ma, gluhi i oš<strong>te</strong>ćena sluha”, 24 prevodi<strong>te</strong>lj tijelo ponovosmješta u područje jezika, potvrđujući njegovu “klizavu”označivost. Izazivanje krajnjeg šoka kod gleda<strong>te</strong>lja je kontraproduktivno,rezultira nijemošću i, Brechtovim riječima,“gašenjem cigare<strong>te</strong>”, dok Orlan želi potaknuti raspravu.Stoga su izlaganje cijeloga procesa kroz predavanja i dis -kusije koje slijede važan dio Orlanina projekta harmoni -ziranja svijeta s njegovim mogućnostima, promišljanja ko -jem nikad ne smije doći kraj. Tehnologija postoji, ali je ličovjek spreman prihvatiti posljedice toga postojanja?Operacije koje se obično izvode pod punom anes<strong>te</strong>zijomumjetnica podnosi pri svijesti, uz pomoć lokalne anes<strong>te</strong> -zije, epiduralne blokade, uz objašnjenje: “Ja jednostavnoproizvodim slike. Moj rad <strong>te</strong>melji se na eliminaciji boli.Operacije na tijelu uvijek se percipiraju kao mučenje i patnja;još uvijek se nije prihvatila ideja da se mogu događati,a da ne uzrokuju ni najmanju patnju, jer je veliki doprinosnaše ere mogućnost eliminacije boli. Rečenica ‘u mukamadjecu ćeš rađati’ nevjerojatno je smiješna.” 25 Kakoprimjećuje Auslander, naspram bodiartista koji čestoističu iskustvo boli u prilog “nesmanjene prisutnosti tjelesnogma<strong>te</strong>rijala”, Orlan negira čak i bol koja zasigurnopostoji, poput boli tijekom oporavka. Skrivanje ranjivosti,hladnoća, smirenost, samokontrola i čvrstoća mogu setumačiti i kao oprez i zaštita od mogućeg diskreditiranjacijeloga projekta kao iracionalnog, 26 ali uklapaju se u slikutijela u procesu. Njezino tijelo “ne doživljava bol ni tijekomtransformacija jer njegova ma<strong>te</strong>rijalna prisutnost nijeapsolutna, njegova je ma<strong>te</strong>rijalnost neizvjesna, prila god -ljiva, podložna in<strong>te</strong>rvenciji”. 27 Orlanino izbjegavanje fizič -ke boli signal je odvraćanja pogleda od smrti. Ako je neiz -vjesnost promjene trajna, ako umjetnica ne želi da smrtpostoji, bol postaje fakultativni ukras jer i živo tijelo postajedekorativno. Bez opozicije život-smrt nije potrebna nibol, koja bi tu opoziciju sugerirala upozoravajući na opasnostpo život. Na tretiranje tijela kao neumirućeg ukazujei odnos prema organskim ostacima plastičnih operacija,poput o<strong>te</strong>čene krvi i masnoće uklonjene liposukcijom.Orlan je ostatke izlagala <strong>te</strong> prodavala na tržištu umjetnina,u svrhu prikupljanja sredstava za buduće zahva<strong>te</strong>, štobi se moglo objasniti kao kritika komercijalizacije umjetnostiodnosno objektifikacije umjetnika. Ali prodavanjeumjetničina tijela manje je skandalozno i kritičko iz perspektivevječnoga postojanja. Nestabilnome tijelu liše -nom smrti značajno je umanjena vrijednost jer budućnostobećava gomilanje njegovih odbačenih dijelova <strong>te</strong> onimogu imati samo arhivsku važnost, nimalo jedinstvenu,nimalo svetu. Marvin Carlson upozorit će na to riječimaispisanim na rukavu jednog od Orlaninih pomoćnika:“Tijelo je <strong>te</strong>k kostim.” 