kazali?te 37/38 - HC ITI

sezone te proziva Baranovića kao krivca za krizu i učestaleneuspjehe u Operi koja je nekad bila na visini, danasima lošiji kor negoČlanice i članovi baleta javno beogradska i ljubljanska,a mnogi suustaju protiv Froman predbacujućijoj da zbog sve intenzivnijegrada na opernim režijarenostii iscrpenostisolisti, uslijed premomaneizmjerno koči razvoj izgubili glasove.hrvatskoga baleta te joj preporučujuodlazak u mirovinu. nizom tekstova uBaranović se branizagrebačkom tisku,oštro ukazujući na tendecioznost i orkestriranost tih napada,pritom navodeći brojne uspjehe zagrebačke Opere 58koja je za njega prva u državi a bolja i od mnogih u inozemstvu.59 I Benešić se osjeća pozvanim reagirati pa seoglašava u novinama tvrdeći da kampanja beogradskogtiska o hrvatskom kazalištu ima prividnu svrhu te da bi serat oglasima već završio da nisu veliki publicitet svemutome dale beogradske novine. 60U Baletu koji je organizacijski sastavnica Opere i u kojemsu “razvrstani” rijetki angažirani plesači, situacija je doslovnokritična – nemoguće je producirati samostalnu balet -nu predstavu jer nema dovoljno plesača. Razlog tomu jeto što svi istaknuti hrvatski plesači na početku Benešiće -va mandata djeluju u inozemstvu: Mia Čorak u Sjedinje -nim Američkim Državama, Pia i Pino Mlakar su u angaž -manu u Münchenu, Antun Vujanić u Brnu, Zvonimir Pintaru Njemačkoj (vratit će se na Benešićev poziv u studenom1939.), a Ana Roje u vrijeme Benešićeva dolaska je uHNK-u u Zagrebu, ali ne nastupa i intenzivno pregovaras jednom inozemnom trupom dok čeka povratak svogaplesnog i životnog partnera Oskara Harmoša iz vojske.Potpun je nedostatak muških plesača, u ansamblu su sa -mo dvojica pa se članice baleta zgodimice preoblače umuškarce. Njihove materijalne prilike vrlo su loše, u svečešćim izjavama u tisku može se pročitati da je prosječandohodak balerina (od 800 do 2.300 din.) mnogo manji oddohotka dobro plaćene sluškinje koja uz to dobiva besplatanstan, hranu a često i odijelo. 61 Protiv voditeljice baletaMargarete Froman, koja djeluje u Kazalištu, ali i u kazališ -tima Ljubljane, Praga, Beograda i Milana već 18 godina iiz čije su škole izišli svi istaknuti hrvatski plesači – MiaČorak, Olga Orlova, Oskar Harmoš, ali i većina onih koji supotpisali peticiju protiv nje, podižu se sve veće tenzije.Članice i članovi Baleta javno ustaju protiv Froman predbacujućijoj da zbog sve intenzivnijeg rada na opernimrežijama neizmjerno koči razvoj hrvatskoga baleta te jojpreporučuju odlazak u mirovinu. Također putem Društvaglumaca čak šalju i predstavku na bana Šubašića i nanovo imenovanog referenta za umjetnost Banske vlastiprof. Rudolfa Matza moleći da ih prime kako bi ih mogliupoznati s nemogućim prilikama koje vladaju u baletu. 62Argumenti pobunjenih plesača velikim su dijelom i opravdani:godinama u razvoj podmlatka hrvatskoga baleta nijeinvestirano, on je samo prateći servis opere pa su se oninajkvalitetniji rasuli po svijetu, a sredstava za angažiranjemladih iz drugih sredina nema. Afera je otišla mnogo dalje– peticiju protiv ravnateljstva potpisuje čak sedamnaestčlanova Baleta, a još petero ih se složilo s njom zahtijevajućiinterventno osnivanje državne baletne škole.Potaknut tim burnim previranjima, Benešić tijekom prosinca1939. inicira početak konsolidacije Baleta: nagovaraOskara Harmoša, koji se vratio u Zagreb, i Anu Roje daostanu u Kazalištu i preuzmu njegovo umjetničko vods -tvo. Usto, zove natrag iz Sjedinjenih Država Miu Čoraknudeći joj mjesto primabalerine, a pritom jamčeći Mar -gareti Froman ostanak u kazalištu na mjestu redateljaopere i operete. No, program reorganizacije Baleta piše irav natelj Opere Baranović, što intendantu stvara jošjedan u nizu međuljudskih problema, a u tisku, koji uglavnomstaje na stranu voditeljice Baleta – izaziva brojne re -ak cije. 63 Fromanova uzvraća udarac samostalnom baletnompredstavom gostujućih umjetnika Pie i Pina Mlakarakoji u vlastitoj koreografiji postavljaju praizvedbu Lhotkinabaleta Luk, oduševljavajući publiku koja ispraća plesače“dugotrajnim ovacijama,” 64 ali i kritiku.KAZALIŠTE KAO MJESTO (RE)PREZENTACIJEVLASTI I POLITIKEOd samih svojih početaka pa do današnjih dana, Hrvatskonarodno kazalište uvijek je bilo mjestom potvrđivanja mo -ći i važnosti vlasti. S