kazali?te 37/38 - HC ITI

TematMario ŽupanovićBody art kao suvremenipharmakon / pharmakos96 I KAZALIŠTE 37I38_2009Zbog nemogućnosti pisanjaispravne povijesti body art performansai postavljanja isključivih,jednoobraznih teorija ili sustavadekodiranja onih procesa koje na -zivamo izvedbenim, pokušat ću uovom radu neizbježnom selektivnošćui unaprijed nezahvalnom pozicijomsintetizatora istražiti i postuliratiodnose u sustavu izvođač↔gle da -telj↔teorija. Pritom ću se ponajvišebaviti onim vidom body arta koji seoznačava ekspresivnim, ritualnim ibihevioralnim, s naglaskom na procesimai izvedbama koje uključujujednog izvođača. 1 Pojmovi izoliranog,usamljenog tijela i simultanost modela subjekt / objekt važne su premi -se koje djelomično određuju koordinatesamog rada. Središnju teorijskuparadigmu mog sustava predstavljaskup termina pharmakon – pharma -keus – pharma kos, preuzet i adaptiranpo modelu Jacquesa Derride iznjegovog čitanja Platonove farmacijeu djelu Di se minacija.Body art se najčešće promatrao upost modernističkom ključu koji od -go vara formuli proces / iz ved ba / događaj kao perzi -stentni izvedbeni proizvod naslijeđen iz kasnog mo -dernizma, vitalan i ključan oblik živog izvođenja kojije, omeđen u hasanovs kom kontekstu kao društveni,umjetnički fenomen okrenut otvorenoj ideologijifrakture, iskazivao suvremenu antitetičku stvar -nost 2 i među prvima uistinu doveo u pitanje eks klu -zivnost umjetnosti visokog modernizma Cle mentaGreenberga ili Mic haela Frieda. 3 Ujedinjujući u sebiniz kodova društvenog, političkog, ritualnog, rodnogi identitetskog promišljanja, body art se po kazao po -godnim za najrazličitije interpretacije i kao plodnotlo za manipulaciju tijelom u svrhu obrane ili izgrad -nje određene teorije ili sociološkog opredjeljenja. 4U članku Interpreting Feminist Bodies: The Unfra -mea bility of Desire, Amelia Jones, kroz radove LyndeBengalis, Hannah Wilke, Carolee Schneemann, An -nie Sprinkle i Adrian Piper, otkriva zanimljivu premisu:feminističko tijelo kao subjekt / objekt izvedbene izvodi nužno feminističku poruku. Radovi poputInterior Scroll Schneemann (izvođačica polako izvlačirolu papira iz vlastite vagine i čita njezin sadržaj)ili Now Bengalisove (izvođačica manipulacijom pu -tem videa izvodi homoerotizam) izokreću realitet od -nosa subjekt / objekt u kontekstu lacanovskogaozna čiteljskog lanca subjekt / objekt / žud nja, reducirajućiga na simultanost tih istih u vidu tijela izvođača.5 Važno je pri problematizaciji odnosa subjektCjelovitost i zdravlje umjetnosti / društva dolazina kušnju ako u njemu djeluje rizičan pharmakonkoji nije motiviran k učvršćivanju sustava, negodjeluje anarhistički slobodno, bez motivacijskogpredznaka. Sam body art, u sustavu zaštićenogazapadnjačkog tijela umjetnosti, nagriza i osujećuje(dovodi u pitanje) zdravlje njegovih sudionika./ objekt tj. izvođač / publika (u kontekstu izvedbe) istaknutida je body art radikalna strategija iz vođenja koja upraksi manipulira ulogama i u stanju je u potpunosti zamijenitimjesta i poziciju subjekta i objekta.Eksplicitnu argumentaciju tog zaključka nalazimo u raduPost Post Post Modernist Annie Sprinkle, u kojem izvođačicapoziva gledatelje da zavire u unutrašnjost njezinih ge -nitalija. Gledatelj se time iz promatrača pretvara u promatranog(od izvođačice) i njegova se uloga mijenja (po -staje kao i izvođač dvojni subjekt / objekt element izvedbe).Moduliranje ovakovog sustava često je u srži izvedbiMarine Abramović (primjerice Imponderabilia i Rhythm0) 6 i Vita Acconcija (Seedbed, Street Works), ali se nemože ustoličiti kao paradigma primjenjiva na sve body artizvedbe. No rad Amelije Jones upućuje na to da body artne smijemo promatrati kroz ideologiju samoprisutnosti isamodostatnosti (citirajući pritom Derridinu kritiku pojmaselfpresence) upravo stoga što su uokviravanje (framing)i pozicija promatrača upitni i reverzibilni. 