kazali?te 37/38 - HC ITI

nost, a time i na ritualizirane oblike ponašanja? 34 Tur ne -*rovo inzistiranje na liminalnim obilježjima ritualnog fenomenakao pokretača kulture 35 dolazi u sukob s klasičnim Turner i Schechner su ukrštavanjem antropoloških i kaza-Kroz praktičnu i teorijsku suradnju te kritički dijalog,etološkim teorijama. Pokušavajući pomiriti osnovne kontradikcijeu kojima se našao, Turner će pod utjecajem đu različitim vrstama izvedbi, pri čemu su odnosi obredlišnihmetoda i modela ukazali na važna preklapanja me -MacLeanova učenja doći do teze po kojoj je ljudski mozak -kazalište zauzeli krovnu poziciju. Interdisciplinarnomliminalni organ, koji operira negdje između genetske us - usmjerenošću uspostavili su neke smjernice značajne zatrojenosti i radikalne slobode što ga dovodi do ideje koadaptacije(prilagodbe) prema kojoj promjenom pojedinca laženjem i prebrisivanjem granica, izbjeći mogućnost ko -formiranje izvedbenih studija, pri čemu su nastojali, nadi-može doći i do promjena u samoj ljudskoj vrsti. Turner načnih zaključaka. Kako navodi Peggy Phelan: “Zdru žu -nastoji predočiti čemu ljudski evolucijski proces uistinu jući kazalište i antropologiju obojica su uvidjela nevjerojatnoduboka pitanja koja ta gledišta na kulturalni izrazsmjera. Iako posebice zaintrigiran Turnerovim promišljanjima,ukazujući na povratnu spregu između različito razvijenihstruktura mozga i tjelesnih radnji/izvedbi koje kazališna obilježja, može li izvedba biti univerzalni izrazotvaraju. Ako raznolikost ljudske kulture uporno očitujeimaju djelotvorni povratni utjecaj na izmjenu moždanih ljudskog značenja? Ako se izvedbene zajednice neprestanopreobražavaju u mini kulturne skupove, kako njihovaprocesa, 36 Schechner će relativizirati Turnerove izvode iz -ne nađen njegovim iskorakom i generalizacijom tako kompleksneproblematike. Utvrđujući kako Turner zapravo cajni dijalog prekinut je naglom Turnerovom smrću 1983.pravila i reakcije zrcale šire kulturne imperative?” 40 Poti -ističe samo evolucijsku emancipaciju mozga u konstruktivnomi pozitivnom smislu (u smislu − jedinstva boljeg znanosti u angloameričkom kontekstu počele događatigodine, kada su se u području humanistike i društvenihsvijeta), Schechner će ovakav iskorak proglasiti utopističkim,a potrebu izjednačujućeg utvrđivanja razmjene kroz isticanje neminovne konstruktivističke prirode teo-značajne promjene potaknute “eksplozijom nove teorije”između prirode i izvedbene kulture, koju su obojica izbjegavaliu cjelokupnom dotadašnjem radu, predlaganjem Turnerove postavke u posljednje vrijeme podvrgnute revaretskihi metodoloških polazišta. U tom su smislu nekeuniverzalne osnove za evoluciju ritualnog procesa objašnjavanjegovom kršćanskom religioznošću i ideološkim di i namjere obojice autora doživjeli oštru kritičku reflelorizaciji,preosmišljavanju i nadgradnji, 41 dok su neki izvo-iskliznućem. 37 Turnerova se teoretska nastojanja preklapajus praktičnim radom Jerzyja Grotowskog u njegovoj naslijeđa i promišljanja još uvijek oblikuje poticajneksiju, 42ali velik dio Schechner-Turnerova zajedničkogfazi tzv. objektivne drame 38 te je rad Grotowskoga prema rasprave i zahtijeva daljnje razmatranje odgovarajući složenimizazovima suvremenog svijeta u kojemu širokoSchechnerovu tumačenju analogan Turnerovu pojmu koadaptacije.Nastavljajući promišljanje navedene problematikeu djelu The Future of Ritual, Schechner se opire utvr-shvaćena izvedba zadobiva sve značajnije dimenzije.đivanju takvih globalnih i isključivo zapadnjačkih koncepcijaobojice autora te ostavlja sve mogućnosti otvorenima:“Ljudska kreativnost još uvijek na ovom polju-igralištu djelujenegdje između etološkog, neurološkog i društvenog.Budućnost rituala je trajni susret između mašte i sjećanjapreveden u izvedive tjelesne radnje.” 