Mme TUSSAUD: Ovo je pjesma o Babilonskom tornju. Kaoni za toranj Eiffelov, nitko pravo ne zna čemu on služi.Ali pjesma je lijepa. Poslušaj<strong>te</strong>!Bog dobri nekoć Zemljom hodi,Prije no što je, srdit potopi svu.Što gradi<strong>te</strong>, neimari, dobri i vični,?Mi gradimo kulu, toranj nebotični,Ciglu po ciglu, kamen po kamenUspjeha našeg to bit će znamen.U ljubavi bratskoj, složni ko jedan,Svak svom je zanatu predan.Sva Afrika tu je, Azija golema,Svak našemu tronu se sprema.Svak Kuli našoj svoju ciglu nosi,Mi ne damo nikom da boga<strong>te</strong> prosi.Čemu to služi? pita nas Bog.Je li ta građa dostatno čvrsta,Temelji jesu li više od prsta,Hoće li biti mjesta za sve?Procijeniti ne znam, kaže im Bog.I ne znam vam reći, je l’ koza il’ rog,Nitko ne š<strong>te</strong>di, kad grade meni,No vaša volja i mene plijeni!Mme TUSSAUD: I tu Bog odluči pomiješati jezike!Mme Tussaud miješa u loncu.U divljaka luk i strijelaŽeljeznica, selo, grad,Da nam živi zemlja cijelaDa nam živi živi rat!.Mme TUSSAUD: I više se nisu razumjeli. A bez toga se graditine može. Napose ne Kula babilonska. Uostalom,moglo je i uspjeti? Podijeli<strong>te</strong> se po plemenima!, rečeBog. Ali oni će se ubijati. Pa što se to mene tiče. Jasam stvorio čovjeka slobodnog. Ako se hoće ubijati,neka se ubijaju.Mornar uruči štafetu Maršalu u loži.32. Let u mjestu 4Tito leži na golemoj crvenoj zvijezdi kao na raspelu.Nošeni divljim dinamizmom nahrupe borci – svi odredamladi, opaljeni, osmuđeni barutom. I svi apostoli su tu,Đilas prije svih. Ali Krleža prvi progovori.KRLEŽA: Nemamo vremena!TITO: Pa gdje si ti nestao?KRLEŽA: Nemamo vremena za salonska prepucavanja.VEDA: Pukli su stakleni vrtovi?PARTIZAN: Pokret! Naredi pokret!GLASOVI svi podignu puške: Idemo, idemo! Ili oni ili mi!TITO: Rusi?DRUGI PARTIZAN: Stoje na Dravi. Ukopani.TITO: Švabe?PARTIZAN: Otperjali.GLASOVI: Vodi nas, Tito. Naprijed, naprijed! U juriš?TITO: Gdje je neprija<strong>te</strong>lj?GLASOVI: S istoka se vuku četnici. Ruše sve pred sobom.Siluju.PARTIZAN: Sa zapada nadiru ustaše.TITO: Brojno stanje.GLAS: Krajišnici!DRUGI: Dalmatinci!TREĆI: Ličani!ČETVRTI: Makedonci.GLAS: Bosanci! Svi smo tu!KOČA: Prva prole<strong>te</strong>rska!GLAS: Cijela Kadinjača! Do posljednjeg borca!ĐILAS: Sve su to prole<strong>te</strong>ri. Idemo, Tito. Nemamo vremena!TITO: Mrtvi?GLASOVI: Svi.ĐILAS: Pa što onda? To su detalji. Svi gledamo u <strong>te</strong>be.TITO: A da se izmaknemo i mirno pomremo, i oni namništa ne mogu?ĐILAS: Da se mi izmaknemo, oni bi se pobili do jednoga.Oni ruše sve što je nama bilo sveto. Oni čereče državukao da kolju svinju! Metak u zube svakom tko je izdao!Mi uvodimo <strong>te</strong>ror slobode!GLASOVI: Vodi nas, Tito!TITO: Na zapad, na istok?GLASOVI: Svejedno. Samo da se gine!TITO: Ne vidim vas. Ja sam... ja sam... koji jesam. Izvadiispod krpe koja mu pokriva bedra crvenu zastavu.Koja se odjednom razmota i razvijori cijelim prizorom.TITO: Još od Ruda pokušavam vas skupiti i nju vam predati!Ovo je zastava Prve prole<strong>te</strong>rske...Neki kleknu, ljube zastavu, pjevaju, većina maše puškama.