kazali?te 37/38 - HC ITI

Nove knjigeMatko BotićDnevnik odrastanjariječkih kazališnihtinejdžeraHKD teatar / Međunarodni festivalmalih scena Rijeka 15 godina,monografija;urednik Hrvoje Ivanković,HKD teatar / Međunarodni festivalmalih scena Rijeka,Rijeka, 2009.Svaki kazališni čin prije svega je, citirajućiJohna Steinbecka, događaj uvre menu, pa nakon isteka vlastitogtrajanja životari uglavnom u nepouzdanimsjećanjima i parcijalno očuvanimnovinskim arhivama. Riječki HKDteatar i Međunarodni festival malihscena ovom su raskošnom publikacijomistrgli iz galopirajućeg zaboravavlastiti trud i rezultate, koji zbijeni uknjigu strše kao jedna od rijetkih hr -vatskih oaza živog i beskompromis -nog kazališnog stvaranja nastalog uvremenu u kojem su muze uglavnomšutjele.HKD teatar osnovali su 1993. godineglumac Nenad Šegvić i redatelj LaryZappia, želeći riječko i hrvatsko glumišteobogatiti komornim teatromkoji bi u izravnom kontaktu s gledalištemstupio u kreativan suodnos ka -ko s klasicima dvadesetoga stoljećatako i s recentnim, suvremenimdramskim naslovima. Već nakonuspje ha prve premijere, AlbeejeveTko se boji Virginije Woolf?, Šegvić usuradnji s kazališnim kritičarom Da -liborom Foretićem pokreće i festivalkomornih scena, koji će od skromnogahrvatskog okupljališta malih teatarskihformi u samo nekoliko godinanarasti do jednog od najznačajnijihkazališnih festivala u široj regiji. Na -kon godina rasta i razvoja, devetna -est premijera i petnaest izdanja festivalanagomilalo se kao vrijedna teatarskapopudbina u sjećanjima riječ -kih kazališnih posvećenika pa se knjigakoja će sačuvati barem djelić tepopudbine nametnula kao logičan ipotreban potez. Rezultat te inicijativeje upravo izašla monografija, nazvanaHKD teatar / Međunarodni festivalmalih scena Rijeka – 15 godina.Monografiju je osmislio i uredio Hr vo -je Ivanković, zapamćen i kao najdugovječnijiselektor Festivala pa jespoj njegove stručne prosudbe te in -siderske subjektivnosti odredio cjelokupandiskurs knjige. Naime, svi teatarskistručnjaci dovoljno upućeni urad HKD teatra i Festivala na neki sunačin već bili njihovim dijelom, bilokao selektori, voditelji okruglih stolova,članovi žirija ili jednostavno kaovjerni gledatelji i navijači. No, angažmanupravo tih ljudi u radu na knjizinije anestezirao potreban kritičkižalac pa se u prosudbama o kvalitativnimdosezima pojedinih predstavaili odluka festivalskih selektora nerijetkomože pročitati i izrazito kritičkomišljenje, što je u ovakvim obljetničkimmonografijama više rado viđenaiznimka negoli pravilo. Ivanković jeknjigu podijelio u tri tematska bloka,koji prema kraju rastu opsegom,makar su za uvid u rad HKD-a i Malihscena jednako bitni. Prvi je posvećenosnivaču i spiritus movensu Teatra iFestivala, riječkom glumcu NenaduŠeg viću, središnji dio pripovijeda pri -ču o repertoarnom profilu HKD teat -ra, a posljednji je dio vjeran prikazstr moglavog uspona Festivala, odskromnih početaka do gostovanjanajznačajnijih europskih kazališta iredateljskih zvijezda. Drugi i trećiblok upotpunjeni su temeljito izrađenimteatrografskim dodacima, kojiesejističkom diskursu pojedinih tekstovadodaju prijeko potreban materijalza daljnja teatrološka prouča -vanja.Knjiga se nakon Ivankovićeva uredničkogproslova otvara osobnim obraćanjemNenada Šegvića, opisujući unekoliko intimnih, ali ne i patetičnihpasusa kako je sve počelo. Sažetu iinformativnu umjetničku biografijuNenada Šegvića u nastavku potpisujeDarko Gašparović.Središnji blok iz nekoliko različitihočišta pokušava rasvijetliti fenomenHKD teatra i njegova bogatog opusa,od antologijskih predstava do manjeuspješnih naslova. Taj dio knjigeotva ra članak Jasena Boke, smještajućiu njemu svojstvenom ironičnomstilu začetak HKD-a u junačka vremenahrvatskoga domoljubnog kiča, ukojima je okrenutost prema modernimklasicima i suvremenom američkomrepertoaru