7 Ono što je naovom stupnju značajno podcrtati jest promjenjivost, ne -odredivost i manipulativnost izvedbenih faktora, što nasdovodi u blisku vezu sa srži odnosa pharmakon – pharmakeus– pharmakos, koji ću iznijeti nešto kasnije.Prije toga uputno je otvoriti još dva poglavlja u kontekstubody art izvedbe: liminalnost same izvedbe i transformativnostnjezinih sudionika u društvenom kontekstu te radikalnostbody arta prema sustavu proizvodne umjetnosti.Elementi liminalnosti prisutni su u većini radova bodyarta, makar ne i nužno eksplicitno prepoznatljivi u vizuriizvedbe. Ono što je formulativno jesu izvedbene odrednice:izvođač najčešće s heterogenim auditorijem oblikujeproces izvođenja koji često tretira publiku kao sudionika idjelatnog aktera same izvedbe. Tijelo izvođača je nezaštićenoi često namjerno upućeno / podvrgnuto sakaćenju,ozlje đivanju i dovođenju do maksimalnog rizika trajne de -formacije ili potencijalne smrti. Gledatelj se u unaprijedpri premljenim uvjetima upućuje da sudjeluje u neizvjes -nom i začudnom (stranom) događaju koji ga dovodi domo gućeg preispitivanja vlastitih bioloških, psiholoških idruštvenih datosti.Stoga je iskustvo koje je gledatelj prošao upravo liminalnoiskustvo. Prema riječima Erike Fischer-Lichte, gledatelj je(ali i izvođač) barem nakratko transformiran između različitih,čak i oprečnih okvira, pravila, normi i uzoraka ponašanja,između umjetničkih i etičkih zahtjeva. 8 Fischer-Lichte povezuje liminalnost body arta s teorija ma liminalnostii društvene drame Victora Turnera, na glašavajućida ritualizacija suvremenih izvedbi ne odudara nužno odtradicionalnih izvedbi predindustrijskog doba – timeodbacuje liminoidne oznake umjetnosti performansa jerpostindustrijske datosti nisu nužno implicirane u ideologijiizvedbe (čak i u slučaju tehnoloških performansa Stel -arca tehnologija nije preduvjet, nego oruđe iz vedbe). Nebih na ovome mjestu raspravljao koliko je uputno primjenjivatimodel društvene drame na izvedbene značajkebody arta, ali je potrebno podcrtati liminalnost, transformativnosti iskustvenost kao važne čimbenike body arta ikao atribucijske elemente u lancu pharmakon – pharmakeus– pharmakos.U sustavu proizvodne umjetnosti body art se često manifestirakao negacijski, antiekonomični čin, doslovce kaojalovo djelovanje. Terminom proizvodne umjetnosti označitću ovom prigodom sav umjetnički, kulturni i industrijskipogon koji je sazdan na principima sigurne i zaštićeneinfrastrukture (trajno i neoštećeno tijelo, stroj, ili trajnozaštićeni i osigurani konzument / gledatelj), ciljane i nerizičneproduktivnosti (povijesno ispravno mjesto određenogartefakta u sustavu kulture i umjetnosti) te nesmetanei unaprijed zajamčene reproduktivnosti. Priznajmo od -mah da postoji niz tehnoloških izvedbi poput StelarcovihThe Third Hand ili Elapsed Horizon, koji upravo naglašavajuprincipe proizvodne umjetnosti (ne treba zaboravitida je tijelo alat koji treba održavati i sačuvati za naredneizvedbe), ali rudimentarna body art izvedba podrazumijevaupravo antitetičke karakteristike: tijelo se kao temeljnainfrastruktura oštećuje, kvari, narušavaju mu se ili mijenjajuperformanse, odlike i svrha (Escalade sanglanteGi ne Pane ili Aktion Arnulfa Rainera), konzument / gleda-97