kazali?te 37/38 - HC ITI

ezultiralo velikim brojem prikaza zanimljivih izvedbi različitihvrsta, od svetih obreda do eksperimentalnog teatra iturističkih izvedbi. Između ostalih bili su predstavljeni:eksperimentalna američka kazališna skupina SquatTheater, brodvejska hit-predstava, korejski šamani sasvojim ceremonijama, tradicionalno sanskrtsko kazališteKutiyattam iz Kerale, nigerijski izvođači i dr. 9 Osim u organiziranjusimpozija i razmjeni ideja Turner i Schechner sukraće vrijeme surađivali i na zajedničkim radionicamabaveći se istraživanjem međuodnosa između obreda ikazališta, društvenih i umjetničkih drama te općenito propitivanjemgranica između društvenih znanosti i izvedbenihumjetnosti. Kako je istaknuo Turner, mogućnost suradnjeantropologa i ljudi iz kazališta predstavlja “moćnosredstvo upoznavanja svijeta i njegovih sastavnica”. 10Navedena je suradnja otvorila prostor kroz niz konstruktivnihsmjernica za daljnje istraživanje. Upravo se pomoćuiskustva izvedbe, prema Turneru, može najbolje približitirazumijevanju druge kulture i doživjeti potpuniji uvid kojinije moguće postići samo preko knjiga ili suhoparnihčinjenica/izvještaja kakve donosi antropološka ili etnografskaliteratura. Stečena će iskustva Turner nastavitiprimjenjivati te će zajedno sa suprugom, također antropologinjom,Edith Turner pokušati razviti “izvođenje etnografije”,prvenstveno kao sredstvo podučavanja, ali i produbljivanjaspoznaja o određenoj kulturi. Na taj su načininscenirali primjerice ritual tipičnog vjenčanja iz Virginije,zimske ceremonije Mohawk Indijanaca, hamatsa ples izKwakiutla i pubertetske obrede Ndembu plemena. 11Proces rada obuhvaćao je selekciju značajnih etnografskihpodataka radi oblikovanja scenarija, na osnovu kojegse razvijala predstava koja je postala neka vrst metaetnografije.Nakon ovih izvedbi Turner je zaključio kako nijevažno koncentrirati se na sabiranje pojedinačnih egzotičnihčinjenica kod izvođenja rituala i mitova jer oni “imajuvlastite izvore i smisao postojanja u nezaustavljivom procesudruštvenog života”, već je važno usmjeriti se na izlučivanjei izvedbu onog što je zajedničko u svim društvenimprocesima.Turner-Schechnerovo praktično i teorijsko združivanjekroz razmjenu metoda između antropoloških i teatrološkihpodručja u čijem će središtu biti doticaji između kazalištai rituala te socijalnih procesa kako se uobičajenonavodi, odigrat će značajnu formativnu ulogu i u postupnomstvaranju nove akademske discipline izvedbenih studija.12 Među brojnim djelima u kojima se može slijeditisličnost u razmišljanju, razmjena i posudba ideja i pojmova,ali i kritički dijalog između dvojice autora, kao reprezentativnitekstovi mogu se izdvojiti, primjerice, Turneroveknjige From Ritual to Theatre i Anthropology of Perfor -mance te Schechnerove Between Theater and Anthro -pology, The Future of Ritual: Writings on Culture andPerformance i Performance Theory.U kontekstu Turnerova doprinosa antropološkim izučavanjima,što će povratno utjecati na proučavatelje u područjuizvedbenih studija, pa i samoga Schechnera, potragaza zajedničkim obilježjima u svim oblicima izražajne kulturepreko neprestana razotkrivanja njihovih općihsukladnosti izrodila je nekoliko važnih teorijskih izvoda irazmatranja, među kojima su središnje mjesto zauzelifenomeni liminalnosti i društvene drame.Naslonivši se na uvide obredne teorije belgijskog antropologaArnolda van Gennepa, Turner će Gennepovu trodjelnustrukturu obreda prijelaza (rastajanje, prijelaz isastajanje) označiti kao predliminalnu, liminalnu i postliminalnu,pri čemu će potom metaforički protegnuti fenomenliminalnosti i na sve oblike kulturalnih žanrova(izvedbi). Liminalnost kao granično vrijeme (prijelaz iz jednogsustava/stanja/statusa, ili konteksta značenja udrugi) oslobođeno normativne strukture svojom pozicijomotvara mogućnost za raznovrsne alternative i varijacije,zbog čega su liminalne situacije prema Turneru opskrbljivačii rasadišta svih simboličnih izvoda kulture ili, njegovimriječima, kulturalnih žanrova. Prepoznavajući bit liminalnogu oslobađanju kreativnih potencijala, slobodi i ludizmu,za Turnera obred prestaje biti stereotipno ili mehaničkoponašanje. Stavljajući formalizirane aspekte obredau drugi plan, Turner