28Iako izvedbu razvija u smjeru permanentne odsutnosti ivječne predstave neživoga, Orlan ne uspijeva isključiti“prijetnju smrti” iz vidokruga. Tijelo ostaje životno ugro -ženo, podnosi bol, riskira paralizu kao posljedicu epiduralnihblokada. Tijelo stari, ono je smrtno i operacije nemogu trajati vječno. Publika raspravlja o implikacijamastalne promjene identi<strong>te</strong>ta, ali ipak je zaprepaš<strong>te</strong>na ra -dikalnošću performansa, s nelagodom prati umjetničinonamjerno poružnjenje, tragove boli i smrti. Pa ako i neizmiče proizvodnji realnoga iskustva na sceni, ova metamorfozaotvara novo poglavlje problematiziranja odnosaizmeđu iluzije i stvarnosti. Orlan, naime, od stvarnostibježi kroz stvarnost samu: proizvodi zastrašujuću realnostjer želi isprazniti njezin “strašni” sadržaj od smrti, igra ses boli jer pokušava razotkriti njezinu beznačajnost,privlači gleda<strong>te</strong>ljevu pažnju kako bi ukazala na važnostdistance, na činjenicu da je i “krvava” slika <strong>te</strong>k slika.S<strong>te</strong>larcova uvedbaSmrt jednako ometa Orlanin, kao i rad australskoga performeraS<strong>te</strong>larca. No, dok Orlan čezne <strong>te</strong>k za ukidanjemsmrti i pretvaranjem reprezentacije u jedinu <strong>kazali</strong>šnu sigurnost,S<strong>te</strong>larc vremenskoj ekspanziji tijela u besmrtnostpridružuje i širenje u prostoru, po<strong>te</strong>ncijalno do eliminacijebilo čega što nije dio novoga tijela, što vodi mnogim re -definicijama. “Čovjek” nestaje pred prikladnijim naziv -ljem: “Tijela su i zombiji i kiborzi. Nikad nismo imali vlastitium i često djelujemo potaknuti tuđom voljom izvana.Otkada smo se razvili kao hominidi s kretanjem na dvijenoge, dva su uda postala upravljači <strong>te</strong> smo konstruiraliar<strong>te</strong>fak<strong>te</strong>, instrumen<strong>te</strong> i strojeve. Drugim riječima, oduvijeksmo bili povezani s <strong>te</strong>hnologijom. Oduvijek smo bilipro<strong>te</strong>tska tijela. Bojimo se gubitka vlasti<strong>te</strong> volje, a postajemosve više automatizirani i eks<strong>te</strong>nzivni. Ali bojimo seonoga što smo oduvijek bili i što smo već postali – zombijii kiborzi.” 29Poput Orlan, i S<strong>te</strong>larc gotovo 40-godišnjim radom na vla -sti tom tijelu smjera prilagođavanju čovjeka njegovu civilizacijskomkon<strong>te</strong>kstu, polazeći od tvrdnje kako je ljudskotijelo zastarjelo: bez hrane, vode i u izvanzemaljskim uvjetimane može preživjeti i to ga uvelike ograničava u odnosuprema fleksibilnoj <strong>te</strong>hnologiji. Potaknut željom da“proširi in<strong>te</strong>ligentni život izvan Zemlje”, 30 koja se tumači ikao prevencija izumiranja vrs<strong>te</strong>, S<strong>te</strong>larc praktično promiš -lja redizajniranje tijela <strong>te</strong>, u <strong>te</strong>rminima Jona McKenzieja,stapa kulturalnu i <strong>te</strong>hnološku izvedbu. 