kazali?te 37/38 - HC ITI

121314151617181920“Iako disciplinska matrica izvedbenih studija obuhvaćamnoga područja proučavanja, paradigma se najčešće izvodiiz kanala između kazališta i antropologije.” Usp. McKenzie,Izvedi ili snosi posljedice, Centar za dramsku umjetnost,Zagreb, 2006., str. 62. O Turnerovoj i Schechnerovoj uloziusp. Peggy Phelan, “Introduction” u: The Ends of Perfor man -ce, ur. Peggy Phelan i Jill Lane, New York University Press,New York-London, 1998. i Schechner, Richard, What isPerformance Studies? u: Performance Studies: An introduction,Routledge, London i New York, 2006. Odsjek za dramunjujorškog sveučilišta (Tisch School of Arts) preimenovan jenakon niza priprema 1980. godine u Department of Per -formance Studies − prvi Odsjek za studije izvedbe na nekomsveučilištu, na čelu s folkoristicom Barbarom Kirshenblatt-Gimblett. U pozadini njenog formiranja važnu je ulogu odigralai tadašnja njujorška eksperimentalna umjetnička i performerskascena naslanjanjem na strategije povijesne avangarde(Schechner, Michael Kirby, Brooks McNara i dr.). Usp.Barbara Kirshenblatt-Gimblett, “Perfor mance Studies”, u:Henry Bial, Performance Studies Rea der, Routledge, NewYork, 2004. Međutim, iz današnje perspektive, nastajanjediscipline ima više različitih verzija.Usp. Points of Contact Between Anthropological and Thea -trical Thought u: Schechner, Between Theater & Anthropo -logy, str. 3-35.Usp. Schechner, 1985., str. 36.Mckenzie, 2006. str. 64-65. i dalje.Turnerov se termin može dovesti u svezu s terminomMiltona Singera, donekle sličnim pojmom kulturalne izvedbe(cultural performance). Obojica podrazumijevaju da sepomoću shvaćanja određenog oblika dramskog odnosno uSingerovu smislu kazališnog obrasca mogu tumačiti i shvatitirazličiti oblici i vrste društvenih i kulturalnih manifestacija.Singerov je model nastao na temelju izvedbene situacijekazališta, dok se Turnerov temelji na tradicionalnoj strukturidramskog teksta “aristotelovskog” tipa. Usp. Carlson,2003., str. 19-20.Riječ je o Turnerovu terenskom istraživanju u svrhu disertacijekoja je objavljena pod nazivom Schism and Continuity inan African Society 1957., gdje prvi put uvodi pojam društvenedrame koji će kasnije istraživati, razvijati i nadograđivati.Turner, 1989., str. 11.Turner, 1989., str. 16.Citirano prema Schechner, 2006 a, str. 187. Moj prijevod.21222324252627282930313233Moj prijevod. Citirano prema Schechner, 2006 a, str. 187.Usp. Turner, 1989.Usp. Schechner, 2006 a, str. 189.Usp. Schechner, 1985. “Ramlila of Ramnagar”, str. 151-213.Usp. Schechner, 2006 a, str. 189.Distinkcija između emičkih i etičkih perspektiva antropološkihproučavanja izvodi se s obzirom na to da analize s etičkogstajališta podrazumijevaju uvođenje kriterija ili instrumenataopisa koji su promatranom sustavu strani, izvanjski,dok emički opisi omogućavaju unutrašnji uvid kriterija odabranogsustava te otkrivaju stajalište poznavatelja sustavakoji se u njemu snalazi.Turner, 1989. str. 150.Turner primjerice piše: “Kazališna je drama, kad je više odzabave − iako je zabava jedan od njezinih najvitalnijih ciljeva– metakomentar, eksplicitan ili implicitan, glavnih društvenihdrama svog društvenog konteksta (ratova, revolucija,skandala...). I ne samo to; njezina poruka i retorika povratnodjeluju