PortretRadovan Grahovac46 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009HERMANN NITSCHNitsch iliMerlinovdvoracKada sam u ljeto 2008. čitaoo skandalima izazvanim “kr-vavom” <strong>kazali</strong>šnom predstavomEshilovih Bakhi u režiji OliveraFrljića u izvedbi Splitskoga HNK-a,pitao sam se što je zapravo izazvalocijelu tu buru koja je prouzročilaostavke, peticije, rasprave…Neki su spominjali u predstavi citiranegovore premijera Ive Sanadera ipoznavajući naše prilike po misliosam da je to zapravo razlog cijelojhalabuci. Nemali broj izvjesti<strong>te</strong>ljabio je uzrujan i uzbuđen i mesomkoje je letjelo naokolo.Sjetio sam se odmah austrijskog umjetnika Her -manna Nitscha. Nitsch (19<strong>38</strong>.) je danas jedna odneprikosnovenih svjetskih veličina kulturne scene.Njegova varijanta “Gesamtkunstwerka” (njemačkipojam za koji ni u jednom jeziku ne postoji prikladnariječ <strong>te</strong> se gotovo u svim <strong>te</strong>kstovima na raznimjezicima upotrebljava pored njegova opisnoga prijevodai njegova njemačka varijanta – kod nas sesusreće sintagma “totalna umjetnost”. Meni se sintagma“sveobuhvatna umjetnost” čini prikladnijom,ali ostavit ću to pitanje otvoreno u nadi da će jezičnii ini stručnjaci imati svoja rješenja) postala je poznatapo akcijama koje mogu trajati i po nekolikodana u kojima se donose, kao kakve žrtve, doistasvježe zaklane životinje, u kojima <strong>te</strong>če krv koju onmiješa s bojom i potom u velikim po <strong>te</strong>zima nabacuje naogromna platna, ak<strong>te</strong>re (često potpuno gole) i ostale prisutnesudionike. Vrlo je važno naglasiti da se kod Nitschazapravo ne radi o gleda<strong>te</strong>ljima, nego o subjektima i sudionicimanjegovih “orgijastičkih mis<strong>te</strong>rija”.Njegove <strong>kazali</strong>šne predstave (ako se to smije tako nazvati– on ih sam označava kao “akcije”) izazivaju uvijek beziznimke oprečne reakcije – neki ga dižu u nebesa, a nekiurlaju od bijesa isprovocirani njegovim djelom.Budući da Nitsch u svojim “procesijama” (počeci njegova“Kazališta orgija i mis<strong>te</strong>rija” – “The Orgies Mys<strong>te</strong>ries The -a<strong>te</strong>r” – pojavljuju se već u pedesetim godinama dvadesetogstoljeća) naveliko koristi meso i krv, pitao sam se je liautorima i kritičarima (a i prisutnoj publici) gore navedenesplitske predstave to bilo poznato.Odlučio sam za KAZALIŠTE predložiti <strong>te</strong>kst o HermannuNitschu.Jedan moj prija<strong>te</strong>lj je prije nekoliko godina radio kratakfilmski prilog o Hermannu Nitschu. Pitao sam ga za kon -tak<strong>te</strong> s njim. “Nitsch je vrlo kompliciran čovjek i nije bašzanimljiv za razgovore”, obavještava me moj savjet nik,“on već pedeset godina govori jedno <strong>te</strong> isto.”Put k NitschuZovem broj Muzeja Nitsch koji se nalazi u gradićuMis<strong>te</strong>lbachu pedesetak kilometara udaljenom od Beča.Javlja se ljubazna ženska osoba i daje mi <strong>te</strong>lefonski brojdvorca Nitsch koji se nalazi petnaest kilometara dalje.Zovem dvorac i javlja se Nitsch osobno. Objaš njavam