subverzivni činotpora i vapaj za kazalištem koje propitujeteme iz sadašnjosti. Na Bokintekst koji opsegom stiže tek naznačitiosnovne repertoarne linije HKD teatranastavlja se mnogo opširniji članakDarka Gašparovića, koji znanstveničkomakribijom, ali i kritičarskibespoštedno secira društveni kontekstnastanka HKD-a i pojedinačnedosege svake od devetnaest premijera.Gašparović opravdano dovodi uvezu nastanak riječkog teatra s od -vajanjem Branka Gavelle 1953. izHNK-a u Zagrebačko dramsko kazalištei s radom Teatra ITD pod vodstvomVjerana Zuppe, nalazeći u timprimjerima dodirne točke koje ćenaglasiti temeljne postulate estetskogi organizacijskog kreda HKD-a.Poput Zagrebačkoga dramskog kazalištai Teatra ITD, i HKD je nastao kaootpor okoštalom mainstreamu središnjenacionalne kuće, a za ITD ga vežei sličan način funkcioniranja, bez stalnogaglumačkog ansambla i tek sminimumom pomoćnih službi. U središnjemdijelu knjige može se naći iiskren, intiman i dirljiv oproštaj od pr -vih petnaest godina samog LaryjaZappije, koji ne zamarujući se faktografijomispisuje osobnu mrežu živihslika, trenutaka i mirisa iz zajednič -kog rada. Hrvoje Ivanković zatvarasre dišnji esejistički blok nadahnutimprikazom Zappijina redateljskog djelovanja,koji se ne zadržava isključivona predstavama HKD-a već na uvjerljivi sveobuhvatan način osvjetljavajednu od zanimljivijih redateljskihosobnosti na ovim prostorima. VišnjaVišnjić Karković od zaborava je spasilai sve sudionike, datume, izmjene upodjelama i nagrade u uzorno složenojteatrografiji sa svim izvedenimpre mijerama i obnovama.Treći i najopsežniji dio knjige posvećenje Međunarodnom festivalu ma -lih scena, a započinje tekstom DarkaLukića koji iz pozicije aktivnog sudionikapodsjeća na prvih pet godinaFestivala, tada još zvanog Hrvatskifestival malih scena, smještajući ga ukontekst hrvatskih kazališnih prilika ipodsjećajući na njegovu konstantnuotvorenost i želju za internacionaliziranjemte uspoređivanjem najboljihhrvatskih predstava sa stranom konkurencijom.Tajana Gašparović u ese -ju o idućih deset godina Festivala bi -ra drugačiji put pa u temeljitoj studijio svakoj godini zasebno progovara oselektorskim koncepcijama i najvećimfestivalskim uspješnicama, sjetivšise dakako i predstava kojima nata kvom festivalu nije bilo mjesto.Bojan Munjin ispisuje sažetu komparativnuanalizu riječkog festivala iostalih velikih teatarskih smotri uregiji, kao što su zagrebački Festivalsvjetskoga kazališta i Eurokaz, beogradskiBitef i sarajevski MESS.Svjetlana Hribar svoj je tekst posvetilafenomenu po kojemu je Međuna -rodni festival malih scena nadalekopoznat - riječkoj publici koja u neobičnovelikom broju ostaje na okruglimstolovima nakon predstava, imajućipo trebu čuti glumce i redatelje i osob -no im reći vlastite dojmove. Teatro -gra fiju koja uključuje sve izvedenepredstave, članove žirija i nagradesa stavili su Višnja Višnjić Karković iHrvoje Ivanković, a kao posebandodatak na kraju knjige nalaze se ibiografije “titulara festivalskih nagrada“,zaslužnika po kojima su nazvanenagrade na festivalu: Dalibora Fo re -tića, Anđelka Štimca, Veljka Maričićai Doriana Sokolića. Ne treba zaboravitini bogat slikovni prilog kolektivnojmemoriji pa u mnoštvu fotografija uknjizi najveću pozornost plijene oneiz “preddigitalnog doba”, koje bi, danije ovog izdanja, po svoj prilici bilezaboravljene i izgubljene.Monografska izdanja poput ovogamo gu nekad za sobom povući sjetuza izgubljenim vremenima, često sutek gorka podsjetnica na bolju prošlost.Srećom, šesnaesta sezonaHKD teatra s izvrsnom Menažerijom inovo izdanje festivala sa sjajnimpredstavama Pintera, Frljića, Koršu -no vasa i Castorfa pokazuju kako ćeovom ukoričenom spomenaru naprvih petnaest godina HKD teatra iMalih scena vrlo brzo ususret doćimaterijali za nove monografije, osvrtei teatrološke analize.238 I KAZALIŠTE 37I38_2009239