kazali?te 37/38 - HC ITI

adu Body, Brain and Culture 33 zaokrenuo u područjeneuro i sociobiologije s ambicijom obuhvaćanja animalneantropologije, vjerujući da može pronaći univerzalni biogeneteskitemelj ritualnog procesa i njegova fenomena.Nezadovoljan klasičnim etološkim teorijama i objašnjenjimarituala kao biološki zasnovanog sustava koji je genetskiprogramiran i determiniran, nadovezuje se na učenjaneuroanatomičara Paula MacLeana čija su istraživanjatzv. trojednog mozga povukla za sobom brojna pitanjapoput ovih koje postavlja Turner: koliko su ljudska bićaevolucijski uvjetovana (označena) razvojem neokorteksa iu kojoj mjeri razvoj mozga utječe na društvenu uvjetovačeno,predstavljeno, naglašeno. Pojam obnovljeno ponašanjedovodi stoga Schechnera i do njegove jezgrovite de -finicije izvedbe/predstave: “Izvedba znači: nikad prvi pu -ta. To znači: od drugog do n-tog puta. Izvedba je oponašanoponašanje (twice-behaved behavior).” 14Zahvaljujući radu Turnera i Schechnera (uz druge proučavatelje),“koncept liminalnosti primijenio se na različitekulturalne aktivnosti i tako pridonio poopćivanju konceptaizvedbene čimbenosti” istaknut će Mckenzie, te su naposljetku “liminalni obredi našli primjenu u teorijskoj ob -ra di same pojave izvedbenih studija” pretvorivši se ponajprijeu “amblem”, a poslije i u “paradigmu paradigme” 15 ,odnosno liminalnost je paradoksalno postala liminalnanorma − srž disciplinarne matice izvedbenih studija.*Zalažući se za primjenu “antropologije iskustva”, kojaprema tomu podrazumijeva proučavanje iskustvenestrukture u procesima društvenog života, a ne samoponašanja kako je bilo uobičajeno, te tragajući za temeljnimkulturnim obrascima, svoju će teoriju o povezanosti iinterakciji koja se uspostavlja između svih aspekata društvenogživota i “kulturalnih predstava” Turner predstavitikroz teoriju društvene drame koja je shvaćena kaotemeljna jedinica tog procesa. Na izum navedene sintagme16 Turnera je ponukalo terensko proučavanje društvenoguređenja plemena Ndembu u sjeverozapadnoj Zam -biji. 17 Promatranje tamošnjeg načina života i društvenogustroja otkrilo mu je da se “nešto poput drame neprestancejavljalo, pa i izbijalo, na inače mirnoj površini društvenogživota”. 18 Turner će društvenu dramu shvatiti kaodinamički koncept koji će nastaviti promišljati kroz daljnjirad. Ističući kako je društvena drama “osnovni i trajni agonističkioblik”, 19 sveopći i procesualan, označit će je kaospontanu jedinicu društvenog procesa i činjenicu svačijegiskustva u svakom ljudskom društvu. Drugim riječima,oblik društvene drame pojavljuje se na svim razinamadruštvene organizacije, uključujući pojedinca, obitelj,drža vu (globalnu politiku). U knjizi Dramas, Fields, andMetaphors iz 1974. godine daje sažetu definiciju društvenedrame koja glasi: “Društvene drame su elementi aharmoničnogili disharmoničnog procesa koji se pojavljuje ukonfliktnim situacijama.” 20 Procesualni oblik društvenedrame podijelio je u četiri glavne faze ili stupnja djelovanja.Prva faza je lom ili raskid s normiranim društvenimvezama uzrokovan naraslim unutrašnjim proturječnostimačime je onemogućen snošljiv odnos između osoba ili(pod)grupa u do tada razmjerno stabilnoj zajednici. Slijedikriza (ili više uzastopnih kriza) u kojoj se javlja tendencijapovećanja raskida u otvoreni sukob ili javni prikaz. Svakajavna kriza ima liminalna obilježja, jer je riječ o“međi/razdjelnici između više ili manje stabilnih faza društvenogprocesa...”. 21 Treća je faza redresivna ili fazaobnove u kojoj se predstavljaju različite vrste poduzimanjaradnji pokrenute kako bi se razriješio zametak raskida.Protivnici raskida nastoje povratiti mir, bujaju obredniili drugi predstavljački elementi. Prema Turnerovu mišljenjuova je faza najliminalnija s obzirom da se nalazi u središtuizmeđu krize i konačnog razrješavanja sukoba kojipak označava završnu fazu − fazu raspleta (Turner ćedometnuti da društvena drama završava, ako se uopćemože reći da ona ima “zadnji čin”). Rasplet se pojavljujeili kroz oblik reintegracije (pomirenje sukobljenih strana,povezivanje u društvo) ili potpunog razlaza (obostranopriznanje nezalječiva loma i razdvajanje). 