muda želim napraviti razgovor s njim za hrvatski <strong>kazali</strong>šničasopis. On pristaje i moli me da <strong>te</strong>rmin dogovorim s njegovomsuprugom koja se brine o organizaciji. S gospođomNitsch dogovaram <strong>te</strong>rmin i dogovorenog dana odlazim umjesto Prinzendorf, sedamdeset kilometara od Beča, gdjeHermann Nitsch provodi najveći dio svojega vremena i ukojem se nalazi njegov a<strong>te</strong>lje. Dvorac je poznat i po većspomenutim “akcijama” koje on u njemu organizira.Prinzendorf se nalazi u blizini češke granice u brežuljkastomkrajoliku. Kraj je poznat po dobrim vinima. Dvo -rac u kojem živi Nitsch smješ<strong>te</strong>n je izvan mjesta i donjega vodi uska cestica koja se gubi u okolnim šumarcima.Njegove <strong>kazali</strong>šne predstave(ako se to smije takoPlaniranje dvorcapočelo je 1729. nazvati on ih sam označavakao “akcije”) izazivajugodine. Zbog nedostatkasredstavauvijek bez iznimke oprečnedvorac je dovršenreakcije neki ga dižu u<strong>te</strong>k polovinom 18. st.nebesa, a neki urlaju odi odmah je postaobijesa isprovocirani njegovimdjelom.vlasništvo augustinacaiz Klos<strong>te</strong>r neu -burga, a to je ostao do 1971. godine, kada ga ku pujeprva Nitschova žena Bea<strong>te</strong> (poginula u prometnojnesreći 1977. godine) od naslijeđenog novca.Bilo je planirano da se u dvorcu uredi prostor za pomoćdjeci s <strong>te</strong>škoćama u razvoju (Bea<strong>te</strong> Nitsch bila je psihologinja),a u njemu bi Hermann Nitsch mogao ostvaritisvoj san za samostalnošću i potpunoj neovisnosti utraženju “sveobuhvatne umjetnosti”. NitschPrinzendorf često naziva “svojim Bayreut hom” aludirajućipritom na Richarda Wagnera koji je od 1876. uBayreuthu realizirao <strong>te</strong>žnje prema sveukupnoj umjetnosti.Merlinov dvoracAuto parkiram na parkiralištu izvan dvorca i ulazim uveliko dvoriš<strong>te</strong>. Pokraj ulaza vidim mlađu ženu kojanešto čisti i uopće se ne osvrće na mene. Pitam je gdjemogu naći vlasnika, Hermanna Nits cha. Žena, po govoruočigledno nije Austrijanka, pokazuje u smjeru koji senalazi suprotno od sa moga dvorca. To je nizak luk zgradakoje su vjerojatno služile kao pomoćni objekti. Tamose nalazi a<strong>te</strong>lijer u kojem Nitsch radi. Prilazeći vidimkroz velike staklene prozore ljude koji slikaju ogromne47
forma<strong>te</strong>. Nitsch stojeći pred platnima daje upu<strong>te</strong>svojim pomoćnicima koji potom izvršavaju ono štoim on govori. On se odmiče, razmišlja, komentira ioni nastavljaju s radom. Koliko mogu vidjeti, radise o “normalnim” bojama bez krvi i mesa. Ipak,jedna je boja gotovo uvijek prisutna – tamnocrvena,koja neizostavnoNjegovo <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong> nemapodsjeća na osušenuništa zajedničko s takozvanim“reda<strong>te</strong>ljskim ka-krv. Ulazim, nitko neobraća pozornost nazališ<strong>te</strong>m”, koje, po njegovumišljenju, sa mo pot-mene. PrepoznajemNitscha s fotografija ikrada istinske umjetnikečekam da me primijetišto <strong>te</strong>že za potpunimne želeći ga prekidatidoživljajemtijekom