31 Prema BrianuMassumiju, 32 redizajn evoluira u nekoliko faza: počinje iz -laganjem tijela-objekta u stanju krajnje napetosti i spremnosti,ali i blokade, nastavlja se “otvaranjem” tijela premaekstra/in<strong>te</strong>rpolacijama i konačno njegovim umre žava -njem u novi “organizam” čiji se razmjeri i ukupna građa<strong>te</strong>k naziru. U 70-ima i 80-ima S<strong>te</strong>larc izlaže svoje “gra-vitacijske krajolike” – nago tijelo obješeno na metalnimku kama koje su provučene kroz kožu. Od sredine 70-ihrastvara i razgibava strukturu tijela: pruža pogled uunutrašnjost snimkama utrobe, izvrće utrobu u okolinuamplifikacijom tjelesnih zvukova poput zvuka srca ili krvotoka,prijemljivu tjelesnu konstrukciju dopunjava <strong>te</strong>hno -loš kim dodacima poput Treće ruke – pro<strong>te</strong>tičkog me ha -ničkog uda koji uz pomoć elektroda pokreće mišićimaabdomena i nogu. Od sredine 90-ih tradicionalno shva -ćeno tijelo podvrgava fragmentaciji uklapajući ga u raz -liči<strong>te</strong> nadređene konstrukcije gdje opstoji kao ravnopravnielement uz organska, anorganska i virtualna tijela. Massumiće zaključiti kako, poput svih izuma, S<strong>te</strong>larcove su -gestije tjelesnih transformacija prethode svojoj namjeni.Sami se performansi, dakle, mogu shvatiti kao <strong>te</strong>stiranjedjelotvornosti novih <strong>te</strong>hnomodela okruženo i u<strong>te</strong>meljenona pretpostavkama. Kako tvrdi McKenzie, “iako se navodnosmišlja, oblikuje, gradi i ispituje sukladno strogim pra -Mimezis tradicionalno podrazumijeva nešto štobi se moglo oponašati, odijeljenost oponaša<strong>te</strong>ljaod onoga za koga se oponaša, kao uostalom i odprostora/pozornice koja bi ugostila to oponašanje.No S<strong>te</strong>larcova produžnost je po<strong>te</strong>ncijalnoneograničena pa novi organizam u sebe možeumrežiti svako drugo koje ga okružuje.Reprezentacija prestaje biti izazov jer ju je lakoriješiti apsorpcijom. Predstavljanje se uvlači usebe, razvija se prema vakuumu, stanju visokekoncentracije organizma i lišenosti praznine ukojem je moguće samo izvođenje sebe sebi.vilima i metodama pozitivističke znanosti, vrednovanje<strong>te</strong>hnoloških performanci često uključuje labavije, intuitiv -ne <strong>te</strong>hnike. (…) Vrednovanje performanci je umjetnost, ane znanost.” 33Ispitujući rascjep reprezentacije zadržat ću se naS<strong>te</strong>larcovim radovima iz 90-ih godina gdje umjetnik najaktivnije“koristi tijelo kako bi reagirao protiv njega”. 34 Ra -dove poput Fractal Flesh, Ping Body, Parasi<strong>te</strong> ili Exoske -leton često se tumači kao destabilizaciju osobnog identi<strong>te</strong>takoji S<strong>te</strong>larc uspješno raspršuje i fizički i psihološki,odbacujući oba ta kri<strong>te</strong>rija utvrđivanja neke osobe. Samkoncept zastarjeloga tijela i aktivna dopunjavanja pro<strong>te</strong> -zama poput treće mehaničke ruke razapinju tjelesnegranice i granice života, osvješćuju mogućnosti fizičkograz voja različitim umetcima. Skromne zamjene nestalih,propalih ili disfunkcionalnih organa umjetnima, a kojepoduzima suvremena medicina, prerastaju u pripajanjedo sada nepostojećih elemenata organizma, pro<strong>te</strong>zavelikog raspona podrijetla i kvali<strong>te</strong><strong>te</strong>. Primjerice, u poznatojizvedbi Fractal Flesh (1995.) S<strong>te</strong>larcovo ljudsko tijelopostavljeno je u Luksemburg <strong>te</strong> spojeno elektrodama sasustavom računala povezanih modemima. S <strong>te</strong>rminala uParizu, Helsinkiju i Ams<strong>te</strong>rdamu pojedinci su mogli upravljatipokretima S<strong>te</strong>larcova tijela, a omogućena im je imeđusobna vizualna komunikacija pu<strong>te</strong>m ekrana. U pro<strong>te</strong>tikunove generacije u ovom slučaju mogli bismo ubrojitimehaničke dijelove, veći broj udaljenih pojedinaca,106 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009107