će uputiti na čitanje obreda ponajprijekao predstave/izvedbe ili uprizorenja koje može anticipiratineku novu stvarnost. Šireći spektar liminalnihodraza uzrokovan povijesnim promjenama sociokulturnogkonteksta, terminom liminalno označit će žanrove i fenomeneplemenskih društava, dok u industrijskim i postindustrijskimdruštvima, gdje je sfera rada strogo podijeljenaod dokolice, pronalazi liminoidne pojave: popularneoblike kulture, sve pojavne oblike umjetnosti, igru, sportitd. Temeljne razlike pak između jednih i drugih aktivnostipredočit će na ovaj način: liminalno je uvijek kolektivno,obvezatno (po pitanju sudioništva), stereotipizirano, funkcionalnou društvu/sustavu i korisno njihovim strukturama,dok je kod liminoidnog obratno: ono je individualno,dobrovoljno, eksperimentalno, a s obzirom na društvenisustav ležerno ili subverzivno.Model liminalno/liminoidno obojici će istraživača postatitemeljno uporište kojim će nastojati teorijski i analitičkiobraditi različite izvedbene vrste, pri čemu će naglasakbiti na isticanju transgresivnih potencijala liminalnosti, narazbijanju, preokretanju i poigravanju društvenim normama.Počevši od tradicionalnoga antropološkog proučavanjaobredne predstave, Turner će zahvaljujući suradnji saSchechnerom uključiti u svoje interesne sfere i suvremenoeksperimentalno kazalište, nastavljajući istraživatinačine i oblike liminalnih prezentacija i njihovih antistrukturnihobilježja u kazalištu i drugim vrstama izvedbe(hodočašća, karnevali itd.). Turnerov pomak prema kazalištu(pri čemu je Schechnerova kazališna praksa izravnonadahnula nekoliko eseja − posebice u knjizi Od ritualado teatra) analogan je Schechnerovu odlučnijem iskorakuu antropologiju najtemeljitije zacrtanom u knjizi BetweenTheater and Anthropology.Naznačujući i uspostavljajući osnovna presjecišta izmeđupodručja antropologije i teatrologije Schechner će istaknutikako i ona pripadaju sferi liminoidnog. Zahtijevat ćespoznajno produbljivanje i razmatranje pronađenih dodirnihtočaka koje uključuju ove elemente: preobražaj bića i(ili) svijesti, intenzitet izvedbe/predstave, uzajamno djelovanjepublike i izvođača, slijed cijele izvedbe/predstave(The Whole Performance Sequence), prenošenje znanja oizvedbi/predstavi, proizvodnju i procjenjivanje izved-be/predstave. 13 Uspostavljanjem veza i razotkrivanjemzajedničkih obilježja između različitih izvedbenih vrsta,proučavanjem navedenih dodira produbljuje se znanje osvim elementima i cijelom procesu koji obuhvaća krovnipojam izvedbe, ali i ukazuje na protočnost i arbitrarnostpostavljanja granicakako među pojedinimvrstama tako i izmeđuLiminalnost kao graničnovrijeme oslobođeno normativneizvedbe/predstave istrukture svojom pozi-svakodnevnog života.U navedenom djeluSchechner razvija isvoj temeljni antropološkicijom otvara mogućnost zaraznovrsne alternative i va -rijacije, zbog čega su liminalnesituacije prema Turnerupojam restoredopskrbljivači i rasadišta svihbehaviour (obnovljenosimboličnih izvoda kultureponašanje) koji će seili, njegovim riječima, kul -prometnuti u njegovuturalnih žanrova. Prepo z-temeljnu jedinicu izvedbe.Preko analizira-na vajući bit liminalnog uoslobađanju kreativnih potencijala, slobodi i ludizmu,nja najrazličitijih vrstaizvedbi, predstava iponašanja, Schechnerdolazi do ključne tezekako je izvedbeno ponašanjejednako ob -novljenom. ObnovljenoTur ner će uputiti na čitanjeobreda ponajprije kao predstave/izvedbeili uprizorenjakoje može anticipirati nekunovu stvarnost.ili uvježbano ponašanje(sastavljeno od isječaka ponašanja koji se u izvedbitretiraju na način postupanja filmskog redatelja s komadićemfilma) podrazumijeva svaki ponovljeni ili rekonstruiranioblik ponašanja u svim oblicima izvođenja ilikako Schechner kaže − svaka je izvedba obnovljeno po -našanje. Sažeto rečeno, ovaj se pojam (zamisao) obnovljenogponašanja odnosi na svjesno razdvajanje aktivnosti/ponašanjaod onoga koji je/ga čini, tj. postoji određenadistanca uvjetovana društvenom determiniranošćuljudskog ponašanja i njegovih modela. U tom se smislupojam performance ne odnosi kod Schechnera na svakuljudsku aktivnost, ponašanje, izvođenje, već samo na ono“koje je svjesno da je izvođenje”, koje je kao takvo ozna-88 I KAZALIŠTE 37I38_200989