razgovora sasuradnicima. Napokon me primjećuje i prilazi mi.Predstavljam se i on uz pomoć asis<strong>te</strong>nata ski daslikarsku kutu, što predstavlja velik napor s obzi -rom na njegovu korpulentnost koja odaje hedonističkusklonost prema dobrom stolu.Izlazimo iz a<strong>te</strong>ljea razgovarajući i hodamo premadvorcu. Nitsch usput ljubazno opisuje što se nalaziu pojedinim pokrajnjim zgradama. Upozoravame da je veliko dvoriš<strong>te</strong> mjesto gdje se odvijajunjegove pozna<strong>te</strong> izvedbe.Ulazimo kroz velika vrata u vežu. Stube vode doprvoga kata. Svuda po zidovima slike. Sve je prepunoraznih objekata. U kuhinji je gužva. PrilaziNitschova žena i nakon pozdrava vraća se natragsvojim pomoćnicama. Sprema se veliki obrok.Nitsch i ja odlazimo u njegov kabinet smješ<strong>te</strong>nodmah uz kuhinju. Veliki radni stol nalazi se u srediniprostorije u kojoj su uz sve zidove do visokogstropa ormari puni knjiga, raznih nosača zvuka,ploča, CD-ova i kaseta. Nitsch mi nudi piće i smještase u udobnu fo<strong>te</strong>lju.Dvorac, doček, hodnici i starinska kuhinja, ljudikoji slikaju i pritom se nešto dogovaraju, žene kojese muvaju uokolo i isto tako žustro komuniciraju,pomalo neuredne, ali ipak održavane prostorije i okoliš izazivajudojam da se tu živi i radi nešto vrlo važ no. Sam Nitsch, ogromani pristupačan, potpuno drugačiji nego što mi ga je prikazao mojprija<strong>te</strong>lj, iznimno je pokretan i aktivan, bez obzira razgovara li sasvojim suradnicima oko slika ili sa ženama oko ručka – podsjećana čarobnjaka Merlina iz priča o kralju Arturu. Sveprisutan jei odmah se osjeća da ima sve konce u rukama, ali sve se todogađa bez neke prisile izvana i bez agresivnih ispada. Stvari seodvijaju bez hijerarhijski određenih odnosa i postava same posebi po nekom višem planu. Ne znajući unaprijed tko je tko,čovjek se ne može odmah snaći u odnosima. Nitsch kao da toosjeća i svaki puta kada na nekoga naiđe odmah upozorava:“Ovo je moj pomoćnik”, ili: “Ovo je moja žena”… i samo po timnaznakama postaje jasno tko ima kakvu ulogu u toj velikojzajednici. Isto se odnosi i prema meni, sve što u razgovoru pitauvijek izgleda kao nešto što ga uistinu zanima, a ne kao ljubaznorazgovaranje i nezain<strong>te</strong>resirano propitkivanje iz pristojnostiprema gostu.Objašnjavam mu kako je došlo do ideje za ovaj razgovor i zaštobih ga želio predstaviti hrvatskoj publici. Dodajem kako je uHrvatskoj poznatiji kao slikar, a ne kao <strong>kazali</strong>šni stvaralac. Od -mah mi postaje jasno da sam dodirnuo njegovu omiljenu <strong>te</strong>mu.“To nije točno. Kod mene je uvijek postojala <strong>te</strong>žnja za Gesamt -kunstwerkom, koja je u stvari u umjetnosti oduvijek prisutna.Može se s punim pravom pretpostaviti da je i grčka tragedija,grčko <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong> zapravo bilo Gesamtkunstwerk. Želim djelovatina sva ljudska čula, na sluh, opip, njuh, okus i vid. Ako netko želishvatiti moje slikarstvo, mora razumjeti i moje <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong> i obrnuto.To je