ĐILAS: Naredi opći pokret! Svi smo s tobom kao jedan!Podižu se cijevi Kočinih topova.U zrak, zajedno s rukama. Sunu pro<strong>te</strong>ze i mnogi prazanrukav.KOČA: Reducirati život ljudski na svoj vlastiti, prepustiti sesmrti.Reduire la vie humaine a sa vie, se lasse a la mort.33. MaskeMme Tussaud prišunja se na prstima do pos<strong>te</strong>ljeumirućeg Tita. Uz pos<strong>te</strong>lju su žene: Zdenka u ratnoj uniformi,Jovanka u bijeloj oficirskoj. Mme Tussaud stane mulice pripremati za predsmrtnu masku; druge dvije ženepomažu.Mme TUSAUD: Moj me zanat tjera raditi brzo. Sada jetvoje lice još uvijek tvoje. Ali već sutra bit će uspo -mena.TITO: Ne žuri! Treba mi još vremena.Mme Tussaud prekrije njegove lice isječcima bijelegaze.Mme TUSSAUD: Čuješ li? Sječivo!TITO: Ne čujem ništa. O meni će svašta govoriti, mnogo ćese lagati. Strašno će me klevetati. Ali ja nisam ubijao.Ja sam uklanjao, to da. Ali nisam ubijao.Uđu Kardelj, u odijelu tamnom, mrtvačkom, Đilas, udronjcima zatvorenika, s papučama na nogama, Ranko -vić u bijelom, ljetnom odijelu, gužvajući šešir u rukama, iKoča, u<strong>te</strong>gnut u uniformu partizanskog generala.Ali se, zbog koridora žena, ne mogu probiti do pos<strong>te</strong>lje.Koča ni ne pokuša, zastane po strani.JOVANKA: Koča <strong>te</strong> daje pozdraviti.TITO: Koča? Volio sam tog mangupa. A onda je i on otpao.Kao voćka s grane koja se suši. Gdje je Koča?Tito plače.TITO: Nema više vremena.Uđe, skromno i tiho, Pelagija, s kutijom od kartona podmiškom.PELAGIJA: Koliko bi ti vremena još bilo potrrebno?TITO: Deset godina. Oni će se svi poklati. Treba mi desetgodina da to spriječim. Sada znam kako.KARDELJ: Kako, Tito?TITO: Ja vidim način.KARDELJ: Ja ga ne vidim.ĐILAS: Ima način. Bilo je načina. Trebalo je pustiti hiljaducvetova da cvatu.TITO: Nas onda ne bi bilo.ĐILAS: Možda ne bi u tome bilo neke š<strong>te</strong><strong>te</strong>.TITO: Da nije bilo nas, svi bi se oni poklali do jednoga.ĐILAS: Možda ni u tome ne bi bilo neke š<strong>te</strong><strong>te</strong>. Možda mibolje ne zaslužujemo.TITO: Što ti kažeš na to, Marko?RANKOVIĆ: Ja sam uvek i u svemu delio tvoje mišljenje.TITO: Bevc?KARDELJ: Mislim da je trebalo osloboditi spontanu ener -giju masa.Đilas se smije.RANKOVIĆ: Spontana energija masa ne postoji.KARDELJ: Da li postoji masa?RANKOVIĆ: Da.KARDELJ: Onda postoji i energija.RANKOVIĆ: Ali onda ne bi bilo Jugoslavije.KARDELJ: To je tako.RANKOVIČ: Što ti to govoriš, Bevc? Tebe treba hapsiti.Gledaju se, sva trojica, s mržnjom.