kazali?te 37/38 - HC ITI

ičkih romana i filmova ceste (Anočić kao jednog od svojihomiljenih pisaca spominje upravo jednog od najznačajnijihpredstavnika beat generacije –Jacka Kerouaca i njegovkultni roman Na cesti) te postala univerzalnim sinonimomza imaginarno, beskrajno polje mogućnosti. Za osjećajimaginarne slobode i čežnje za nekim boljim, višim,punijim življenjem.Ovu predstavu treba gledati kao poeziju, rekao je nakonpremijere Alaska Jacka Saša Anočić. A jezik poezije blizakje jeziku glazbe, umjetnosti koja Anočića uvelike određujei nadahnjuje, čini se, najintimnije i najdublje od svihumjet nosti. (Da sam apsolutni sluhist, bio bih glazbenik,izjavljuje Anočić.) A s obzirom da nije apsolutni sluhist,nadahnuće glazbom dolazi do izražaja u njegovim predstavama.Alaska Jack zapravo je bio svojevrsni glazbenoscenskiprojekt (u predstavi je uživo nastupao omiljenGrupa autora, Alaska Jack, HNK Osijek, režija Saša Anočić, 2000.Ja vidim patnju, bol, strah od samoće, strahod smrti, ali smijmo se tom besmislu, još jejedna od rečenica koju Anočić izgovara u AlaskaJacku. Ona gotovo paradigmatski sa držijedan od temeljnih principa njegove poetike,a koji izvire iz tradicije apsurda i miješanjažanrova u umjetnosti dvadesetoga stoljeća.Naličje američkog (i hrvatskog) snaČinjenica da ga je privukao upravo Carver, pisackoji se uvijek referirao na svakodnevne problemeniže i srednje klase, na sudbine takozvanih malihljudi, pisac koji je odrastao u radničkoj obitelji iradio kao portir, dostavljač, radnik na benzinskojcrpki… ne iznenađuje ukoliko znamo da i Anočićne samo da potječe iz sličnoga socijalnog miljeaveć je tinejdžerske godine proveo za našu sredinu prilično atipično,iskusivši tako reći odrastanje na ulici, odnosno bijeg odroditeljskog doma i samostalno financiranje svakojakim poslovimatijekom srednje škole. Stoga je posve jasno da se vrlo lakomogao identificirati s predstavnicima američke beat generacijei njihovim nasljednicima koji pišu o naličju američkog sna. Osje -ćaj zarobljenosti u sivoj svakodnevici nasuprot osjećaju izgubljenostiu velikome svijetu koji paralelno prati osjećaj slobode isnivanja o neizvjesnoj budućnosti (pun strahova, ali i snova) doizražaja je došao u Alaska Jacku – u jednom od središnjih prizorapredstave dva para sjede, puše travu, piju, glavinjaju u sivojsadašnjosti pričajući o mogućem odlasku na Aljasku, u prostormogućega bijega, a iznad njih golemi videozid (scenografiju ivideoprojekcije osmislio je Ivan Faktor) što prikazuje široku,otvorenu cestu i veliko nebo. Slika koja je izrasla upravo iz ame-Snimio Željko ŠepićAnočićev osječki bend Dogo Argentino, kao i neki od članovaorkestra i zbora HNK-a Osijek; sve su glazbene sek -vence imale ne samo dekorativnu već i dramaturšku funkcijuunutar mozaične strukture), a u posljednje se vrijemeAnočić vrlo uspješno okušava u off-mjuziklima (nakonKauboja koji su u kratkom razdoblju dosegli kultni status,ponovno se u Teatru Exit zahuktavaju probe za još jedanglazbeno-scenski projekt).Sjaj tamne zvijezdeOsim glazbenih nastupa uživo, u Alaska Jacku obilno jekorišten i izbor glazbe – od Walkaboutsa, preko P. J.Harvey, Louisa Armstronga... Emotivno snažna, pomalo ipsihodelična atmosfera kojom je izabrana glazba ispunjavalascenske prizore priziva mi u sjećanje jedno od određenjakoja se učestalo vezuju uz Nicka Cavea, glazbenikakoji bi se savršeno uklopio u navedeni izbor: sjaj tamnezvijezde. Osjećam da su određeni segmenti stvaralaštvaSaše Anočića obasjani sličnim sjajem. U to se osjećanjeuklapa i činjenica da je u Anočićevim predstavama gotovokao svojevrsni lajtmotiv prisutan motiv smrti. U AlaskaJacku sam Anočić (koji i glumi u predstavi) često izgovararečenicu: Svi ćemo umrijeti, a nitko ne vjeruje u to. Motivsmrti se pojavljuje i u kasnijim predstavama: To samo BogDavor Špišić: Godina dobre berbe (profesionalna predstava),SKUC, Osijek, 1998.Saša Anočić, Ide Dada, Dječje kazalište Branka Mihaljevićau Osijeku, 2001.zna, Kauboji, a u Smislu života gospodina Loj tri ce osnovnije pokretač dramskih zbivanja (antijunak doznaje da bolujeod smrtonosne bolesti). Prema tome motivu Anočić seodnosi zapravo vrlo iskreno – ne zauzima stavove, nedo cira, ne vjeruje u neki život nakon života. Ne zna.34 I KAZALIŠTE 37I38_200935