informatičke programe i virtualni / stvarni prostor koji ihsve povezuje. Ali čovjekovo tijelo unutar novoga sustavanije priori<strong>te</strong>tno, hijerarhijski privilegirano na bilo kakavnačin niti prostorno mora tvoriti njegovu jezgru, štovišeono je i samo fizički podvojeno. Koncept fizičke podvojenostiS<strong>te</strong>larc <strong>te</strong>melji na različitom podrijetlu tjelesnihpokreta koji mogu biti voljni, nenamjerni, kontrolirani iprogramirani, odnosno inducirani iz više različitih izvora.Tjelesni raskol, dakle, vezan je uz onaj psihološki jer novotijelo uključuje više različitih svijesti, od kojih neke po<strong>te</strong>ncijalnomogu biti artificijelne. Status čovjeka u opisanojsimbiozi Massumi prikladno opisuje kao RAO (randomaccessopening): 35 “Može se vezati na bilo koji način sasamim sobom, svojim objektima i drugim tijelima. Možese otvoriti, razdvojiti i prespojiti u bilo kojem trenutku,prema unutra ili van.” 36Ovakva fragmentacija i reorganizacija tijela i svijesti vodiprema redefiniranju humanoga odnosno posthumanojfazi u kojoj se i pitanje reprezentacije mora preformulirati.Novo tijelo jednako radikalno mijenja pojam realnogaiskustva i <strong>kazali</strong>šnoga “kao da“, o čemu se zabrinuto pitaAmelia Jones: “Što bi bila moja bol (tjelesna, emocionalna,mentalna i in<strong>te</strong>lektualna odjednom) kad ne bi bilavezana uz moje tijelo? Što bi bila moja želja? U čemu bibila svrha svijesti da nema smrti, da nema krajnjeg olak -šavanja iluzije slobodne volje?” <strong>37</strong> Realnost doista postaje<strong>te</strong>ško odrediva jer više nije vezana isključivo uz jedno tijelo/ svijest. Nova je realnost zbroj umreženih realnostipojedinih tijela / svijesti nad kojima nema superiornog en -ti<strong>te</strong>ta s mogućnošću uvida u sve senzacije, misli ili pokre -<strong>te</strong>, s mogućnošću postavljanja parametara za pojedinoiskustvo. Tijelo kao “objektivni volumen” postaje tijelo kao“produžnost” <strong>38</strong> (ne samo u prostoru) kojemu je <strong>te</strong>ško ipretpostaviti izvedbu, nekmoli odrediti njezin stupanj iluzornosti.Ništa manje esencijalno ugroženo nije ni oponašanjestvarnosti. Mimezis tradicionalno podrazumijevanešto što bi se moglo oponašati, odijeljenost oponaša<strong>te</strong>ljaod onoga za koga se oponaša, kao uostalom i od prostora/ pozornice koja bi ugostila to oponašanje. No produžnostje po<strong>te</strong>ncijalno neograničena pa novi organizamu sebe može umrežiti svako drugo koje ga okružuje.Reprezentacija prestaje biti izazov jer ju je lako riješitiapsorpcijom. Predstavljanje se uvlači u sebe, razvija seprema vakuumu, stanju visoke koncentracije organizma ilišenosti praznine u kojem je moguće samo izvođenjesebe sebi. I tu hiper<strong>te</strong>kstualnu slojevitost buduće izvedbeS<strong>te</strong>larc lucidno anticipira: u performansima “šupljegatijela” poput Hollow Body / Host Space: StomachSculpture (1993.) kamera luta umjetnikovim tjelesnimin<strong>te</strong>rijerom <strong>te</strong> prije uvodi nego što izvodi.Orlanin i S<strong>te</strong>larcov umjetnički projekt jednako bi se moglipodcrtati duhovitom S<strong>te</strong>larcovom tvrdnjom kako jenapravio karijeru od vlastitoga neuspjeha. 