kazali?te 37/38 - HC ITI

Trešnjinu scenu odvažio postaviti naslov koji je dodatnozaoštrio problematiku dječjeg repertoara. Riječ je o komaduRobinson & Crusoe, u hrvatskoj adaptaciji nazvanomNe, prijatelj!.Ne, prijatelj! nastao je prema motivima Defoeova klasikaRobinson Crusoe, iz pera talijanskih dramatičara, glumacai redatelja Nina D’Intronea i Giacoma Ravicchija. Iz De -foea je zapravo preuzeto samo osamljeno okružje izgubljenogčovjeka, u ovom slučaju krov poplavljene kućenakon ratne kataklizme, na kojem se sreću dva vojnikazaraćenih strana. Isprva su, naravno, zainteresirani samoza brzo usmrćivanje onoga drugog, ali iscrpljenost, nedostatakubojitog oružja i želja za preživljavanjem na poslijetkuih upućuju na suživot. Ali, kako ostvariti taj suživot usituaciji u kojoj jedan drugoga ni riječi ne razumiju?Medvešek maštovitom režijskom postavkom ove predstavepodsjeća na svoje ranijePosebna kvaliteta Ne, prijatelja!leži u odabiru gluma-teško povezati srčanu zaigra-radove pa je zapravo jakoca. Medvešek, naime, uloge nost Ne, prijatelja! s klasičnom,pomalo dosadnomsuprotstavljenih boraca do -djeljuje rođenoj braći, Saši i dramskom rutinom predstaveŽivot je san, koju je tajŽivku Anočiću, i na taj načindodatno podcrtava svu grotesknostsituacije u kojoj je samo nekoliko dana nakonredatelj postavio u GavelliTrešnjine premijere. Gle da -“nemanje zajedničkog jezika”veći hendikep i čin razli-jući Ne, prijatelja! teško sene sjetiti kultnog Hampera, uke, bez obzira na sve ostalekojem likovi na smetlištu, na -sličnosti.pušteni i odbačeni kao ismeće oko njih, pokušavaju stvoriti svijet vrijedan življenja.Na sličan način Medvešek gradi scensku igru i u Ne,prijatelju!. Dva vojnika isprva komuniciraju bezglasnimjezikom nasilja, potom se polako pokušavaju približitijedan drugome linijom manjeg otpora, svaki sa svojimjezikom, te na posljetku grade zajednički gestualni sustavsporazumijevanja, koji im pokazuje da je tek u kompromisnomprihvaćanju različitosti Drugoga ključ za zajedničkisuživot. Pritom, Medvešek situaciju zaoštrava do ekstrema,gradeći dramsku radnju na začudnom spoju vojnikakoji se obraća publici na hrvatskom, ali svom suparni-ku/supatniku nudi i kratke rečenice na nekoliko velikiheuropskih jezika te Drugog koji govori nerazumljivim jezikomšto napadno podsjeća na arapski. Na taj način Ne,prijatelj! postaje intrigantna studija o neeuropskomDrugom, čudnom, pomalo divljem i smiješnom, u svakomslučaju “neprilagođenom”, ali u predstavi dobiva prilikupredstaviti se kao osoba koja svojim duhom, interesimai dobrotom zaslužuje biti ravnopravna s partnerom kojinam je svima bliži i razumljiviji. Stephen Greenblatt definiraoje europocentrični kolonijalizam kao ukidanje uzajamnostiodnosa između ja i drugog u korist jednosmjernostitog odnosa koja omogućuje manipulaciju. Med ve -šekova predstava na kazališno potentan i svima razumljivnačin radi na odbacivanju te jednosmjernosti, on ni -pošto ne pristaje na takvu manipulaciju i umjetnički jeponištava, bez patetike i dociranja.Posebna kvaliteta Ne, prijatelja! leži u odabiru glumaca.Medvešek, naime, uloge suprotstavljenih boraca dodjeljujerođenoj braći, Saši i Živku Anočiću, i na taj načindodatno podcrtava svu grotesknost situacije u kojoj je“nemanje zajedničkog jezika” veći hendikep i čin razlike,bez obzira na sve ostale sličnosti. Mlađi brat Živko tumačiratnika kojega razumijemo, njegova je uloga uspostavljanjekontakta s mladom publikom, njegov lik mora osimsebe predstaviti i onoga nerazumljivog Drugog. ŽivkoAnočić tu zadaću obavlja duhovito i zaigrano, beskrajnomenergijom i sjajno glumljenom željom za razumijevanjemDrugoga, bivajući ipak povremeno preizravan i preciničanu gestualnim “dijalozima” s partnerom. Saša Anočićnapravio je maestralnu ulogu, koja prije svega osvaja virtuoznoizmišljenim jezičnim sustavom. Anočić taj svojpse udo arapski govori s tolikom lakoćom i nekom unutarnjomlogikom, zadržavajući uvijek iste aliteracijske osobinei ponavljajući iste sintagme na različitim mjestima,postižući na taj način iznimnu autentičnost i zaokruženostvlastitog lika. U scenama u kojima se početno neprijateljstvopočinje pretvarati u oprezno, ali nježno zajedništvo,može se vidjeti sva ljepota Medvešekova redateljskogrukopisa, kao i zavidna glumačka vještina dvajuaktera koji se poznaju u dušu. Dodatni impuls dramskojradnji neizostavno daje i sjajno scenografsko rješenjeTanje Lacko, sastavljeno od ogromnoga nakošenog krovas tavanskim prozorom, iz kojega glumci izvlače rekvizitepotrebne za duhovitu scensku igru. Ribolov sa zadnjimostatkom tosta kao mamcem i neuspješan pokušaj ubijanjamaloga poljskog miša postaju u zaigranom redateljskomčitanju poligon za potentno glumačko nadmudrivanjei suigru, termin koji Medvešek spominje gotovo u svakomrazgovoru o vlastitom radu. Ta suigra dvojice sjajnihglumaca u Ne, prijatelju! zbilja uvjerljivo prelazi rampu iizaziva gavelijanski shvaćene paralelne psihofizičke proceseu gledatelju, i to one vezane uz radost i srčanu neposrednostsusreta različitosti, što se dodatno pojačavareakcijama jako mlade publike koja na sve skupa gledauživljeno i bez ironijskog odmaka.Živko Anočić i Saša AnočićNe, prijatelja! u Trešnji osnovnoškolci prate sa zanimanjemi odobravanjem, riječ je o predstavi napravljenoj zadječju publiku, što nije spriječilo selektora ovogodišnjihDana satire da je pozove u službenu selekciju. Medve -šekova srčana scenska igra koja tumači Drugoga kaonužan moment Istoga jednako je, naime, zanimljiva djecii odraslima, ona poništava granicu između “ozbiljnog” imanje ozbiljnog kazališta i letvicu kvalitete dječjeg repertoaradiže vrlo visoko. U sredini u kojoj “dječje” prečestooznačava samo nešto napravljeno s manje kriterija iinfantilno, Trešnjin Ne, prijatelj!, iako nije usamljen, jedanje od boljih primjera vrhunskog teatra koji je jednakozabavan i dirljiv djetetu kao i roditelju koji ga je dopratio ukazalište.20 I KAZALIŠTE 37I38_2009 21