara. Zato sese daleko izvan vidljivog dijelanitko ne predaje, a iznemog -galaktike; to je tvar koju nijelost ras<strong>te</strong> do krajnosti.moguće vidjeti, moguće je spo -znati isključivo gravitacijski; smatra se da je galaktika po -put le denjaka – samo je desetina galaktičke tvari vidljiva,a 90% je tamna tvar.” Rekla bih – zbog potrebe da pokaženevidljivo vidljivim, Yasmina Reza i piše. Oni koji je hoće pro -čitati i sami se moraju uhvatiti u koštac s tim zahtjevom.Splitska predstava Boga masakra upravo je to i učinila.10 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009 11

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!