kazali?te 37/38 - HC ITI

nego podržati ili zabraniti eksces, da Rijeka svoje “slobo-Osim toga, u nastanku “Slučaja Bakhe” glumci i redateljdoumlje” rado iskazuje u kontrastu prema više ili manjeaktivno su sudjelovali, podcrtavajući razlike, neumoljivo i“zatucanom” ostatku zemlje, da je ideološka raspoluće-neprekidno ističući vlastitu beskompromisnost. Sve smonost kod nas nepremostiva smetnja ozbiljnijem promišlja-radili u ilegali, govorili su oko premijere, a govore i danas.nju (itd.). Ali “Slučaj Bakhe” sve je te istine koje znamo iliS prvim javnim naznakama sukoba njihova glasna obranaslutimo učinio javnim, dostupnim i živim predmetom zaprava na slobodu i promišljeni napadi provocirali su prvoraspravu. Sve što se oko Bakhi događa ima takav simbo-upravu Splitskoga ljeta, a potom i sve zainteresirane, nalički potencijal da svatko tko počne o njima govoriti, javnosve one reakcije koje smo danima slušali i tako radoili na šanku, smjesta otkriva svoj svjetonazor, ideološku ikomentirali. I sve je to učinjeno isuviše točno da bi bilopolitičku opredijeljenost, a ponekad čak i karakter. I odslučajno. Jednako tako nastupaju i danas. Na okruglomgledatelja koji ne zna da je gledatelj pretvara se u izvođa-stolu nakon izvedbe u Rijeci malo se govorilo o predstavi,ča koji ne zna da je izvođač jer su granice stvarnosti i fik-a puno o “tihom ukidanju”. Na tvrdnju Dubravke Lam pa -cije posve zamućene.lov da predstava neće igrati na Splitskom ljetu jer publikaA sve to sama je suština nevidljivog kazališta – osvješći-ne pokazuje zanimanje (uistinu, ni lanjske izvedbe cijelomvanje istina koje već znamo i poticanje na javnu reakcijuskandalu usprkos nisu bile do kraja popunjene), ekipaili barem zauzimanje stava i to ne u okviru neke tamo fik-Bakhi odgovara da je uprava prodavala jedva pola kapa-cije, nego u pravoj, tvrdoj stvarnosti. Fikcija je tu samo daciteta gledališta, a onda tvrdila da je rasprodano kako biisprovocira stvarnost. Nevidljivo kazalište nije didaktično,mogla opravdati skidanje predstave zbog poraznih rezul-ne daje recepte za djelovanje niti jednostavno poučavatata blagajne. Ne znam, naravno, je li to čista istina, alipoput propagande. Umjesto toga, ono nas konfrontira soptužba zvuči tako skandalozno da je nemoguće primiti jeraznolikim oblicima “stvarnosti” i stvarnosti, uvijek vještohladnokrvno. Autorski tim Bakhi pokazao je još jednomdotjeranih do ekstrema, tako da ih postaje nemoguće pre-što radi najbolje – izaziva reakciju. I ona, dakako, nije izo-vidjeti ili nezainteresirano ignorirati. “Slučaj Bakhe” rekaostala. Politika je ponovno ispružila ruku, ovoga puta podr-nam je o našem društvu možda i više nego što smo želje-žavajuću. A do koje su mjere dvije glavne nagrade Festi -li znati, a usto je nadahnuo na zauzimanje stava svakogavala također reakcija, to znaju samo članovi žirija.tko imalo prati događanja oko sebe. Zato je to iznimna,Nesumnjivo je da Frljić i ekipa sjajno reagiraju na svakuepohalna predstava. Ozbiljnija i značajnija od Bakhi.novonastalu situaciju, izoštravaju je i uozbiljavaju i takoIza svake predstave nevidljivoga kazališta stoji jasnapretvaraju u neuralgičnu točku koja čak i one nevoljkenamjera i plan autora pa se onda samo od sebe namećei pitanje koliko je toga u “Slučaju Bakhe” isplanirano, akoliko se dogodilo slučajno. Jasno je da ni Frljić ni autorskitim predstave nisu mogli planirati zabranu ni aferukoja je uslijedila. Ipak, neke su namjere očite. Bakhe suprovokativne i otvoreno kritične prema temama o kojimase nerado govori, a dogodile su se na mjestu koje je tolikoidealno za izazivanje reakcija da se nastanak “Slučaja”morao očekivati, čak i predvidjeti. Koliko će Štrljić spremno“surađivati”, to, dakako, nitko nije mogao znati. Alisigurno je da bi na brojnim drugim mjestima Bakhe ostalesamo Bakhe.među nama lako pretvara u izvođače koji ne znaju da suizvođači u velikom nevidljivom kazalištu. A to pokazujeimpresivno razumijevanje načina na koji nam društvofunkcionira, veliku vještinu komuniciranja s javnošću iono što je najvažnije – nesumnjiv dar za kreiranje javne isimbolički snažne priče, pokazuje, dakle, sposobnost brzei točne reakcije “na terenu” bez koje “Slučaj Bakhe” ne biizrastao u spektakularni fenomen nezapamćen u povijestirecentnoga hrvatskoga glumišta. Zato je posve nevažnokoliko je toga isplanirano, jer svaki je “slučaj” ovdjekontrolirano i ciljano iskorišten.Ono što mi se čini pomalo nepravednim, a zbog čega vje-Zoja Odak, Vilim MatulaFrljić i ekipa sjajno reagirajuna svaku novonastalu situaciju,izoštravaju je i uozbiljavajui tako pretvaraju u neuralgičnutočku koja čak i one ne -voljke među nama lako pretvarau izvođače u velikom ne -vidljivom kazalištu.rojatno i pišem ovaj tekst, jest činjenica da Bakhe moždai neopravdano stječu mitski status i skupljaju nagrade, aza to vrijeme “Slučaj Bakhe”, usprkos puno raskošnijojprodukciji koja je svoj kazališni šator rastegnula prekocijele zemlje i kao gledatelje i izvođače uključila sve odpremijera, gradonačelnika, kazališnih uprava do običnihprolaznika, tračera i zainteresiranih građana, govoreći pritomistine barem jednako uznemirujuće kao i Bakhe,dakle jedna autentična zvijezda velikog formata ostajeneprepoznata i neovjenčana i to samo zato što je – nevidljiva.58 I KAZALIŠTE 37I38_200959