3992 I KAZALIŠTE 37I38_2009LITERATURABy Means of Performance: Intercultural Studies ofTheatre and Ritual (1990), ur. R. Schechner i WillaAppeal, Cambridge i New York: Press Syndicate of theUniversity of CambridgeCarlson, Marvin (1997.), Kazališne teorije 3, Zagreb:Hrvatski centar ITI.Carlson, Marvin (2003.), Performance: A Critical Introduction,London i New York: Routledge.De Marinis, Marco (2006.), Razumijevanje kazališta,Zagreb: AGM.Kirshenblatt-Gimblett, Barbara (2004.), “PerformanceStudies”, u: Performance Studies Reader, ur. Henry Bial,New York: Routledge.McKenzie, Jon (2006.), Izvedi ili snosi posljedice, Zagreb:Centar za dramsku umjetnost.Phelan, Peggy (1998.), “Introduction” u: The Ends ofPerformance, ur. Peggy Phelan i Jill Lane, New York iLondon: New York University Press.Schechner, Richard (1985.), Between Theater &Anthropology, Philadelphia: University of PennsylvaniaPress.Schechner, Richard (1995.), The Future of Ritual, Londoni New York: Routledge.Schechner, Richard (2006 a), Performance Theory,London i New York: Routledge.Schechner, Richard (2006 b), Performance Studies: AnIntroduction, London i New York: Routledge.Turner, Victor (1988.), The Anthropology of Performance,New York: PAJ Publications.Turner, Victor (1989.), Od rituala do teatra, Zagreb:August Cesarec.1234567891011De Marinis, Marco: Razumijevanje kazališta, AGM, Zagreb,2006., str. 151.Isto, str. 154-155.Isto, str. 155.Objavljen u časopisu Tulane Drama Review, 1966. Uslijeditće niz tekstova u kojima će iscrtati područja preklapanjaizmeđu teorije izvedbi i različitih društenih znanosti.Značajna je, primjerice, studija Performance and the SocialSciences iz 1973. gdje je podcrtao navedenu vezu i istaknuododirna područja. Sumaran pregled navedene problematikepregledno donosi Carlson u knjizi Performance: ACritical Introduction, 2003., str. 15 i dalje.Usp. Carlson, Marvin, Kazališne teorije 3, Hrvatski centar ITI,Za greb, 1997., str. 212.Knjiga je prvi put izašla u skraćenoj verziji 1977. godine.Potrebno je naglasiti kako je Schechnerova teorija neodvojivaod njegova kazališno praktičnog iskustva i rada, no o tomsuodnosu i njegovim implikacijama ovom prilikom neće bitiriječi.Usp. Schechner, Richard: Performance Theory, Routledge,London-New York, 2006., str. IX. Sve citate iz djela na engleskomjeziku prevela A. G.Naziv dramska analogija često se upotrebljava da označiglavni trend tadašnjih antropoloških proučavanja koja primjenjujudramske strukture/modele/forme za svoja antropološkai sociološka istraživanja. Osim Turnera, riječ je i ovelikom broju drugih antropologa poput Colina Turnbulla,Clifforda Geertza i dr. Usp. Schechner, 1985.Usp. Schechner, 2006 a, str. 331. i Schechner, 2006 b, str.16-17. Ovi su simpoziji bili iznimno poticajni i značajni zarad obojice istraživača. Prema naknadnom Schechnerovupriznanju upravo su oni odigrali presudnu ulogu u njegovimidejama o tome “što bi izvedbeni studiji mogli postati”.Pisani radovi sa simpozija objavljeni su u zborniku ByMeans of Performance: Intercultural Studies of Theatre andRitual ur. Richard Schechner i Willa Appeal, Press Sindicateof the University of Cambridge, 1990.Turner, Victor: Od rituala do teatra, August Cesarec, Zagreb,1989., str. 191-192.Usp. Schechner, Between Theater & Anthropology, Univer -sity of Pennsylvania Press, Philadelphia, 1985. str. 31. iVictor i Edith Turner, “Performing Etnography” u: Turner, V.The Anthropology of Performance, PAJ Publications, NewYork, 1988., str. 139-156.93