njegovih su pozornica redovito o velikimpovijesnim datumima i o obilježavanju istih odjekivalebudnice, politički govori i odigravale se scene iz bliže ilidalje herojske prošlosti, važne za cjelokupnu društvenuzajednici ili neki njezin poseban segment od veće društvenevažnosti (stranke, udruge i sl.).Tijekom Banovine, kazalište je često znalo u svom gledalištuugostiti političare (Maček, Košutić), vladare (knezPav le) i predstavnike pojedinih strukovnih udruga koji sunajčešće svojom nazočnosti uveličavali te dobrotvorneprograme na kojima se prikupljao novac za njihov rad. Tosu udruženja poput “Seljačke sloge”, “Hrvatske žene”,“Hrvatske seljačke zaštite”, “Jadranske straže”, “Hr vat -ske građanske zaštite” i brojne druge, a novac se pritomprikuplja i u korist izgradnje crkve na Plitvicama ili čakakcija za čistoću hrvatskog Jadrana. Redovite su i svečaneakademije; primjer je Akademija u spomen 300. obljetnicerođenja Jeana Racinea u Malom kazalištu, održana20. prosinca 1939. godine.Takve priredbe, sastavljene od točaka iz dramskog i glazbenogrepertoara HNK-a, obično imaju vrlo utjecajne po -krovitelje kao što su kipar Ivan Meštrović ili kardinal Aloj -zije Stepinac, a izvođači su najčešće solisti Drame, Operei Baleta, zborovi i orkestar HNK-a, ali vrlo često i Maticahrvatskih kazališnih dobrovoljaca, glumačko-plesni studioDječje carstvo i zborovi različitih crkvenih župa iz Hrvat -ske. Za te se prigode običavaju pisati igrokazi i različitikolaži koje potpisuju afirmirani, ali i anonimni autori.Jedan od važnih političkih događaja u Banovini, a čiji vrhunacpredstavlja svečanost u kazalištu, dogodio se u siječnju1940. godine. To je posjet kraljevskog namjesnikakneza Pavla i kneginje Olge Zagrebu, u čast potpisivanjaSporazuma Cvetković-Maček i uspostave Banovine Hrvat -ske. Uz veliko osiguranje i visoki protokol, koji je predvidionazočnost cjelokupne elite hrvatskog i jugoslavenskogdruštva, priređena je svečana predstava, uz pozdravni go -vor intendanta nakon kojeg je, uz glasne zvukove Gajevebudnice Još Hrvatska ni propala uslijedila Ogri zovićevadramska ilustracija Bukovčeva zastora Slava njima, a na -kon toga izvedeno je pet slika iz Zajčeve opere Zrinjski.Tako hrvatski sastavljen program, dogovaran sa samimbanom Šubašićem koji je bio domaćin kraljevskim gostima,izazvao je kod nekih članova srpskog izaslanstva izrazeprotesta pa je izvjesni major Leka zbog, po njemu, prohrvatskogprograma bijesno protestirao kod Benešića.NACRT UREDBE O KAZALIŠTIMA BANOVINEHRVATSKENa samom dolasku u HNK, Benešić je najavio izradu no -voga kazališnog zakona koji “će osloboditi teatar kaoumjetničku ustanovu od veriga 65 te u siječnju 1940. predlažeizradu nacrta Uredbe o kazalištima Banovine Hrvat -ske koji bi poslužio kao osnova budućem zakonu kojimora donijeti Hrvatski sabor. 66 Benešić je bio u krivu štose zakona tiče jer Banovina, kao jedna od teritorijalnihsastavnica Kraljevine Jugoslavije, nije mogla donositi za -kone, nego kao najviše rangirane odluke – uredbe, odluke,odredbe i naredbe. 67Novi nacrt kazališne uredbe za Banovinu izradili su uveljači 1940., za mjesec dana rada, intendanti triju banovinskihkazališta Benešić, Perković i Tijardović u suradnjis predstojnikom Umjetničkog odsjeka pri Banskoj vladiMatzom i referentom za kazalište Hubertom Pettanom.U nacrtu uredbe ta se tri kazališta ustanovljuju kao narodniprosvjetni zavodi, a novost je i mogućnost osnivanjaprivatnih i putujućih kazališta. Predlaže se nov način fi -nan ciranja putem fondova Banovine i gradskih općina, alii oslobođenje kazališnih prihoda od svih poreza i davanja,dok bi isplate koje obavlja kazališna blagajna trebalepodlijegati banovinskim dažbinama od kojih su izuzetiizdaci reprezentacije, počasnih ulaznica, književno-umjetničkenaknade, naknade za toalete kao i autorski tantijemi.Kazališni proračun sastavljao bi se dalje premakazališnoj sezoni, a teče od 1. kolovoza do 31. srpnja.Predložena su i neka poboljšanja u rangiranju umjetničkogosoblja koje bi se angažiralo na jednu sezonu ili ma -nje (?!), najviše na tri sezone, a kojim bi stjecalo pravo napunu mirovinu nakon navršenih 30 godina rada u kazališ -tu te se u tu svrhu predlaže utemeljivanje Miro vinskogfonda kod Banske vlasti koji bi se financirao od Banovine,218 I KAZALIŠTE 37I38_2009219