39 Na traguArtauda, dvoje umjetnika utjelovit će izvedbene zahtjevekoji se još nisu ostvarili, ipak sustavnost i daljina mi sao -nog zamaha ovih pokušaja nisu ugroženi nedoraslim <strong>te</strong>h -no loškim opcijama. Liminalna ravno<strong>te</strong>ža između tijela ko -je imaju i onoga koje grade umnaža se u zrcalima različitihdisciplina otkrivajući svakoj njezinu nespremnost.Kako sam ovdje pokušala naznačiti, izvedbene studijekroz posthumano suočava s pojmom postreprezentativnoga,ogledavajući se u potrazi za sustavom koji bi gamogao zahvatiti.LITERATURAAuslander, Philip (1997.), From Acting to Performance,Routledge: London.Carlson, Marvin (2003.), Performance A Critical Intro duc -tion, London and New York: Routledge.Fin<strong>te</strong>r, Helga, “Antonin Artaud and the ImpossibleTheatre: the Legacy of the Theatre of Cruelty” u Scheer,Edward, ur. (2004.), Antonin Artaud, A Critical Reader,Routledge: London.Godfrey, Tony (1998.), Conceptual Art, London: Phaidon.Harding, James M., ur. (2000.), Contours of the TheatricalAvant-Garde: Performance and Textuality, University ofMichigan Press: USA.Heathfield, Adrian, ur. (2004.), Live Art and Performance,Ta<strong>te</strong> Publishing: London.Hill, Leslie “Sufraget<strong>te</strong>s Inven<strong>te</strong>d Performance Art” uGood man, Lizbeth i de Gay, Jane, ur. (2000.), The Rout -ledge Reader in Politics and Performance, Routledge:Abingdon.Lehmann, Hans-Thies (2004.), Postdramsko <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong>,Zagreb-Beograd: CDU i TkH.McKenzie, Jon (2006.), Izvedi ili snosi posljedice, Zagreb:CDU.Merleau-Ponty, Maurice (1978.), Fenomenologija percepcije,Logos: Sarajevo.Miglietti Alfano, Francesca (2003.), Extreme Bodies,Skira: Milano.Phelan, Peggy i Lane, Jill, ur. (1998.), The Ends of Per -formance, NYU Press: New York i London.Reynolds, Nancy i McCormick, Malcolm (2003.), No FixedPoints, Yale University Press: New Haven i London.Smith, Marquard, ur. (2005.), S<strong>te</strong>larc The Monograph,MIT Press: Cambridge.Vergine, Lea (2000.), Body Art and Performance, Skira:Milano.1234567Usp. npr. Lehmann, Hans-Thies (2004.), Postdramsko <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong>,Zagreb-Beograd: CDU i TkH, str. 176-191;Lepecki, André, “Concept and Presence: The Con<strong>te</strong>mporaryEuropean Dance Scene” u Car<strong>te</strong>r, Alexandra, ur. (2004.),Rethinking Dance History; London: Routledge, str. 171-181.Usp. Feral, Joset<strong>te</strong> (1992.), “What Is Left of PerformanceArt? Autopsy of a Function, Birth of a Genre“, Discourse,god. 14, br. 2, str. 142-161.Usp. Godfrey, Tony (1998.) Conceptual Art, London: Phaidon,str. 7. Godfrey predlaže četiri općeni<strong>te</strong> ka<strong>te</strong>gorije kojimabi se mogla obuhvatiti konceptualna umjetnost, a kojepodrazumijevaju četiri različita tipa umjetničkog čina: readymade,in<strong>te</strong>rvencija, dokumentacija, riječi.Hill, Leslie, “Suffraget<strong>te</strong>s