u mojemu slučaju nerazdvojno.”Nitsch nastavlja odmah razlagati svoju tvrdnju o stalnom stremljenjuprema “sveobuhvatnoj umjetnosti”. Za razliku od već spomenutogauobičajenoga mišljenja da je Richard Wagner prvi kojiju je svjesno pokušao ostvariti, Nitsch misli da se to stremljenjenalazi već u antičkom <strong>kazali</strong>štu u kojem je <strong>te</strong>kst, glazba, ples ilikovnost u nerazdvojivom jedinstvu djelovalo na svoje gleda<strong>te</strong>ljei koje stoji do danas kao nedostižan uzor. Već sama činjenicada je sve trajalo nekoliko dana i da su građani grčkoga polisacijele <strong>te</strong> dane praktički provodili u <strong>kazali</strong>štu u kojem su jeli,pili i razgovarali odgovara u potpunosti željama HermannaNitscha. Bilo je to događanje u punom smislu riječi koje jedjelovalo na sva čula. Gleda<strong>te</strong>lji nisu dolazili radi priče,koju su ionako svi znali. Dolazili su radi zajedničkog sudjelovanjau zbivanju koje je s punim pravom nosilo naziv“festivala”, tj. svečanosti (lat. festivus = svečano).Hermann Nitsch rođen je u Beču 29. kolovoza 19<strong>38</strong>. godine.Nakon završene više grafičke škole, godine 1957. za -pošljava se kao grafičar u bečkom <strong>te</strong>hničkom muzeju. Iztog vremena potiče i njegova ideja “Gesamtkunst wer ka”.Vrlo brzo počinje sa svojim “akcijama” i jedan je od u<strong>te</strong>meljivača“Bečkog akcionizma” (Wiener Aktionismus) kojije svoje korijene imao u konceptima američkog happeningai Fluxusa. Varijanta grupe odlikovala se vrlo provokativnimnačinom i Nitsch je nakon nekoliko tjedana provedenihu zatvoru zbog svojega djelovanja bio prisiljen1968. napustiti Austriju i nastaniti se u Njemačkoj. Go di -ne 1971. vraća se u Austriju i već naveliko poznat u dvor -cu Prinzendorfu nalazi idealno mjesto za ostvarenje svojega<strong>te</strong>atra mis<strong>te</strong>rija i orgija. Od tada do danas Nitsch jenapravio više od 120 svojih akcija, a vrhunac toga djelovanjabila je “Šestodnevna igra” (“6-Tage-Spiel”) u ljeto1998. godine. Napravio je i pedesetak “čisto likovnihak cija”.U skladu sa svojim pogledima i željama za potpunomumjet nošću, Nitsch se vrlo aktivno i in<strong>te</strong>nzivno bavi i glazbenimdjelovanjem. Sklada i izvodi zahtjevna glazbenadjela. Njegova diskografija obuhvaća više od pedesetnaslova, među kojima su veliku pozornost (i komentare)izazvale njegove in<strong>te</strong>rpretacija na orguljama dijela AntonaBrucknera. Dirigent Pe<strong>te</strong>r Jan Marthé, s kojim u posljednjevrijeme surađuje, u jednom je razgovoru izjavio: “Zamene je glazba Hermanna Nitscha svjetleći horizontsuvremene glazbene scene.”Ne čudi stoga kada Nitsch u svojem nabrajanju umjetnikakoje su po njegovom mišljenju bili predstavnici “Gesamt-kunst werka” u prvom redu spominje glazbenike. U prvomredu spominje Aleksandra Skrjabina (1872. – 1915.) injegove ideje o “multimedijalnim mis<strong>te</strong>rijima” koje su,nažalost, ostale neostvarene zbog Skrjabinove preranesmrti. Skrjabin je u svojim Mis<strong>te</strong>rijima <strong>te</strong>žio “ponovnomuje dinjenju (Wiedervereinigung) svih Ja živim u svemiru iumjetnosti”. Her man n Nitsch uvjerenje da je on u svojim Mis<strong>te</strong>rijima, granice. Moje srcemrzim bilo kakveu svojem “Orgijsko-mističnom <strong>te</strong>atru”uspio ponovno pronaći izgublje-pripada filozofiji.no jedinstvo.Njegovo <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong> nema ništa zajedničko s takozvanim“reda<strong>te</strong>ljskim <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong>m”, koje, po njegovu mišljenju, sa -mo potkrada istinske umjetnike što <strong>te</strong>že za potpunimdoživ ljajem. Njegov ga je put vodio od happeninga i akcio -nizma do sadašnjeg “orgijsko-mističnog <strong>kazali</strong>šta” u ko -jem pokušava dovesti sudionike do istinske osjećajnosti.Na samom početku njegova djelovanja spoznalo se da seto ne može postići riječju. Moralo se biti glasniji nego svioni prije njih.Pitam ga kakav je njegov odnos prema političkim stremljenjimatoga vremena kada se zna da su pripadnici tihstrujanja bili politički vrlo angažirani.“Ja sam anarhist”, odgovara Nitsch. “Za mnoge moje ko -lege političko je djelovanje bilo najvažnije, za mene NIJE.Politika i politička akcija je uglavnom povezana s patriotizmom,s vojskama i postavljanjem samoga sebe na jed -nu stranu. Ja živim u svemiru i mrzim bilo kakve granice.Moje srce pripada filozofiji. Bio sam jako tužan kada su umnogim zemljama nacionalistički vođe isplivali na površinu.Politika razdvaja i čini čovjeka usamljenim.”Njegov odnos prema religiji, kao što se to u prvim dojmovimamože naslutiti, isto je tako ambivalentan kao što jeto očitovanje o politici. Njegov duboki religiozni osjećaj,koji uvijek naglašava, nije vezan za jednu određenu religiju.Iako odrastao u strogoj katoličkoj sredini, nije se mo -gao poistovjetiti i posvetiti samo jednoj religijskoj usmjerenosti.“Moje <strong>kazali</strong>š<strong>te</strong> je potpuno prožeta religi ozna svečanostkoja se ne može svesti samo na jednu određenureligiju.”S vremena na vrijeme Nitscha uhvati kašalj, a onda sekao kakav dobri duh iz kuhinje pojavi njegova žena i brižnoga savjetuje da pazi na sebe i na to koliko pije. Blagorazdražen odbija savje<strong>te</strong> i odmah mi se žali da ipak s obzi-48 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_200949
- Page 1 and 2: KAZALIŠTE37 I38 2009.ISSN 1332-353
- Page 3 and 4: PremijereLada Martinac KraljŠest k
- Page 5 and 6: Snježana Sinovčić Šiškov, Elvi
- Page 7 and 8: PremijereMario KovačDobrodošao no
- Page 9 and 10: Za stvaranje i izvođenje ovako ras
- Page 11 and 12: Trešnjinu scenu odvažio postaviti
- Page 13 and 14: Andrea Mladinić, Mijo JurišićNo,
- Page 15 and 16: PremijereMatko BotićKuća NIJE dom
- Page 17 and 18: PortretSAŠA ANOČIĆU potraziza ne
- Page 19 and 20: Jednostavno čini upravo ono što i
- Page 21 and 22: voljeti predstavu da bi je mogli do
- Page 23: tinjstva, u ono nevino osjećanje s
- Page 27 and 28: ja i ne bi se mogla duže održati
- Page 29 and 30: Tajana Jovanović, Mislav Čavajda,
- Page 31 and 32: PovodomMani GotovacZABRANAMiroslav
- Page 33 and 34: smrti. Osobno su mi smiješna slavl