ĐILAS: Krajnji je čas, Tito, da siđeš sa svojega oblaka.RANKOVIĆ: Ovoga ni devet godina nije privelo pameti!KARDELJ: Kad bih to i mislio, Đido, jedan jedini trenutak,nikada to ne bih rekao.ĐILAS: Jer si običan kukavelj.TITO: Dosta priče! Sad vidim, u svemu sam imao pravo.Gdje si, Pelagijo?Pelagija mu stavi na grudi kutiju koju on čvrsto obgrli.PELAGIJA: Znaš li ti koliko je to deset godina? Toliko samja bila u Sibiru.TITO: A pet godina? Jednu majušnu, maljenku pjatiljetku!Pelagijo, moja ženo! Jedan dan? Minutočku? Samo daih sve još jednom vidim stajati u stavu mirno, i da ihdobro upamtim. Trebao sam – zgrči šaku.PELAGIJA: Ne mogu ti dati više od onoga što sam ti dala.Nije u mojoj moći dati vrijeme koje žudiš. Ja ti opraštam.TITO: Ti meni opraštaš? Otišla si s drugim čovjekom. Pošlasi za svojom zvijezdom.PELAGIJA: Otjeralo me u Sibir. A ti si otišao za svojom zvijezdom.Opraštam ti što se me zaveo i doveo u ovumračnu zemlju, i evo, vraćam ti što je tvoje. Tito stisnekutiju. Imala sam četrnaest godina. Opraštam ti zatošto je bilo lijepo.TITO: I ja <strong>te</strong>bi opraštam, Pelagijo.To je kao na filmu. Ali ja više volim ves<strong>te</strong>rne od filmovaljubavnih. Znaš li ti, Pelagijo, da je mene u jednomfilmu glumio nitko manji nego... Zdenki: Kako ti je?Jesi li bolje?ZDENKA: Koča daje pozdraviti. Šalje ti rakije, oraha i du -270 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009271
vana. Probio se, kaže. Moraš za njim, u protivnom, svićemo izginuti.TITO: Idemo, idemo! Mi nemamo vremena.Pelagija stavlja masku Mme Tussaud i legne uz Tita upos<strong>te</strong>lju.PELAGIJA: Spavaj. Sanjaj. Imaš o čemu. Možda neće boljeti.Zvuk sječiva giljotine.Rasvijetli se Titov kumrovečki spomenik (Augustinčić),BEZ NOGE.34. Saint-SulpiceIz svih kutova ljudi odjeveni ekstravagantno historijski;na nekima od njih ostaci uniformi, drugi kupuju kodArmanija...Pariško groblje Saint-Sulpice nakon doba <strong>te</strong>rora i <strong>te</strong>rmidora,reakcije i restauracije.Svi nose crvenu vrpcu oko vrat, u znak da su orođeni snekim koje je skratila giljotina, a i svi plešu.Jedina koja ne pleše jest Pelagija, koja stoji sa strane, skutijom za cipele na grudima.Mme TUSSAUD pjeva:Pretio hrčak gomila zrnje,Siromah se krije u svoje prnje,Jučer još goljo, sada tu je banka,Ne može to svatko, u čemu je kvaka?U novcu je kvasac, da se tovi prasac,A novac ne smrdi, on je bratu bratac,No, dosada je posvuda!Smisli<strong>te</strong> nešto –Aranžeri, umjetnici, niškoristi, stoko,I druga od nas plaćena bagro!Otud, nova je sad moda!Tko god paloga imade roda,Komu pade otac, stric il’ brat,Tako da giljotina sreže im vratTomu je ovdje ulaz slobodan!On možda bio je zao,On možda je i sam klao –Al’ tko sada da prstom upre?Ta uđi<strong>te</strong> samo – nemaj<strong>te</strong> straha –Plešimo dakle, do posljednjeg daha,Zovimo svoje iz rasutog praha.Mme TUSSAUD: Nikada u Parizu nije bilo toliko balova!Pjeva:Smrt revoluciji! Smrt revoluciji!Tko mnogo ima, imat će višeTko ništa nema -ĐILAS-SAINT JUST: - taj neka se sprema. Nema slobode zaneprija<strong>te</strong>lje slobode! Vodi nas, Tito! Idemo dalje!Revolucija traje!