Inven<strong>te</strong>d Performance Art” u Goodman,Lizbeth i de Gay, Jane, ur. (2000.), The Routledge Readerin Politics and Performance, New York: Routledge, str150. Ako drugačije nije naznačeno, prijevod je moj.Gina Pane u spomenutom performansu vrh svoga jezikaranjava žiletom.Lehmann, 2004. str. 180-185.Reynolds, Nancy i McCormick, Malcolm (2003.), No Fixed89101112131415161718192021222324252627282930313233343536<strong>37</strong><strong>38</strong>39Points: Dance in the 20th Century, New Heaven andLondon: Yale University Press, str. 397.Heathfield, Adrian, ur. (2004.), Live Art and Performance,Ta<strong>te</strong> Publishing: London, str. 132-143.Vergine, Lea (2000.), Body Art and Performance, SkiraEditore S.p.A.: Milano, str. 8.Fin<strong>te</strong>r, Helga, “Antonin Artaud and the Impossible Theatre:the Legacy of the Theatre of Cruelty” u Scheer, Edward, ur.(2004.), Antonin Artaud, A Critical Reader, Routledge:London, str. 51.Usp. Fin<strong>te</strong>r 2004.Usp. ibid., str. 51.Auslander, Philip (1997.), From Acting to Performance,Routledge: London, str. 126-140.Phelan, Peggy i Lane, Jill, ur. (1998.), The Ends of Performance,NYU Press: New York i London, str. 318.Usp. ibid., str. 319.Usp. npr. Stiles, Kristine, “Never Enough Is Something Else:Feminist Performance Art, Avant-Gardes, and Probity” uHarding, James M., ur. (2003.), Contours of the TheatricalAvant-Garde, USA: University of Michigan Press, str. 239-289.Usp. razliku carnal art (umjetnost mesa) i body art (umjetnosttijela) u Phelan i Lane, 1998., str. 319.Usp. Phelan i Lane, 1998., str. 319.Usp. Auslander, Philip (1997.), From Acting to Performance,Routledge: London, str. 135Usp. ibid., str. 136.Usp. Merleau-Ponty, Maurice (1978.), Fenomenologija percepcije,Logos: Sarajevo, str. 107.Usp. www.orlan.netUsp. Phelan i Lane, 1998., str. 315.Ibid.Usp. Miglietti Alfano, Francesca (2003.), Extreme Bodies,Skira: Milano, str. 175.Usp. Phelan i Lane, 1998., str. 307.Usp. Auslander, 1997., str. 132.Usp. Carlson, Marvin (2003.), Performance A Critical Intro -duc tion, London and New York: Routledge, str. 171.Usp. http://www.s<strong>te</strong>larc.va.com.au/arcx.htmlUsp. Smith, Marquard, ur. (2005.), S<strong>te</strong>larc The Monograph,MIT Press: Cambridge, str. 125.Usp. McKenzie, Jon (2006.), Izvedi ili snosi posljedice,Zagreb: CDU.Usp. Smith, 2005., str. 125-188.Usp. McKenzie, 2006., str. 152.Usp. Smith, 2005., str. 66.Usp. ibid., str. 177.Ibid.Ibid.Ibid.Usp. ibid., str. 216.108 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009109
- Page 1 and 2:
KAZALIŠTE37 I38 2009.ISSN 1332-353
- Page 3 and 4: PremijereLada Martinac KraljŠest k
- Page 5 and 6: Snježana Sinovčić Šiškov, Elvi
- Page 7 and 8: PremijereMario KovačDobrodošao no
- Page 9 and 10: Za stvaranje i izvođenje ovako ras
- Page 11 and 12: Trešnjinu scenu odvažio postaviti
- Page 13 and 14: Andrea Mladinić, Mijo JurišićNo,
- Page 15 and 16: PremijereMatko BotićKuća NIJE dom
- Page 17 and 18: PortretSAŠA ANOČIĆU potraziza ne
- Page 19 and 20: Jednostavno čini upravo ono što i
- Page 21 and 22: voljeti predstavu da bi je mogli do
- Page 23 and 24: tinjstva, u ono nevino osjećanje s
- Page 25 and 26: formate. Nitsch stojeći pred platn
