kazali?te 37/38 - HC ITI

S povodomBojan MunjinPostmoderna omladinskakomuna pod motom- Kultura promjeneVIVISEKCIJA JEDNOG KAZALIŠTA80 I KAZALIŠTE 37I38_2009Sjećate li se zagrebačkogTeatra &TD u sedamdesetimai osamdesetima, njegovog čuvenogkafića i onih slavnih predstavaKaspar, Kralj Gordogan, Travestije,Predstava Hamleta u selu MrdušaDonja, Pozdravi i mnogih drugih zbogkojih je tada kazalište u Hrvatskojbilo uzbudljivo i provokativno mjestoi zbog kojeg su partijski komiteti sazivalisastanke po hitnom postupku?Nakon toga zlatnog doba, kada jedirektor &TD-a bio Vjeran Zuppa,smjenjivala su se desetljeća u kojimaje bilo više padova nego uspona, dabi danas &TD potpuno iščezao kaomjesto koje smo nekada voljeli: kaorepertoarno kazalište novih dramskihtekstova i odlične glume. Onošto danas egzistira u Teatru &TD razbarušena jenakupina postdramske i multimedijalne produkcije,nevelike posjećenosti i rubnog značaja, premda semora priznati da su se redatelji poput Olivera Frljićai Anice Tomić profilirali upravo u ovom kazalištu. Sdruge strane, u sijaset &TD-ovih scenskih, glazbenihi plesnih radionica, često se radi o prvim radovimaautora koji se nalaze još u studentskim klupama isve to sliči na postmodernu omladinsku komunu ifunkcionira pod motom – kultura promjene. Pitanjeglasi: zašto je propao (stari) &TD i kako vrednovatitaj estetski rukopis novih klinaca koji su preplavilikazalište u Savskoj 25?Iako su se, od sredine šezdesetih, o sudbini &TD-alomila koplja četiri desetljeća, danas, nakon svega,odgovor na pitanje zašto se ugasio Teatar &TD izZuppina vremena jednostavan je i otužan. Kada sesve zbroji i oduzme, kreativna energija koja je hranilajedan tip provokativnoga dramskog teatra kroničnonije bila dovoljno jaka da očuva &TD kao mjestointelektualne izvrsnosti u moru prosječnosti i škrgutazuba oko njega. Kreativna erozija napredovalaje sporo, ali ustrajno. Nakon Vjerana Zuppesmjenjivali su se u &TD-u “pristojni dečki” međuravnateljima, prostrujao bi i poneki “slučajniuspjeh“, ali u pravilu se radilo o dobro upakiranojrepertoarnoj politici s alibi temama. O svemu tomebivši direktor &TD-a Vjeran Zuppa kaže: “Teatar&TD, koji smo vodili grupa suradnika i ja, temeljiose na načelima vrijednosti teksta i na načelima vrijednostiglume. Bio je to teatar koji nije želio pripadatipartijskoj kulturi ni školskoj lektiri, već teatarstudenata za studente. Ono što se kasnije do -gađalo bilo je ili oprezno hodanje po jajima u izborupredstava ili kazalište ‘efekta’ bez sluha zasadržaj ili kazalište malograđanske katastrofe ko -je najbolje prolazi kada do ničega ne dolazi.”Nakon juriša imaginacije u sedamdesetima, &TDnije imao dovoljno snage u mutljagu javnog i političkogživota da sve ove godine izdrži – drugo poluvrijeme.Da je, na primjer, samo u posljednjih petnaestgodina Teatar &TD htio na sceni problematiziratihrvatsku ratnu i poratnu stvarnost, sunovratmorala i propast srednje klase, postao biključ na točka u formiranju kritičke svijesti mladihu sljedećih dvadeset godina. Umjesto toga, držalase, kako se to u Zagrebu kaže, figa u džepu i narepertoaru su se igrale predstave koje su dodušeimale neki miris moderniteta, ali nisu smjele jakonaljutiti vladara, trebale su s nekim zavodljivimimenima, poput Heinera Müllera, Marka Raven -hilla, Mrožeka ili Nikolaja Koljade, zadovoljiti elitua morale su se svidjeti i narodu…Koliko su za to glavinjanje &TD-a odgovorni intelektualci,koliko politika, a koliko narod, ostajepitanje nejasnih obrisa, ali nakon eksplozijepameti krajem šezdesetih, za slučaj &TD-a u godinamakoje su slijedile mogla bi se slobodno primijenitiona misao da su za kulturu najopasniji –polutalenti.KasparUz mišljenje teoretičarke kulture Andree Zlatar da je danas u&TD-u na djelu “rigidno estetska opcija koja s konceptom dramskeprovokacije Zuppinog doba malo ima veze”, stavovi upućenihpromatrača o današnjem &TD-u nisu jednoznačni.Tako kazališna kritičarka Nataša Go -Bio je to teatar kojinije želio pripadativedić kaže: “Iz moje perspektive tog ‘kazališta’više nema. Ostao je prazni prostor (alipartijskoj kulturi ni -ti školskoj lektiri,ne onaj o kojem govori Brook), u koji ulaziveć teatar studenatatko god želi i kako god želi, često s umjetničkislabašnim rezultatima. Rješenje bi biloza studente.da se umjetnici koji su nekoć radili u tom prostoru zainteresirajuza njegov opstanak i udruže s umjetnicima koji sada rade, zajednoosmislivši strategije opstanka, ali u našoj kulturi forsiranihneslaganja i generalnog manjka profesionalne solidarnosti to mise čini veoma, veoma malo vjerojatnim ishodom.” Novinar Radija101 Igor Ružić razmišlja o Teatru &TD nešto drugačije: “Kaokazalište izvan sustava gradskih i državnih kazališta, o kojem81Snimila Marija Braut