Šum sječiva giljotine koje se obara.Mme TUSSAUD uzme Brozovu glavu od bronce:O revoluciji, tko još zbori?Revolucija, koga još mori?Pamtimo ono što pamtit se može,Jer ne može nitko iz svoje kože.Što je bilo krivo, što je bilo dobro?Lanjski snijezi, lanjski snijezi...Dragi Broz –Josipe Tito,Što je tu ljudsko, a što <strong>te</strong>k bronca?Što spada u povijest, a što si ti sam?Radi na maski prema bronci.Nahrupi grupa Titovih suboraca, crvena se zastavarazvije.Uzvanici bala na groblju Saint-Sulpice plešu, elegantnoi predano.To su dva svijeta koji se ne dodiruju.Mme Tussaud poljubi Titovu glavu od bronce.Zagreb, Villa Mont Noir, Ploča, 2005-2007.1 Gospođa Tussaud (1761-1850), u<strong>te</strong>meljila je slavni Muzejvoštanih figura, danas u Londonu. U doba Velike revolucijebila angažirana od revolucionarnih tribunala da uzima po -smrtne maske giljotiniranih osoba. To su znali biti njezinisusjedi, pa i prija<strong>te</strong>lji i rođaci.2 M. Krleža, Evropa danas, Zora, Zagreb 1956, str. 47.3 Skriveni ili manifestni citati dvaju slavnih wes<strong>te</strong>rna pedesetihgodina: Točno u podne i Moja draga Klementina.4 Mali hommage naslovu drame Gorana S<strong>te</strong>fanovskog.Publikacije o drami,<strong>kazali</strong>štu i plesuČasopisi za <strong>kazali</strong>šnui plesnu umjetnost272 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009273
- Page 1 and 2:
KAZALIŠTE37 I38 2009.ISSN 1332-353
- Page 3 and 4:
PremijereLada Martinac KraljŠest k
- Page 5 and 6:
Snježana Sinovčić Šiškov, Elvi
- Page 7 and 8:
PremijereMario KovačDobrodošao no
- Page 9 and 10:
Za stvaranje i izvođenje ovako ras
- Page 11 and 12:
Trešnjinu scenu odvažio postaviti
- Page 13 and 14:
Andrea Mladinić, Mijo JurišićNo,
- Page 15 and 16:
PremijereMatko BotićKuća NIJE dom
- Page 17 and 18:
PortretSAŠA ANOČIĆU potraziza ne
- Page 19 and 20:
Jednostavno čini upravo ono što i
- Page 21 and 22:
voljeti predstavu da bi je mogli do
- Page 23 and 24:
tinjstva, u ono nevino osjećanje s
- Page 25 and 26:
formate. Nitsch stojeći pred platn
- Page 27 and 28:
ja i ne bi se mogla duže održati
- Page 29 and 30:
Tajana Jovanović, Mislav Čavajda,
- Page 31 and 32:
PovodomMani GotovacZABRANAMiroslav
- Page 33 and 34:
smrti. Osobno su mi smiješna slavl
- Page 35 and 36:
S povodomMatko SršenKnjiga-labirin
- Page 37 and 38:
knjigu-labirint na nekim razinama r
- Page 39 and 40:
Tužbu Ljubmira. A on je taj prolog
- Page 41 and 42:
S povodomBojan MunjinPostmoderna om
