kazali?te 37/38 - HC ITI

ljački karakter, odnosno na pitanje o razlozimastva ranja takve predstave danas i ovdje. Dijelomsu se razlozi mogli pronaći u svojevrsnoj zrcalnojslici između mitskoga Divljeg zapada gdje carujebezvlađe i naše tranzicijske svakodnevice ogrezleu korupciji. Što se pak za bav ljačkog karakteraumjet nosti tiče, prisjetimo se, jedan od Anočićevihidola nijeme komedije nakon premijere svojihModernih vremena, gdje je snažno naglašena so -cijalna nota i zanimanje za problem nezaposlenosti,izjavljuje da mu je primarni cilj bio zabavitiSaša Anočić, Kauboji, Teatar Exit, Zagreb, 2008.publiku. A Anočić kaže: Mrzim dosadno kazalište. Smatram dakomercijala može koketirati s umjetnošću, a da umjetnost nebude zakinuta. Na primjer, u prvome dijelu Kauboja krenuo samod jedne jeftine predstave – Audicije – ali nastojao sam napravitiiskorak.Kauboji se zaista mogu promatrati i kao posvećenje vlastitomedjetinjstvu, bijegu iz sive svakodnevice odraslih ljudi što su prestalisanjati u mitski prostor u kojem egzistira nepatvoreni junakDivljeg zapada koji je zapravo samo jedan od transformiranihAnočićevih gubitnika. Može on biti i transformirani Lojtrica ili Ni -ko Ništ. Još jedan usamljeni pojedinac koji stoji nasuprot nepri-Usprkos priznanjima kojima je obasipan nakonKauboja i činjenici da je krajem ožujka postaoravnateljem svoga matičnog kazališta, Anočić idalje zadržava autsajdersku poziciju unutarhrvatskoga glumišta, te svoje predstave radiizvan kazališnih institucija i izvan većine kazalištasmještenih u samome centru Zagreba uglavnom u Teatru Exit i u KNAP-u.jateljskm i okrutnom funkcioniranju sustava svijeta.Ima nečeg djetinje dirljivog u tim bjegovima, uprerušavanju antijunaka u junaka, u igri da svijetmože biti bolji i ljepši od ovoga postojećeg. U završetkuKauboja zrcalna slika stvarnosti i snova sepreokreće – naime, iskorak u predjele filmskihsnova (dakle, predstava u predstavi) završava tragično– mitski junak gubi čak dvije žene svog životai, iako se osvetio zločincima, usamljen jaše unoć, ali snovi prodiru u tkivo stvarnoga svijeta jergubitnici iz prvoga dijela predstave postaju uspješnimglazbenicima te žare i pale svojim koncertima.Kauboji su, koliko znam, jedina Anočićeva au -torska predstava s hepiendom. Moramo se upitatizašto je to tako. Čini mi se da je razlog mnogoosobniji od činjenice da hepiend funkcionira uskladu s eskapizmom mjuzikla kao žanra. Čini mise da hepiend Kauboja zapravo predstavlja autoreferencijalniscenski moment, prisutan i u činjenicida prije posljednjeg songa družina pokapa redatelja Sašu Anlo -kovića (u izvedbi samog Anočića). Tim prizorom Anočić vjerojatnoironijski komentira činjenicu da je u kazalištu nakon premijereredatelj pokopan. Završio je svoj posao i sada nastupaju isključivoglumci. Njegovo je mišljenje o ulozi redatelja nakon premijerneizvedbe, naime, posve suprotno od onog uvriježenog: Sma -tram da bi se redatelje trebalo plaćati da obnavljaju predstave,da ih pomalo i mijenjaju. Promjene su potrebne. Osvježenje je,makar u detaljima, jako važno – jer najgore je stalno ponavljatiisto. Prijeti opasnost od monotonije i sterilnosti. Glumci trebaju38 I KAZALIŠTE 37I38_200939