kazali?te 37/38 - HC ITI

TematAna GospićDodirne točke u raduVictora Turnera iRicharda Schechnera86 I KAZALIŠTE 37I38_2009Isprepletanje teatrologije i različitihdruštvenih znanosti ponajviše jeod redilo teorijsko i praktično promišljanjekazališta u posljednjih ne -koliko desetljeća dvadesetog stoljeća,pri čemu je među ovim sferamaproučavanja istaknuto mjesto zauzelaantropologija oblikujući “teorijskopromišljanje novoga povezano s eks -perimentiranjem u praksi”. 1 U središtuse različitih pravaca istraživanjakoji se pozivaju na kazališnu antropologijunalaze “odnosi kazalište −sva kodnevni život ili kazališno ponašanje− kulturalno ponašanje”. Iakoje sintetsko određenje kazališne an -tropologije problematično, prema te -meljnom pristupu shvaćanja navedenihodnosa postupno su se iskristalizirale dvije različitetendencije. Tako, primjerice, Marco de Marinis uprvu i zastupljeniju skupinu koja “više naginje podcrtavanjubliskosti i analogija” smješta autore poputJeana Duvignauda, Victora Turnera, Richarda Sche -ch nera, Clifforda Geertza, dok drugu tendencijupred stavljaju Jerzy Grotowski i Eugenio Barba koji“ustrajavaju na udaljenosti i razlikama teorijski promišljajućikazališno kao izvansvakodnevno”. 2 Pove -zanost obiju tendencija susreće se kroz “potragu zainterkulturalnim komparativnim pristupom kazališnimoblicima različitih i međusobno udaljenih civilizacija,a cilj im je rasvjetljavanje bliskosti i paralelizamaneovisnih o konkretnim povijesnim dodirima”. 3Navedenu antropologizaciju teatroloških proučavanjai teatralizaciju antropologije ponajbolje ilustrirateorijsko združivanje i prepletanje interesa izmeđuškotskog antropologa Victora Turnera i američkogredatelja i teoretičara Richarda Schechnera čiji su radoviod sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća u velikojmjeri unaprijedili obje discipline. Dovođenjem kazališta iantropologije u svezu uočili su i zacrtali važne implikacijekoje stoje u podlozi različitih načina izražavanja kulture.Temeljni obrisi njihove suradnje i razmjene ideja bit ćesažeto prikazani u nastavku teksta.* * *Nakon što je sredinom šezdesetih godina dvadesetog stoljećazapočeo publicirati tekstove iz područja kazališneteorije, Schechner će se već u prvim napisima zalagati zanove sveobuhvatnije pristupe kazalištu koje počinje formiratipod utjecajem tada naraslih socioloških istraživanjaiz pera Ervinga Goffmana, Johana Huizinge, MiltonaSingera i mnogih drugih (koji ukazuju na teatralne dimenzijeljudskih aktivnosti u svakidašnjim aspektima života)zacrtavajući, primjerice u eseju Approaches to Theory/Cri -tism, 4 osnovne postavke na kojima bi trebalo počivatiistraživanje ljudskih izvedbenih aktivnosti. Za Schechneraje izvedba univerzalni način izražavanja te ga zanimaju svioblici i aspekti izvođenja ili predstavljanja izvedbe uključujućii različite kulture. U tom se smislu zalaže za proučavanjeizvedbe koje treba nadići uske okvire pojedinačnihdisciplina poput teatrologije, muzikologije i sl. teobuhvatiti ne samo izvedbene umjetnosti već sve izvedbenemanifestacije uključivši sport, obred, igru, zabavu,društvene svečanosti i važne događaje, obredne oblikeponašanja u animalnom svijetu, nejezičnu komunikaciju,aspekte psihoterapije i njezin značaj za kazalište itd. Ko -načan cilj ovako široko zasnovanog Schechnerova nagnućak novim interdisciplinarnim i interkulturalnim putevimai pristupima u proučavanju kazališta i drugih izvedbenihžanrova je “potraga za jedinstvenom teorijom predstave/izvedbekoja bi bila povezana s teorijom ponašanja” 5 ,a koja je moguća s obzirom da sve izvedbe/predstaveposjeduju iste strukturalne elemente, što će svoju punupotvrdu doseći u Schechnerovu pionirskom radu Per -formance Theory 6 u kojemu je izložio hibridnu/opću teorijuizvedbe. Navedeni zaokret od proučavanja kazalištaprema svim izvedbenim žanrovima kulture i pomak odestetičkih promišljanja prema društvenim znanostima prirodnoće ga usmjeriti i prema osobitom interesu za kulturnui socijalnu antropologiju, na što su ga značajno po -taknuli, među ostalima, po najviše tekstovi Victora Tur -nera. “Otkrio sam da su društvenai kulturna antropologijaiznimno zahvalne, jer su nje podrazumijevaObnovljeno ponaša-u etnografskim i teoretskim svaki ponovljeni ilistudijama an tropolozi stvarno,proživljeno ponašanje ponašanja u svim ob -re konstruirani oblikljudi tretirali performativno”.7 Turner je istraživao kako Schechner kaže,licima izvođenja ili,obrede i ritualne procese u svaka je izvedba ob -plemenskim, a potom i unovljeno ponašanje.industrijskim društvima, prirodusimbola i igre, te je primjenjivao dramsku analogiju 8svojstvenu društvenim ritualima i obredima u različitimkontekstima, promatrajući ritualne procese kao teatralneradnje.Početak njihove izravne suradnje započinje Turnerovimpozivom Schechneru da sudjeluje na simpoziju CulturalFrames and Reflections, Ritual, Drama and Spectacle1977. godine. S obzirom na poticajnost prethodnog, odlučilisu zajedno realizirati Svjetski simpozij o obredu iizvedbi (World Conference on Ritual and Performance)koji će pod njihovim predsjedanjem biti održan u tri značajne“sesije”. Prva je konferencija održana u Arizoni krajTucsona, a u središtu je imala analizu izvedbene prakseplemena Jaqui (Jaqui Deer Dancer), dok se druga bavilasuvremenim japanskim kazalištem kroz predstavljanjeeksperimentalnog rada Suzukija Tadashija. Kulminacijskije bio treći simpozij održan u New Yorku 1982. godine nakojemu je sudjelovalo pedesetak sudionika, različitihumjetničkih i znanstvenih profila iz različitih krajeva svijeta.Osim razmjene iskustava važnost je ovih susreta bila iu tomu što pažnja nije bila usmjerena na predstavu/izvedbukao završni produkt, već ponajviše na različiteoblike i vrste treninga, radionice, probe, demonstracijeizvedbenih tehnika i sl. U umjetničkoj sferi, navodiSchechner, riječ je bila o snažnom “pokretu spajanja” −kombinacije azijskih i zapadnjačkih predstava, što je87