- Page 43 and 44:
TematUREDNIČKA BILJEŠKAIzvođenje
- Page 45 and 46:
ezultiralo velikim brojem prikaza z
- Page 47 and 48:
nost, a time i na ritualizirane obl
- Page 49 and 50:
TematMario ŽupanovićBody art kao
- Page 51 and 52:
Acconcija iz 1972. godine, sazdan n
- Page 53 and 54:
problematiziranje reprezentacije u
- Page 55 and 56:
informatičke programe i virtualni
- Page 57 and 58:
Autorefleksivni medijDio knjige pos
- Page 59 and 60:
TematIzvoditi on-line/Performing th
- Page 61 and 62:
My home is where my hardware is. My
- Page 63 and 64:
• No more than 5 actors• 65 min
- Page 65 and 66:
One of the ladies announces the las
- Page 67 and 68:
menute fizikalne zakonitosti već t
- Page 69 and 70:
slika 11slika 12; Anderson, Wes; Da
- Page 71 and 72:
sustava. Naime, prije odlaska u Par
- Page 73 and 74:
lu samog umjetnika. Akcija je konce
- Page 75 and 76:
Dević, Ana. “Kritizirati, naplat
- Page 77 and 78:
dramske umjetnosti u Zagrebu do akt
- Page 79 and 80:
azvijanja kritike u pravcu potvrđi
- Page 81 and 82:
Podsjetila bih da je grad Masaya, k
- Page 83 and 84:
Neposlušni životinjski izvođači
- Page 85 and 86: Životinjska gluma tad se postizala
- Page 87 and 88: skom kazalištu, maštanje o kontak
- Page 89 and 90: TeorijaRazgovor s redateljem Bo -ru
- Page 91 and 92: crnoj podlozi scene. Naime, s crnim
- Page 93 and 94: ljudske perspektive, odnosno ono š
- Page 95 and 96: Teorija188 I KAZALIŠTE 37I38_2009V
- Page 97 and 98: križenim trosložnim akronimom dr
- Page 99 and 100: ili Dragana Nikolića za cilj su pr
- Page 101 and 102: Međunarodna scenaIvana SlunjskiU z
- Page 103 and 104: postupaka na scenu, neizbježno nav
- Page 105 and 106: Iz povijestiSnježana BanovićDruga
- Page 107 and 108: Na platnom popisu za listopad 1939.
- Page 109 and 110: taju već mjesec dana unaprijed, pa
- Page 111 and 112: članova Fonda i od sredstava koja
- Page 113 and 114: 40414243444546474849505152535455565
- Page 115 and 116: Sklon sam vjerovati da je morao pos
- Page 117 and 118: Nove knjigeKatja Radoš-PerkovićGo
- Page 119 and 120: Nove knjigeMira MuhoberacKnjiga Mil
- Page 121 and 122: KOSTI U KAMENUSlobodan ŠnajderRođ
- Page 123 and 124: I.1 . Mme TussaudDonose maketu gilj
- Page 125 and 126: UZNIK: Samo to ne! Ja ovdje trunem
- Page 127 and 128: BORAC: Ajme, mila majko, kako sam g
- Page 129 and 130: nalazi crvenu zastavu - razvije je.
- Page 131 and 132: STALJIN: Tvoj Tito slab je pilac! A
- Page 133 and 134: TITO: To je bila njena želja: da j
- Page 135: Džipovi zakoče u škripi: dojuri
- Page 139 and 140: Tišina.Ulazi Mirjana. Sjeda za sto
- Page 141 and 142: meni nisi nikad kupila dar. Napravi
- Page 143 and 144: LUCIO: S puno njih?MIRJANA: Bilo bi
- Page 145 and 146: JAKOV: Da, vidiš, zaboravio sam.Ja
- Page 147: IMPRESSUMKAZALIŠTEČasopis za kaza