na latentnu procesualnu strukturu društvenedrame, djelomično joj dajući gotovu ritualizaciju. Život postajezrcalo umjetnosti i oni koji danas žive izvode (predstavljaju)svoje živote jer su protagonisti društvene drame, drameživljenja, koji su se preko umjetničke drame opskrbili sjajnimmislima, slikovitošću, tropima i ideološkim perspektivama.Nijedan od zajedničkih odraza − zrcala, život po umjetnosti,umjetnost po životu, nije “točan”, jer nijedan od njihnije cjelovito zrcalo, već matrično. Kod svake promjenedogađa se nešto novo, a nešto od starog je izgubljeno iliodbačeno. Ljudska bića uče kroz iskustvo, iako prečestopotiskuju bolna iskustva i možda je najdublje iskustvo krozdramu, ne samo kroz društvenu ili kazališnu dramu (ili njezineekvivalente) nego kroz kružne i promjenjive procese njihovihzajedničkih i neophodnih modifikacija.” Citiranoprema Schechner, 2006 a, str. 216.Usp. Schechner, 2006 a i 2006 b.O tomu detaljnije u Schechnerovu eseju Towards a Poeticsof Performance, u: Schechner 2006 a.Turner, 1989., str. 229.Usp. o tomu Turner, 1989., str. 225. i dalje, te Carlson,1997. i 2003., str. 22-23.Navedeni esej je pretiskan u posthumnoj kolekcijiTurnerovih radova koju je priredio Richard Schechner podnazivom Anthropology of Performance. U predgovoru se343536373839404142Schechner detaljno bavi razlaganjem i razmatranjemTurnerove kontroverzne teorije.Usp. Turner, The Anthropology of Performance, PAJ Publi -cations, New York, 1988., str. 160. Razvojem neokorteksaljudi su se oslobodili stroge genetske uvjetovanosti ritualiziranogponašanja, za razliku od životinja.Schechner donosi sažetu definiciju osnovnih Turnerovihizvoda: “Ritualni proces je liminalno-liminoidan, svojevoljan,antistrukturan, konjunktivan i subverzivan.” Usp. Schech -ner, The Future of Ritual, Routledge London i New York,1995., str. 256.Detaljnije o tomu vidi u tekstu: Magnitudes of Performance,Schechner, 2006 a.Usp. Schechner u: Turner, 1988., str. 7-20.Grotowskoga u tom dijelu njegova istraživanja ne zanimajuznačenja različitih obrednih elemenata, nego pronalazakobjektivnih elemenata (ikonografije, uzoraka pokreta, zvukova)koji su svojstveni različitim kulturama i čija sličnostnije mogla nastati zbog kulturno-civilizacijskog faktora, većzbog strukture i funkcije-arhetipova mozga. Ova je istraživanjaGrotowski razvijao radeći s “majstorima obreda” iz različitihkultura te s profesionalnim izvođačima i studentima, akonačni je cilj bio ostvarivanje nove izvedbe koja bi uključivalapronađene izraze arhetipova.Schechner, 1995., str. 263.Peggy Phelan, n. d., str. 3.V. zbornik radova posvećen Turneru: Victor Turner andContemporary Cultural Performance, ur. Graham St. John,2008.Zbog prirode i opsega rada nije bilo moguće na ovomu mjestunavoditi različite kritičke pristupe. Problem njihova pristupaopćenito se ogleda u traženju univerzalnih uzroka ipretpostavljenih zajedničkih korijena (Turner) kroz pretjeranegeneralizacije inzistiranjem na sličnostima, preopćenitompoimanju rituala kao izvedbe, zanemarivanju dijakronijskihosobitosti i značenju konkretnog povijesnog trenutkaitd. Usp. primjerice, Jack Goody, Representations andContradictions: ambivalence towards images, theatre, fiction,relics and sexuality, Wiley-Blackwell, 1997.94 I KAZALIŠTE 37I38_200995