kazali?te 37/38 - HC ITI

PremijereMatko BotićKuća NIJE domMenažerijaInspirirano dramomTennessee WilliamsaRedateljica:Anica TomićHKD teatar RijekaLaura: Majko, zar se nešto dogodilo?Amanda: Pusti me da se saberem,zbunio me... ...život.Tennessee Williams,Staklena menažerijaDražen Mikulić, Edita Karađole, Andrea Blagojević, Damir OrlićPremijera:11. ožujka 2009.Upravo u vrijeme pisanja ovogateksta svečano je predstavljenamonografija o prvih petnaestgodina djelovanja riječkogaHKD teatra, maloga i žilavog kazališnogkolektiva koji je pod vodstvomglumca Nenada Šegvića i redateljaLaryja Zappije desetljeće i pol uvjerljivodokazivao da se na “malojsceni” u teatru mogu i moraju stvarativelike predstave. U slavljeničkojpublikaciji nema Menažerije autorskogdvojca Anice Tomić i Jelene Ko -vačić, ona je kao prva premijera ušesnaestoj godini dokaz da se HKDne namjerava umiroviti, nego naprotiv,da osvježen novim, mladim autorskimlicima nastavlja stvarati kazalištekoje želi nešto više od pukogpopunjavanja repertoara.Pritom je posebno zanimljivo kako, mudrim odabiromsuradnika, HKD zadržava temeljne postulatevlastite kazališne poetike, istodobno idući u korak svremenom. Kritički intoniran i slojevit odnos premadobro poznatim klasicima, sadržan u osnoviZappijinih najuspješnijih režija u HKD-u, tako jeosnovni kreativni impuls i u Menažeriji, samo što seostvaruje potpuno drugim dramaturško-reda telj -skim postupcima. Dok je Zappia, naime, prvenstvenozainteresiran za živahni, a nerijetko i polemičkidijalog s autorom i njegovim tezama, kako ispravnoprimjećuje Hrvoje Ivanković u spomenutoj monografiji,dvojcu Tomić/Kovačić klasični predložak tek jepovod za sadržajnu i emocionalnu nadogradnju,svojevrstan okidač za uranjanje u rad na potpunonovom, ne više dramskom kazališnom tekstu, kojičini osnovu riječke Menažerije.Redateljica Anica Tomić i dramaturginja JelenaKovačić endemski su primjer kreativnog tima kojiveć desetak godina strpljivo i nenametljivo gradisvoj kazališni put na iznimno promišljenim temeljima.U središtu su njihovih najznačajnijih radova uvijekmehanizmi manipulacije i represije pojedinca uzajednici, koji se u Imitatorima glasova i Kučkinimsinovima u Teatru ITD propituju kroz fizičku i emocionalnupustoš koju u čovjeku ostavlja trpno stanjesubjekta u metežu rata i društvenih promjena.Nakon ITD-ovih predstava uslijedila je Oprostite,mogu li vam ispričati? u Zagrebačkom kazalištumladih, u kojoj se fokus analitički sužava s općeg nakrajnje pojedinačno, ljušteći naslage društvenihodnosa sve do obitelji. Smijeh kao maska unutarnjegnemira, obitelj u lažnoj ljušturi konvencija iiskren bijes generacije koju nitko ništa nije pitao,neki su od temeljnih motiva upisanih u ZKM-ovuuspješnicu, u strukturi u kojoj se oko četiri središnjamonološka bloka razlijeva tek isprazna društvenamimikrija tjeskobe. Riječka se Menažerija svojomtemom i namjerom izravno nadovezuje na zagrebačkuprethodnicu.Staklenu menažeriju Tennesseeja Williamsa mladim je kazalištarkamaponudilo vodstvo HKD teatra, naslućujući da imkomorna drama sjećanja može biti potentan materijal za teatarskoistraživanje. Naravno, u skladu s uvriježenim načinomfunkcioniranja autorskog dvojca, Williamsov komad tek je širokraspon dramskog materijala iz kojega se kirurškom preciznošćuuzima ono esencijalno, uRedateljica Anica Tomićovom slučaju opora atmosferai dramaturginja Jelenaporemećenih obiteljskih odnosakojima je tek okoštala dru-Kovačić endemski suprimjer kreativnog timaštvena konvencija prepreka zakoji već desetak godinanezaustavljivu provalu očaja.strpljivo i nenametljivoMenažerija je presudno obilježenabesprijekornom dramatur-gradi svoj kazališni putna iznimno promišljenimtemeljima.škom strukturom koju JelenaKovačić gradi vješto i bez praznoghoda. Osnovni odnosi među likovima su uglavnom zadržanipa Amanda jest majka koja svoju djecu muči vlastitom nesrećom,Laura, iako nije ni bogalj ni čudakinja, jest usamljena kćiželjna pažnje, a Tom jest očajni sin s poslom koji ga izluđuje.28 I KAZALIŠTE 37I38_2009 29