- Page 35 and 36: S povodomMatko SršenKnjiga-labirin
- Page 37 and 38: knjigu-labirint na nekim razinama r
- Page 39 and 40: Tužbu Ljubmira. A on je taj prolog
- Page 41 and 42: S povodomBojan MunjinPostmoderna om
- Page 43 and 44: TematUREDNIČKA BILJEŠKAIzvođenje
- Page 45 and 46: ezultiralo velikim brojem prikaza z
- Page 47 and 48: nost, a time i na ritualizirane obl
- Page 49 and 50: TematMario ŽupanovićBody art kao
- Page 51 and 52: Acconcija iz 1972. godine, sazdan n
- Page 53 and 54: problematiziranje reprezentacije u
- Page 55 and 56: informatičke programe i virtualni
- Page 57 and 58: Autorefleksivni medijDio knjige pos
- Page 59 and 60: TematIzvoditi on-line/Performing th
- Page 61 and 62: My home is where my hardware is. My
- Page 63 and 64: • No more than 5 actors• 65 min
- Page 65 and 66: One of the ladies announces the las
- Page 67 and 68: menute fizikalne zakonitosti već t
- Page 69 and 70: slika 11slika 12; Anderson, Wes; Da
- Page 71 and 72: sustava. Naime, prije odlaska u Par
- Page 73 and 74: lu samog umjetnika. Akcija je konce
- Page 75 and 76:
Dević, Ana. “Kritizirati, naplat
- Page 77 and 78:
dramske umjetnosti u Zagrebu do akt
- Page 79 and 80:
azvijanja kritike u pravcu potvrđi
- Page 81 and 82:
Podsjetila bih da je grad Masaya, k
- Page 83 and 84:
Neposlušni životinjski izvođači
- Page 85 and 86:
Životinjska gluma tad se postizala
- Page 87 and 88:
skom kazalištu, maštanje o kontak
- Page 89 and 90:
TeorijaRazgovor s redateljem Bo -ru
- Page 91 and 92:
crnoj podlozi scene. Naime, s crnim
- Page 93 and 94:
ljudske perspektive, odnosno ono š
- Page 95 and 96:
Teorija188 I KAZALIŠTE 37I38_2009V
- Page 97 and 98:
križenim trosložnim akronimom dr
- Page 99 and 100:
ili Dragana Nikolića za cilj su pr
- Page 101 and 102:
Međunarodna scenaIvana SlunjskiU z
- Page 103 and 104:
postupaka na scenu, neizbježno nav
- Page 105 and 106:
Iz povijestiSnježana BanovićDruga
- Page 107 and 108:
Na platnom popisu za listopad 1939.
- Page 109 and 110:
taju već mjesec dana unaprijed, pa
- Page 111 and 112:
članova Fonda i od sredstava koja
- Page 113 and 114:
40414243444546474849505152535455565
- Page 115 and 116:
Sklon sam vjerovati da je morao pos
- Page 117 and 118:
Nove knjigeKatja Radoš-PerkovićGo
- Page 119 and 120:
Nove knjigeMira MuhoberacKnjiga Mil
- Page 121 and 122:
KOSTI U KAMENUSlobodan ŠnajderRođ
- Page 123 and 124:
I.1 . Mme TussaudDonose maketu gilj
- Page 125 and 126:
UZNIK: Samo to ne! Ja ovdje trunem
- Page 127 and 128:
BORAC: Ajme, mila majko, kako sam g
- Page 129 and 130:
nalazi crvenu zastavu - razvije je.
- Page 131 and 132:
STALJIN: Tvoj Tito slab je pilac! A
- Page 133 and 134:
TITO: To je bila njena želja: da j
- Page 135 and 136:
Džipovi zakoče u škripi: dojuri
- Page 137 and 138:
vana. Probio se, kaže. Moraš za n
- Page 139 and 140:
Tišina.Ulazi Mirjana. Sjeda za sto
- Page 141 and 142:
meni nisi nikad kupila dar. Napravi
- Page 143 and 144:
LUCIO: S puno njih?MIRJANA: Bilo bi
- Page 145 and 146:
JAKOV: Da, vidiš, zaboravio sam.Ja
- Page 147:
IMPRESSUMKAZALIŠTEČasopis za kaza