kazali?te 37/38 - HC ITI

doduše odlučuju strukture i u vremenu marginaliziranemlade generacije, Teatar &TD jedini danasima pravo na eksperiment i pogrešku, ponekad i unajradiklanijem smislu.” Dok glumac Marko Tor -janac vjeruje da je problem u tome “što se ne znašto Teatar &TD danas jest, koje je njegovo programskousmjerenje, kojimPitanje glasi: zašto jesadržajima je taj teatarpropao (stari) &TD iotvoren, po kojim kriterijimate kome je namije-ka ko vrednovati taj es -tetski rukopis novihnjen”, Marin Blažević, profesorna Akademiji dram-kli naca koji su preplavilikazalište u Savskoj?ske umjetnosti u Zagrebusmatra kako Teatar &TD danas treba gledati kao“centar istraživanja izvedbenih umjetnosti kojiodlučno i argumentirano brani pravo na ‘estetikurizika’ s kojom se suočava u vlastitim predstavama,otvoren suradnji s nezavisnom produkcijominovativnog kazališta i plesa, koji je spreman davatiprilike mladim kazališnim umjetnicima”. Usputrečeno, i simpatizeri i osporavatelji današnje koncepcijeTeatra &TD svjesni su opasnosti da bi umutnim vremenima tajkunskog kapitalizma elitnalokacija &TD-a (i Studentskog centra) u Savskojmogla biti mnogo zanimljivija onima kojima diskusijaizmeđu dramskog i postdramskog kazališta neznači baš ništa. Bivša ravnateljica Teatra &TDMani Gotovac o ovom problemu govori vrlo jasno:“Teatar &TD nikada nije dobio bitku prioriteta:organizacijsko-prostorna pitanja uvijek su bila važnijaod programskih.”Kulturalno gledano, čini se da problem današnjeg&TD-a nije toliko njegova “rigidno estetska opcija”,koliko temeljna činjenica da se u toj opciji ovokazalište nije uspjelo uzdići do respektabilnognivoa. Povijest kazališne avangarde već nam jedobro poznata i koliko god tradicionalisti pričali daim je ta povijest nerazumljiva, u svojim sjajnimizdancima ta avangarda je zaista bila fascinantna.Ako je s druge strane točna pak Brechtova misaoPredstava Hamleta u selu Mrduša DonjaDa je, na primjer, samo uzadnjih petnaest godina da ljudi u kazalište odlazeTeatar &TD htio na sceni zbog zabave – što god toproblematizirati hrvatsku značilo – onda Teatar &TDratnu i poratnu stvarnost, pod motom kulture promjenenije za sada uspiosunovrat morala i propastnapraviti repertoar koji bi,srednje klase, postao biunutar vlastitog rukopisa, uključna točka u formiranjuestetskom i širem socijalnomsmislu – bio važan ikritičke svijesti mladih usljedećih dvadeset godina.uzbudljiv. Doduše, u njegovomkafiću živahno je danas kao i nekad, u društvu za stolovimanitko nema više od 22 godine, ali na mnogim predstavama gledališteje neugodno prazno... Predstave, kao što su Pijanistica,Argentina i nešto ranije Gospođice Rice..., Kvartet i Das Kapitalodlikuju se ironičnim odmakom i poigravanjem scenskim kanonima,plesna scena nudi istraživanja Irme Omerzo i zagrebačkeplatforme, tu su Goran Sergej Pristaš, Damir Bartol Indoš, većSnimila Marija Brautspomenuti Frljić i Tomićeva i još mnoštvo drugih,ali... Kada se sve zbroji, trud, želja za nečimnovim, predstave i performansi iz večeri u večer,onda dolazimo tek do nečega što bi smo moglinazvati kulturom pokušaja, a to je za kazališteovog renomea ipak – premalo.Ako se fenomen današnjeg Teatra &TD pogleda iznjegove povijesne perspektive dulje od četiri desetljeća,onda juriš multimedijalnih performansa kojidanas haraju ovim teatrom treba razumjeti i kaoposljedicu dvostrukog poraza ideje provokativnogteatra građanske provenijencije koju je pokopaoupravo taj prošli &TD. Ne samo da takvog teatradanas u &TD-u fizički više nema (kao uostalom inigdje u Hrvatskoj) nego je nakon &TD-ovih bezvoljnihgodina, povjerenje u takav teatar međumladom generacijom slabije nego ikad. ZatoMirisi, zlato i tamjandirektorica &TD-a Nataša Rajković, u prilog “kulturepromjene”, ima pravo pitati: “Zašto se u &TD-udanas moraju igrati predstave koje se mogu igratibilo gdje u gradu?”Onaj prethodni Teatar &TD ostavio je iza sebe sjećanjena jedan veliki kulturni i intelektualniznačaj, ali u stvarnosti je Nataša Govedićnakon svega ostavio veliku estetskuprovaliju koju mlade generacijeviše ne mogu premostiti. Priča oka že: “Iz moje perspektivetog ‘kazališta’više nema.(starom) &TD-u nije priča o nostalgijiOstao je praznii dobrim starim vremenima, prostor (ali ne onajnego o – odgovornosti. Ta odgovornosto kojem govori– kako u svemu tako i u kaza-lištu – leži u tome da prošla generacijamora ostaviti onoj budućojne ki kvantum stručnih, estetskih idruštveno-kritičkih prosudbi kakoBro ok) u koji ulazitko god želi i kakogod želi, često sumjetnički slabašnimrezultatima.ovima što dolaze ne bi bilo dvostru -ko teže. Tako nešto onaj prethodni Teatar &TDnije učinio pa “kultura promjene” danas u tom is -tom kazalištu kreće od nule i sliči na pomalo očajničkizahvat mladih s neizvjesnom budućnošću. Ničija zemljaSnimila Marija Braut Snimila Marija Braut82 I KAZALIŠTE 37I38_200983