22Uviđajući značaj Turnerove teorije/modela, Schechner ćese prema njoj odnositi ambigvitentno. S jedne stranesmatra kako teorija zapravo reducira i potiskuje pojedinačneoznake − precizni detalji, usponi i padovi, zapleti i razlikekoji bi kulturalnu analizu učinili zanimljivom sa svimspecifičnim osobitostima, ovako postaju izjednačeni i svedenina iste osnovne oznake. No, s druge strane, njezinaje prednost što pomaže u pročišćavanju različitih, često ivrlo kompliciranih okolnosti i njihovu povezivanju u mogućecjeline. Stoga je počinje primjenjivati kao oruđep(r)oučavanja. Turnerov četverodijelni proces ponavljauopćenje dramskog oblika izvedenog na aristotelovskinačin te prema Schechneru može povratno u potpunostiobuhvatiti i temeljni obrazac zapadnjačke dramske književnosti,što će potaknuti mnoge Schechnerove analize.Tako će primjenjujući navedeni model na niz društvenopolitičkihizvedbi i dramskih tekstova ukazivati na učestalostizostajanja posljednje faze posebice u suvremenimkomadima, poput primjerice Beckettova Godota, koje obilježavatrajno stanje krize i neučinkovitost redresivnihradnji, dok kod mnogih suvremenih kazališnih djela (primjerice,u parateatarskim produkcijama Grotowskog), he -peninga ili umjetnosti performansa ovako iskristaliziranastruktura nije lako vidljiva. Schechnera je zaintrigiralamogućnost univerzalne primjene Turnerova modela te jepostavio ključno pitanje: je li je Turnerov obrazac uopćekazališno univerzalan ili je to samo nametanje zapadnjačkogpristupa? 23 U knjizi Between Theater and Anthropo -logy detaljnom analizom religiozno-kazališne svetkovine(drame) Ramlila iz Ramnagara 24 uspio je pokazati kako sei ova izvedba izvrsno uklapa u glavne obrasce Turnerovedruštvene drame, a u kasnijim radovima navodi i kako istimodel odgovara i kazalištu Aboridžina, Papue NoveGvineje i Indijanaca, ali ne propušta uz skepsu naglasiti:“Ali koja je cijena ove suglasnosti/prilagodbe?” 25Turner je isticao kako činjenica da se društvena dramaprema analizi svoga oblika podudara s Aristotelovim opisomtragedije: “Ne proizlazi otuda što sam želio neprimjerenonametnuti zapadnjački etički 26 model pozorničkeradnje upravljanju jednim afričkim seoskim društvom, ne -go odatle što postoji međuzavisan, možda dijalektičkiodnos među društvenim dramama i žanrovima kulturalnepredstave gotovo u svim društvima. Život, uostalom, oponašaumjetnost, ali i obratno.” 27 Obojicu teoretičara u tomje smislu osobito zaokupljalo uzajamno povratno djelovanjei međuovisnost umjetničkih i društvenih procesaodnosno razine preklapanja između društvene i kazališne(umjetničke) drame. U izvedbi se društvene drame prepoznajuelementi kazališne i obratno, što je Schechnerprikazao kroz simbol beskonačne petlje označavajućineprestani proces recipročne cirkulacije kroz međudinamičkisuodnos. 28 Specifično pak formiranje suodnosa kojise mogu razlučiti između jedne i druge “vrste” tako ćevarirati ovisno o pojedinačnoj kulturi.Povremenim razmimoilaženjem i problematizacijom nekihideja formirat će se i zanimljiv kritički dijalog. Primjerice,dok je za Turnera esencija svake drame pa tako i društvenesadržana u isticanju konflikta i načinu njegova rješavanja,Schechner će tvrditi da je najznačajniji elementpreobražaj te će se detaljno pozabaviti sagledavanjemnačina i tipova preobrazbi u kazalištu, društvenoj drami iobredu, imajući u vidu cijeli proces izvedbe koji uključujeokupljanje, izvođenje (ovdje je sadržana struktura društvenedrame) i razilaženje. 29 Razlučivanje stupnjeva iraspodjele transformativnih potencijala u različitim izvedbeno-predstavljačkimvrstama Schechnera će dovesti dokategorizacije tipa izvedbi, pri čemu će istaknuti i nemogućnostpreciziranja granica odnosno uopćavanja, pokazujućikako kazališna praksa od šezdesetih godina dvadesetogstoljeća uključujući naravno i njegova redateljskanagnuća, radi upravo na problematiziranju i izazivanjubilo kakvih kategorizacija izvedbe pribjegavajući posebicevraćanju na ritualne procedure spoznavanja. 30 Turnerovopak stajalište kako je društvena drama zapravo iskustvenamatrica prema kojoj nastaju svi kulturalni i umjetničkižanrovi, počevši od plemenskih obreda do TV vrsta, čija sepotencijalna prisutnost nalazi u trećoj fazi opće društvenedrame, u fazi obnove 31 s obzirom da je ona najliminalnijai da je tada nametnuta interpretacija kroz proces kojim seosmišljavaju događaji što su doveli do krize, donekle jesuprotstavljeno u odnosu na neke Schechnerove izvodekoji uzimaju u obzir cijelu četverodjelnu strukturu. 32Turner je u svojim posljednjim tekstovima, a osobito u90 I KAZALIŠTE 37I38_200991