kazali?te 37/38 - HC ITI

Snježana Sinovčić Šiškov, Elvis Bošnjak, Nives Ivanković, Trpimir Jurkićnja forme, Reza i tu ostaje vjerna mrvljenju svakodnevice ci jedne dječje svađe i tuče. Naravno da nije riječ o tomekoja svojom kaotičnošću odguruje od ozbiljnije, smislenijeravni življenja.teorija o istome. Zato se troši mnogo riječi. I svaka novada se predmet sukoba želi posjedovati. Želi se dokazatiOvaj svoj stil, da joj realizam svakodnevice daje temeljni riječ traži nove riječi. Govorenje umara, dokazivanjematerijal za život komada, Reza će “zavrtjeti” u novi dramskikvalitet u Artu i Bogu masakra. Formula se doima jed-zidove apsurda. Građanski salon nastanjen višom sre-iscrpljuje, opsesivno inzistiranje na debatiranju udara unostavnom i poznata nam je iz francuskog vodvilja. dnjom klasom, dakle – akademskim građanima više platežnemoći, počinje se doimati kao ring. Gong za kraj iDramska se lica oko predmeta sukoba bore do iznemoglosti.U Artu sukob je tri prijatelja oko slike suvremenog nastavak nove runde se ne čuje, ali kao da je ugrađen uumjetnika, a u Bogu masakra o odgojnoj i etičkoj postav-srčani tlak svojih stanara. Zato se nitko ne predaje, a iznemoglostraste do krajnosti. Krajnosti (opet u svomestilu) Reza ne stavlja točku, ali upravo tim postupkomkaže konačno. Spirala sukoba potpuno jebesmislena kao i svijet u kojem je sukob potrebanda bi se otvorili trenuci iskrenosti. U Artu i Bogumasakra Reza daje suprotan predznak onoj repliciiz Razgovora poslije pogreba: “Mi smo svi civiliziraniljudi koji pate prema pravilima, zadržavaju dah inema nikakve tragedije.” Ove “civilizirane ljude”Reza pokazuje sada kako se sudaraju sa svojom“civiliziranošću” i postaju onakvi kakvima se ne priliči bitiu jednom današnjem građanskom salonu u kojem su sveteorije poslagane kao u staroj ljekarni bočice za pripravkelijekova.Dva bračna para koja su se u Masakru našla radi traženja rješenjaza svađu i tučnjavu svoje djece doista hoće biti civilizirani.Spisateljica im daje i određene društveno-poslovne statusekoji bi to trebali jamčiti. U zbroju četvorka predstavlja tipkoji je potpuni predstavnik današnjega zapadnoeuropskogavišega građanskog sloja. Rezin Franken -Boga masakrastein, dakle, pripada višoj srednjoj klasi imo žemo gledatikonformist je trgovačkog tipa (Michael jepo svim njegovimuspješan trgovac vodokotlićima), odijevarazinama odse ležerno, ali u statusne marke, brinući osatiričke komedijedo crnohu-civilizaciji žarom ljevičarskog aktivista(gospođa Veronique, pisac teme o tragedijiafričkog kontineta), istodobno predanmorne groteske.ideji profita (odvjetnik Alain), a frustriran zbog pobrkanihuloga u obitelji i muško-ženskim odnosima (Anette, savjetnicaza kulturnu baštinu i majka). Svaki od lica opremljen je zabojno polje na kojem se brane teorije ili pozicije i od toga neodustaje po ugledu na Feydeauove bračne parove. Istimžarom kao prije sto godina istjeruje se mak na konac.Nositelje sukoba spisateljica konstantno preslaguje. Najprijepar protiv para, pa onda par žena protiv para muškaraca,onda muž staje zajapureno nausprot svojoj bračnoj družicidok drugi par to gleda, da bi malo potom isti ratni odnos zauzeodrugi par. Sve to lebdi na krilima duhovitih dijaloga koji sekovitlaju oko prizemnih i principjelnih razloga, banalnih i emotivnih,intimnih i društvenih. Sudaranje visokog i niskog stalnije izvor smijeha koji kad presahne ostavlja – stanku, omiljenuRezinu “repliku tišine”. U njoj zaustavljenost riječi otvaraponor, doduše strogo kontrolirani ponor, ali ipak – ponor. Unjemu se ogleda prikriveno nezadovoljstvo, životno nerazumijevanje,vješto sakrivena ovisnost. Čvrsti zidovi odnosa premadrugima i sebi samo su oni na kojima se zabijaju slike ili lijepezidni tapeti. Sve drugo je želatinozna smjesa čiji formuodređuje kalup. Bez kalupa sve se raspada.8 I KAZALIŠTE 37I38_2009 9