- Page 27 and 28: ja i ne bi se mogla duže održati
- Page 29 and 30: Tajana Jovanović, Mislav Čavajda,
- Page 31 and 32: PovodomMani GotovacZABRANAMiroslav
- Page 33 and 34: smrti. Osobno su mi smiješna slavl
- Page 35 and 36: S povodomMatko SršenKnjiga-labirin
- Page 37 and 38: knjigu-labirint na nekim razinama r
- Page 39 and 40: Tužbu Ljubmira. A on je taj prolog
- Page 41 and 42: S povodomBojan MunjinPostmoderna om
- Page 43 and 44: TematUREDNIČKA BILJEŠKAIzvođenje
- Page 45 and 46: ezultiralo velikim brojem prikaza z
- Page 47 and 48: nost, a time i na ritualizirane obl
- Page 49 and 50: TematMario ŽupanovićBody art kao
- Page 51 and 52: Acconcija iz 1972. godine, sazdan n
- Page 53: problematiziranje reprezentacije u
- Page 57 and 58: Autorefleksivni medijDio knjige pos
- Page 59 and 60: TematIzvoditi on-line/Performing th
- Page 61 and 62: My home is where my hardware is. My
- Page 63 and 64: • No more than 5 actors• 65 min
- Page 65 and 66: One of the ladies announces the las
- Page 67 and 68: menute fizikalne zakonitosti već t
- Page 69 and 70: slika 11slika 12; Anderson, Wes; Da
- Page 71 and 72: sustava. Naime, prije odlaska u Par
- Page 73 and 74: lu samog umjetnika. Akcija je konce
- Page 75 and 76: Dević, Ana. “Kritizirati, naplat
- Page 77 and 78: dramske umjetnosti u Zagrebu do akt
- Page 79 and 80: azvijanja kritike u pravcu potvrđi
- Page 81 and 82: Podsjetila bih da je grad Masaya, k
- Page 83 and 84: Neposlušni životinjski izvođači
- Page 85 and 86: Životinjska gluma tad se postizala
- Page 87 and 88: skom kazalištu, maštanje o kontak
- Page 89 and 90: TeorijaRazgovor s redateljem Bo -ru
- Page 91 and 92: crnoj podlozi scene. Naime, s crnim
- Page 93 and 94: ljudske perspektive, odnosno ono š
- Page 95 and 96: Teorija188 I KAZALIŠTE 37I38_2009V
- Page 97 and 98: križenim trosložnim akronimom dr
- Page 99 and 100: ili Dragana Nikolića za cilj su pr
- Page 101 and 102: Međunarodna scenaIvana SlunjskiU z
- Page 103 and 104: postupaka na scenu, neizbježno nav
- Page 105 and 106:
Iz povijestiSnježana BanovićDruga
- Page 107 and 108:
Na platnom popisu za listopad 1939.
- Page 109 and 110:
taju već mjesec dana unaprijed, pa
- Page 111 and 112:
članova Fonda i od sredstava koja
- Page 113 and 114:
40414243444546474849505152535455565
- Page 115 and 116:
Sklon sam vjerovati da je morao pos
- Page 117 and 118:
Nove knjigeKatja Radoš-PerkovićGo
- Page 119 and 120:
Nove knjigeMira MuhoberacKnjiga Mil
- Page 121 and 122:
KOSTI U KAMENUSlobodan ŠnajderRođ
- Page 123 and 124:
I.1 . Mme TussaudDonose maketu gilj
- Page 125 and 126:
UZNIK: Samo to ne! Ja ovdje trunem
- Page 127 and 128:
BORAC: Ajme, mila majko, kako sam g
- Page 129 and 130:
nalazi crvenu zastavu - razvije je.
- Page 131 and 132:
STALJIN: Tvoj Tito slab je pilac! A
- Page 133 and 134:
TITO: To je bila njena želja: da j
- Page 135 and 136:
Džipovi zakoče u škripi: dojuri
- Page 137 and 138:
vana. Probio se, kaže. Moraš za n
- Page 139 and 140:
Tišina.Ulazi Mirjana. Sjeda za sto
- Page 141 and 142:
meni nisi nikad kupila dar. Napravi
- Page 143 and 144:
LUCIO: S puno njih?MIRJANA: Bilo bi
- Page 145 and 146:
JAKOV: Da, vidiš, zaboravio sam.Ja
- Page 147:
IMPRESSUMKAZALIŠTEČasopis za kaza